REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-134/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Perice Rosandića i Melite Božičević-Grbić kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika HP i RP zbog kaznenog djela iz članka 191. stavka 3. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika HP za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 14. travnja 2023. broj K-17/2022-53 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2024. broj I Kž-253/2023- 8, u sjednici Vijeća održanoj 1. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika HP za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 14. travnja 2023. broj K-17/2022-53 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2024. broj I Kž-253/2023-8 osuđenici HP i RP proglašeni su krivima i to:
- osuđenik HP zbog kaznenog djela omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavaka 1. i 3. u vezi s člankom 190. stavkom 1. KZ/11 za koje mu je utvrđena kazna zatvora od četiri godine i zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11 za koje mu je utvrđena kazna zatvora od osam mjeseci. Na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11 osuđenik HP osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora od četiri godine i šest mjeseci, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. ožujka 2022. do 10. veljače 2023.
- osuđenik RP zbog kaznenog djela omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavka 1. u vezi s člankom 190. stavkom 1. KZ/11 za koje mu je utvrđena kazna zatvora od jedne godine i osam mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11 osuđeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je osuđen izvršava deset mjeseci, a dio kazne od deset mjeseci se neće izvršiti ako osuđenik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 osuđeniku RP je u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. ožujka 2022. do 28. prosinca 2022.
2. Osuđenik HP je pravovremeno po branitelju Igoru Skupnjaku, odvjetniku u Zagrebu, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog „povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 469. toč.1. ZKP/08“ i zbog „povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi ili zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu“, s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da ukine pobijanu presudu i predmet vrati Županijskom sudu u Velikoj Gorici na ponovno odlučivanje“.
3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP).
4. Zahtjev nije osnovan.
4.1. Povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP, osuđenik vidi u tome da je iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno da „predmetno oružje pronađeno kod osuđenika tijekom pretrage stana nije bilo tehnički ispravno, niti funkcionalno te da iz istog nije bilo moguće ispaljivati streljivo“ pa da to oružje „ne ispunjava niti jedno od obilježja definicije vatrenog oružja iz čl. 4. st. 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana jer isto nema uopće bitne dijelove vatrenog oružja“. Stoga smatra da je time povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu „u pitanju je li djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo“.
4.2. Osuđenik, također, navodi da „prvostupanjski i drugostupanjski sud nisu uopće uzeli u obzir i činjenicu da je predmetno oružje pronađeno u stanu koji je u vlasništvu svjedokinje AP i koja svjedokinja sama navodi i predaje kao dokaz rješenje iz kojeg je razvidno da je naslijedila predmetno oružje“ te da „osuđenik nije niti znao da se predmetno oružje nalazi u njegovoj sobi“. Smatra da su time prvostupanjski i drugostupanjski sud „počinili povredu prava okrivljenika na obranu iz čl. 517. toč. 3. ZKP/11“.
4.3. Međutim, navedenim tvrdnjama nije ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika niti povreda prava okrivljenika na obranu na raspravi, odnosno povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, kako osuđenik to pokušava prikazati u zahtjevu, već osuđenik zapravo polemizira s činjeničnim utvrđenjima suda iz kojeg osnova se, sukladno odredbi članka 517. stavka 1. ZKP, ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi.
5. Slijedom iznijetoga, trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 1. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Dražen Tripalo
