Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Osijek, Europske avenije 7

Stalna služba u Valpovu

Poslovni broj: P-286/2020-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Nataše Kovačić – Lovrinčević, a po sucu toga suda Zvonimiru Rogiću u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima Josipu Mađariću i Hrvoju Lui, iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, u Zagrebu, protiv tuženika SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Šutalo, odvjetnici u Valpovu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 3. rujna 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Željke Radoš - Radičević, odvjetnice u Osijeku i punomoćnice tuženika Ane Šutalo, odvjetnice u Valpovu, uz javnu objavu presude, 01. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tužitelju Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB: 38922958547, iz Zagreba, Martićeva 71, iznos od 5.604,08 EUR (pettisućašeststočetirieuraosamcenti) sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 25. siječnja 2020. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od 3 godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog parničnog postupka u iznosu od 3.397,57 EUR (tritisućetristodevedesetzedameuraipedesetsedamcenti) sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, odnosno od 1. listopada 2025. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od 3 godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 102,50 EUR (stodvaeuraipedesetcenti), kao neosnovanim.

IV. Odbija se tuženik za zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.750,00 EUR (tisućusedamstopedeseteura), kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnome ističe da se dana 5. rujna 2011. na prvoj dionici državne ceste br. D-53, između mjesta Magadenovac i Miholjački Poreč dogodila prometna nezgoda koju je prouzročio tuženik na način da je upravljao neosiguranim neregistriranim traktorom marke Favorit 610-LS na koji je bila priključena prikolica reg. oznake [registarska oznaka] i prikolica reg. oznake [registarska oznaka]. Tuženik se sa skupom vozila kretao iz smjera juga prema sjeveru te je u jednom trenutku započeo s radnjom naglog skretanja ulijevo na poljski put u trenutku kada je osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala BB već bilo u fazi pretjecanja skupa vozila kojim je upravljao. Uslijed izbjegavanja sudara sa skupom vozila, vozilo reg. oznake [registarska oznaka] je skrenulo ulijevo, a potom udesno i sletjelo u kanal koji je smješten uz desni rub kolnika gdje se zaustavilo. U predmetnom štetnom događaju oštećeno je vozilo reg oznake [registarska oznaka] dok je vozačica vozila BB zadobila tjelesne ozljede.

1.1. BB vlasnica vozila reg oznake [registarska oznaka] obratila se tužitelju odštetnim zahtjevom potražujući naknadu štete nastale na predmetnom vozilu, kao i naknadu nematerijalne štete uslijed povrede prava osobnosti nastale u predmetnoj prometnoj nezgodi. Tužitelj je obradu obima štete povjerio svom članu Grawe Hrvatska osiguranje d.d. temeljem čl. 15. 29. i 30. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te Aneksa ugovora između tužitelja i Grawe Hrvatska osiguranje d.d.. Grawe Hrvatska osiguranje d.d. je provelo postupak obrade materijalne štete na vozilu te je oštećenoj na ime naknade totalne štete na vozilu isplatilo dana 11. listopada 2011 iznos od 31.795,95 kn. Navedeni iznos zajedno s obrađivačkom pristojbom u iznosu od 3.690,00 kn, dakle iznos od ukupno 35.485,95 kn, tužitelj je dana 11. studenoga 2011. refundirao Grawe osiguranju Hrvatska d.d.. Nadalje, Grawe Hrvatska osiguranje d.d. je provelo postupak obrade štete uslijed povrede prava osobnosti te je oštećenoj na ime naknade štete isplatilo iznos od 6.000,00 kn dana 02. studenoga 2011.. Navedeni iznos zajedno s obrađivačkom pristojbom u iznosu od 738,00 kn, dakle, iznos od ukupno 6.738,00 kn tužitelj je dana 9. prosinca 2011. refundirao Grawe Hrvatska osiguranju d.d..

1.2. S obzirom da je tuženik prouzročio nastanak štetnog događaja i štete upravljajući neosiguranim i tehnički nepregledanim vozilom u svojem vlasništvu, temeljem odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, postao je regresni dužnik tužitelja te mu je dužan isplatiti cjelokupni isplaćeni iznos glavnice, kamata i troškova, a sukladno odredbama čl. 29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje u tekstu: ZOOP).

