Posl.broj P-3074/2019

Posl.broj P-3074/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Jagodi Matić, u pravnoj stvari tužitelja BT OIB: [osobni identifikacijski broj]., iz [adresa]., zastupanog po punomoćniku Marku Baliću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Balić i Nenad Banovac, protiv tuženika OTP BANKA d.d. Split, Domovinskog rata 61., OIB:52508873833., zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. Split, Lovretska 14., radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 16. siječnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Mirele Perković, odvjetnice u Splitu, dana 1. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I.

Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka ugovorne odredbe sadržane u Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 80512/05 koji je sklopljen dana 01.06.2005.g., potvrđen od JB Josipa Bradarića iz Sinja, broj: OU-50/2005 od 06.06.2005.g., između tužitelja kao korisnika kredita, prednika tuženika kao kreditora, FT kao sudužnika i VT kao protivnika osiguranja i to:

- članak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 92.500,00CHF prema prodajnom deviznom tečaju kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita,

članak 10.a)1. i 10.d)1. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća.

- članak 5. i 11. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se odlukom kreditora.

II.

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju ukupan iznos od 18.845,86 € sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na iznos od:

- 19, 04 € teku od 28.02.2006.g.

- 76,11 € teku od 06.10.2007.g.

- 326,01 € teku od 16.10.2007.g.

- 8,91 € teku od 13.03.2008.g.

- 26,80 € teku od 13.06.2008.g.

- 24,14 € teku od 25.09.2008.g.

- 4,56 € teku od 13.11.2008.g.

- 12,69 € teku od 13.01.2009.g.

- 91,57 € teku od 13.02.2009.g.

- 55,58 € teku od 13.03.2009.g.

- 43,76 € teku od 11.04.2009.g.

- 41,04 € teku od 13.05.2009.g.

- 36,85 € teku od 13.06.2009.g.

- 42,49 € teku od 11.07.2009.g.

- 35,40 € teku od 13.08.2009.g.

- 38,18 € teku od 12.09.2009.g.

- 33,71 € teku od 13.10.2009.g.

- 37,05 € teku od 13.11.2009.g.

- 36,11 € teku od 12.12.2009.g.

- 45,98 € teku od 13.01.2010.g.

- 51,83 € teku od 13.02.2010.g.

- 50,75 € teku od 13.03.2010.g.

- 117,59 € teku od 13.04.2010.g.

- 68,54 € teku od 13.05.2010.g.

- 72,57 € teku od 12.06.2010.g.

- 136,30 € teku od 13.07.2010.g.

- 78,34 € teku od 13.08.2010.g.

- 110,90 € teku od 11.09.2010.g.

- 92,63 € teku od 13.10.2010.g.

- 156,87 € teku od 13.11.2010.g.

- 113,07 € teku od 14.12.2010.g.

- 132,30 € teku od 13.01.2011.g.

- 107,86 € teku od 15.02.2011.g.

- 120,12 € teku od 15.03.2011.g.

- 209,65 € teku od 13.04.2011.g.

- 127,09 € teku od 13.05.2011.g.

- 147,09 € teku od 14.06.2011.g.

- 166,66 € teku od 13.07.2011.g.

- 284,02 € teku od 13.08.2011.g.

- 156,65 € teku od 13.09.2011.g.

- 144,23 € teku od 08.10.2011.g.

- 145,10 € teku od 15.11.2011.g.

- 146,97 € teku od 13.12.2011.g.

- 159,47 € teku od 13.01.2012.g.

- 164,26 € teku od 14.02.2012.g.

- 166,11 € teku od 13.03.2012.g.

- 160,60 € teku od 13.04.2012.g.

- 163,04 € teku od 15.05.2012.g.

- 165,45 € teku od 13.06.2012.g.

- 162,16 € teku od 13.07.2012.g.

- 161,03 € teku od 14.08.2012.g.

- 153,27 € teku od 13.09.2012.g.

- 371,18 € teku od 13.10.2012.g.

- 174,06 € teku od 13.11.2012.g.

- 170,65 € teku od 13.12.2012.g.

- 170,65 € teku od 15.01.2013.g.

- 166,43 € teku od 13.02.2013.g.

- 162,97 € teku od 13.03.2013.g.

- 173,49 € teku od 13.04.2013.g.

- 159,45 € teku od 14.05.2013.g.

- 160,39 € teku od 13.06.2013.g.

- 158,21 € teku od 13.07.2013.g.

- 160,94 € teku od 13.08.2013.g.

