REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-179/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ranka Rukljač, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia Airlines hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d. Buzin, Zagreb, Bani 75/B, OIB: 24640993045, kojeg zastupa punomoćnik GV i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž R-126/2024-2 od 22. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1805/2023-30 od 26. travnja 2024., u sjednici održanoj 1. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu od 10. travnja 2014.g. tužitelju UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te se utvrđuje da tužitelju UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije prestao radni odnos kod tuženog CROATIA AIRLINES hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d. Buzin, (Zagreb), Bani 75/B, OIB: 24640993045, temeljem navedenog otkaza od 10. travnja 2014.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu 2.500,00 kn."
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura.“.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i u odnosu na njega potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1805/2023-30 od 26. travnja 2024.“.
2.1. Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„I. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tuženika i preinačuje rješenje o troškovima postupka sadržano u točki II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1805/2023-30 od 26. travnja 2024. na način da se pored dosuđenog iznosa od 500,00 eura tužitelju nalaže naknaditi tuženiku i daljnje troškove postupka u iznosu od 500,00 eura, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika, kao neosnovan odbija.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi i troškove žalbenog postupka u iznosu od 31,24 eura, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika, kao neosnovan odbija.“.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4605/2024-2 od 30. listopada 2024. dopustio tužitelju reviziju protiv drugostupanjske presude glede odluke o glavnoj stvari zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Je li poslodavcu u provođenju pravomoćne sudske odluke i to kroz ovršni postupak, jer mirnim putem nije vratio radnika na rad, a kojom odlukom mu je naloženo vratiti radnika na rad pod uvjetima iz iste, dopušteno donijeti novu odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora ili time zapravo nezakonito derogira učinke postojeće pravomoćne odluke donesene u vezi prethodnog otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora?“.
4. Postupajući po citiranom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu drugostupanjsku presudu odnosno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju, tuženik je predložio odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, uz naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.
6. Revizija je neosnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da nije dopušten otkaz Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu od 10. travnja 2014., kojim je tuženik otkazao tužiteljev Ugovor o radu od 18. lipnja 1997., s dodatkom navedenom ugovoru od 2. rujna 1999., te zahtjev tužitelja radi utvrđenja da mu nije prestao radni odnos kod tuženika.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je tužitelj bio u radnom odnosu na temelju Ugovora o radu sklopljenog s tuženikom 18. lipnja 1997. i dodatka tom ugovoru od 2. rujna 1999., te je na temelju tih ugovora o radu obavljao poslove pomoćnika glavnog direktora za pravne, personalne, financijske i poslove nabave,
- da mu je ugovor o radu otkazan odlukom tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 22. rujna 2003. zbog organizacijskih razloga (čl. 106. st. 1. toč. 1. Zakona o radu - „Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03),
- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-7564/2010-51 od 26. svibnja 2011. (koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr- 1858/2011 od 7. svibnja 2013.) utvrđeno da otkaz tužiteljeva ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora nije dopušten, te je tuženiku naloženo vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto pomoćnika glavnog direktora za pravne, personalne, financijske i poslove nabave, odnosno jednog od pomoćnika glavnog direktora sukladno sistematizaciji radnih mjesta iz 2004. godine koje po svojim karakteristikama i pripadajućom plaćom najviše odgovara radnom mjestu tužitelja do otkaza,
- da je radi prisilne provedbe navedene pravomoćne presude i vraćanja tužitelja na rad vođen ovršni postupak,
- da je kod tuženika došlo do više organizacijskih promjena te da više nije postojalo radno mjesto pomoćnika glavnog direktora za pravne, personalne, financijske i poslove nabave, kao niti radno mjesto glavnog direktora i ostalih pomoćnika direktora, već je formirana uprava na čelu s predsjednikom uprave, pri čemu u upravnu strukturu ulaze sektori kontrolinga i interne revizije, služba strateškog razvoja, služba kontrolinga i odjel interne revizije koji na čelu imaju direktora ili managera,
- da je zbog organizacijskih razloga prestala potreba da poslove koje je prethodno obavljao tužitelj obavlja samostalno jedna osoba u okviru poslova radnog mjesta pomoćnika glavnog direktora za pravne, personalne, financijske i poslove nabave, već su ti poslovi raspoređeni na poslove radnih mjesta u više različitih sektora tuženika,
- da je tuženik 10. travnja 2014. donio odluku o otkazu tužiteljevog ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu za radno mjesto „Manager za upravljanje projektima, u upravi i izvršnom managmentu“.
9. Nižestupanjski sudovi su zaključili da je tuženik postupio prema navedenoj pravomoćnoj presudi, ali s obzirom na to da je kod tuženika došlo do organizacijskih promjena te da prema sistematizaciji radnih mjesta tuženika iz 2013. i 2014. godine tužitelj nije mogao biti vraćen na svoje ranije radno mjesto niti na ekvivalentno radno mjesto pomoćnika direktora sukladno sistematizaciji radnih mjesta iz 2004. godine, tužitelju je opravdano otkazan ugovor o radu (poslovno uvjetovani otkaz) uz ponudu izmijenjenog ugovora (čl. 107. st. 1. toč. 1. Zakona o radu - „Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR, u vezi s odredbom čl. 115. st. 1. ZR). Tuženik je pokušao s tužiteljem postići sporazum o drugačijem uređenju odnosa nudeći mu sklapanje ugovora o radu na približno istim poslovima koje je obavljao prije otkaza (čl. 107. st. 2. ZR), pri čemu tužitelj nije dokazivao da ti ponuđeni poslovi ne odgovaraju onima koje je ranije obavljao (čl. 131. st. 1. ZR). Stoga je ocjena nižestupanjskih sudova da je tuženik imao opravdan razlog otkazati tužitelju ugovor o radu uz primjenu odredbe čl. 107. st. 1. ZR, što je u ovom postupku dokazao (čl. 131. st. 3. ZR).
