Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1168/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. PŠ iz [adresa], 3. ĐŠ iz [adresa]. NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan i Jabuka iz Rijeke, protiv tuženice ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Kubanoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja prava suvlasništva nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj 13 P-15/2018-21 od 16. srpnja 2020. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 01. listopada 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj 13 P-15/2018-21 od 16. srpnja 2020. godine.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj 13 P-15/2018-21 od 16. srpnja 2020. godine.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženicu ŠŠ koji glasi:
„Utvrđuje se da ŽŠ rođena ĐŠ nije suvlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u 1/6 dijela, što je ista dužna priznati, te se utvrđuje da su tužitelji EŠ, IŠ, FŠ i NŠ kao nasljednici pok. DŠ stekli pravo vlasništva na nekretninama koje su u zemljišne knjige Općinskog suda u Gospiću upisane kao k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak kukolj, k. č. br. [katastarska čestica] oranica kukolj, k. č. br. [katastarska čestica] oranica draga, k. č. br. [katastarska čestica] oranica draga, k. č. br. [katastarska čestica] oranica ograda ispod kuće, k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak ograda ispod kuće, k. č. br. [katastarska čestica] oranica ograda ispod kuće, k. č. br. [katastarska čestica] oranica brijeg, k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak kraj kuće, k. č. br. [katastarska čestica] oranica kraj kuće, k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište, k. č. br. [katastarska čestica] šuma kraj kuće, k. č. br. [katastarska čestica] livada kraj kuće, k. č. br. [katastarska čestica] livada iza jarka, k. č. br. [katastarska čestica] šuma gaj pezik, k. č. br. [katastarska čestica] livada ograda, k. č. br. [katastarska čestica] livada pisak, k. č. br. [katastarska čestica] livada pisak, k. č. br. [katastarska čestica] livada luka, k. č. br. [katastarska čestica] livada luka, k. č. br. [katastarska čestica] šuma glavičica, k. č. br. [katastarska čestica] livada dolac, k. č. br. [katastarska čestica] livada dolac, k. č. br. [katastarska čestica] livada dolac, k. č. br. [katastarska čestica] livada glavičica, k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak glavičica, k. č. br. [katastarska čestica] livada glavičica, k. č. br. [katastarska čestica] livada mizdraleuša, k. č. br. [katastarska čestica] livada mizdrakuša, k. č. br. [katastarska čestica] livada pilar, k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak pilar i k. č. br. [katastarska čestica] oranica pilar u pilaru, ukupne površine 18 rali i 482 hvati, sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to svaki u 1/16 idealnog dijela, što su tuženici dužni priznati te trpjeti da tužitelji temeljem ove presude upišu svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“ Istom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.
2. Rješenjem suda naloženo je tužiteljima da u roku od 15 dana solidarno naknade tuženici ŠŠ trošak parničnog postupka u iznosu od 4.315,75 kuna.
3. Protiv te presude i rješenja pravovremenu žalbu podnose tužitelji, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda i rješenje preinače, ili da se te odluke ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnose i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tijekom predmetnog postupka pravomoćnim rješenjem suda poslovni broj P-15/2018-13 od 17. rujna 2019. godine utvrđeno da je tužba u odnosu na tuženika GŠ povučena, dok je u odnosu na tuženika ĆŠ kao zakonskog nasljednika pokojne tuženice UŠ donesena pravomoćna djelomična presuda na temelju priznanja.
7. Nadalje utvrđuje da je u ovoj pravnoj stvari više tužitelja podnijelo tužbu prema više tuženika, pa da i tužitelji i tuženici imaju položaj materijalnih suparničara, ali da s obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva, odnosno prirodu pravnog odnosa u kojem se tužitelji i tuženici međusobno nalaze, ne proizlazi da se spor u odnosu na sve tuženike može riješiti samo na jednak način, slijedom čega utvrđuje da oni nemaju svojstvo jedinstvenih suparničara, u smislu odredbe članka 201. ZPP-a.
8. Prvostupanjski sud utvrđuje da je u konkretnom sporu tužbom zatraženo priznanje prava vlasništva na suvlasničkom dijelu jednog od suvlasnika-tuženika, pa da su u takvoj situaciji tužitelji mogli tužbom obuhvatiti samo jednog tuženika– suvlasnika utuženog suvlasničkog dijela, slijedom čega utvrđuje osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po tuženici ŠŠ, pa odlučuje kao u izreci pobijane presude.
9. Odluku o parničnim troškovima sadržanu u pobijanom rješenju temelji na odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.
10. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da je prilikom donošenja pobijane presude i rješenja ostvarena bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a.
11. Naime, pogrešno je sud prvog stupnja utvrdio da tuženica ŠŠ nije pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari, jer iz sadržaja tužbenog zahtjeva proizlazi da se isti između ostalog odnosi i na utvrđenje prava vlasništva tužitelja na utuženim nekretninama i u odnosu na suvlasnički dio te tuženice, o čemu je ovaj drugostupanjski sud već izrazio svoje stajalište u rješenju poslovni broj Gž-2490/2017-2 od 10. siječnja 2018. godine kojim su ukinute presuda i rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj 13 P-28/15-37 od 10. srpnja 2027. godine, te je predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje i postupak.
12. Iz navedenog proizlazi da sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog stajališta nije utvrđivao činjenice koje su od značaja za odluku o tužbenom zahtjevu, pa pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.
13. Međutim, neovisno o tome, pravilno je postupljeno kada je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženicu ŠŠ.
14. Naime, tužba i tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnjama tužitelja da su predmetne nekretnine predstavljale imovinu bivše kućne zadruge, čija nekadašnja članica je bila i pravna prednica tužitelja DŠ, koja prema tužbenim navodima prilikom osnivanja uništenih zemljišnih knjiga greškom nije upisana kao suvlasnica tih nekretnina, iako joj je kao članici nekadašnje kućne zadruge kbr. 35 trebao pripasti jednaki dio kao i njezinoj braći, tj. 1/4 dijela.
15. U vezi toga valja navesti da su kućne zadruge bile imovinske i radne zajednice jedne ili više obitelji, na rodbinskoj osnovi, sa zajedničkom nepokretnom i pokretnom imovinom, bez određenih dijelova, a pravni odnosi unutar kućnih zadruga bili su propisani odredbama Zakona o kućnim zadrugama iz 1889. godine, koji Zakon se prestao primjenjivati na temelju odluke AVNOJ-a o ukidanju pravnih propisa koji su bili na snazi u času neprijateljske okupacije („Službeni list DFJ“ br. 4/45, uz izmjene „Službeni list FNRJ“ br. 86/46).
16. Budući su kućne zadruge prestale pravno postojati dana 06. travnja 1941. godine, to je za odluku o tužbenom zahtjevu bilo bitno utvrditi da li je prednica tužitelja DŠ do 06. travnja 1941. godine stekla svojstvo člana kućne zadruge, a ako jest, da li je istoj to svojstvo prestalo i na koji način, jer o tome ovisi odgovor na pitanje da li su tužitelji mogli naslijediti predmetne nekretnine, ukoliko je s obzirom na navedeno DŠ postala njihova suvlasnica, pri čemu je s obzirom na tužbene navode valjalo raspraviti i da li su tužitelji (su)vlasništvo utuženih nekretnina eventualno stekli i dosjelošću.
17. U tom pogledu iz provedenih dokaza, tj. dokumentacije koja prileži spisu, iskaza tužitelja EŠ sa ročišta od 19. srpnja 2016. godine, te sadržaja priloženih predmeta Općinskog suda u Gračacu poslovni broj R1-33/84 i P-176/90, ne proizlazi da bi tužitelji dokazali činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.
18. Naime, iz spisa Općinskog suda u Gračacu poslovni broj P-176/90 proizlazi da je pravna prednica tužitelja DŠ podnijela tužbu protiv tuženika GŠ, TŠ, ČŠ i UŠ, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], dakle nekretnina koje su predmet i ove parnice, u kojem postupku je pravomoćnim rješenjem navedenog suda poslovni broj P-176/90-11 od 28. listopada 1993. godine utvrđeno da je tužba povučena.
19. U potonjem predmetu tužiteljica DŠ je na ročištu od 19. studenoga 1990. godine izjavila kako se udala 1939. godine, te je otišla sa grunta iz Ličkog Cerja kbr. 35, te da sada živi na kbr. 120, pri čemu je navela da prilikom udaje nije dobila otpremninu, odnosno da je primila samo malo robe u škrinji prilikom udaje u skladu s običajima, u vezi čega je ista na ročištu od 24. rujna 1990. godine koje je održano u predmetu Općinskog suda u Gračacu poslovni broj R1-33/84, u izvanparničnom postupku predlagateljice TŠ protiv protustranaka GŠ, ČŠ i UŠ, radi diobe nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], izjavila da je prilikom napuštanja kućne zadruge dobila dva vola.
20. Dakle, budući da iz navoda same prednice tužitelja DŠ proizlazi da je ista nakon udaje 1939. godine, dakle do 06. travnja 1941. godine, napustila kućnu zadrugu kbr. 35, pri čemu je na račun toga dobila otpremninu iz kućne zadruge, to ista nije mogla steći pravo suvlasništva na prijepornim nekretninama nakon prestanka spomenute kućne zajednice, a posljedično tome niti tužitelji nisu mogli naslijediti prava koja nisu pripadala toj njihovoj prednici, pa je u kontekstu navedenog neodlučno kakve izjave je MŠ (brat DŠ) u pogledu prava DŠ na predmetnim nekretninama davao u predmetu Općinskog suda u Gračacu poslovni broj P-176/1990.
21. Osim toga, tužitelji nisu dokazali niti da se osobno i putem svoje pravne prednice nalaze u samostalnom i (barem) poštenom posjedu utuženih nekretnina temeljem kojeg bi u skladu s odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) ispunjavali pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tih nekretnina dosjelošću.
22. Pri tome valja navesti kako je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju tuženici nemaju pravni položaj jedinstvenih suparničara, u smislu odredbe članka 201. ZPP-a, jer su svi tuženici u ovom predmetu bili uknjiženi kao suvlasnici predmetnih nekretnina, te su kao takvi slobodno mogli disponirati svojim suvlasničkim udjelima, zbog čega isti imaju svojstvo materijalnih, ali ne i jedinstvenih suparničara. Takvo pravno stajalište kada se radi o suvlasništvu na nekretninama bivše kućne zadruge izraženo je npr. i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-712/1991-2 od 11. ožujka 1992. godine.
23. S obzirom na navedeno, pravilno je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu ŠŠ, a pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredaba članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, pri čemu okolnost da je o tim troškovima umjesto presudom pogrešno odlučeno rješenjem nije bila od utjecaja na zakonitost pobijane odluke o troškovima parničnog postupka.
24. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, u skladu s odredbom članka 373.a ZPP-a, a pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a na jednaki način odlučiti i o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv pobijanog rješenja.
25. Budući da tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Rijeci, 01. listopada 2025. godine.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Brankica Malnar