Poslovni broj: Us I-453/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Zapisničarke Milke Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužiteljice DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa opunomoćenik Vinko Peronja, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Republike Hrvatske, Zagreb, Runjaninova 2, OIB: 02433307419, u predmetu izdavanja potvrde iz čl. 6. st. 2. postavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, odlučujući o tužbi tužiteljice od 10. siječnja 2023., u ponovljenom postupku, izvanraspravno dana 1. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica predlaže poništenje rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Republike Hrvatske, Zagreb, KLASA: UP/II-612-08/22-02/0108, URBROJ: 532-02-03-02/1-22-3 od 28. studenog 2022., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu podnijela tužbu 10. siječnja 2023., protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Republike Hrvatske, Zagreb, radi poništenja rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Republike Hrvatske, Zagreb, KLASA: UP/II-612-08/22-02/0108, URBROJ: 532-02-03-

02/1-22-3 od 28. studenog 2022.

2. Citiranim rješenjem Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Republike Hrvatske, Zagreb, KLASA: UP/II-612-08/22-02/0108, URBROJ: 532-02-03- 02/1-22-3 od 28. studenog 2022., čije poništenje tužiteljica predmetnom tužbom predlaže, poništeno je rješenje Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu, KLASA: UP/I-612-08/22-01/0226, URBROJ: 532-05-02-15/3-22-2 od 29. srpnja 2022., kojim rješenjem je odbijen zahtjev PJ iz [adresa], za izdavanjem potvrde iz članka 6. stavka 2. podstavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama za nezakonito izgrađenu zgradu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uvala Mala Milna, jer ista nije usklađena s posebnim uvjetima koje nadležni Odjel utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja.

3. Tužiteljica u podnesenoj tužbi navodi da predmetno rješenje pobija zbog nepotpunog i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnome navodeći da predmetna č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] predstavlja kulturno dobro, odnosno da se nalazi unutar obuhvata kulturnog dobra ljetnikovca D. Tvrdi da je ista kao kulturno dobro upisana u Registar kulturnih dobara RH pod brojem RST- 484, uz napomenu kako je pogrešno navedena č. zem. [katastarska čestica], koja ni ne postoji, dok da je ispravno trebala biti označena predmetna č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a što da potvrđuje i kopija katastarskog plana od 8. lipnja 1968. Nadalje, navodi da nije moguće ozakoniti nezakonito izgrađenu građevinu jer, kako da to i sam Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama navodi, da se izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi unutar arheološkog nalazišta ili zone, prostornih međa nepokretnog kulturnog dobra ili kulturno povijesne cjeline koja je upisana u registar kulturnih dobara RH. Tužiteljica se poziva na Zakon o zaštiti kulturnih dobara koji nalaže obvezu poduzimanja mjera zaštite i očuvanja kulturnih dobara, kao i odgovornost za ne postupanje u skladu sa zakonom. Iz toga da proizlazi obveza i odgovornost svakog tijela da u postupku pomno ispita sve činjenice i zakonom propisane pretpostavke kako ozakonjenjem bespravne građevine ne bi došlo do devastacije kulturnog dobra, a time ukazuje na neosnovanost zaključka tuženika gdje se navodi kako u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanjem potvrde, predmetna čestica nije bila pod preventivnom zaštitom ljetnikovca, budući da je nesporno kako predmetna čestica predstavlja kulturno dobro, kako prije tako i nakon podnošenja zahtjeva te da se kao takva nezakonito izgrađena građevina ne može legalizirati. Slijedom iznesenog, tužiteljica je predložila da Sud predmetno rješenje poništi.

4. Tuženo tijelo je ovom sudu dostavilo odgovor na tužbu 6. veljače 2023. zajedno uz spis tuženog tijela, u kojem odgovoru je istaklo prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da DJ, ovdje tužiteljica, nije podnijela žalbu protiv rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Republike Hrvatske, Zagreb, KLASA: UP/II-612-08/22-02/0108, URBROJ: 532-02-03-02/1-22-3 od 28. studenog 2022. uslijed čega da nije iskoristila redovan pravni lijek, pa da stoga ne može podnijeti tužbu. Ujedno je navelo da ista nije aktivno legitimirana za podnošenje tužbe iz razloga što nije upisana u zemljišnim knjigama kao suvlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u odnosu na koju k.č. se tražilo izdavanje predmetne potvrde, radi čega je tuženo tijelo predložilo da sud predmetnu tužbu odbaci.

