Posl. br. P-725/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ICO iz [adresa], ul. 62 kbr. 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Franciski Matijašević, odvjetnici u Veloj Luci, protiv tužene Republika Hrvatska, zastupana po ODO u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, građansko upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon glavne rasprave zaključene dana 4. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnica stranaka, na ročištu održanom radi objave odluke, dana 1. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica ICO iz [adresa], ul. 62 kbr. 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to onog dijela koji je označen točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-20- 19-21-22-23-1 i s površinom 735 m2 u Obračunu površine dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Gauss d.o.o., srpanj 2024., oznake 128/2024-NE, koji predstavlja sastavi dio presude.
II. Ovlašćuje se tužiteljica ICO iz [adresa], ul. 62 kbr. 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], da, nakon što ishodi odcjepljenje i formiranje navedenog dijela kat. čest. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao novoformirane samostalne katastarske čestice, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva za cijelo takve novoformirane katastarske čestice uz prethodno brisanje prava tuženog.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama suda kao vlasnica cijele nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], površine 1032 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana tužena, a koji upis ne odgovara stvarnom stanju budući da je upravo tužiteljica vlasnica posebnog dijela ove nekretnine, a koji dio je preciznije opisan u izreci ove presude. Naime, iz Diobenog spisa za Nikolu ICO "Čangarija" pok. IC od 23. rujna 1941. proizlazi kako je upravo on imao u vlasništvu dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u predjelu Pupanj, a isto proizlazi i iz skice premjeravanja od 8. prosinca 1941., a iz kojih je vidljivo da je između braće SC i HC ova nekretnina podijeljena na način da je SC pripao dio ove nekretnine koji je na skici premjeravanja od 8. prosinca 1941. označen kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međutim ovakav upis promjene nikada nije proveden u zemljišnim knjigama. Potom je umro DC pok. IC, a po Rješenju o nasljeđivanju posl. br. O-70/62 za njegove nasljednike proglašeni su sinovi IC i GC, time da je IC u vlasništvo pripao dio kat. čest. [katastarska čestica], a GC pripao je preostali dio ove čestice, odnosno tada novoformirana čestica označena u skici kao kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Potom je umro i GC pok. SC, a temeljem Rješenja o nasljeđivanju od 25. veljače 1998. posl. br. O-220/97 u pogledu ove nekretnine naslijedila ga je upravo tužiteljica. Međutim, u međuvremenu je izvršena promjena upisa u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica], i to Rješenjem od 3. srpnja 2017. pod posl. br. Z- 7827/2017, na način da je ova nekretnina cijepana u nekretnine sada označene kao kat. čest. [katastarska čestica] površine 2028 m2 i kat. čest. [katastarska čestica] ukupne površine 1032 m2, pri čemu je dio potonje nekretnine predmetom ove tužbe.
1.1. Kako se ODO u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli Građansko upravni odjel povodom zahtjeva tužiteljice očitovalo da nema uvjeta za mirno rješenje spora, a tužiteljica ima pravni interes da se utvrdi kako je ona vlasnica utuženog posebnog dijela nekretnine, koje vlasništvo je stekla nasljeđem i dosjelošću, to ustaje predmetnom tužbom, pri čemu je konačno precizirala tužbeni zahtjev podneskom od 5. prosinca 2024. na način kako je to precizno navedeno u izreci ove presude.
1.2. U svom odgovoru na tužbu od 27. prosinca 2024. tužena se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Ovo iz razloga što je odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da se na društvenom vlasništvu moglo steći pravo vlasništva dosjelošću ako su ispunjene posebne zakonske pretpostavke, odnosno pravo vlasništva dosjelošću moglo se steći do 6. travnja 1941., a od tada pa do 8. listopada 1991. nije bilo moguće steći pravo vlasništva po ovom temelju. Iz isprava koje su priložene uz tužbu vidljivo je kako nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a zbog čega se i predlaže tužbeni zahtjev odbiti.
