REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-570/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Dani d.o.o. Rijeka, Jože Grabovšeka 12, OIB:38169884311, kojeg zastupa punomoćnik Vlado Vladika, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Novotehne d.d. Rijeka, Grivica 4, OIB:30226409054, kojeg zastupa punomoćnica Mara Bobanac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Knežević i partneri u Rijeci, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 2558/2022-3 od 23. kolovoza 2023. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj Povrv-322/2021-9 od 25. ožujka 2022., u sjednici održanoj 1. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2558/2022-3 od 23. kolovoza 2023. i predmet se vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Anđelka Smojver-Bašić iz Rijeke, Školjić 2, broj Ovrv-10/2021 od 16.07.2021. te se tužbeni zahtjev tužitelja u odbija u cijelosti.

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.250,00 kn u roku od 15 dana."

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Uvažava se tužiteljeva žalba, preinačuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-322/2021-9 od 25. ožujka 2022. i sudi:

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anđelke Smojver-Bašić iz Rijeke, poslovni broj Ovr-10/2021 od 16. srpnja 2021. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.308,91 EUR/40.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 31. siječnja 2018. do 31. prosinca 2022., te troškove ovršnog postupka u iznosu od 33,18 EUR/250,00 kn sa zakonskim zateznim kamata od 16. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022., po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Anđelke Smojver-Bašić iz Rijeke poslovni broj Ovr-10/2021 od 16. srpnja 2021. u odnosu na kamatnu stopu po kojoj teku kamate od 1. siječnja 2023. do isplate, pa se tuženiku nalaže tužitelju platiti zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 5.308,91 EUR/40.000,00 kn i na iznos od 33,18 EUR/250,00 kn počevši od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

III. Nalaže se tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 638,73 EUR/4.812,50 kn."

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-661/2024-2 od 11. veljače 2025. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2558/2022-3 od 23. kolovoza 2023., zbog pravnih pitanja:

"1. Može li drugostupanjski sud prilikom donošenja preinačujuće odluke razmatrati navode tužitelja iznijete u tijeku prvostupanjskog postupka, a koji navodi su iznijeti nakon proteka roka sadržanog u članku 461.a st. 6. ZPP te koje navode prvostupanjski sud, primjenom navedenog članka, nije uzeo u obzir prilikom donošenja prvostupanjske presude?

2. Da li izjava o prijeboju, kojom se prebija samo dio ukupne tražbine, prekida zastaru i za ostatak tražbine iz vjerodostojne isprave koja nije uključena u samoj izjavi o prijeboju?"

4. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja zbog kojih mu je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da u cijelosti odbije žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu ili ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sud na ponovno suđenje, a tužitelju naložiti da mu naknadi parnični trošak.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode tuženika iznesene u reviziji, predlaže reviziju odbiti, a tuženiku naložiti da mu naknadi trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje neplaćenog dijela kupoprodajne cijene po ugovoru o kupoprodaji autobusa, koji su sklopili tužitelj, kao prodavatelj i tuženik, kao kupac, u iznosu od 40.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. siječnja 2018. do isplate.

9. Prvostupanjski sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Anđelke Smojver-Bašić iz Rijeke broj Ovrv- 10/2021 od 16. srpnja 2021. i u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, ocijenivši tuženikov prigovor zastare osnovanim. To stoga jer je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, računa broj 01-DN1-1 od 17. siječnja 2018. koji je dospio na naplatu 30. siječnja 2018., ovrhovoditelj podnio javnom bilježniku 1. srpnja 2021., a zastara je nastupila protekom trogodišnjeg zastarnog roka, 6. travnja 2021., računajući od zadnje uplate po navedenom računu koja je izvršena 6. travnja 2018.

9.1. Sud prvog stupnja nije uzeo u obzir navode tužitelja iz podneska od 3. veljače 2022. kojima je osporavao navode tuženika o prijeboju odnosno kompenzaciji, kao ni navode sa ročišta održanog 10. veljače 2022. o prekidu zastare jer je zaključio da su isti izneseni nakon proteka roka 2. listopada 2021. Pritom treba navesti da je sud prethodno tužitelja u rješenju broj Povrv-322/2021-3 od 8. rujna 2021., pod točkom IV. izreke, upozorio da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka tog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

10. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu ocijenivši da je prigovor zastare neosnovan jer je zaključio da je u ovom slučaju došlo do priznanja duga, prekida zastarnog roka i njegovog ponovnog tijeka. Svoju ocjenu drugostupanjski sud temelji na utvrđenju da je tuženik povodom duga po računu broj 01-DN1-1 od 17. siječnja 2018., dao četiri izjave o prijeboju, 10. svibnja 2018., 8. lipnja 2018., 18. lipnja 2018. i 29. listopada 2018. te da je svakom izjavom o prijeboju, iako je u prijeboj stavio nepostojeće protutražbine, priznao dug tužitelju. S obzirom da je posljednju izjavu tuženik dao 29. listopada 2018. drugostupanjski sud zaključuje da na dan podnošenja ovršnog prijedloga 1. srpnja 2021., predmetni dug nije bio u zastari. Nadalje, ocjena drugostupanjskog suda jest da tuženik nije dokazao postojanje dogovora stranaka o kompenzaciji troškova popravka s kupoprodajnom cijenom autobusa, te da izjave o prijeboju nisu proizvele pravni učinak jer je prijeboj nemoguće osnovano provesti s nepostojećom tražbinom.

11. Tuženik u reviziji podnesenoj po dopuštenju, navodi da je drugostupanjski sud zanemario odredbu čl. 461.a st. 6. ZPP, te da ni u slučaju ako je prigovor zastare neosnovan, drugostupanjski sud nije mogao odluku utemeljiti na tvrdnjama tužitelja i činjenicama iznesenim nakon proteka zakonom određenog roka i bez provedenog dokaznog postupka odnosno dokaza koje je tuženik predložio na okolnost postojanja dogovora o kompenzaciji tražbina. Osim navedenog tuženik u reviziji navodi da je drugostupanjska odluka kontradiktorna jer sud zaključuje (točka 22. obrazloženja) da je tuženik izjavom o prijeboju od 29. listopada 2018. prekinuo zastaru za cjelokupnu utuženu tražbinu, dok istovremeno navodi da tuženikove izjave o prijeboju nisu proizvele pravni učinak jer je prijeboj nemoguće osnovano provesti s nepostojećom tražbinom. Ističe da priznanje duga koje bi za posljedicu imalo prekid zastare mora biti izričito i određeno, jasno i nedvosmisleno, kako u odnosu na osnovu tako i u odnosu na visinu duga, pa plaćanje dijela duga koji tuženik smatra nespornim ne može imati za posljedicu prekid zastare u odnosu na sporni dio tražbine.

12. Predmetni spor je prema odredbi čl. 502. st. 1. ZPP spor male vrijednosti na koji se, na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/2022), primjenjuje odredba čl. 461.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, koja glasi:

"U postupku u sporovima male vrijednosti tužba se uvijek dostavlja tuženiku na odgovor.

U postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 3. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Sud će upozoriti stranke na sadržaj odredbi stavaka 2., 3. i 4. ovoga članka u pozivu za podnošenje pisanog odgovora na tužbu iz članka 284. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno u rješenju kojim je ukinut platni nalog.

Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. ovoga članka sud neće uzeti u obzir. U postupku u sporovima male vrijednosti sud će na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu, osim ako zbog okolnosti slučaja iz stavka 6. ovoga članka to nije moguće.".

12.1. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. toga Zakona. Prema st. 2. istog članka u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovoga Zakona.

13. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud rješenjem broj Povrv-322/2021-3 od 8. rujna 2021. kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i odlučio postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pod točkom IV. izreke upozorio ovrhovoditelja (tužitelja u ovom postupku), sukladno čl. 461.a st. 5. ZPP, na njegove dužnosti propisane st. 3. istog članka.

13.1. Tužitelj je navedeno rješenje prvostupanjskog suda zaprimio 16. rujna 2021., a tek u podnesku od 3. veljače 2022. je osporio tuženikove navode da bi tražbina prestala prijebojem odnosno kompenzacijom, dok je na ročištu 10. veljače 2022. naveo da je tuženik prijedlozima kompenzacije prekinuo zastaru i priznao dug. Iz spisa ne proizlazi da postoje razlozi koji su tužitelja spriječili da navode iz podneska od 3. veljače 2022. i s ročišta 10. veljače 2022. iznese u roku od 15 dana od dana primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog.

14. Imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 461.a ZPP i čl. 467. st. 1. i 2. ZPP, prema ocjeni vijeća, u slučaju kad prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir činjenice koje je tužitelj iznio nakon proteka roka iz čl. 461.a st. 3. ZPP, niti drugostupanjski sud nije ovlašten kad preinačuje prvostupanjsku odluku razmatrati navode iznesene nakon proteka roka iz čl. 461.a st. 3 ZPP, uz uvjet da je sud prethodno upozorio tužitelja sukladno st. 5. istog članka, te uz uvjet da se ne radi o situaciji kad tužitelj nove činjenice bez svoje krivnje nije mogao iznositi i predlagati ranije. Navedeno je ujedno odgovor na prvo pravno pitanje za koje je tuženiku dopušteno podnošenje revizije.

