REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] K 5
Poslovni broj: Us I-2229/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu KĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Tanja Skandel Monas (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnica u Puli, Kranjčevićeva 16, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, kojeg zastupa službena osoba ĐĐ, radi teže povrede službene dužnosti, 1. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: UP/II-114-04/24-02/77, URBROJ: 511-01-158-24-5 od 15. listopada 2024. godine.
II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.
III. Tuženik je dužan u ponovnom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.
III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova da tužitelju KĐ nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora u preostalom iznosu od 150,00 (stotinu pedeset) eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka, KLASA: UP/I-114-04/23-02/437, URBROJ: 511-01- 158-24-55 od 17. svibnja 2024. utvrđeno je da je tužitelj, policijski službenik u Policijskoj postaji Rovinj - Rovigno, Policijske uprave istarske, raspoređen na radnome mjestu detektiv za obradu kriminaliteta, odgovoran zbog počinjenja teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točke 1. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19 i 155/23) - neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza. Disciplinska odgovornost tužitelja utvrđena je zbog toga što 16. srpnja 2023. oko 21:00 sat nije zaprimio prijavu o nestanku mađarske državljanke KĐT, čiji je nestanak prijavio njezin sin ČĐ, nije sačinio zapisnik o prijavi nestanka osobe, niti je podnio bilo kakvo drugo izvješće o nestanku osobe. Tužitelju je za tu povredu izrečena novčana kazna u mjesečnom iznosu od 15% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec na radu, na vrijeme od jednog mjeseca (1x15%). Ujedno je utvrđeno da tužitelj nije odgovoran u dijelu činjeničnog opisa djela, citiranog u tom rješenju.
2. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-114-04/24-02/77, URBROJ: 511-01- 158-24-5 od 15. listopada 2024. djelomično je usvojena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, i to u odnosu na izrečenu disciplinsku kaznu, te je tužitelju izrečena disciplinska kazna u mjesečnom iznosu od 5% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec na radu, na vrijeme od jednog mjeseca (1x5%).
3. Tužitelj u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Prvostupanjsko tijelo prekoračilo je granice zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka. Drugostupanjskim rješenjem nije potpuno riješena upravna stvar. U disciplinskom postupku nije dokazano da je stranka došla ovdje tužitelju prijaviti nestanak osobe. Moguće je da je u predmetnom slučaju došlo do raznih propusta Policijske postaje Rovinj, ali ne i do propusta tužitelja. Tužitelj predlaže da Sud oglasi ništavim podredno da poništi drugostupanjsko rješenje. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 1.150,00 eura.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporenog rješenja. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovog spora. Raspravnim rješenjem odlučeno je da se neće izvoditi daljnji dokazi, zbog razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 1. rujna 2025., utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. U osporavanim rješenjima citirane su mjerodavne odredbe Zakona o policiji i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika („Narodne novine“, broj 141/11). Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.
8. Osnovano tužitelj prigovara manjkavosti izreke osporavanog drugostupanjskog rješenja.
8.1. Tužitelj je žalbom osporavao cijeli osuđujući dio prvostupanjskog rješenja (tj. točku 1. izreke tog rješenja).
8.2. Izreka tuženikova drugostupanjskog rješenja od 15. listopada 2024. glasi:
1. „DJELOMIČNO SE USVAJA žalba KĐ i poništava rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Rijeci, KLASA: NK-UP/I-1 14-04/23- 02/437, URBROJ: 51 1-01-158-24-55 od 17. svibnja 2024. godine u odnosu na izrečenu disciplinsku kaznu.
2. Temeljem čl. 110. st. 2. toč. 1. Zakona o policiji, a u svezi s čl. 17. st. 1. toč. 2. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika policijskom službeniku
KĐ izriče se disciplinska kazna
NOVČANA KAZNA u mjesečnom iznosu od 5% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od jednog mjeseca“.
8.3. Prema članku 98. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP), izreka sadržava odluku o upravnoj stvari. Izreka mora biti kratka i određena.
8.4. Izrekom tuženikova rješenja nije određeno odlučeno o dijelu tužiteljeve žalbe kojim je osporena odluka o utvrđenju disciplinske odgovornosti tužitelja, već je tom izrekom odlučeno samo o dijelu žalbe kojim se osporava odluka o izrečenoj disciplinskoj kazni. Uzevši u obzir funkciju izreke rješenja, posrijedi je bitna postupovna povreda.
8.5. Netom navedena manjkavost izreke rješenja otklanja se donošenjem dopunskog rješenja (članak 100. stavak 2. ZUP-a). Da je tuženik to učinio bilo u kojem razdoblju do zaključenja rasprave u ovom upravnom sporu, uz možebitno proširenje tužbenog zahtjeva ili spajanje sporova, Sud bi razmotrio i meritum ove upravne stvari.
8.6. Istodobno, Sud nije ovlašten sam odlučiti o preostalom dijelu tužiteljeve žalbe, budući da upravni sud općenito ne smije odlučiti na način na kojim bi tužitelj došao u nepovoljniji položaj od onoga u kojem bi bio da nije pokrenuo upravni spor (pravni položaj tužitelja u upravnom se sporu može poboljšati ili može ostati neizmijenjen, ali ne može se pogoršati).
8.7. Sud, pritom, nije mogao na snazi ostaviti postojeću izreku drugostupanjskog rješenja, uz nalaganje tuženiku da donese dopunsko rješenje, jer odluka o postojanju i težini disciplinske kazne ovisi o odluci koja se tiče disciplinske odgovornosti.
9. Naposljetku, Sud ne nalazi da je osporavano rješenje opterećeno nekim od razloga ništavosti, taksativno propisanih u članku 128. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21). No, to - pri prethodno iznesenom - ne utječe na ostale razloge za usvajanje tužbenog zahtjeva.
10. Sukladno prethodnom, Sud je poništio osporavano rješenje tuženika (članak 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS). Zbog ograničenja navedenih u točki 8. ovog obrazloženja Sud ovdje nije bio ovlašten sam riješiti stvar.
11. Točka III. izreke presude temelji se na članku 119. stavku 4. ZUS-a, vezano uz članak 151. stavak 2. toga Zakona.
12. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).
13. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23 i 107/25), u okviru troškovnika tužitelja podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tuženik izgubio spor. Kao radnja u odnosu na koju tužitelj može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (1.000,00 eura). Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a. U preostalom dijelu, koji se odnosi na putne troškove opunomoćenice tužitelja na relaciji Pula - Rijeka - Pula (zatraženo je 150,00 eura), troškovnik tužitelja nije prihvaćen. Naime, pravo je tužitelja da ga zastupa opunomoćenik kojega će sam izabrati. Međutim, imajući na umu članak 144. stavak 1. ZUS-a, ima mjesta primjeni stajališta ovog i drugih sudova (npr. odluka Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-3770/04 od 12. rujna 2007.), prema kojem trošak zastupanja po odvjetniku čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi spor na teret protivne stranke može iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu suda koji vodi spor.
U Rijeci 1. listopada 2025.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točaka I., II. i III. ove presude žalba nije dopuštena (čl. 127. stavak 1. ZUS-a).
Protiv točaka IV., i V. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetnici Tanji Skandel Monas, Pula, Kranjčevićeva 16
- Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za ljudske potencijale, Službi disciplinskog sudovanja, Odjelu drugostupanjskog disciplinskog sudovanja,
Zagreb, Ulica grada Vukovara 33