5. Također, opreza radi, tuženo tijelo je dalo odgovor na tužbu navodeći da je katastarska čestica br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bila zaštićena isključivo rješenjem Konzervatorskog odjela u Splitu o preventivnoj zaštiti Zemljišnih parcela uz ljetnikovac [adresa] kao integralni dio ladanjskog sklopa KLASA: UP/I-612-08/05-05/675, URBROJ: 532-04-15/13-05-1 od 10. svibnja. 2005. godine, na rok od tri godine od dana donošenja rješenja. Da navedena katastarska čestica nije obuhvaćena rješenjem Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Split Broj: 24/3541970 od 25. prosinca 1970. godine kojim se utvrđuju svojstva kulturnog dobra za Ljetnikovac Božić- Ivanić s neposrednom okolicom. Da se unutar granica zaštićenog Ljetnikovca Božić- Ivanić s neposrednom okolicom prema izreci rješenja o zaštiti nalaze sljedeće čestice: k. č. zgr. [katastarska čestica] te k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Da tužbeni navod prema kojem je u rješenju o zaštiti od 25. prosinca 1970. godine pogrešno navedena k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] umjesto k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nije moguće dokazati na temelju kopije katastarskog plana Br. 1/86-68 od 5. lipnja 1968. godine koju je izradio Ured za katastar Hvar jer u izreci rješenja o zaštiti Ljetnikovca Božić- Ivanić s neposrednom okolicom od 25. prosinca 1970. godine nije navedeno da je kopija katastarskog plana sastavni dio tog rješenja, ujedno navodeći da na kopiji katastarskog plana nisu ucrtane granice kulturnog dobra iz kojih bi bilo razvidno da se k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi unutar zone zaštite. Također je navelo da je netočan navod tužiteljice prema kojem k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne postoji, budući da navedena k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postoji od nastanka katastra koji je za k. o. [katastarska općina] ([adresa]) izrađen 1834. godine.

6. Postupajući po predmetnoj tužbi Sud je rješenjem posl. br. UsI-63/2023-4 od 19. prosinca 2023. odbacio tužbu kao nedopuštenu pozivom na odredbu čl. odredbe članka 27. u svezi s odredbom članka 30. st. 1. točka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje u tekstu: ZUS-a), uz obrazloženje sadržano u bitnom da se rješenjem Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Republike Hrvatske, Zagreb, KLASA: UP/II-612-08/22- 02/0108, URBROJ: 532-02-03-02/1-22-3 od 28. studenog 2022., ovdje tuženika, ne dira u pravo ili pravni interes DJ, ovdje tužiteljice, niti je ista bila stranka u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, radi čega ne postoji aktivna legitimacija tužiteljice za podnošenje tužbe u predmetnom upravnom sporu.

7. Protiv citiranog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu, povodom koje je Rješenjem Visokog upravnog suda RH u Zagrebu Visokog upravnog suda RH poništeno rješenje ovog suda o odbačaju tužbe posl. br. UsI-63/2023-4 od 19. prosinca 2023. i predmet vraćen ovom sud na ponovni postupak.

8. U obrazloženju ukidnog rješenja Visokog upravnog suda RH br. UsI-63/2023- 4 od 19. prosinca 2023., u bitnom je sadržano kako je pogrešno navođenje prvostupanjskog suda da tužiteljica nije bila stranka u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, obzirom da osim što joj je priznato svojstvo stranke kako u postupku za izdavanjem potvrde iz odredbe članka 6. stavka 2. postavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama za nezakonitu zgradu, tako i u postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju koji se vodio po zahtjevu PJ za predmetnu nekretninu. Pored navedenog, da iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka jasno proizlazi da je tužiteljica suvlasnica na čestici zemljišta na kojoj se nalazi nezakonito izgrađena zgrada za koju je zatraženo izdavanje potvrde iz odredbe članka 6. stavka 2. postavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a slijedom čega se, također, sukladno prethodno citiranoj odredbi članka 17. stavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, tužiteljica svrstava u krug osoba koje su aktivno legitimirane za podnošenje tužbe u konkretnoj upravnoj stvari. Slijedom navedenog, Sud je ocijenio da je pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, a u nastavku postupka prvostupanjski sud će donijeti novu odluku o tužbi pridržavajući se pravnog shvaćanja ovog Suda.

