REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-5266/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog RD, zbog prekršaja iz članka 247. stavka 2. točke 1. i stavka 7. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20.), članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19.), članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19.), članka 150. stavka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13., 137/13. i 98/19.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru, broj: Pp-6863/2022-10 od 11. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, u odnosu na točke II. 3), 4) i 5) izreke, te se u tom dijelu ukida prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o  j e

II. U povodu žalbe tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu točku 1) izreke, na način da se protiv okrivljenika RD, zbog navedenog djela, odbija optužba, na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona.

III. Uslijed odluke iz točke IV. izreke, žalba tužitelja je u tom dijelu bespredmetna.

IV. U ostalom dijelu, odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa te se, u odnosu točku 2). izreke, potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni RD proglašen je krivim i uz primjenu članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona oslobođen od kazne zbog prekršaja iz članka 247. stavka 2. točke 1. i stavka 7. Zakona o strancima i članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, dok je oslobođen od optužbe na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 150. stavka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju krivima, s obrazloženjem da nije dokazano da bi počinio prekršaje za koje se tereti.

2. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na plaćanje naknade paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

4. Žalba tužitelja je dijelom bespredmetna, dijelom osnovana, a dijelom neosnovana.

5. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je u postupku prvostupanjskog suda, u odnosu na djela opisana pod točkama II. 3), 4) i 5) izreke, u provedenom postupku činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, na što osnovano ukazuje žalitelj, zbog čega je odluka o oslobađanju okrivljenika od optužbe za navedene prekršaje za sada preuranjena.

6. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke navodi dokaze koje je proveo te svoju odluku o oslobađanju od optužbe obrazlaže navodeći da je provođenje dokaza ispitivanjem radnice MD, kao svjedokinje, skopčano s velikih poteškoćama, jer se ista nije odazvala pozivima suda, zbog čega je odustao od provođenja tog dokaza, a od ispitivanja inspektorice koja je vršila nadzor, kao svjedokinje, odustao je jer je zapisnike o inspekcijskom nadzoru izdvojio kao nezakonite dokaze pa smatra da se niti iskaz inspektorice o činjenicama koje je saznala u razgovoru s presumptivnim svjedocima i okrivljenikom, koji nisu uredno upozoreni na zapisnik, također ne može koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, a budući da su okrivljenici poricali da bi počinili predmetne prekršaje, zaključuje da nema dokaza da bi ih okrivljenici počinili. Međutim, prvostupanjski sud je, donošenjem presude kojom je okrivljenike oslobodio od optužbe, donio preuranjen zaključak i odluku koja okrivljeniku ide u korist, ne obrazlažući istu dostatnim razlozima za oslobođenje okrivljenika od optužbe, kako to osnovano u žalbi sugerira tužitelj. Stoga, prvostupanjski sud, bez provođenja daljnjih dokaza, a prvenstveno ispitivanja MD, kao svjedokinje, a po potrebi i suočenja okrivljenika s navedenom svjedokinjom, nije mogao donijeti zaključak o krivnji.

7. Iz navedenog proizlazi da je iz utvrđenog činjeničnog stanja izveden preuranjen zaključak i da nije bilo mjesta primjeni članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, u odnosu na postojanje uvjeta za donošenje presude kojom se okrivljenik za navedena djela oslobađa od optužbe, s razlozima i obrazloženjem koje je prvostupanjski sud dao, zbog čega je u tom dijelu trebalo prihvatiti kao osnovanu žalbu tužitelja i prvostupanjsku presudu u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak u kojem će provesti sve raspoložive dokaze, a sve u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica, koje se odnose na inkriminirana djela, pa zatim, analizom i ponovnom ocjenom svih u postupku provedenih dokaza od kojih ovisi pravilna primjena materijalnog prava, nesumnjivo utvrditi je li okrivljenik počinio prekršaje koji mu se optužnim prijedlogom stavljaju na teret, a opisani su pod točkama II. 3), 4) i 5) izreke pobijane presude, te će, respektirajući razloge ovog rješenja, a vodeći pri tom računa i o žalbenim razlozima, u tom dijelu donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

8. Rješavajući dalje predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da je, u odnosu na djelo opisano pod točkom 1) izreke, počinjena povreda materijalnog prava iz članka 196. točke 3. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, na koju ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, stoga što se u radi o presuđenoj stvari.