1.3.Tužitelj se obratio pozivom na platež tuženiku u mirnom postupku te je tuženik dopisom od dana 13. rujna 2012. zamolio tužitelja da mu otpiše dio dugovanja, te za preostali iznos dugovanja omogući plaćanje u ratama. Tužitelj je ponudio tuženiku plaćanje dugovanja/obročnu otplatu te je tuženik izvršio određene uplate, a zadnja uplate je izvršena dana 24. siječnja 2020. te dugovanje tuženika prema tužitelju iznosi 42.223,95 kn glavnice, na koju teče zakonska zatezna kamata od sljedećeg dana. Unatoč višekratnim pozivima tužitelja, tuženik nakon 24. siječnja 2020.nije izvršio niti jednu uplatu. Budući da se tuženik oglušio pozivima na platež regresnog duga tužitelju u mirnom postupku, tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu od 19. lipnja 2020. i tijekom postupka tuženik prije svega ističe prigovor zastare te pozivom na načelo ekonomičnosti postupka predlaže sudu da međupresudom odluči o osnovanosti zahtjeva. Prigovor temelji na činjenici da je od nastanka štete i isplate pa do podnošenja tužbe proteklo 9 godina jer se u tužbi navodi da se prometna nesreća dogodila 5. rujna 2011. i da je Grawe osiguranje 11. studenoga 2012. oštećenoj isplatio utuženi iznos i na odredbama čl. 215., 216. 230. i 234. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO). Tuženik čini nespornim da je dana 5. rujna 2011. sudjelovao u prometnoj nesreći upravljajući traktorom marke Favorit 610 - LS na koji je bila priključena prikolica i da je sudionica prometne nesreće bila BB kojoj je Grawe osiguranje isplatilo ukupno 42.223,95, kn. Ostale navode, posebno tvrdnju da je odgovoran za izazivanje prometne nesreće, tuženik osporava, osporavajući ujedno i visinu štete koju je u štetnom događaju pretrpjela BB jer iz dokumentacije priložene uz tužbu takav zaključak nije izvediv. Ističe da ni na koji način nije sudjelovao u obradi štete pred Grawe osiguranjem koje ga je kao mogućeg regresnog dužnika u postupku bilo dužno obavijestiti pa sada post festum ukazuje na činjenicu da taj osiguravatelj nije ispitivao doprinos oštećene vlastitoj šteti, a sve u smislu odredbi. čl. 1072. i 1092. ZOO-a, ni kad je odlučivalo o njenom zahtjevu da se isplati imovinska šteta, ni kad je odlučivao o isplati neimovinske štete. Radi navedenoga, tuženik ne prihvaća vjerodostojnim utvrđenje osiguravatelja da su isplaćeni iznosi primjerena naknada štete u konkretnom slučaju u smislu odredbe čl. 1089.. istog zakona. Pri tome posebno treba imati u vidu činjenicu da tužitelj prije isplate od osiguravatelja zahtijevanog iznosa nije provjeravao valjanost postupka obrade štete, što može štetiti samo tužitelju. Također tuženik prigovara i neprimjereno visokim naknadama za obradu štete koju je tužitelj isplatio osiguravatelju, iako ničime nisu opravdani.

3. Tužitelj u podnesku od 27. listopada 2020. dostavlja popis uplata tuženika s datumima i iznosima pojedinih uplata, kao i obračun zakonskih zateznih kamata. Iz navedenog popisa uplata vidljivo je da je zadnja uplata tuženika izvršena dana 24. siječnja 2020. u iznosu od 200,00 kn. Predmetnim uplatama je sukladno ZOO-u, smanjivana zakonska zatezna kamata na glavnicu te je ukupno stanje duga na dan zadnje uplate iznosilo 67.708,95 kn, od čega glavnica potraživanja iznosi 42.223,95 kn, a preostala zakonska zatezna kamata iznosi 25.485,00 kn. Ukoliko tuženik i nadalje osporava visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj ostaje kod prijedloga da se u ovom postupku provede financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva.