1.3. U ovakvim svojim navodima stranke su ustrajale tijekom čitavog postupka.
2. U dokaznom postupku proveden je dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: zk izvatka za utuženu nekretninu, Diobenog spisa od 23. rujna 1941. zajedno sa priloženom skicom izmjere, Rješenja o nasljeđivanju iza smrti SC pok. IC od 7. travnja 1962. posl. br. O-70/62, Rješenja o nasljeđivanju iza smrti GC "Čangarija" pok. SC od 30. siječnja 1998., održan je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka i uz prisustvo svjedoka ĐC i KC, te su u svojstvu svjedoka saslušani ĐC, KC i JC, svi iz [adresa]. Raspravnim rješenjem suda od 4. rujna 2025. odbijeno je daljnje provođenje dokaza pregledom ovosudnog spisa posl. br. Z-7827/2017 te saslušanjem tužiteljice, a ovo iz razloga što je činjenično stanje dovoljno dobro utvrđeno provedenim dokazima (čl. 220. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje ZPP)). Cijeneći sve provedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
3. Predmetom spora u ovoj pravnoj stvari je dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], pri čemu je nesporno, a isto je utvrđeno i uviđajem na licu mjesta, da se radi o zemljištu površine od 735 m2, koje zemljište je uređeno po principu terasa, tzv. "ogradica", a koje su međusobno omeđene starim kamenim suhozidima, te je uređeno kao maslinik sa ukupno 11 stabala maslina smještenih u 9 ogradica, pri čemu su u drugoj, trećoj i četvrtoj ogradici gledajući sa javne ceste zatečena i tri stabla smokve, a koja nekretnina je nesporno u posjedu tužiteljice. Prema procjeni uređujućeg suca stari kameni suhozidi kojima je omeđena nekretnina u posjedu tužiteljice stari su stotinjak godina, dok je starost stabala maslina od strane suca procijenjena na osamdesetak godina. Budući da punomoćnici stranaka nisu imali prigovora na ovakvu procjenu sud smatra kako su i ove činjenice među strankama nesporne. Pregledom zk izvatka za ovu nekretninu utvrđeno je da je ista upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske. Obzirom na upis u zemljišnoj knjizi među strankama nije sporno da bi upravo tužena bila pasivno legitimirana u ovom postupku. Međutim, provedbom predloženih dokaza ovaj sud je utvrdio kako je upis u zemljišnim knjigama u pogledu utuženog dijela nekretnine, pogrešan. Tako je pregledom Diobenog spisa od 23. rujna 1941. utvrđeno kako je ova nekretnina očito od davnina bila u posjedu obitelji JC " I", te je upravo ovim Diobenim spisom, odnosno učinjenom diobom među članovima obitelji, ista pripala u vlasništvo i posjed SC "Čangarija" pok. IC. Prema priloženoj skici od 8. prosinca 1941. ova nekretnina podijeljena je između braće SC i HC "Čangarija" pok. IC, time da je istočni dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripao SC, a taj dio trebao je dobiti novu katastarsku oznaku kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, do smrti SC pok. IC ovaj njegov dio nekretnine nije dobio novu katastarsku oznaku, a što je utvrđeno pregledom Rješenja o nasljeđivanju donesenom iza njegove smrti 7. travnja 1962. pod posl. br. O-70/62. Naime, u ovom Rješenju o nasljeđivanju u njegovu ostavinsku masu, između ostalog, uvrštena je i nekretnina koja je u Rješenju o nasljeđivanju opisana kao: "zemljište u predjelu Pupanj označeno sa dijelom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]", a koje je po ovom rješenju temeljem oporuke ostavitelja od 30. studenog 1961. pripalo njegovom sinu, a ujedno i ocu tužiteljice, GC. Pritom je potrebno naglasiti kako među strankama tijekom postupka nije bilo spora o tome da se radi baš o utuženom dijelu nekretnine, pa stoga ovaj sud nalazi kako je otac tužiteljice GC utuženi dio nekretnine stekao nasljeđivanjem od svoga oca SC, a koji je prethodno istu ovu nekretninu stekao diobom u obitelji SC "Čangarija". Potom je umro i otac tužiteljice GC pok. SC, a ostavinski postupak iza njegove smrti proveden je pred Općinskim sudom u Korčuli pod posl. br. O-220/97. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju od 30. siječnja 1998. utvrđeno je kako su za njegove nasljednice temeljem pisane oporuke proglašene udova ŠC te kćerke CC, ĐC i tužiteljica, time da je upravo tužiteljici u nasljedstvo pripala nekretnina označena kao: "poljoprivredno zemljište u predjelu Pupanj ispod ceste sa 11 stabala maslina, a koja se bilježi dijelom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 809 m2." Dakle, ovaj sud smatra kako je tužiteljica nasljeđivanjem od svog oca stekla u vlasništvo i posjed utuženi dio nekretnine, time što je njen otac prethodno isti dio nekretnine stekao nasljedstvom i diobom unutar obitelji kako je to ranije obrazloženo. Potrebno je naglasiti kako tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da upravo tužiteljica utuženi dio nekretnine drži u svom neposrednom posjedu, odnosno da posjed na predmetnoj nekretnini posljednjih desetak godina po ovlaštenju tužiteljice i u njeno ime vrši KC, a koji je ujedno i vlasnik nekretnine položene u zapadnom međašu sa predmetnom nekretninom, a da je tome tako u svom iskazu potvrdili su i saslušani svjedoci.