- 162,43 € teku od 13.09.2013.g.

- 165,90 € teku od 15.10.2013.g.

- 167,23 € teku od 13.11.2013.g.

- 173,80 € teku od 13.12.2013.g.

- 167,67 € teku od 14.01.2014.g.

- 173,68 € teku od 13.02.2014.g.

- 176,68 € teku od 13.03.2014.g.

- 174,87 € teku od 15.04.2014.g.

- 170,75 € teku od 13.05.2014.g.

- 171,20 € teku od 13.06.2014.g.

- 175,29 € teku od 15.07.2014.g.

- 177,94 € teku od 13.08.2014.g.

- 178,40 € teku od 13.09.2014.g.

- 179,75 € teku od 14.10.2014.g.

- 184,17 € teku od 13.11.2014.g.

- 185,35 € teku od 13.12.2014.g.

- 185,95 € teku od 13.01.2015.g.

- 280,36 € teku od 13.02.2015.g.

- 100,00 € teku od 13.03.2015.g.

- 100,00 € teku od 14.04.2015.g.

- 100,00 € teku od 13.05.2015.g.

- 100,00 € teku od 13.06.2015.g.

- 100,00 € teku od 14.07.2015.g.

- 100,00 € teku od 13.08.2015.g.

- 100,00 € teku od 15.09.2015.g.

- 100,00 € teku od 13.10.2015.g.

- 100,00 € teku od 13.11.2015.g.

- 100,00 € teku od 15.12.2015.g.

- 100,00 € teku od 13.01.2016.g.

- 100,00 € teku od 13.02.2016.g.

- 100,00 € teku od 15.03.2016.g.

- 6.772,93 € teku od 22.03.2016.godine do isplate s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim po stopi od 15% za razdoblje do 31.12.2007. godine, za razdoblje od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. godine do 31.prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023.godine do 29. prosinca 2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III.

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u visini od 7.273,17 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 1. listopada 2025. godine do isplate obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 01.06.2005. godine kao korisnik kredita sa prednikom tuženika HVB Splitska banka d.d. kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 80512/05, kojim ugovorom je tuženik odobrio i stavio mu na raspolaganje iznos od 92.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju kreditora važećem za CHF na dan korištenja, na rok otplate od 240 mjeseci i redovnom kamatnom stopom od 4,69 %, promjenjivom u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.

2. Budući je ugovorena valutna klauzula u CHF i otplata kredita vezana za tu valutu, te promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostrano odlukom tuženika, te budući ga tuženik prilikom ugovaranja kredita nije informirao i upozorio na rizičnost ugovaranja navedene valutne klauzule, te obzirom je odredba kojom isključivo jedna ugovorna strana jednostrano određuje visinu kamatne stope ništetna, kako je to presuđeno od strane Visokog trgovačkog suda RH, te kako je svako povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe prouzrokovalo stjecanje bez osnove na strani tuženika, stoga postavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu i za povrat više preplaćenih iznosa.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti, te dodatno naveo da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje parnice budući je kredit s valutnom klauzulom u CHF na koji se tužitelj poziva u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15) konvertiran u eurski kredit, pa je tako položaj potrošača kao korisnika kredita s valutnom klauzulom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je od početka koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 80512/05, Dodatka broj 1. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava, prometa po kreditu, saslušanjem tužitelja, te financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Srđanu Kovačiću.

5. Uvidom u Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 80512/05 utvrđeno je da je zaključen između prednika tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita na iznos od 92.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate od 240 mjeseci, time da se u članku 5. predmetnog Ugovora navodi da je kamatna stopa promjenljiva i da na dan zaključenja Ugovora iznosi 4,69 % godišnje.

6. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. U provedenom postupku utvrđeno je:

- da je između prednika tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita dana 01.06.2005. godine sklopljen Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 80512/05, kojim Ugovorom je prednik tuženika kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 92.500,00 CHF,

- da je rok otplate kredita 240 mjeseca i da je redovna kamatna stopa promjenljiva i iznosi 4,69 % godišnje,

- da je između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita dana 21. ožujka 2016. godine sklopljen Dodatak broj 1. Ugovora o kreditu,