- 9. U konkretnom slučaju za isti propust, odnosno za isti činjenični supstrat, već je izrečena kazna rješenjem Državnog inspektorata RH pa bi vođenjem prekršajnog postupka za to djelo došlo do povrede načela ne bis in idem koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

10. Presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju R (R v. [adresa], App.no 55759/079) upozoreno je na načelnu neprihvatljivost konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe, ako se u oba postupka počinitelju stavljaju na teret iste činjenice, a što je protivno načelu „ne bis in idem“ propisanom u članku 4. protokola 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prema stajalištu iznijetom u slučaju M v. [adresa], App no 14939/03 izjednačava se sudsko (u našem slučaju prekršajno) i administrativno kažnjavanje ako je riječ o činjenično istom djelu.

11. Iz stanja spisa i utvrđenih činjenica u prvostupanjskom postupku proizlazi da je okrivljenom RD rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-116-02/22-01/233, Urbroj: 443-02-03-11/2-22-1 od 25. svibnja 2022., zabranjeno obavljanje djelatnosti koja se mjera neće izvršiti ako u roku od 3 dana od dana izricanja navedenog rješenja izvrši uplatu novčanog iznosa od 30.000,00 kuna za svakog stranca, uz obvezu ishođenja dozvole za boravak i rad.

12. U skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, pravno nazivlje nacionalnog zakonodavstva ne može biti jedni kriteriji relevantan za primjenu pravila „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7. uz Konvenciju, već je u konkretnom slučaju potrebno promatrati u skladu s tzv. mjerilima ''Engel'' (Europski sud u svojoj praksi je postavio tri mjerila koja su poznata kao mjerila ''Engel'', predmet Engel i drugi protiv Nizozemske od 8. lipnja 1976. godine) ima li izrečena upravna mjera preventivni ili kazneni karakter.

13. S obzirom da izrečena upravna mjera u konkretnom slučaju predstavlja sredstvo kažnjavanja za okrivljenika i ima penalni karakter, vođenje prekršajnog postupka, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja (istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru) kojim se okrivljeniku, stavlja na teret da je počinio prekršaj iz članka 247. stavka 2. točke 1. i stavka 7. Zakona o strancima, a nakon što je izrečena upravna mjera izvršena, jer iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik za isti propust odnosno za isti činjenični supstrat platio iznos od 60.000,00 kuna te ishodio dozvole za boravak i rad za strance UD i ED, u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7 Konvencije.

14. Prema tome, okrivljenik je plaćanjem novčanog iznosa od 60.000,00 kuna kažnjen za isti događaj pa se, po ocjeni ovog suda, u ovom slučaju radi o presuđenoj stvari i okrivljenik ne može više biti proglašen krivim i kažnjen za isto djelo. Stoga je ovaj sud, postupajući u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava i svojim stajalištem o povredi načela ne bis in idem, ispravio navedenu povredu na način da je odbio optužbu protiv okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog pod točkom 1) izreke prvostupanjske presude, a zbog kojeg je navedena administrativna mjera protiv okrivljenika i primijenjena, a žalba tužitelja postala je u tom dijelu bespredmetna.

15. Ispitujući dalje prvostupanjsku presudu, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da pobijanom presudom u odnosu na djelo opisano pod točkom 2) izreke nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, kao i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

16. Ispitujući dalje pobijanu presudu u tom dijelu u odnosu na odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od kazne, za djelo opisano pod točkom 2) izreke, uz obrazloženje navedeno u pobijanoj presudi.

17. Naime, okrivljenik je za predmetno djelo oslobođen od kazne s obrazloženjem da je otklonio štetne posljedice te da je propust ispravio neposredno nakon provođenja inspekcijskog nadzora pa su se stekli uvjeti za primjenu članka 38. Prekršajnog zakona.

18. S obzirom da je odredbom članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona propisano da sud može osloboditi od kazne počinitelja kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, a iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik u konkretnom slučaju prijavio radnika nadležnom tijelu za mirovinsko osiguranje s danom stjecanja svojstva osiguranika s dva dana zakašnjenja, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud ispravno zaključio su ispunjeni uvjeti iz članka 38. stavka 2. točke 2. cit. Zakona, za oslobađanje okrivljenika od kazne.

19. Slijedom navedenog, trebalo je žalbu tužitelja u tom dijelu kao neosnovanu odbiti i pobijanu presudu u odnosu na točku 2) izreke potvrditi.

20. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 1. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika, i tužitelja.