Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3441/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika SJ, zastupan po braniteljima Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Drnasin & Željko Drnasin iz Vinkovaca, zbog prekršaja iz članka 5. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji od 20. ožujka 2025., broj: Pp-22/2023-16, na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenika SJ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na t. I. izreke te se temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljeni EJ,

OSLOBAĐA OD OPTUŽBE

da u Otoku u Evidenciju o radnom vremenu radnika za radnicu NJ u razdoblju od 13. listopada 2022. do 17. prosinca 2022. nije evidentirao početak i završetak radnog vremena od 14,00 do 22,00 sata od ponedjeljka do subote, ukupno dnevno radno vrijeme po 8 sati dnevno, sate prekovremenog rada po 8 sati tjedno,

čime je počinio prekršaj iz članka 5. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), u vezi sa odredbama članka 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 73/17), kažnjivo po članku 229. stavak 1. točka 1. i stavak 2. istog Zakona.

II. Uslijed odluke iz t. I. žalba okrivljenika bespredmetna je za prekršaj iz članka 229. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 1. Zakona o radu činjenično opisan pod t. I. izreke pobijane presude.

III. U povodu žalbe okrivljenika SJ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni tako da se okrivljeniku SJ, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona za prekršaj iz članka 166. st. 3. u vezi st. 2. t. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 96/2025), činjenično opisan pod t. VII. izreke prvostupanjske presude utvrđuje novčana kazna u iznosu od 100,00 (sto) eura.

IV. Uslijed odluke pod točkom I. i III. izreke ove presude, preinačuje se pobijana presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku SJ novčane kazne pod točkama II., III., IV., V., VI. i VIII. izreke te presude prihvaćaju utvrđene i to, za svako djelo u iznosu od 300,00 (tristo) eura, pa mu se na temelju članka 39. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona, izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1900,00 (tisućudevetsto) eura koju je dužan platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude, a ukoliko okrivljeni plati 2/3 izrečene novčane kazne u roku određenom za plaćanje smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

V. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika SJ te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

VI. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljeni je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, okrivljeni EJ proglašen je krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 2.400,00 eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 1., točka 3., točka 4., točka 46. Zakona o radu, članka 10. stavak 2. u vezi stavka 1. točka a) i točka d) Zakona o minimalnoj plaći, članka 172. stavak 2. točka 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, članka 150. stavaka 2. u vezi stavka 1. podstavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanih u izreci pobijane presude pod točkama I., II., III., IV., V., VI., VII. i VIII.

2. Istom presudom okrivljeni je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura, te trošak dolaska svjedoka u iznosu od 104,96 eura.

3. Protiv navedene presude okrivljeni je po braniteljima pravodobno podnio žalbu zbog visine izrečene novčane kazne navodeći da bi ga izrečena kazna od 2.400,00 eura primorala na zatvaranje objekta. Plaća mjesečni najam za poslovni prostor u iznosu od 1500,00 eura, dok su mu izdaci za radnike oko 3000,00 eura mjesečno. Radi u malom selu od 1800 stanovnika, većinom starijih i nemoćnih osoba, te je posljedično potražnja za uslugama njegovog ugostiteljskog objekta izuzetno niska, pa poslovanje već dulje vrijeme održava na granici isplativosti. Ističe da je pojedine prekršaje priznao, a neke negirao te predlaže smanjenje izrečene sankcije za pojedine točke, a za one manje važne opomenu.

4. Žalba je djelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud (dalje u kekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjski sud prekoračio optužbu u odnosu na prekršaj iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o radu, opisan pod točkom I. izreke i počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. stavak 1. točka 6. Prekršajnog zakona, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti

6. Naime, prvostupanjski sud je okrivljenika u točki I. izreke proglasio krivim što kao poslodavac u Otoku u Evidenciju o radnom vremenu radnika za radnicu NJ u razdoblju od 13. listopada 2022. do 17. prosinca 2022. nije evidentirao početak i završetak radnog vremena od 14,00 do 22,00 sata od ponedjeljka do subote, ukupno dnevno radno vrijeme po 8 sati dnevno, sate prekovremenog rada po 8 sati tjedno, sukladno članku 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 73/17),

dakle, što nije vodio evidenciju o radnicima i o radnom vremenu na propisan način,

čime je počinio prekršaj iz članka 5. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), kažnjivo po članku 229. stavak 2. a u vezi stavka 1. točke 1. istog Zakona.

7. Odredbom članka 229. stavke 2. u vezi stavka 1. točke 1. Zakona o radu propisana je novčana kazna za prekršaj poslodavca fizičke osobe ako ne vodi evidenciju o radnicima i o radnom vremenu ili je ne vodi na propisan način, ili ako na zahtjev inspektora rada ne dostavi podatke o radnicima i o radnom vremenu. Materijalnom odredbom članka 5. Zakona o radu, na koju se citirana kažnjiva odredba poziva propisano je da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, koja mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, čiji sadržaj i način vođenja evidencije propisuje pravilnikom ministar nadležan za rad.

8. Činjenice koje čine konstutivni element bića tog djela nužno moraju biti navedene u činjeničnom opisu prekršaja, a u činjeničnom opisu radnje prekršaja u optužnom aktu nije naveden provedbeni propis odnosno blanketni opis prekršaja kojom se određuje biće prekršaja, članak 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 73/17), već je naveden u zakonskom opisu.

9. Imajući u vidu činjenični opis djela iz izreke pobijane presude u točki I. s okrivljenjem iz optužnog prijedloga vidljivo je da u konkretnom slučaju nema objektivnog identiteta djela između optužnog prijedloga i presude, a prvostupanjski sud nije ovlašten samoinicijativno kreirati drugačiji činjenični opis djela, od onog činjeničnog opisa koji je naveden u optužbi, na način da u činjenični opis dodaje bitna obilježja prekršaja.

