RepublikaHrvatska

Općinski sudu

Karlovcu Trg hrvatskih

branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11 Pr-171/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja

AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Andreju Gariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Oreškovićeva ulica 6 D/1, Pisarnica u Slavonskom Brodu, Augusta Cesarca 5 protiv tužene REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 - za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, nakon održanog ročišta za glavnu i javnu raspravu dana 04. rujna 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene dana 02. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587– za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske isplatiti tužitelju AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 14. svibnja 2019. do 14. kolovoza 2024.godine iznos od 398,77 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za srpanj 2019. za iznos od 16,90 EUR počev od 16. kolovoza 2019. do isplate - za kolovoz 2019. za iznos od 66,57 EUR počev od 16. rujna 2019. do isplate - za prosinac 2019. za iznos od 32,65 EUR počev od 16. siječnja 2020. do

isplate

- za siječanj 2020. za iznos od 23,32 EUR počev od 16. veljače 2020. do isplate - za srpanj 2020. za iznos od 94,42 EUR počev od 16. kolovoza 2020. do isplate - za kolovoz 2020. za iznos od 67,81 EUR počev od 16. rujna 2020. do isplate - za lipanj 2021. za iznos od 6,76 EUR počev od 16. srpanj 2021. do isplate

- za srpanj 2021. za iznos od 90,34 EUR počev od 16. kolovoza 2021. do isplate

po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

sve u roku od 15 dana.

II.

Nalaže se tuženiku REPUBILKA HRVATSKA, OIB: 52634238587– za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske naknaditi tužitelju RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 1.775,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja tj. 02. listopada 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

Tužitelj u tužbi tvrdi da je zaposlenik kod Republike Hrvatske – Ministarstva obrane, kao pripadnik Hrvatske kopnene vojske, Gardijska oklopno- mehanizirana brigada, na poslovima djelatne vojne osobe, ustrojbenom mjestu vođa skupine, s mjestom službe u Đakovu. Pravilnikom o izmjenama i dopunama pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 70/2018) od 1. kolovoza 2018. propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Odredbom čl. 142. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19) propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Odredbom čl. 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/2017), određeno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Odredbom čl. 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 56/2022) propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem koristi godišnji odmor (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ili u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, ovisno o tome što je za službenika i namještenika povoljnije. Također, odredbom čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23; dalje: ZR) propisano je kako za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). U vremenskom razdoblju rada od 14. svibnja 2019. godine do dana podnošenja tužbe, tuženik tužitelju nije isplaćivao naknade plaće za godišnji odmor sukladno propisima (Zakonu o radu, Kolektivnom ugovoru, Pravilniku), odnosno u visini naknade plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, već mu je isplaćivana naknada koja je znatno manja od one koja tužitelju pripada. Zbog neplaćanja naknade plaće za godišnji odmor u visini naknade plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, tužitelj smatra da je uskraćen u svojim materijalnim pravima s osnova vojne službe u OS RH. Tužitelj je sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu podnio zahtjev za mirno rješenje spora. Zahtjev je podnesen 14. svibnja 2024. Protekom roka od tri mjeseca, a zbog činjenice da o zahtjevu nije odlučeno, tužitelj je ostvario pravo na podnošenje ove tužbe. Tužitelj kao laik ne raspolaže dovoljnim ekonomskim znanjem da bi postavio točno određen tj. specificiran tužbeni zahtjev navođenjem točno određenog iznosa s osnova razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje za svaki pojedini mjesec, na koji tužitelj potražuje i zakonsku zateznu kamatu, već je vrijednost predmeta spora postavio okvirno, a tek nakon provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja te drugih predloženih dokaza na okolnosti visine dugovanja tuženika prema tužitelju, tužitelj će specificirati tužbeni zahtjev, sve to sukladno odredbi čl. 186.b. st. 3. Zakona o parničnom postupku. Slijedom navedenog, predlaže se sudu da nakon zakazane i provedene rasprave, sukladno čl. 186.b Zakona o parničnom postupku donese presuda kao u izreci.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je t užbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je neosnovan što je vidljivo iz dokumentacije sa izračunom razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od 14. svibnja 2019. do 14. kolovoza 2024. Iz izračuna je vidljivo da nema razlike naknade za godišnji odmor za utuženo razdoblje. U spornom razdoblju pri isplati naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora primjenjuje se Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 70/18) te je za to razdoblje tužitelju također naknada plaće isplaćivana sukladno zakonskim i podzakonskim propisima. Metodologija izračuna detaljno je opisana u očitovanju Financijske službe Ministarstva obrane koje se prilaže. Prema tom očitovanju svi dodaci i minuli rad su tužitelju obračunati i nema razlike naknade plaće za isplatu. U izračun su uključena sva primanja koja predstavljaju naknadu za rad ( s dodacima i minulim radom) koja je djelatnik ostvario tri mjeseca prije mjeseca u kojem je koristio godišnji odmor. Ukoliko je djelatnik prije mjeseca korištenja godišnjeg odmora bio na bolovanju u izračun je ulazio mjesec u kojem nije bio na bolovanju. Također su djelatniku isplaćivani svi stalni dodaci u cjelokupnom mjesečnom iznosu. Satnica isplaćenog dodatka utvrđena je na način da se iznos dodatka podijeli s brojem sati mjeseca u kojem je djelatnik koristio godišnji odmor. Dobivena satnica pomnožena je brojem sati godišnjeg odmora koje djelatnik koristi u tom mjesecu. Svaki drugačiji način obračuna doveo bi do dvostruke isplate dodataka na plaću. Pri tom se ističe da se na djelatnike Ministarstva obrane primjenjuje navedeni Pravilnik koji je kao podzakonski akt donesen na temelju ovlaštenja iz Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske iz 2013. godine. Stoga nema mjesta primjeni članka 81. ZR/14 kojim je propisano određivanje naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora. Nama primjene načela najpovoljnijeg prava ukoliko je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ZR/14 i nekim drugim zakonom, već samo u nekim od slučajeva propisanih člankom 9. st. 3. ZR/14 ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, tada se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo akti tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