4. Očitujući se na podnesak tužitelja, tuženik u podnesku od 29. listopada 2020.u cijelosti ostaje kod svog odgovora na tužbu koju je dao tijekom postupka. Smatra da je Grawe osiguranje oštećenoj isplatilo previsok iznos po osnovi imovinske i neimovinske štete, ne vodeći računa o svim okolnostima slučaja, a posebno ne o doprinosu oštećene vlastitoj šteti. Tužitelj mu je bez ikakve kontrole provedenog postupka isplatio isplaćeni iznos štete uvećan za naknade. Dakle, po stavu tuženika, sporna je i osnova i visina štete isplaćena BB od Grawe osiguranja i posljedično tome visina iznosa koji bi eventualno tužitelju trebalo regresirati, pod uvjetom da je istaknuti prigovor zastare neosnovan. Nadalje, smatra da se predloženim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem ništa u ovom postupku neće dokazati jer tuženik niti ne osporava tvrdnje tužitelja da je Grawe osiguranje isplatio iznos od 35.485,95 kn, nego osporava osnovanost te isplate s obzirom na činjenicu da tuženik u postupku obrade štete nije sudjelovao i jer tužitelj nije kontrolirao da li je navedeni osiguravatelj oštećenici isplatio pretjerano visok ili primjereni iznos štete.

5. Kako bi utvrdio pravno relevantne činjenice, sud je u dokaznom postupku saslušao oštećenicu – svjedokinju BB, svjedokinju RB i tuženika SB, te proveo prometno – tehničko, kao i medicinsko vještačenje, te potom na ročištima i saslušao prometno – tehničkog vještaka Tihomira Lovrenčića te vještaka medicinske struke, dr. Marka Ivanovića.

5.1. Sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju sadržanu u spisu i to zapisnik o očevidu PP Donji Miholjac od 5. rujna 2011., Aneks ugovoru o pružanju usluga pri obradi i likvidaciji šteta nastalih od neosiguranih i nepoznatih motornih vozila, potvrdu o plaćanju Zagrebačke banke od 11. studenoga 2011. na iznos od 35.485,95 kn i od 9. prosinca 2011. na iznos od 6.738,00 kn, dopis Grawe osiguranje Hrvatska d.d. s osnova zahtijeva za refundaciju iznosa Hrvatskom uredu za osiguranje od 15. studenoga 2011., račun R1 broj 2/2011. Grawe osiguranje Hrvatska d.d. od 15. studenoga 2011. na iznos od 6.738,00 kn, konačni prijedlog izvansudske nagodbe od 20. listopada 2011. na iznos od 6.000,00 kn, medicinsku dokumentaciju Grawe osiguranje Hrvatska d.d., u postupku obrade i likvidacije štete u predmetu oštećene BB HUO-2/2011, račun R1 broj 1/2011 Grawe Hrvatska d.d. na iznos od 35.485,95 kn, izvansudsku nagodbu Grawe Hrvatska d.d. od 3. listopada 2011., izvid i obračun totalne štete Grawe Hrvatska d.d., preslike fotografija, zahtjev za naknadu štete oštećene BB, dopis – odluku Komisije za regresna potraživanja Hrvatskog ureda za osiguranje do 10. veljače 2015., zamolbu tuženika za smanjenje regresnog duga od 27. travnja 2012., opomenu prije utuženja na ime SB od 14. siječnja 2020., te opomenu prije utuženja na ime SB od 21. ožujka 2016..

5.2. Sud je također pročitao odgovor na tužbu tuženika od 19. lipnja 2020. , podnesak tuženika od 23. listopada 2020., podnesak tužitelja od 27. listopada 2020., podnesak tuženika od 29. listopada 2020., podnesak tužitelja od 30. listopada 2020., podnesak tuženika od 5. studenoga 2020..

5.3. Nadalje, sud je izvršio uvid u presliku spisa MUP-a RH, Osječko- baranjske županije, PP Donji Miholjac broj 511-07-26/5 – P- 1-42/2011, te foto elaborat prometne nesreće, te su iz istog pročitani optužni prijedlog, zapisnik o očevidu, situacijski plan, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u krvi na ime SB, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u krvi na ime BB, službena zabilješka KB, zahtjev za presliku zapisnika o očevidu na ime BB i traumatološki list na ime BB.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete od tuženika u iznosu od 5.604,08 EUR sa zateznim kamatama, koju je tužitelj isplatio oštećenoj BB, sukladno odredbama čl. 29. ZOOP-a i koji tužbeni zahtjev je tužitelj uredio na ročištu za glavnu raspravu održanoj 3. rujna 2025. zbog promjene valute iz HRK u EUR.

7. Među strankama nije sporna sama dinamika prometne nezgode u kojoj su sudjelovali tuženik i oštećena BB, kao niti činjenica da je tužitelj isplatio naknadu štete oštećenoj po osnovi imovinske i neimovinske štete u iznosu od 5.604,08 EUR/42.223,95 HRK.

8. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li isplaćeni iznos oštećenoj po osnovi naknade štete, previsok ili je primjeren i je li utuženo regresno potraživanje tužitelja u zastari.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku u cijelosti proizlaze činjenice koje su među strankama nesporne pa ih sud zbog toga ne smatra u bitnome ponavljati.

10.1. Iz iskaza oštećene – svjedokinje BB i svjedokinje KB u bitnome identično proizlazi da je oštećena BB već poduzela radnju pretjecanja traktora s prikolicama kojim je upravljao tuženik SB, kada je tuženik u međuvremenu počeo skretati ulijevo, bez pokazivača smjera da namjerava skrenuti ulijevo, ne vidjevši na vrijeme da ga pretječe osobno vozilo. Radi navedene radnje tuženika, oštećena BB nije stigla kočiti već je pokušala izbjeći udar u traktor na način da je skrenula vozilom ulijevo te lijevim kotačima zahvatila travnatu bankinu i nekih pedesetak metara vozila po cesti, ali je izgubila kontrolu nad vozilom, te je u jednom trenutku udarila u zemljani oborinski kanal, odbila se od njega te okrenula za 360 stupnjeva, te potom završila na kotačima na njivi preko kanala. U navedenoj prometnoj nezgodi oštećena je pretrpjela udarce i podlijeva na leđima, nozi i vratu, kvalificirane kao laka tjelesna ozljeda, zbog čega je dobila tzv. Schantzov ovratnik.

10.2. Tuženik SB iskazao je da je kritičnog dana upravljao neregistriranim traktorom s dvije prikolice koje su bile registrirane, te na velikoj udaljenosti iza sebe vidio automobil u retrovizoru. Tek kada je bio nekih 200 m od mjesta na koje je namjeravao skrenuti lijevo, upalio je lijevi pokazivač skretanja na traktoru, a isti pokazivač bio je vidljiv i na prikolicama, tako da je sva signalizacija bila ispravna i radila je, te namjeravajući se prestrojiti ulijevo, odustao je od te radnje da bi izbjegao situaciju direktnog dodira budući da je to vozilo brzo išlo. Dozvoljava mogućnost da je s prikolicom prešao središnju liniju kolnika za nekih pola metra, te da je tada naišao osobni automobil koji je "ulovio" lijevu travnatu bankinu, te je vozač s vozilom prešao cestu i otišao u kanal gdje se okrenuo 2-3 puta iznad kanala te se vozilo zaustavilo u kanalu na kotačima, dok je on skrenuo lijevo na sporedni put gdje se zaustavio.

11. Odredbom čl. 299. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP), propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.

12. U odnosu na sporne činjenice provedeno je prometno – tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tihomiru Lovrenčiću, ing. prometa i to na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode i visine materijalne štete na vozilu oštećene BB, te medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicinske struke, Marku Ivanoviću, dr.med., specijalistu opće kirurgije, subspecijalisti traumatologije i to na okolnost zadobivenih ozljeda oštećene, pretrpljenog straha, boli, trajnih posljedica te potrebe za tuđom pomoći i njegom, odnosno na okolnost visine naknade štete isplaćene oštećenoj uslijed povrede prava osobnosti.

13. Iz nalaza, mišljenja i zaključka Tihomira Lovrenčića, stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila proizlazi da je vještak na temelju materijalne dokumentacije tužitelja i PP Donji Miholjac utvrdio da je vozač traktora s prikolicama, dolaskom do skretanja na poljski put, započeo radnju skretanja ulijevo sa ceste na poljski put, a da se nije uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu. Nadalje je utvrđeno da na skupu vozila tuženika pokazivači smjera nisu bili u funkciji. Prema metodologiji kojoj se obračunava totalna šteta, šteta na vozilu oštećene BB, marke Opel Astra 1.6 16V, reg. oznake [registarska oznaka] iznosi 3.209,09 EUR / 24.178,88 HRK.

13.1. Na navedeni nalaz i mišljenje prometno - tehničkog vještaka, tužitelj prigovara visini utvrđene totalne štete na vozilu oštećene budući da smatra da je vještak prenisko ocijenio vrijednost vozila na dan događaja, a previsoko ocijenio ostatak vozila nakon nezgode. Očitujući se na navedenu primjedbu, pri procjene vrijednosti ostatka vozila, prometno tehnički vještak je uzeo u obzir sve elemente koji utječu na vrijednost ostatka vozila, što iznosi 41 % (16.808,53 kn), a procjenitelj Grawe osiguranje je u svom izračunu procijenio vrijednost ostatka vozila u visini od 35 % (14.745,57 kn), a da nije uzeo u obzir sva nastala oštećenja u predmetnom vozilu (list 143-144 spisa). U dopunskom očitovanju vještaka (list 181 spisa) isti je dopunio svoj nalaz i mišljenje da bi vrijednost ostataka vozila bila 39 %, kada bi se uzelo u obzir i priznavanje oštećenih dijelova, što bi u konačnici iznosilo 15.988,60 kn, a stvarna šteta na vozilu bi iznosila 3.319,10 EUR/25.007,81 kn.