- da je tim Dodatkom i to odredbom čl. 1. Ugovoreno da je korisnik kredita temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) pristao na konverziju kredita radi promjene valute (kredit denominiran u CHF ili denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u EUR odnosno kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR) i to na način da se izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, te je slijedom toga došlo do promjene valute ugovora, visine kamatne stope i iznosa anuiteta,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Srđana Kovačića proizlazi da je korisnik kredita trebao platiti po uvjetima iz osnovnog ugovora u razdoblju od 10.04.2016.godine pa do 12.11.2018. godine iznos od 92.049,60 kuna, a stvarno je platio 123.346,88 kuna, ili više je platio iznos od 31.297,28 kuna, te da nakon zaključenja Dodatka br. 1. Ugovoru o kreditu tuženik nije priznao stvarni iznos glavnice jer je nakon otplaćenih 129 rata kredita ostatak duga za glavnicu iznosio 53.624,83 CHF, odnosno 35.012,74 eura, a banka je po izvršenoj konverziji zadužila korisnika kredita za ostatak duga u iznosu od 41.678,90 eura,

- da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.g. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013.g. u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih tuženik u razdoblju od 01. lipnja 2004.g. do 01. srpnja 2008.g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima,

- da je odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.g. u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,

- da je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene po žalbi presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., te po reviziji presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. utvrđeno da su odredbe koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sastavni dio standardnih ugovora o kreditu unaprijed sastavljenih od banaka, o kojima se s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, te da je tim odredbama suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora i da je to uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača s jedne strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu protivno načelima obveznog prava, radi čega su te odredbe nepoštene i primjenom čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03) ništetne,

- da je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. izraženo stajalište da su banke prilikom ugovaranja kamatne stope koristile "visokostručnu" terminologiju nerazumljivu prosječnom potrošaču, a da su bile dužne informirati potrošače o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, što nisu na valjani način činile u spornom razdoblju, nego su u unaprijed formuliranim standardnim ugovorima koristile nedorečene i nerazumljive formulacije o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je kao takva potrošačima ostala nerazumljiva i na taj su način potrošačima nametnuli obvezu koju nisu mogli sagledati kao cjelinu, koja je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita.

8. Navedene presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje: ZZP/07) a temeljem odredbe čl. 138 a. istog zakonskog propisa, odluka kojom sud usvaja tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14., 110/15) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba članka 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a.

11. Kako su spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, koja je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom jer da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora banka kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirala o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, stoga su i predmetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu između tužitelja i tuženika ništetne, pa na tu okolnost sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

12. Prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

13. Prema tome tužitelj se u ovom sporu može pozvati na pravno utvrđenje iz presuda donesenih u sporu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 u kojem je sudjelovao ovdje tuženik, sve u smislu odredbe članka 502.c. ZPP u vezi sa čl. 502.a. st. 1. ZPP.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Srđana Kovačića jer je izrađen stručno i na temelju dokumentacije priložene spisu, te obzirom da se vještak očitovao o primjedbama stranaka.

15. U ovom postupku je sporno i da li na navedeno tužiteljevo restitucijsko pravo ima utjecaja okolnost što su stranke zaključile Dodatak ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita.

16. Po ocjeni ovog suda, okolnost što su stranke zaključile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je predmetni kredit konvertiran iz valute CHF u valutu Eur nema pravno relevantnog značaja za ocjenu pravnog interesa za pokretanje i vođenje predmetne parnice u kojoj tužitelj traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu zaključenog u valuti CHF.

16. 1. Naime, činjenica da su stranke zaključile dodatak ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/15, kojim je izvršena konverzija kredita u valuti CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, a kojim su u prethodno zaključenom ugovoru o kreditu izmijenile odredbe glede valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, i kojim su postigle sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu u valuti CHF ništetne. To iz razloga što korisnik kredita i nadalje tvrdi da provedbom konverzije nije u potpunosti obeštećen glede posljedica koje su proizvele ništetne ugovorne odredbe, slijedom čega i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatu.

16.2. Dakle, tužitelj neovisno o zaključenom sporazumu o konverziji ima pravni interes za pokretanje predmetne parnice, odnosno ovlašten je u istoj pozivati se na ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario zaštitu povrijeđenih prava za koja smatra da mu pripadaju, odnosno kako bi ostvario pravo na obeštećenje zbog primjene tih ništetnih odredbi. Takav zaključak ima i uporište u pravnim shvaćanjem izraženim i u odluci Suda EU, donesenoj 14. ožujka 2019. godine u predmetu C-118/17 (D. protiv E. B. H.), a prema kojem shvaćanju odredbu čl.6.st.1. Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim ugovornim odredbama uvijek treba tumačiti na način da nepoštene ugovorne odredbe nisu obvezujuće za potrošače, kao da nikada nisu postojale tako da ne mogu imati učinak u odnosu na potrošača, sve to s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala.

