Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-395/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d, Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukin, odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-769/2024-42 od 15. travnja 2025., u sjednici održanoj 01. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana dok se žalba tuženika u pretežitom dijelu odbija a u neznatnom dijelu prihvaća i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-769/2024-42 od 15. travnja 2025. se:

a) preinačuje:

- u dijelu točke I. izreke u kojem je odlučeno o zakonskoj zateznoj kamati za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate tako da se za to razdoblje dosuđuje zatezna kamata koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine ,

- u dijelu točke III. izreke u dijelu u kojem su na troškove postupka dosuđene zatezne kamate od 1. siječnja 2023., na način da se dosuđuju zatezne kamate od 15. travnja 2025. do isplate,

b) potvrđuje u preostalom dijelu točke I. izreke, točki II. izreke i preostalom dijelu točke III. izreke.

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d, Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 platiti tužiteljici FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neimovinske i imovinske štete iznos od 1.559,49 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2019. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom zahtjeva u iznosu od 663,61 EUR.

III. Nalaže se tuženiku na ime parničnog troška platiti tužiteljici iznos od 2.779,64 eur sa kamatama koje teku od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a sve to u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu, pravovremenim i dopuštenim žalbama, pobijaju i tužiteljica i tuženik, svatko od njih u onom dijelu u kojem nije uspio u sporu, a oboje zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Tužiteljica predlaže u pobijanom dijelu (točkama II. i III.) presudu preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti i dosuditi joj u cijelosti parnične troškove, a tuženik predlaže u pobijanom dijelu (točkama I. i III.) presudu preinačiti i dosuditi mu parnične troškove. Tužiteljica podredno predlaže u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu ukinuti i vratiti na ponovno suđenje, a tuženik podredno predlaže, ukoliko drugostupanjski sud ocijeni da je za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja potrebno novo vještačenje, da se isto provede skladno članku 366.a ZPP-a. Žalitelji traže i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženika dok je tuženik na žalbu tužiteljice odgovorio.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana, a žalba tuženika je osnovana samo u neznatnom dijelu.

5. Predmet spora zahtjev je za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je tužiteljica, kao putnik u vozilu, pretrpjela u prometnoj nesreći koja se dogodila 13. lipnja 2016., a koju je skrivio osiguranik tuženika.

6. U postupku nije bilo sporno da je tuženikov osiguranik prouzročio predmetnu prometnu nesreću i da je tužiteljica pretrpjela štetu, već je bilo sporno je li tuženik, isplatom tužiteljici iznosa od 1.410,24 eur prije pokretanja sudskog postupka, naknadio svu štetu koju je tužiteljica pretrpjela, a ako nije koliko bi joj još bio dužan platiti i je li njezin zahtjev za naknadom štete zastario.

7. Prvostupanjski je sud odbio tuženikov prigovor zastare zaključivši da od dana kada je završeno liječenje tužiteljice, a što je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, do dana podnošenja tužbe nije prošao trogodišnji zastarni rok, a utvrdivši da bi ukupna neimovinska – povreda prava osobnosti na fizičko i psihičko zdravlje, iznosila 2.521,73 eura, a imovinska šteta 132,72 eur za tuđu njegu i pomoć, te za troškove liječenja 315,28 eur, tužiteljici dosudio ukupno 1.559,49 eur, odbijajući je za daljnjih 663,61 eur. Na dosuđenu naknadu prvostupanjski je sud tužiteljici dosudio i zatezne kamate od 12. ožujka 2019., odnosno dana, kako iz raspravne građe proizlazi, kada se tužiteljica obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete.

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

9. Obje parnične stranke ukazuju na bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ali ovaj drugostupanjski sud nalazi da, unatoč nedostacima koje presuda ima, ona nije takva da se ne može ispitati.

10. Ovaj sud ne nalazi osnovanim žalbeni navod tuženika kako je počinjena relativno bitna povreda postupka jer je vještak svoj nalaz i mišljenje dao uzimajući u obzir zdravstveni karton vođen na slovenskom jeziku, dakle ne na službenom jeziku suda. Naime, notorno je da se medicinske dijagnoze pišu na latinskom jeziku, pa je onaj zdravstveni karton tužiteljice, koji je vođen u Republici Sloveniji, a u kojem je zadnji upis iz studenog 2006., dakle skoro 10 godina prije spornog događaja, vještaku u najbitnijem dijelu bio razumljiv, barem jednako kao i zdravstveni karton vođen u Republici Hrvatskoj.