13.2. Vještak je na ročištu 20. studenoga 2023. u svom iskazu ostao u cijelosti kod danog pisanog nalaza i mišljenja s dopunom i očitovanjem na primjedbe tužitelja.

14. Iz nalaza i mišljenja Marka Ivanovića, dr.med., specijaliste opće kirurgije, subspecijaliste traumatologije, stalnog sudskog vještaka medicinske struke, sačinjenog na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije, kao i pregleda oštećene BB, proizlazi da je oštećena pretrpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 1 dan, srednjeg intenzitete u trajanju od 5 dana i lakog intenziteta u trajanju od 15 dana. Oštećena je zbog neposredne životne opasnosti u vrijeme nezgode imala primarni kratkotrajni strah jakog intenziteta. Sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 3 dana, a lakog intenziteta 7 dana. S obzirom na traumu te tijek cjelokupnog liječenja, oštećenici je bila potrebna tuđa pomoć nekvalificirane osobe tijekom prvih 7 dana, 2 sata dnevno.

14.1. Tuženik prigovara nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dr. Marka Ivanovića u dijelu koji se odnosi na trpljenje fizičkih bolova i straha te u dijelu koji se odnosi na tvrdnju o potrebi za tuđom pomoći i njegom u trajanju od 7 dana i to 2 sata dnevno. Naime, smatra da oštećena zbog vrste i lokacije pretrpljenih ozljeda objektivno nije mogla imati nikakve neugodnosti povezane s liječenjem, te da su fizički bolovi srednjeg i lakog intenziteta određeni u predugom trajanju, da je trajanje straha preuveličano te da je oštećena BB nije trebala tuđu njegu u obimu i trajanju navedenu u nalazu. Smatra da je tužitelj oštećenoj protivno kriterijima predviđenim odredbom čl. 1100. ZOO-a neosnovano isplatio iznos od 6.000,00 kn.

14.2. Saslušan na ročištu 3. rujna 2025. vještak medicinske struke u cijelosti je ostao kod danog pisanog nalaza i mišljenja s dopunom i očitovanjem na primjedbe tuženika.

15. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, analizirajući i cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, te primjenjujući citirane pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan radi čega je odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I.

16. Iskaz tuženika SB kao vjerodostojan i istinit sud je prihvatio samo u dijelu u kojem iskazuje dinamiku nastanka štetnog događaja, odnosno prometne nezgode. U ostalom dijelu, u kojem iskazuje da je upalio lijevi pokazivač smjera na traktoru te da je isti pokazivač bio vidljiv i na prikolicama te da je sva signalizacija bila ispravna i da je radila, kao i da je odustao od radnje skretanja ulijevo da bi izbjegao situaciju direktnog kontakta s vozilom oštećenice, sud mu nije povjerovao jer je takav iskaz bio usmjeren na izbjegavanje odgovornosti za nastanak štetnog događaja. Naime, da je tuženik upravljao traktorom koji nije registriran, te da na navedenom skupu vozila nisu bili u funkciji pokazivači smjera, proizlazi i iz optužnog prijedloga PP Donji Miholjac za što je tuženik, kako je i sam iskazao u svom iskazu, i procesuiran u prekršajnom postupku pred Prekršajnim sudom u Valpovu i kažnjen za navedene prekršaje (uvid u navedeni prekršajni spis sud nije mogao izvršiti budući je isti temeljem odredaba sudskog poslovnika izlučen iz arhiva).

17. Sud u cijelosti prihvaća nalaze i mišljenja vještaka prometno – tehničke (list 124-132 spisa) i medicinske struke (list 193-195 spisa) jer su isti dani stručno, jasno i argumentirano te su se u odnosu na primjedbe, kako tužitelja na prometno - tehnički nalaz, tako i tuženika na medicinski nalaz, detaljno i iscrpno očitovali.

