Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž-132/2024-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić, kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Metelku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Kallay & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-9227/2021-26 od 03. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 01. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-9227/2021-26 od 03. siječnja 2024.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužene te se potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 9227/2021-26 od 03. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom tuženoj je naloženo da tužitelju s osnova ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF isplati iznos od 4.559,29 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate od dospijeća pa do isplate kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.752,74 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu i rješenje o troškovima postupka iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude i rješenja sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude i rješenja a podredno ukidanje istih i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
2.1. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO) jer je propustio utvrditi ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli slijedom čega je nejasno zbog čega je usvojio tužbeni zahtjev radi isplate navodno stečenog bez osnove.
U tome dijelu su razlozi presude proturječni sami sebi čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. točka 11. ZPP-a.
2.2. U pogledu dijela obrazloženja gdje prvostupanjski sud navodi da je predmetna ugovorna odredba ništetna tužena ističe da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje pri čemu nije dovoljno pozivanje na odluke sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF jer su u tome postupku sudovi štitili prava potrošača na apstraktnoj i općenitoj razini.
2.3. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud tužitelju dosudio veći iznos od onoga koji je navodno pretplatio zbog odredbe o valutnoj klauzuli jer nije uzeo u obzir razdoblje tijekom trajanja ugovora o kreditu kada je tečaj CHF bio manji nego u vrijeme sklapanja ugovora.
2.4. Tužena također osporava obrazloženje prvostupanjskog suda u pogledu istaknutog prigovora zastare tražbine te smatra da je i tu tome dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.
6. Predmet spora je zahtjev za isplatom preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.
7. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 13. kolovoza 2007., prema kojem je tužitelju odobren kredit u iznosu od 25.585,38 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na rok otplate od 84 mjeseca i uz početno ugovornu kamatnu stopu od 5,49% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tužene.
Nesporno je da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i tečaj CHF a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka knjigovodstveno-financijske struke proizlazi da je došlo do preplate kredita i to zbog promjene tečaja CHF u iznosu od 4.559,29 eura.
8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 502.c. ZPP-a, članka 323. i članka 1111. stavak 1. i članka 1115. ZOO-a usvaja tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita pri čemu kao neosnovan odbija istaknuti prigovor zastare.
Svoju odluku u bitnom obrazlaže da je u kolektivnom sporu utvrđena ništetnost navedene ugovorne odredbe iz razloga što tužitelj kao potrošač prilikom sklapanja ugovora nije upoznat sa pravnim i ekonomskim posljedicama ugovorene valutne klauzule vezane uz CHF te da je tužena kao kreditor stekla bez osnove preplaćene iznose kredita zbog promjene tečaja slijedom čega tužitelj kao potrošač sukladno odredbama članka 1111. i članka 1115. ZOO-a ostvaruje pravo na povrat preplaćenog iznosa kredita.
U pogledu prigovora tužene vezanog za tzv. negativnu razliku prvostupanjski sud navodi da tužitelj od tužene čak i u vrijeme kada je tečaj bio niži nije ništa primio slijedom čega tužena nije niti ovlaštena tražiti uračunavanje niže plaćenih iznosa kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog.
9. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
10. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda vezanom za ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.
Prvostupanjski sud daje jasno i dostatno obrazloženje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega smatra da je navedena ugovorna odredba ništetna imajući u vidu, između ostalog, i presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF odnosno pravna utvrđenja kojima je vezan.
10.1. Naime prema odredbi članka 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu se mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektive tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10.2. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
10.3. Nesporno je da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.
Tužena pravilno navodi da se u svakom posebnom predmetu mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača obzirom da se u tome postupku ništetnost navedenih odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud Republike Hrvatske, U- III/4613/2021., U-III/3540/2021., U-III/3446/2021., U-III-5458/2021.).
10.4. Pri tome ovaj sud napominje da je teret dokaza na okolnost da li je tužitelj kao potrošač u potpunosti bio upoznat sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku kao i na to da se eventualno ne radi o potrošačkom ugovoru na strani tužene.
10.5. Upravo imajući u vidu gore navedeno prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te pravilnom ocjenom njegovog iskaza utvrdio da nije bio upoznat od strane tužene sa svim elementima odnosno pravnim i ekonomskim posljedicama valutne klauzule vezane uz CHF radi donošenja informirane odluke za sklapanje ugovora.
10.6. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu istaknutog prigovora zastare. Naime prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO-a).
Potraživanje tužiteljeva zahtjeva zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku (stjecanje bez osnove) te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 16. studenog 2021. te pravomoćnost presude o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (14. lipnja 2018.) nesporno je da nije došlo do zastare tražbine (o tome i objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., Su-IV-33/2022-2).
11. Nadalje po ocijeni ovoga suda neosnovani su žalbeni navodi i u pogledu tvrdnje tužene da je sud prilikom utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva trebao imati u vidu i tzv. negativnu razliku odnosno vremenski period u trajanja kredita u kojem su tečaj CHF odnosno kamatna stopa bili manji.
Suprotno žalbenim navodima time nije došlo do narušavanja pravične ravnoteže ugovornih strana na štetu tužene obzirom da se radi o financijskoj instituciji kojoj su sve okolnosti u vezi mogućnost naglih fluktuacija tečaja i promjene kamatne stope morale biti poznate tako da eventualni gubitak zarade u tome periodu predstavlja poslovni rizik.
S druge pak strane plaćanjem manjih anuiteta tužitelj nije ostvario nikakvu korist kako to proizlazi iz žalbenih navoda pri čemu se napominje da se restitucijski zahtjev u ovom postupku temelji na pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite u kojem je utvrđeno da su tužena i ostale banke povrijedile prava potrošača tj. u tome postupku je upravo njima a ne bankama pružena pravna zaštita od nezakonitih postupanja prilikom sklapanja ugovora o kreditima vezanim uz CHF.
Osim navedenog prema odredbi članka 6. ZOO-a zabranjeno je ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato.
Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora ili ugovorne odredbe svaka ugovorna strana je dužna vratiti sve ono štio je primila no u konkretnom slučaju tužitelj nije ništa primio od tužene plaćanjem manjeg anuiteta u određenom razdoblju otplate kredita.
Naime treba imati u vidu činjenicu da je tužena u ugovornom odnosu postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja te po ocijeni ovoga suda ne može potraživati tzv. negativnu razliku jer na taj način zloupotrebljava svoja prava što je u suprotnosti sa svrhom pružene zaštite potrošačima u kolektivnom sporu.
11.1. Također su neosnovani žalbeni navodi u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata.
Naime prema odredbi članka 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.
Kao što je već navedeno u postupku kolektivne zaštite je utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila navedene ništetne odredbe a slijedom navedenog je i nepošteni stjecatelj navedenog iznosa preplate kredita.
11.2. Prvostupanjski sud je donio i zakonitu odluku o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu pravilnost.
11.3. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbio zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijena kao neosnovana.
Vukovar, 01. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Irena Lenić