10. Prema odredbi čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, između ostalog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Riječ je o institutu koji poslodavcu omogućuje otkazivanje ugovora o radu zbog okolnosti koje su nastupile nakon sklapanja ugovora o radu i zbog kojih nije u mogućnosti radniku osigurati obavljanje poslova predviđenih ugovorom.
11. U konkretnom slučaju, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da je tuženik, sukladno odredbi čl. 131. st. 3. ZR, dokazao da je prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima je radio tužitelj zbog organizacijskih razloga, budući da je novom sistematizacijom radnih mjesta iz 2013. i 2014. godine ukinuto radno mjesto na kojem je radio tužitelj te su poslovi radnog mjesta pomoćnika glavnog direktora za pravne, personalne, financijske i poslove nabave raspoređeni na poslove radnih mjesta u više različitih sektora tuženika; dok tužitelj pozivom na odredbu čl. 131. st. 1. ZR nije dokazao da poslovi koje mu je tuženik pobijanom odlukom ponudio ne odgovaraju njegovom ranijem radnom mjestu.
12. U odnosu na pravno pitanje naznačeno u reviziji, valja ukazati na shvaćanje revizijskog suda izneseno u odluci broj Revr-766/14 od 20. svibnja 2015.:
„Naime, kod vraćanja radnika na posao u slučaju nedopuštenog otkaza (čl. 122. st. 1. ZR), u okolnostima kada je radno mjesto u međuvremenu ukinuto, poslodavac je i nadalje dužan vratiti radnika na posao, ali je (kao u konkretnom slučaju) ovlašten radniku ponovno otkazati ugovor o radu i to sad pod pretpostavkama poslovno uvjetovanog otkaza.“.
13. U odluci broj Revr-505/10 od 24. kolovoza 2010. izneseno je sljedeće pravno shvaćanje:
„...unatoč toga što je tužitelju ugovor o radu nezakonito otkazan, u situaciji nove reorganizacije i ukidanja radnog mjesta na kojem je tužitelj radio u trenutku donošenja nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu, ne postoji više obveza tuženika, niti vraćanja na radno mjesto koje je ukinuto, a niti isplata plaće tog radnog mjesta.“.
14. U konkretnom slučaju, tuženik je, sukladno navedenim pravnim shvaćanjima, tužitelju (ponovno) otkazao ugovor o radu, ali je u ovom postupku dokazao da su bile ispunjene pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz (čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR).
15. Tužitelj u reviziji navodi da poslodavcu nije dopušteno tužitelju otkazati ugovor o radu dva puta na temelju iste činjenične osnove. Pritom se poziva na pravno shvaćanje ovog suda izneseno u odlukama broj Revr-1465/10 od 10. prosinca 2013. i Revr- 358/04 od 20. prosinca 2006., prema kojemu pravomoćna presuda kojom sud utvrđuje nedopuštenost otkaza ugovora o radu ima za posljedicu nemogućnost ponovnog otkazivanja ugovora o radu zbog istog otkaznog razloga. Međutim, u konkretnom slučaju ugovor o radu tužitelju nije otkazan dva puta na temelju iste činjenične osnove, odnosno na temelju istog otkaznog razloga, već je otkazom s ponudom izmijenjenog ugovora od 10. travnja 2014. tužitelju otkazan ugovor o radu zbog toga što je zbog više izmjena pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta (tijekom postupka su dostavljene izmjene iz 2013. i 2014. godine) tužitelj nije mogao biti vraćen na svoje ranije radno mjesto niti na ekvivalentno radno mjesto pomoćnika direktora sukladno sistematizaciji radnih mjesta iz 2004. - što je tuženiku bilo naloženo pravomoćnom presudom kojom je otkaz ugovora o radu od 22. rujna 2003. utvrđen nedopuštenim.
16. Pozivanje tužitelja na odluku donesenu u postupku pred Županijskim sudom u Karlovcu u predmetu pod brojem Gž-124/2019 od 2. listopada 2019. nije od utjecaja na odluku u ovom predmetu, koja se temelji na činjenicama koje su nižestupanjski sudovi utvrdili tijekom predmetnog postupka i koje su relevantne za predmet ovog spora. Također valja naglasiti da revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).
17. S obzirom na sve navedeno, u odnosu na pravno pitanje naznačeno u reviziji valja reći da u slučaju kad je poslodavcu naloženo pravomoćnom sudskom odlukom vraćanje radnika na rad te je radi prisilne provedbe te presude vođen ovršni postupak, u okolnostima kad je radno mjesto u međuvremenu ukinuto poslodavac je dužan vratiti radnika na posao, ali je ovlašten radniku ponovno otkazati ugovor o radu ako su ispunjene pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.
18. S obzirom da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, na kojem se temelji pobijana presuda, u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje u odnosu na koje je dopuštena te je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
19. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 1. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