10.1. Tuženik u pretežitom dijelu žalbe, u odnosu na sve žalbene razloge, ističe navode koji se tiču nalaza i mišljenja vještaka točnije njegova zaključka da je liječenje tužiteljice završeno 6. veljače 2018. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika, u nastavku postupka nakon ranije ukide odluke ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pozvao vještaka, koji je i nakon uvida u zdravstvene kartone tužiteljice, ostao pri svom nalazu i mišljenju, izričito se izjašnjavajući o danu 6. veljače 2018. kao danu završetka liječenja, radi čega je prvostupanjski sud i odbio tuženikov prigovor zastare s obzirom da je tužba podnesena 4. rujna 2019.

10.2. Netočna je i žalbena tvrdnja tuženika da bi posljednji pregled tužiteljice prije navedenog pregleda od 6. veljače 2018., kada se tužiteljica javila liječniku zbog sindroma karpalnog kanala koji nije u vezi s posljedicama prometne nesreće, bio dvije godine prije toga, pa da je od tada (25. kolovoza 2016. godine) do tužbe prošao trogodišnji zastarni rok, jer iz priležeće medicinske dokumentacije proizlazi da se tužiteljica javljala zbog bolova u vratu i nakon toga, 19.09 2017. (list spisa 9).

10.3. Zaključno, niti ovaj sud ne nalazi da je bilo potrebno provoditi još jedno medicinsko vještačenje, dakle prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i zaključio da prigovor zastare nije osnovan, te je pravilno utvrdio i kvalifikatorne okolnosti nastale neimovinske štete, pogrešno ih nazivajući osnovama neimovinske štete i ocjenjujući pravičnu naknadu za neimovinsku štetu pojedinačno po tim osnovama. Unatoč tome, ovaj sud nalazi da je odluka prvostupanjskog suda o visini pravične naknade za povredu prava osobnosti na fizičko i psihičko zdravlje tužiteljice valjana i u skladu s člankom 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), kako i tuženik navodi u svom odgovoru na žalbu tužiteljice (točka 18.), a da su protivni jedini žalbeni navodi tužiteljice da bi pravična novčana naknada trebala biti veća.

11. S obzirom da je prvostupanjski sud pobijanom presudom dosudio tužiteljici razliku između onog što je tuženik već platio tužiteljici i onog što bi joj ukupno pripadalo za imovinsku (u odnosu na visinu koje žalba tuženika ne sadrži nikakve navode) i neimovinsku štetu, to su žalbe obiju parničnih stranaka u odnosu na odluku o glavnoj stvari (točke I. i II. izreke) neosnovane. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava valjalo je u odnosu na odluku o glavnoj stvari intervenirati samo u dijelu u kojem je odlučeno o stopi zateznih kamata i za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate dosuditi zakonom propisane zatezne kamate.

12. Obje parnične stranke pobijaju odluku o troškovima (točka III. izreke) samo posljedično, zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari, točnije djelomično prihvaćenom, a djelomično odbijenom tužbenom zahtjevu, pa tako tužiteljici dosuđenim troškovima u postotku uspjeha. Kako je odluka o glavnoj stvari pravilna, to žalba niti jedne od stranaka u odnosu na troškove nije osnovana pri čemu se ukazuje i na to da sud po službenoj dužnosti u odnosu na odluku o troškovima pazi samo u okviru žalbenog razloga bitne povrede parničnog postupka.

12.1. Osnovan je međutim jedini konkretan žalbeni navod tuženika a odnosi se na zatezne kamate na troškove postupka koje teku od presuđenja, pa je u tom dijelu valjalo njegovu žalbu prihvatiti i preinačiti odluku prvostupanjskog suda kojom je određen tijek zateznih kamata na dosuđene troškove postupka prije tog dana.

13. Odlučeno je stoga kao pod točkom I.a) izreke na temelju članka 373. točka 3. ZPP- a, a kao pod I.b) na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

14. Kako parnične stranke nisu sa žalbom uspjele, jer se uspjeh mjeri samo prema uspjehu u glavnoj stvari, to je o njihovim zahtjevima za naknadom troškova žalbenog postupka odlučeno pod točkom II. izreke na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 01. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić