Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž Ob-14/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Srđanu Kuzmaniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SGR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Jurici Jurić odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika SG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 31400 Budrovci zastupan po punomoćniku Željki Kupčerić-Trcović odvjetnici iz Đakova, radi plaćanja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P Ob-8/2021-20 od 9. siječnja 2025., 1. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P Ob-8/2021-20 od 9. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je doslovno:
"I. Dopušta se ponavljanje postupka.
II. Ukida se presuda br. P Ob-8/2021-10 od 21. travnja 2021. godine."
2. Tužiteljica je protiv navedenog rješenja podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) čija supsidijarna primjena proizlazi iz 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – u daljnjem tekstu: ObZ), te predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje i sukladno članku 425. stavku 1. ZPP-a odbaciti istaknuti prijedlog kao nepravodoban, a podredno ukinuti prvostupanjsko rješenje i odbiti prijedlog za ponavljanje postupka kao neosnovan.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-8/2021-10 od 21. travnja 2021. naloženo je tuženiku da na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2021. isplati tužiteljici iznos od 90.000,00 kn sa zateznim kamatama, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka.
6. Tuženik je 15. prosinca 2023. zatražio ponavljanje predmetnog postupka smatrajući da mu propuštanjem dostave nije bila dana mogućnost raspravljati pred sudom. Naveo je da je za predmetni postupak saznao 24. studenog 2023., nakon što je primijetivši da mu je račun blokiran otišao u FINU, a nije imao saznanja zašto je do toga došlo. Istaknuo je da je osam godina bio na privremenom radu u SR Njemačkoj i to od 8. travnja 2015. do 4. siječnja 2023. i da nije znao za postojanje predmetnog postupka, jer nije primio nikakvo pismeno od suda. Dostavio je uz prijedlog potvrdu u kojoj je navedena njegova adresa u Njemačkoj, kao i uvjerenje o prebivalištu PP Đakovo u kojemu je evidentirana službena zabilježba od 8. travnja 2015. da tuženik ima prijavljen privremeni odlazak izvan Republike Hrvatske za Njemačku u grad [adresa], a 4. siječnja 2023. da je uredno prijavio povratak u Republiku Hrvatsku.
7. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, ovaj sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Prvostupanjski sud je povjerovao tuženikovim navodima da je isti saznao za predmetni postupak 24. studenog 2023. kad je odlaskom u FINU utvrdio da mu je račun blokiran, a da nije imao saznanja zbog čega je do toga došlo i da je tad saznao za predmetni postupak, da je pravomoćna presuda o plaćanju uzdržavanja dostavljena FINI na izravnu naplatu 27. rujna 2023., pa da je stoga prijedlog za ponavljanje postupka podnesen 5. prosinca 2023. postavljen u roku propisanom člankom 423. točki 2. ZPP-a.
9. Ovaj sud u cijelosti prihvaća navedeni zaključak i obrazloženje prvostupanjskog suda o pravodobnosti podnesenog prijedloga za ponavljanje postupka, koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.
10. Prvostupanjski sud je, nadalje, uvidom u priloženu dokumentaciju utvrdio da se tijekom prvostupanjskog postupka dostava za tuženika vratila sa naznakom „obaviješten, nije podigao pošiljku“, nakon čega je taj sud uvidom u JRO MUP RH utvrdio da tuženik ima prijavljeno prebivalište u [adresa] na adresi [adresa] te mu je tu adresu bezuspješno pokušao dostaviti daljnja pismena, a jedan poziv za ročište da se vratio s naznakom dostavljača da je tuženik odselio s navedene adrese te da su daljnji pozivi tuženiku dostavljeni putem oglasne ploče.
11. Također, prvostupanjski sud je iz uvjerenja o prebivalištu za tuženika dostavljenog uz prijedlog za ponavljanje postupka utvrdio da je tuženik 8. travnja 2015. prijavio privremeni odlazak izvan RH za Njemačku u grad [adresa], te je o tome u Policijskoj postaji sačinjena službena zabilježba, a povratak je prijavio 4. siječnja 2023. Nadalje iz potvrde na listu spisa 30, koja je također dostavljena uz prijedlog za ponavljanje postupka, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik imao prijavljeno boravište u [adresa] do 1. siječnja 2023.i to na adresi [adresa], 88515 Langenenslingen, dok je iz zahtjeva za izravnu naplatu također dostavljenog uz prijedlog za ponavljanje postupka zaključio da je tužiteljica zahtjev za izravnu naplatu podnijela FINI 27. rujna 2023.
12. Prvostupanjski sud je konstatirao da u JRO MUP RH nije razvidna tuženikova prijava privremenog boravka u SR Njemačku, koja je vidljiva u uvjerenju o prebivalištu, pa da je očito da sud uvidom u JRO MUP RH nema mogućnost uvida u odjave boravka iz Republike Hrvatske i prijave boravka u drugoj državi, već da se to može utvrditi samo traženjem od Policije da dostavi sudu uvjerenje o prebivalištu, a što prvostupanjski sud nije učinio.
13. Po ocjeni ovog suda i po stanju spisa, prvostupanjski sud prilikom dostave presude za tuženika nije postupio po članku 142. ZPP-a, a onda ni po članku 143. stavcima 1. i 2. ZPP-a. U spisu postoji samo jedna dostavnica za tuženika koja se odnosi na dostavu presude (list spisa 25), neuručena, s naznakom dostavljača "odselio", pa u takvoj situaciji tuženiku nije mogla biti obavljena dostava presude stavljanjem iste na oglasnu ploču suda, već je u takvoj situaciji prvostupanjski sud u smislu članka 143. stavka 1. ZPP-a bio dužan od Ministarstva unutarnjih poslova zatražiti obavijest o tuženikovoj adresi prebivališta i onda dostavu iznova pokušati obaviti na toj adresi, što nije učinjeno. Ako ponovna dostava ne bi uspjela, prvostupanjski sud bi sukladno članku 143. stavku 2. ZPP-a bio dužan dostavu presude za tuženika pokušati još jednom obaviti prema odredbama članaka 141. i 142. ZPP-a nakon isteka roka od trideset dana, a tek ako ni ta ponovljena dostava ne uspije obaviti, dostavu bi mogao obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda, s tim da će se smatrati da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda. Sve navedeno prvostupanjski sud je propustio učiniti u predmetu prilikom dostave presude tuženiku.
14. Kako tuženiku, dakle, nezakonitim postupanjem i to propuštanjem dostave nije bila dana mogućnost raspravljati pred sudom, ostvaren je razlog za ponavljanje postupka iz članka 421. točke 2. ZPP-a, pa je prvostupanjsko rješenje pravilno doneseno sukladno članku 427. stavcima 1. i 2. ZPP-a.
15. Budući žalba nema opravdanja odlučeno je kao u izreci temeljem članka 380. točke 2. ZPP-a.
U Dubrovniku 1. listopada 2025.
Sudac:
Srđan Kuzmanić