17.1. Stoga je sud odbio kao nepotreban prijedlog tužitelja za provedbom novog prometno – tehničkog vještačenja budući da je vještak Tihomir Lovrenčić i na ročištu održanom 20. studenoga 2023. još jednom iskazao da u cijelosti ostaje kod danog pisanog nalaza i mišljenja, kao i kasnijih pisanih očitovanja kojima je odgovorio na primjedbe tužitelja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Uz navedeno, kako je vještak i naveo u očitovanju, razlika procijenjene vrijednosti vozila reg. oznake [registarska oznaka] u trenutku nesreće između procjenitelja Grawe osiguranja i njegovog nalaza je u okvirima tolerancije prilikom procjene vrijednosti vozila.

17.2. Očitujući se na primjedbe tuženika vještak medicinske struke dr. Marko Ivanović iskazao je kako su opisane ozljede u predmetnoj prometnoj nezgodi, tijek liječenja je detaljno naveden uzimajući u obzir podatke iz učinjenih pregleda i pretraga, a u mišljenju su prikazane ocjene kvalifikatornih okolnosti zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje uslijed ozljeda i posljedica ozljeda u predmetnoj nezgodi. Nadalje, objašnjenje svih vidova neimovinske i imovinske štete je detaljno i jasno navedeno u nalazu i mišljenju (list 211-212 spisa).

17.3. Slijedom obrazloženoga, iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke proizlazi da je tužitelj opravdano isplatio oštećenoj na ime naknade neimovinske štete (kao i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu) nastale u predmetnom štetnom događaju iznos od 6.000,00 kn. Naime, navedeno proizlazi i iz Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH, zauzetim pravnim shvaćanjem broj Su-IV-47/20-5, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda (2/20) održanoj 5. ožujka 2020. i 15 lipnja 2020. , što u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO-a propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkim boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Nadalje, budući da je u konkretnom slučaju isplata naknade štete po navedenim vidovima neimovinske štete isplaćena puno ranije, nego li je provedeno medicinsko vještačenje na okolnost zadobivenih ozljeda oštećene u ovom postupku i to temelju procjene liječnika cenzora Grawe osiguranje d.d., sud je u konkretnom slučaju, a uvažavajući Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda za dosuđivanje neimovinske štete mogao samo razmotriti tzv. posebne okolnosti slučaja koje može procijeniti i prosječan građanin i u cijelosti se prikloniti nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke.

18. Odredbom članka 29. ZOOP-a određeno je da oštećena osoba kojoj je šteta nanesena upotrebom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje. Nadalje, odredbom st. 3. istog članka propisano je da u slučaju štete nanesene upotrebom neregistriranog vozila, Hrvatski ured za osiguranje jamči za obveze najviše do iznosa iz čl. 26 st. 8. navedenog zakona, dok je stavkom 5. istoga članka propisano da Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to od isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.

19. Oštećena BB podnijela je dana 7. rujna 2011. osiguranju Grawe Hrvatska d.d. zahtjev za naknadu štete iz osiguranja automobilske odgovornosti, slijedom kojega joj je dana 11. studenoga 2011. na ime imovinske štete na vozilu, odnosno naknade totalne štete na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] isplaćen iznos od ukupno 35.485,95 kn, uključujući obrađivačku pristojbu u iznosu od 3.690,00 kn, a dana 9. prosinca 2011. isplaćen iznos od 6.738,00 kn, zajedno s obrađivačkom pristojbom u iznosu od 738,00 kn, i to po osnovi povrede prava osobnosti.

20. U odnosu na primjedbu tuženika na previsoki iznos obrađivačke pristojbe, za napomenuti je da je Aneksom ugovora o pružanju usluga pri obradi i likvidaciji šteta nastalih od neosiguranih i nepoznatih motornih vozila zaključenog između Hrvatskog ureda za osiguranje i Grawe Hrvatska osiguravajuće d.d. određeno da su ugovorne strane suglasne da obrađivačka pristojba iznosi 10% od isplaćenog iznosa, a najmanje 500,00 kn, te najviše 5.000,00 kn.