10. Prema stanju spisa proizlazi da je prvostupanjski sud, samoinicijativno, bez intervencije ovlaštenog tužitelja u činjenični opis točke I. izreke dodao odlučne činjenice za ispunjenje bića inkrinimiranog prekršaja „ sukladno članku 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 73/17)“, koje odlučne činjenice nisu bile u činjeničnom opisu optužnog prijedloga, odnosno nisu optužbom stavljene na teret i bez kojih se u konkretnom slučaju ne može raditi o inkrinimiranom prekršaju.

11. Takva izmjena, po stanovištu ovog suda predstavlja prekoračenje optužbe te je na opisani način ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. stavak 1. točka 6. Prekršajnog zakona, kojom se sankcionira povreda propisa članka 179. stavak 3. Prekršajnog zakona, koji propisuje da se presuda može odnositi samo na djelo iz podnesenog ili na raspravi izmjenjenog ili proširenog optužnog prijedloga od strane ovlaštenog tužitelja. Naime, sud je ovlašten samoinicijativno vršiti intervenciju u optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja, na način da može izmjeniti okolnosti u opisu djela koji nisu sami za sebe zakonska obilježja djela, a kako je u konkretnom slučaju izreka pobijane presude u točci I. odluke samoinicijativno dopunjena bitnim obilježjem djela na gore navedeni način, to je počinjena bitna povreda postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Imajući u vidu da je protiv prvostupanjske presude podnesena samo žalba u korist okrivljenika, što znači da poštujući načelo zabrane preinačenja na gore, tužitelj više ne može mijenjati činjenični opis optužbe dodavanjem konstitutivnih elemenata prekršaja, ovaj sud nije utvrdivši navedenu bitnu povredu,ukinuo pobijanu presudu, već je sukladno ovlaštenju iz čl. 207. Prekršajnog zakona, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu presudu, na način da je okrivljenika za prekršaj iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o radu, pod točkom I. izreke oslobodio od optužbe, kako je to i navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

13. Slijedom navedenog žalba okrivljenika zbog prekršaja iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o radu je bespredmetna.

14. Odlučujući dalje o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom u točkama II., III., IV., V., VI., VII. i VIII. izreke nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Međutim, nakon donošenja prvostupanjske odluke dana 1. srpnja 2025. stupio je na snagu novi Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 96/2025), kojim je prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret pod točkom VII. izreke presude zadržao pravni kontinuitet u odredbi članka 166. st. 3. u vezi st. 2. t. 5. istog Zakona, kojom je propisana sada novčana kazna u rasponu od 130,00 do 1320,00 eura za obveznika doprinosa - fizičku osobu. Kako je dosadašnjim Zakonom o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022) važećim u vrijeme počinjenja prekršaja, za prekršaj pod točkom VII. izreke bila propisana novčana kazna u rasponu od 660,00 do 6.630,00 eura u odnosu na fizičku osobu, to je navedeni novi Zakon blaži propis za počinitelja, pa je stoga u konkretnom slučaju primijenjen Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 96/2025), u smislu odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, kojima je propisano da se prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, te ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

16. Slijedom navedenoga, ovaj sud je po službenoj dužnosti preinačio pravnu oznaku djela i odluku o kazni, u skladu s primijenjenim blažim propisom Zakonom o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 96/2025), te je okrivljeniku utvrdio novčanu kaznu primjenom odredbi o ublažavanju ispod zakonom propisanog posebnog minimuma u odnosu na točku VII. izreke presude.

17. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na visinu izrečene novčane kazne (za prekršaje iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 3., t. 4., t. 46. Zakona o radu, čl. 10. st. 2. u vezi st. 1. t. a) i t. d) Zakona o minimalnoj plaći, čl. 150. st. 2. u vezi st. 1. pod. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju) kao i u odnosu na visinu izrečene kazne za prekršaj pod t. VII. izreke pobijane presude za koji se tereti okrivljenik, sada smanjena po službenoj dužnosti, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud nalazi da kazne izrečene okrivljeniku nisu prestroge. Naime, prvostupanjski je sud okrivljeniku za svako od počinjenih djela utvrdio ublaženu novčanu kaznu, uvažavajući utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika, koje okolnosti i po mišljenju ovog suda, u svojoj ukupnosti predstavljaju naročite olakotne okolnosti u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. Ovaj sud tako izrečene kazne smatra primjerenim težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Prvostupanjski sud je svoju odluku o kazni obrazložio na način koji je prihvatljiv i ovom sudu, a okrivljenik u žalbi ne ističe i ne dokumentira nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke daljnjim ublažavanjem kazne.

18. U odnosu na žalbene navode da mu se za neke točke presude izrekne opomena, valja reći kako u predmetnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretopstavke za primjenu opomene. Naime, sukladno članku 43. stavku 1. Prekršajnog zakona, opomena se kao mjera upozorenja može primjeniti prema počinitelju prekršaja za koji je kao jedina kazna propisana novčana kazna do 663,61 eura, uz uvjet da se ispune i preostale pretopstavke propisane tim člankom. S obzirom da je u predmetnom slučaju riječ o prekršajima za koji je propisana novčana kazna do 1320,00 eura (čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. točka 3., točka 4., točka 46. Zakona o radu, čl. 10. st. 2. u vezi st. 1. t. a) i t. d) Zakona o minimalnoj plaći, čl. 166. st. 3. u vezi st. 2. t. 5. Zakon o mirovinskom osiguranju), odnosno do 1990,00 (čl. 150. st. 2. u vezi st. 1. pod. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom) to u predmetnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretopstavke za primjenu opomene.

19. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

20. Iz navedenih razloga, na temelju članak 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 1. listopada 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.