Odredbom članka 152. ZSOS/13 propisano je da ako se propisima kojima se uređuju prava iz radnog odnosa ustanovi materijalno pravo koje nije propisano odredbama tog Zakona, ministar obrane može propisati to pravo u skladu s visinom proračunskih sredstava. Kako je pitanje naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora regulirano upravo ZSOS i Pravilnikom/14, to nema osnova da se na naknadu plaće za godišnji odmor primjenjuje drugi, povoljniji propis jer citirane odredbe ZSOS/13 izričito isključuju takvu mogućnost a što je i u skladu s odredbom članka 81. ZR/14.

Tužbeni zahtjev nije osnovan pa tuženik predlaže da naslovni sud tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora, u Odluku tuženika od 08. travnja 2024., u dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja u nalaz i mišljenje vještaka, u prepisku Uprave za ljudske potencijale tuženike, te Uprave za proračun i financije tuženika.

Uvidom u Odluku od 08. travnja 2024. godine ovaj sud je utvrdio da je istom tužitelj kao narednik sa danom 15. travnja 2024. godine bio raspoređen na ustrojbeno mjesto vođu skupine u gardijsko oklopno mehaniziranoj brigadi sa mjestom službe u Đakovu, dakle radi se o djelatnoj vojnoj osobi.

Odredbe čl. 142. Zakona o službi u OS RH (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19) propisuju da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca.

- Pravilnikom o izmjenama i dopunama pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 70/18) je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca,

- Odredbe čl. 14. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 56/2022) je određeno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojemu se koristi godišnji odmor (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ili u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, ovisno o tome što je za tužitelja povoljnije te - odredbi čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) kojom je propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu ili naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

Ovaj sud je radi odlučivanja u gornjoj pravnoj stvari našao za shodno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje te utvrditi visinu razlike plaće za godišnji odmor u razdoblju od 14. svibnja 2019 do 4. kolovoza 2024. godine.

Imajući u vidu prethodno citirane odredbe Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba te čl. 14. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike vještak je utvrdio da bi tužitelju TĐ na ime godišnjeg odmora, u razdoblju od 14. svibnja 2019. do 4. kolovoza 2024. godine na ime godišnjeg odmora pripadala razlika plaće u iznosu od 398,77 eura, a u utuženom razdoblju tužitelju nisu vršene naknadne isplate na ime godišnjeg odmora

Kako je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještaka tek u vidu načina obračuna to je o pravnom pitanju sud sukladno citiranim odredbama Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba te čl. 14. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike na ime neplaćene naknade plaće za godišnji odmor dosudio tužitelju utuženi iznos od 398,77 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama bruto po pojedinim iznosima kako je to navedeno pod točkom I izreke presude time da je na isti iznos sud dosudio tužitelju i zatraženu zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. dospijevajući svakog 16-tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17.

Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku NN 53/91 do 89/14, te dosudio tužitelju trošak koji se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 250,00 EUR, za sastav tužbe u iznosu od 250,00 EUR, trošak sastava podneska od 02. siječnja 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 10. srpanja 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanje na ročištu od 04. rujna 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 125,00 EUR, naknada za provedeno knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, sveukupno 1.775,00 EUR time da je na tako dosuđeni iznos sud dosudio tužitelju i zatraženu zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. počem od dana donošenja presude, tj. 02. listopada 2025. godine, pa sve do isplate.

U Karlovcu 02. listopada 2025.

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. OD Rački i kolege j.t.d. iz Slavonskog Broda, Stjepana pl. Horvata 36

2. ODO u Karlovcu, građ.-upravnom odjelu na br. P-DO-157/2024