15. Tužitelj u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude, nije izrijekom naveo razloge zbog kojih je podnosi, ali je iz sadržaja žalbe razvidno da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud je žalbu ocijenio osnovanom uzevši u obzir navode tužitelja iznijete u podnesku od 3. veljače 2022. i na ročištu 10. veljače 2022., odnosno nakon proteka roka iz čl. 461.a st. 3. ZPP, kao i na temelju činjeničnog stanja koje je utvrdio različito od suda prvog stupnja, čime je postupio protivno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP.

16. Budući da u sporovima male vrijednosti isključivo prvostupanjski sud utvrđuje činjenično stanje, za drugostupanjski sud je činjenično stanje uvijek pravilno "utvrđeno", odnosno kad drugostupanjski sud i ima sumnju glede toga ipak mora polaziti od činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud (tako i u odlukama revizijskog suda broj Rev-178/2021 od 19. srpnja 2022. i broj Rev-965/2023-2 od 21. siječnja 2025.).

17. Obzirom je pogrešna primjena odredbe čl. 461.a st. 3., 6. i 7. ZPP, te čl. 467. st. 1. ZPP utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke, drugostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP, na koju se u suštini odnosi pravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena.

18. U odnosu na drugo pravno pitanje za koje je tuženiku dopušteno podnošenje revizije treba navesti da je odredbom čl. 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) kao jedan od načina prestanka obveze propisan prijeboj (kompenzacija). Dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Prema odredbi čl. 196. st. 1. ZOO prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. Stavkom 2. istog članka propisano je, da nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to.

19. U odgovoru na prijedlog za ovrhu tuženik je naveo da je dio duga namiren plaćanjem, a dio kompenzacijom. Priložio je račune i četiri izjave o prijeboju od kojih je posljednja datirana s 29. listopada 2018., te je predložio izvesti dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika i knjigovodstvenim vještačenjem.

20. Prvostupanjski sud je odbio provesti dokaz vještačenjem po vještaku knjigovodstvene struke i dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika na okolnost namirenja duga plaćanjem i prijebojem jer je prigovor zastare ocijenio osnovanim. U obrazloženju prvostupanjske odluke sud je naveo da sve i kad bi se prihvatila tvrdnja tužitelja da je tuženik prijedlozima kompenzacije priznao dug, to priznanje bi se moglo odnositi samo na iznos od 20.525,24 kune prema izjavi o prijeboju od 29. listopada 2019. jer su ostale izjave datirane s 10. svibnja 2018., 8. lipnja 2018. i 18. lipnja 2018., dok je prijedlog za ovrhu je podnesen 7. rujna 2021.

20.1. Drugostupanjski sud je zaključak o prekidu zastare i priznanju donio na temelju posljednje tuženikove izjave o prijeboju od 29. listopada 2018., te je platni nalog održao na snazi za ukupan iznos preostalog duga od 5.308,91 EUR (40.000,00 kuna). Međutim iz sadržaja izjave o prijeboju proizlazi da je njome stavljen u prijeboj iznos od 20.525,24 kune.

21. Prema ustaljenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka (primjerice odlukama broj Rev 523/2011-2 od 23. travnja 2014., broj Rev 877/2011-2 20. svibnja 2014. i broj Rev 259/2014-2 od 23. svibnja 2018.) priznanje duga kojim se zastarijevanje prekida mora biti jasno, određeno i bezuvjetno, mora se dati u tijeku zastarnog roka, te uvijek mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje.

22. U konkretnom slučaju izjavom o prijeboju od 29. listopada 2019., na temelju koje je drugostupanjski sud zaključio o prekidu zastare, tuženik je priznao dug u iznosu od 20.525,24 kune, pa je do prekida zastarijevanja na temelju te izjave moglo doći samo za iznos naznačen u toj izjavi, a ne u odnosu na cjelokupni utuženi iznos.

23. Stoga odgovor na drugo pravno pitanje za koje je tuženiku dopušteno podnošenje revizije glasi:

Izjava o prijeboju kojom se prebija samo dio ukupne tražbine, ne prekida zastaru za ostatak tražbine iz vjerodostojne isprave koja nije naznačena u izjavi o prijeboju.

24. Budući je drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tužitelja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 461.a st. 3. ZPP i čl. 467. st. 1. ZPP, a to je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, te da je drugostupanjska odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog revizija navedenim u ovoj odluci, tuženikova revizija je prihvaćena, pa je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, ukinuta drugostupanjska odluka i predmet je vraćen sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

25. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba postupka na koju je ukazano ovom odlukom i uvažavajući gore navedeno pravno shvaćanje revizijskog suda, ponovno odlučiti o žalbi tužitelja i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova.

26. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 1. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Dražen Jakovina