9. U ponovljenom postupku, u izvršenju naprijed citiranog rješenja Visokog upravnog suda RH br. UsI-63/2023-4 od 19. prosinca 2023., u kojem je predmet ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, presuđeno je bez rasprave u skladu s odredbom čl. 98. točka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS-a) nakon što je, dostavom svih prethodno navedenih podnesaka te Rješenja VUS-a, strankama omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora.

10. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene.

11. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

12. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Republike Hrvatske, Zagreb, KLASA: UP/II-612-08/22- 02/0108, URBROJ: 532-02-03-02/1-22-3 od 28. studenog 2022.

13. Među strankama je sporno je li osporavanim rješenjem pravilno i zakonito poništeno rješenje Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu, KLASA: UP/I-612-08/22-01/0226, URBROJ: 532-05- 02-15/3-22-2 od 29. srpnja 2022.

14. Konačno, među strankama je sporno je li prvostupanjskim rješenjem pravilno odbijen zahtjev PJ iz [adresa], za izdavanjem potvrde iz članka 6. stavka 2. podstavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama za nezakonito izgrađenu zgradu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uvala Mala Milna, uz obrazloženje sadržano u bitnom, da ista nije usklađena s posebnim uvjetima koje nadležni Odjel utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja.

15. Odredbom čl. 6. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ( Narodne novine, broj: 86/2012, 143/2013, 65/2017, 14/2019, dalje Zakona o postupanju) propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može se ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao:

- površine izvan građevinskog područja u nacionalnom parku, parku prirode, regionalnom parku, park-šumi, strogom rezervatu, posebnom rezervatu, spomeniku prirode i spomeniku parkovne arhitekture, osim zgrade izgrađene u skladu s prostornim planom i zgrade izgrađene unutar tradicijske naseobine određene prostornim planom područja posebnih obilježja ili drugim prostornim planom,

- planirani ili istraženi koridori i površine prometnih, energetskih, vodnih i komunikacijskih građevina, osim zgrade za koju javnopravno tijelo nadležno za upravljanje tom građevinom izda potvrdu da je izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje to tijelo na temelju posebnih propisa utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno građevinske dozvole,

- površine javne i društvene namjene unutar građevinskih područja naselja za sadržaje upravnih, socijalnih, zdravstvenih, predškolskih, obrazovnih (osnovno, srednjoškolsko, visoko obrazovanje), komunalnih, sportskih, kulturnih i vjerskih funkcija, osim nezakonito izgrađene zgrade na tim površinama koje su u skladu s tom namjenom,

- izdvojeno građevinsko područje izvan naselja koje je prostornim planom predviđeno za gospodarsku namjenu (proizvodnja, ugostiteljstvo i turizam, sport) i groblja, osim za nezakonito izgrađene zgrade unutar tog područja koje su u skladu s tom namjenom,

- područje posebne zaštite voda - zona sanitarne zaštite vode za piće u kojoj je prema posebnim propisima zabranjeno građenje zgrada za kakvu je podnesen zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju,

- eksploatacijsko polje mineralne sirovine, osim zgrada izgrađenih na eksploatacijskom polju nafte, plina ili geotermalnih voda.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi:

– unutar arheološkog nalazišta ili zone, prostornih međa nepokretnog kulturnog dobra ili kulturno-povijesne cjeline koja je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske ili ako je rekonstruirani dio pojedinačnog nepokretnog kulturnog dobra upisanog u taj Registar, osim zgrade za koju javnopravno tijelo nadležno za poslove zaštite kulturne baštine izda potvrdu da je izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje to tijelo na temelju posebnih propisa utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja,

- na području upisanom u listu svjetske baštine UNESCO-a,

- na postojećoj površini javne namjene, pomorskom dobru ili vodnom dobru, osim zgrade izgrađene na postojećoj površini javne namjene uz suglasnost upravitelja te površine, odnosno vlasnika iste ako ne postoji upravitelj i zgrade izgrađene na vodnom dobru uz suglasnost Hrvatskih voda - pravne osobe za upravljanje vodama (u daljnjem tekstu: Hrvatske vode).

16. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice, kako to ista neosnovano smatra, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

17. Tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja pravilno navodi da je Konzervatorski odjel u Splitu, nakon što je zaprimio zahtjev Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje Splitsko - dalmatinske županije od 30. lipnja 2022. godine za izdavanje potvrde za legalizaciju pomoćne zgrade na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za koju je PJ iz [adresa] podnio Zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju dana 26. veljače 2018., donio rješenje o preventivnoj zaštiti dijela nekadašnjeg ljetnikovca D, na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u uvali Mala Milna na [adresa] KLASA: UP/I-612-08/22-05/0086,URBROJ: 532-05-02-15/17-22-1 od 15. srpnja 2022. godine. U obrazloženju navedenog rješenja se navodi da k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] predstavlja neposrednu okolicu nekadašnjeg ljetnikovca D na kojoj se nalaze ostaci kamenog zida koji čini zapadni dio dvorišta ljetnikovca, a izvorno je bio zid starog, danas porušenog ljetnikovca. Citirano rješenje je priloženo spisu tuženog tijela, koji je ovom sudu dostavljen uz odgovor na tužbu.

18. Dakle, pored nesporne činjenice da je PJ podnio Zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu pomoćnu zgradu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dana 26. veljače 2018., a da je Konzervatorski odjel u Splitu donio Rješenje o preventivnoj zaštiti Dijela nekadašnjeg ljetnikovca D [adresa] na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u uvali Mala Milna na [adresa], KLASA: UP/I-612-08/22-05/0086, URBROJ: 532-05-02-15/17-22-1 od 15. srpnja 2022., i to nakon što je od Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje Splitsko-dalmatinske županije zaprimio zahtjev od 30. lipnja 2022. za legalizaciju predmetne pomoćne zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sanitarnog čvora susjednog ugostiteljskog objekta koji se nalazi na istoj katastarskoj čestici i ozakonjen je rješenjem o izvedenom stanju KLASA:UP/I-361- 02/12-06/0172 od 19. srpnja 2013.), to je pravilno utvrđenje tuženog tijela da se predmetna pomoćna zgrada na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koju je zatraženo izdavanje rješenja o izvedenom stanju, ne nalazi pod preventivnom zaštitom Dijela nekadašnjeg ljetnikovca [adresa] u vrijeme podnošenja zahtijeva za izdavanje potvrde.

19. Slijedom naprijed navedenog nespornog utvrđenja nema pravne osnove za postupanje javnopravnog tijela za poslove zaštite kulturne baštine prema naprijed citiranom čl. 6. st. 2. Zakona o postupanju, a kako je to pravilno sadržano i u Stručnom Nalazu i mišljenju od 14. studenog 2022., a potom i u rješenju tuženog tijela. Navedeno pravno shvaćanje izraženo je u brojnoj upravno sudskoj praksi da potvrda javnopravnog tijela, Konzervatorskog odjela, predstavlja uvjet za ozakonjenje samo u slučaju da se nezakonito izgrađena zgrada nalazi na području koje područje je u vrijeme podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju, odnosno u vrijeme donošenja rješenja o izvedenom stanju upisano u Registar kulturnih dobara. Dakle, odredba članka 6. stavak 2. podstavak 1. navedenog Zakona, ne odnosi se na slučaj kad se nezakonito izgrađena zgrada, u konkretnom slučaju predmetna pomoćna zgrada na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nalazi na području koje je bilo, pod preventivnom zaštitom do privremeno (do 2008.) i registrirano u Registru kulturnih dobara RH, a Revizijsko rješenje o zaštiti kojim bi se navedeno rješenje Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Split uskladilo s odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara na temelju čl. 120., nije doneseno.

20. Slijedom svega naprijed navedenog, tužbeni navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje.

21. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

22. Odredbom čl. 147. st. 1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

23. Kako tužiteljica nije uspjela u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odbiti zahtjev opunomoćenika tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan te riješiti kao pod točkom II. izreke

U Splitu 1. listopada 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude.

DNA:

1. tužiteljici po opunomoćniku Vinki Peronji, odvjetniku u [adresa]

2. tuženiku

3. PJ, [adresa] – na znanje

2. u spis

3. kal. pravom. do 5.11.2025.