21. U konkretnom slučaju, provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je da je tuženik SB u štetnom događaju upravljao traktorom koji nije registriran, da nije sklopio ugovor o obveznom osiguranju vozila, te da navedenom skupu vozila nisu bili u funkciji pokazivači smjera. Također, da se dolaskom do skretanja na poljski put nije uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, te izvršio radnju skretanja ulijevo, u trenutku kada se u istom smjeru pokraj njega kretao osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala BB. Ista je već završavala radnju pretjecanja navedenog skupa vozila i u namjeri izbjegavanja sudara naglo je skrenula ulijevo, a potom u desno, ispred prednjeg dijela traktora, nakon čega se zanosi na kolniku i slijeće u desni kanal, u smjeru kretanja, gdje se i zaustavila. Oštećena BB zadobila je lake tjelesne ozljede koje su naknadno konstatirane u OŽB Našice i koje je prilikom procjene visine naknade neimovinske štete, po osnovi povrede prava osobnosti uzeo u obzir liječnik, odnosno cenzor osiguravajućeg društva Grawe osiguranje d.d..

21.1. Nadalje, utvrđeno je da je Grawe osiguranje Hrvatska d.d. provelo postupak obrade materijalne štete na vozilu po ovlaštenom procjenitelju, te je oštećenoj temeljem odštetnog zahtjeva s pripadajućom dokumentacijom na ime naknade totalne štete na vozilu dana 11. listopada 2011. isplatio iznos od 31.795,95 kn. Navedeni iznos zajedno s obrađivačkom pristojbom u iznosu od 3.690,00 kn, dakle, iznos od ukupno 35.485,95 kn, tužitelj je dana 11. studenoga 2011. refundirao Grawe Hrvatska osiguranju d.d.. Isto tako, Grave Hrvatska osiguranje d.d. je provelo postupak obrade štete uslijed povrede prava osobnosti te je oštećenoj na ime naknade štete dana 2. studenoga 2011. isplatilo iznos od 6.000,00 kn. Navedeni iznos zajedno s obrađivačkom pristojbom u iznosu od 738,00 kn, odnosno iznos od ukupno 6.738,00 kn, tužitelj je dana 9. prosinca 2011. refundirao Grawe Hrvatska osiguranju d.d..

22. Slijedom obrazloženoga, sud nije proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva, odnosno izvršenih isplata budući da taj dokaz tužitelj na zadnjem ročištu održanom 03. rujna 2025. više nije predlagao. Navedeno i iz razloga ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka budući da su na okolnost visine naknade štete isplaćene oštećenoj provedena vještačenja po vještacima prometno tehničke struke i medicinske struke, a koje je sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne, objektivne i stručne, sukladne pravilima struke.

22.1. U odnosu na samu osnovanost visine isplate naknade štete oštećenoj BB od strane osiguratelja Grawe osiguranja na koju upire tuženik, a sada utuženog iznosa regresne tražbine tužitelja, sud je stava da su isplaćeni iznosi primjereni, što u konačnici potvrđuju i nalazi i mišljenja vještaka koji su bili angažirani u ovom postupku i koji su iscrpno i argumentirano odgovorili na primjedbe stranaka.

22.2. Upravo iz svega navedenoga i razmotrenoga, ne postoji doprinos oštećene nastanku štetnog događaja, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja, odnosno zaključka vještaka prometno- tehničke struke ( list 132 spisa).

23. U odnosu na prigovor tuženika kako je postupak obrade štete pred Grawe osiguranje Hrvatska d.d. proveden netransparentno, unatoč odredbi članka 2. Ugovora zaključenog između tužitelja i Grawe Hrvatska osiguranje d.d. po kojem je osiguravatelj obvezan regresnog dužnika obavijestiti o postupku i mogućnosti regresne naplate duga, istome je bilo poznato da je odgovoran za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu budući je svojom krivnjom isto prouzročio, za što je uostalom i bio procesuiran i kažnjen za navedene prekršaje pred Prekršajnim sudom u Valpovu. Prethodno navedeno je tuženik i sam iskazao i priznao tijekom saslušanja na ročištu 10. listopada 2022. Stoga tuženiku nikako nije mogla ostati nepoznata činjenica da je pričinjenu nastalu štetu oštećenoj BB potrebno naknaditi, posebno imajući u vidu okolnost da je tuženik u prometu upravljao neregistriranim, neosiguranim i tehnički neispravnim traktorom. Nadalje, tuženik se svojim zahtjevom od 27. travnja 2012. obratio Garancijskom fondu Hrvatskog ureda za osiguranje (list 42-43 spisa) radi smanjenja regresnog duga povodom prometne nezgode od 5. rujna 2011. i obročnu otplatu, stoga mu činjenica da je odgovoran za naknadu štete nikako nije bila nepoznata.