16.3.Polazeći od navedenog pravnog shvaćanja, iz kojeg proizlazi pravo na potpuno obeštećenje od posljedica ništetnosti neke ugovorne odredbe, u situaciji kada su nepoštene ugovorne odredbe izmijenjene ili zamijenjene drugim odredbama sa ciljem kako bi se neki ugovor održao na snazi, i to ne samo onda kada do toga dođe izravnom intervencijom zakonodavca kako to neutemeljeno smatra tužena, već i onda kada do toga dođe intervencijom ugovornih strana izvršenom temeljem neke zakonske odredbe kao što je to ovdje slučaj, nikako ne može imati za posljedicu smanjenje zajamčene pravne zaštite potrošača. To znači da potrošač u svakoj situaciji, pa tako i u konkretnom slučaju tužitelj, mora imati mogućnost uspostave činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da takva nepoštena odredba nije postojala, a osobito mora imati mogućnost ostvarivanja povrata koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu temeljem nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

16.4. Dakle, potrošač, neovisno o konverziji kredita, ima pravo na potpuno obeštećenje od posljedica koje su za njega proizvele ništetne ugovorne odredbe, kako ona o promjenjivosti ugovorne kamate u valuti CHF, tako i ona o vezanju otplate kredita uz valutu CHF .

16.5. Navedeno pravo tužitelja kao potrošača u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda EU izraženim u odluci od 09. srpnja 2020. godine u predmetu C-452/18. Naime, nepoštene odredbe u ugovoru koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu niti postojale i ne mogu imati učinak prema potrošaču. Posljedično navedenom iste se izuzimaju od primjene osim ako se potrošač tome usprotivi, jer pravo na djelotvornu zaštitu potrošača podrazumijeva i njegovu mogućnost da odustane od ostvarenja svojih prava tako da se, ako je to slučaj, mora uzeti u obzir volja potrošača kada on, svjestan neobvezujuće naravi nepoštene ugovorne odredbe i posljedica koje je proizvela, ipak izjavi da se protivi isključenju njene primjene, čime daje slobodan i informiran pristanak na odredbu o kojoj je riječ. To bi nadalje značilo da se tužitelj mogao odreći isticanja nepoštenosti odredbi osnovnog ugovora u naknadno sklopljenom ugovoru kojim se mijenjaju ništetne odredbe osnovnog ugovora, kao što se mogao odreći i učinaka do kojih bi dovelo proglašavanje tih odredbi nepoštenima, ali sve to pod uvjetom da je to učinio na temelju slobodnog i informiranog pristanka. Međutim, iz sadržaja predmetnog Dodatka ugovoru o kreditu proizlazi da u njemu nema izjave kojom se tužitelj odriče isticanja nepoštenosti predmetnih ugovornih odredbi, kao ni od pravnih učinaka koji bi iz toga mogli proizaći za njega.

17. Tužitelju, temeljem odredbe čl.1115. ZOO/05, na vještačenjem utvrđene iznose preplate pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu, i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta u kojem je sadržana preplata.

17.1.To stoga što se u konkretnom slučaju tužena ima smatrati nepoštenim stjecateljem, jer je naplatila od tužitelja nešto što joj ne pripada, a to je učinila na temelju ništetnih ugovornih odredbi koje je sama unijela u ugovor o kreditu, pri čemu tužitelj na takve odredbe i na njihovu primjenu nije mogao ni na koji način utjecati.

18. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev je prihvaćen u cijelosti.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) time da je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to trošak sastava tužbe 250 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 27. listopada 2020.g., 24. svibnja 2022.g., 12. travnja 2023.g., 4. listopada 2023.g., 22. svibnja 2024.g., 27. lipnja 2024.g. i 22. svibnja 2025.g. po 250 bodova, plus sastav tri obrazložena podneska po 250 bodova, dakle ukupno 2.750 bodova, odnosno 5.500,00 eura, plus PDV 1.375,00 eura i trošak vještačenja 398,17 eura, pa parnični trošak tužitelja iznosi 7.273,17 eura.

U Sinju, dana 1. listopada 2025. godine

SUDAC

Jagoda Matić

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste preko ovog suda za Županijski sud. Podnosi se pisano u tri primjerka.

DN-a:

1. Zajednički odvjetnički ured Marko Balić i HT

2. Odvjetničko društvo Anić & Anić d.o.o. Split, Lovretska 14