3.1. Tako svjedokinja ĐC u svom iskazu u bitnom navodi kako joj je predmetna nekretnina jako dobro poznata iz neposrednog zapažanja, te da je ista već generacijama u vlasništvu obitelji KC. Nadalje iskazuje da je sa roditeljima još kao djevojčica dolazila na ovu nekretninu i pomagala u berbi maslina te potvrđuje da ova nekretnina danas predstavlja vlasništvo njene sestre, odnosno tužiteljice, kao i način stjecanja prava vlasništva kako je i opisan u tužbi. Svjedoci KC i JC u svom iskazu u bitnom potvrđuju da se radi o zemljištu u vlasništvu obitelji JC "Čangarija" najmanje u posljednjih 5 generacija. Isto tako potvrđuju način i slijed stjecanja prava vlasništva kako je on opisan u samoj tužbi. Sud iskaze ovih svjedoka smatra istinitim te im je poklonio vjeru u cijelosti budući su iskazi svjedoka dosljedni, logični, međusobno se dopunjuju i nisu u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima, a sami svjedoci nisu ni na koji način zainteresirani za ishod ovog postupka. Osim toga svjedocima je činjenično stanje poznato iz neposrednog zapažanja, budući da svjedoci gotovo čitav svoj život žive u [adresa] koja je malo mjesto u kojem se svi međusobno poznaju, pa su tako svjedocima mjesne prilike zasigurno jako dobro poznate. Da je tome tako pokazuje i činjenica što punomoćnici parničnih stranaka nisu imali prigovora na njihov iskaz.
4. Tužiteljica dakle tvrdi, da je vlasništvo utuženog dijela nekretnine stekla dosjelošću budući ga nesmetano osobno posjeduje od 1998., kada je preuzela posjed nasljeđivanjem od svog oca, pri čemu njen otac istu zasigurno posjeduje najmanje od 1962., kada ju je naslijedio od svog oca SC pok. IC, s time da je DC pok. IC prethodno ovu nekretninu stekao u vlasništvo diobom unutar obitelji, a što proizlazi iz Diobenog spisa od 23. rujna 1941. kao i priložene skice premjeravanja od 8. prosinca 1941., a iz čega ovaj sud zaključuje da je već tada predmetna nekretnina bila u posjedu obitelji DC i to najmanje desetak godina.
4.1. Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV), temeljem dosjelosti vlasništvo nekretnina stječe se samostalnim posjedom ukoliko taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje kroz zakonom određeno vrijeme, time da posjed nekretnine mora biti zakonit, istinit i pošten, a sve kako je to propisano odredbom čl. 159. ZV-a. Posjed je zakonit, ako posjednik ima valjani pravni temelj posjedovanja, odnosno pravo na posjed u smislu odredbe čl. 18. st. 1. ZV-a. Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno, ni prevarom ili zlouporabom povjerenja (čl. 18. st. 2. ZV-a), a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Prema čl. 159. st. 2. ZV-a samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo ove nekretnine dosjelošću protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a ukoliko se dosjelošću stječe nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenim pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu Crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge opće korisne svrhe, tada je potrebno dvostruko vrijeme od onoga određenog st. 2. (st. 4. istog članka), dakle najmanje 20 godina ovakvog posjedovanja.
4.2. Iz iskaza saslušanih svjedoka, kao i iz svih isprava koje su priložene u spisu, proizlazi da tužiteljica osobno i putem svojih prednika predmetnu nekretninu kvalificirano posjeduje najkasnije od 1941., kada je spomenutom diobom ova nekretnina pripala njenom djedu po ocu SC "Čangarija" pok. IC. Dakle, rezimirajući sve obrazloženo, prema stajalištu ovog suda, tužiteljica je tijekom postupka dokazala da se nalazi u kvalificiranom posjedu utuženog dijela nekretnine, i to osobno od 1998., kada je posjed preuzela nasljeđivanjem od svog oca, odnosno da predmetnu nekretninu što osobno, a što posredstvom svojih pravnih prednika kvalificirano posjeduje najmanje od 1941. Slijedom navedenog ispunjeni su uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu čl. 159. st. 2. i 4., a u vezi sa čl. 160. ZV-a, slijedom čega je i odlučeno kao u izreci ove presude.
5. Kako parnične stranke nisu zatražile niti popisale parnični trošak, to je odluka o istom izostala.
U Korčuli, 1. listopada 2025.
S u d a c :
Dario Farčić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