24. Valja napomenuti da je prema odredbi čl. 12 st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odgovorni osiguratelj dužan u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 30 dana, a u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, što je u konkretnom slučaju na temelju odštetnog zahtjeva oštećene BB, osiguratelj Grawe Hrvatska osiguranje d.d. i učinilo.

25. U odnosu na istaknuti prigovor zastare regresne tražbine u odgovoru na tužbu, neosnovano tuženik smatra da predmetna tražbina zastarijeva u trogodišnjem zastarnom roku, a ne u općem zastarnom roku. Naime, predmetna tužiteljeva tražbina predstavlja regresnu tražbinu, a ne naknadu štete za koju nije predviđen neki poseban zastarni rok, već se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, kao što je to istaknuto u sentenci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, u odluci posl. broj Pž-293/2024-2 od 10. srpnja 2024.. Stoga tužitelju na osnovi odredbe članka 1109. st. 1. ZOO-a pripada pravo zahtijevati od tuženika da mu naknadi ono što je platio za njega, a na osnovi odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a, pripada mu pravo i na zateznu kamatu zbog zakašnjenja u isplati tuženikovih obveza.

25.1. Budući da je zadnja uplata tuženika tužitelju izvršena dana 24. siječnja 2020., dugovanje tuženika prema tužitelju iznosi 5.604,08 EUR / 42.223,95 kn, na koju teče zatezna kamata od slijedećeg dana, odnosno od 25. siječnja 2020. Tužitelj je tužbu protiv tuženika podnio ovome sudu 2. lipnja 2020. slijedom čega je tuženikov prigovor zastare u cijelosti neutemeljen. Stoga odluka kao pod točkom I. izreke presude.

25.2. Uz to, valja napomenuti, a što proizlazi i iz odredbe čl. 240. ZOO –a, da se zastara prekida i kad dužnik prizna dug, odnosno na posredan (konkludentan) način kao što je i davanje otplate. Tuženik je u konkretnom slučaju vršio obročne otplate duga tužitelju (list 67-68 spisa) i to u razdoblju od prosinca 2015. do 24. siječnja 2020.

25.3.Tužitelj je tuženika pozivao i na plaćanje duga dopisima od 21. ožujka 2016. (list 45 spisa) i 14. siječnja 2020. (list 44 spisa).

26. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa). Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom postupku pa su mu stoga priznati troškovi koji su prema ocijeni ovog suda bili nužni za uspjeh, a koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku. Troškovi su odmjereni prema VPS-u od 5.604,08 EUR. Stoga je tužitelju priznato kako slijedi: trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 EUR (s uključenim PDV-om od 25 %), Tbr. 7.1. Tarife, podnesci od 27. listopada 2020, 3. veljače 2023., 10. ožujka 2023. i 13. siječnja 2025., svaki po 250,00 EUR (s uključenim PDV-om od 25%), prema Tbr. 8.1. Tarife. Nadalje, tužitelju je priznat i trošak za zastupanje na ročištima 16. listopada 2020., 9. ožujka 2022., 10. listopada 2022., 20 studenoga 2023. i 3. rujna 2025., svako u iznosu od 250,00 EUR (s uključenim PDV-om od 25 %), prema Tbr. 9.1. Tarife, odnosno iznos od sveukupno 2.500.00 EUR.

26.1. Pored navedenog troška zastupanja tužitelju je priznat i trošak koji je platio za provedbu dvaju vještačenja u iznosu od 796,34 EUR, svako po 398,17 EUR, te iznos od 50,00 EUR isplaćen na ime putnog troška vještaka za dolazak na ročište 20. studenoga 2023.

26.2. Nadalje, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 51,23 EUR, koja je uvidom u e-Spis uplaćena samo jednom i to dana 1. lipnja 2020., a ne dvostruko, kako to navodi tužitelj u podnesku od 27. listopada 2020. (list 60 spisa). Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

26.3. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 102,50 EUR jer u trenutku pisanja presude ista nije dospjela na naplatu. Stoga odluka kao pod točkom III. izreke presude.

27. Tuženik nema pravo na zatraženi parnični trošak u iznosu od 1.750,00 EUR, jer je izgubio parnicu, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

28. Tužbeni zahtjev, prvotno izražen u kunama, sada se iskazuje u eurima, primjenom fiksnog tečaja konverzije (7.53450 kn / 1 EUR) sukladno odredbama Zakona o uvođenja eura te pravilima za preračunavanje i zaokruživanje.

Valpovo, 01. listopada 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika