Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-10081/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe VIATOR&VEKTOR PROJEKTI d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe LV, koje brani Goranka Franić, odvjetnica iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (»Narodne novine«, br. 40/16.), rješavajući o žalbi okrivljene pravne osobe VIATOR&VEKTOR PROJEKTI d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe LV, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/22-26/862, URBROJ: 513-02-7002/18-22-7 od 20. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljene pravne osobe VIATOR&VEKTOR PROJEKTI d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe LV, po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjsko rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da je okrivljena pravna osoba VIATOR&VEKTOR PROJEKTI d.o.o,. djelom činjenično opisanim u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, počinila prekršaj iz članka 64. stavka 1. točke 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (»Narodne novine«, br. 40/16. i 52./25.), pa se okrivljenoj pravnoj osobi na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 390,00 (tristodevedeset) eura, koju je dužna platiti u roku 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a okrivljenoj pravnoj osobe će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenim ukoliko u naprijed navedenom roku, plati dvije trećine izrečene joj novčane kazne.

II Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe VIATOR&VEKTOR PROJEKTI d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe LV, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), okrivljena pravna osoba VIATOR&VEKTOR PROJEKTI d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba LV dužni su naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 40 (četrdeset) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni, i to okrivljena pravna osoba VIATOR&VEKTOR PROJEKTI d.o.o. novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna, a okrivljena odgovorna osoba LV novčanom kaznom u iznosu od 1.200,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (»Narodne novine«, br. 40/16.), činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Istim su rješenjem okrivljenici obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna, svaki.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenici su putem braniteljice podnijeli žalbu u kojoj u bitnome navode da se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako Vijeće ne može uzeti u obzir navode okrivljenika iz pisane obrane, već inzistira na činjenici kako je u podnesenoj carinskoj deklaraciji naveden netočan podatak, što uopće u konkretnom slučaju nije sporno. Naime, kako su I i II okrivljeni u svojoj obrani od 14. srpnja 2022. i detaljno objasnili, konkretna provozna deklaracija puštena je u sustav 4.4.2022. u 9:26:56h, istog dana u 17:05 II okrivljenu nazvao je dispečer prijevozničke firme DMD i upozorio na pogrešno upisan podatak. Odmah potom je sačinjen novi T1 MRN 22HRO070440T0079179, koji je pušten u sistem u 17:05:58 sati te je istovremeno poslan i prijevozniku koji je javio vozaču da ima novi MRN. Carina je odbila prihvatiti novi MRN uz obrazloženje da je trebalo ispraviti stari, iako je opće poznata činjenica da se u konkretnom slučaju može jedino napisati novi MRN, a stari stornirati. Ujedno su obavijestili vozača da će pisati prekršajni nalog protiv otpremnika, iako je greška odmah uočena i ispravljena, te nije bilo razloga smatrati postupanje otpremnika prekršajem. Žalitelji smatraju kako je u potpunosti neopravdano ovakvo postupanje smatrati prekršajem, tim više što bi u oba slučaja prijavljene robe bila jednaka cijena carinskih davanja. Ovakvo postupanje carine također ukazuje na činjenicu da je u konkretnom slučaju postupila suprotno Prekršajnom zakonu, a obzirom da se radi o beznačajnom prekršaju opisanom u članku 24.a Prekršajnog zakona, odnosno u ovom slučaju nema prekršaja i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.

4. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u nastavku: Sud) utvrdio je da rješenjem o prekršaju nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona niti su na štetu okrivljene pravne i okrivljene odgovorne osobe povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na temelju provedenog prekršajnog postupka tijekom kojeg je pročitana pisana obrana okrivljene pravne i okrivljene odgovorne osobe te izvršen uvid i pročitana materijalna dokumentacija spisa, cijeneći provedene dokaze po slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, izvelo je pravilne zaključke i počinitelje utvrdilo odgovornima za počinjenje djela prekršaja iz članka 64. stavka 1. toč. 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije

8. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, u provedenom prekršajnom postupku u potpunosti i pravilno utvrdilo činjenično stanje, provelo sve dokaze temeljem kojih se pojedine činjenice imaju smatrati dokazanim, da je shodno tome pravilo primijenilo materijalno pravo i u obrazloženju pobijanog rješenja za odluku o krivnji okrivljenika dalo valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj Sud, dok navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona kojima bi doveli u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke niti žalitelji argumentirano dovode u sumnju činjenično utvrđenje pa se daljnje provođenje dokaznog postupka ukazuje nepotrebnim.

9. Okrivljenici u žalbi navode da je pogreška odmah uočena i da je istoga dana izrađena nova deklaracija s ispravnim podacima (MRN 22HRO070440T0079179), pa stoga smatraju da njihovo postupanje ne predstavlja prekršaj. Takav navod ne može se prihvatiti kao osnovan. Naime, prekršaj u konkretnom slučaju nastaje već samim unosom netočnog podatka u provoznu carinsku deklaraciju i njezinim puštanjem u sustav, jer se time u službenom dokumentu koji je pod carinskim nadzorom daje neistinit podatak o robi koja je predmet provoza. Naknadno otkrivanje i ispravljanje pogreške ne može otkloniti činjenicu da je prekršaj već bio počinjen u trenutku podnošenja deklaracije s netočnim podacima. Nadalje, u slučaju utvrđene pogreške u već podnesenoj deklaraciji, propisani način postupanja jest ispravak postojeće deklaracije putem zahtjeva za ispravak, a ne podnošenje nove deklaracije s novim MRN brojem. Okrivljenici su, umjesto da postupe na propisani način, podnijeli novu deklaraciju, čime je došlo do neusklađenosti između stvarnog kretanja robe i podataka u carinskom sustavu. Takvo postupanje onemogućuje Carinsku upravu u pravilnom nadzoru robe te predstavlja povredu propisa koja ispunjava obilježja prekršaja.

10. Neosnovan je i žalbeni navod prema kojem se u ovom slučaju radi o beznačajnom prekršaju u smislu članka 24.a Prekršajnog zakona. Citiranom odredbom propisuju se uvjeti kada se smatra da nema prekršaja iako su ostvarena njegova bitna obilježja. Iz navedene odredbe proizlazi da je za zaključak o egzistiranju beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja nužno kumulativno ostvarenje dva elementa, i to beznačajnost mora proizlaziti iz neznatnosti stupnja ugrožavanja ili povrede ne samo zaštićenog dobra nego i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, ali i iz odsustva potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajnosti djela objektivne je naravi i za njeno postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, pri čemu je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja. Kod druge sastavnice preteže subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti i upravo one okolnosti koje bi inače bile značajne za određivanje vrste i mjere kazne (članak 36. stavak 2. Prekršajnog zakona): stupanj krivnje počinitelja, pobude iz kojih je počinio radnju, njegovo ranije ponašanje (prvenstveno neosuđivanost), njegovo ponašanje nakon počinjenja prekršaja (koje uključuje i stav prema počinjenom djelu, dakle i njegovo priznanje, izraženo kajanje, posebno eventualnu naknadu pričinjene štete i slično) te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Iz dikcije ove odredbe proizlazi da obje te sastavnice moraju biti kumulativno ispunjene da bi se radilo o beznačajnosti nekog djela.

11. Stoga, u odnosu na prvi element, gdje je potrebno uzeti u obzir sve konkretne okolnosti pojedinačnog slučaja, ovaj Sud nalazi, u ovom konkretnom slučaju, iako je pogreška naknadno ispravljena, počinjena je u službenoj carinskoj dokumentaciji kojom se evidentira i nadzire kretanje robe pod carinskim nadzorom, što zahtijeva visoku razinu točnosti i profesionalne pažnje. Time se ne može smatrati da je društvena opasnost prekršaja zanemariva, niti su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 24.a Prekršajnog zakona. Nadalje, iz stava počinitelja konkretnog prekršaja ne proizlazi priznanje niti izraženo kajanje, već isti traže da budu oslobođeni krivnje u cijelosti.

12. Ispitujući prvostupanjsku rješenje glede odluke o kazni, ovaj Sud je utvrdio da su okrivljenicima izrečene novčane kazne razmjerne težini djela koji su počinili i stupnju njihove odgovornosti te iste nisu prestroge, posebno kada se ima u vidu da je okrivljenoj pravnoj osobi novčana kazna u odnosu na inkriminirani prekršaj izrečena u visini zakonom propisanog minimuma, koju mjeru kazne je po službenoj dužnosti izrekao i ovaj Sud.

13. Naime, novčana kazna za prekršaj činjenično opisan u izreci prvostupanjskog rješenja o prekršaju, u vrijeme počinjenja predmetnog prekršaja i donošenja prvostupanjske odluke, bila je propisana u članku 64. stavku 1. točki 2 Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (»Narodne novine«, br. 40/16.), i to u rasponu od 3.000,00 do 1.000.000,00 kuna, za pravnu osobu i od 2.000,00 do 50.000,00 kuna za odgovornu osobu u pravnoj osobi. Međutim, potrebno je istaknuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“ broj: 114/22.), 29. ožujka 2025. koji sada za pravnu osobu i odgovornu osobu propisuje nešto blaže novčane kazne (za pravnu osobu u iznosu od 390,00 do 132.720,00 eura, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi u iznosu ud 260,00 do 6.630,00 eura), što prema fiksnom tečaju konverzije - 7,53450, iznosi od 2.938,46 kn do 999.978,84 kn, za pravnu osobu i od 1.958,97 do49.953,74 kn. Prema načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Stoga je trebalo u povodu žalbe, a po službenoj dužnosti, u korist okrivljene pravne osobe kojoj je izrečena minimalna novčana kazna, preinačiti odluku o kazni kao u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.

14. Nadalje, u prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je okrivljenoj odgovornoj osobi odmjerilo novčanu kaznu u iznosu od 1.200,00 kuna, prema tada službenoj valuti, dakle, ublažilo je ispod najnižeg iznosa propisane novčane kazne za predmetni prekršaj, a u izreci nije primijenio zakonsku odredbu na kojoj se temelji takva odluka, odredbu članka 37. Prekršajnog zakona, te je time počinilo povredu u korist okrivljene pravne osobe, ali budući u tom smislu nema žalbe ovlaštenog tužitelja, ovaj Sud o navedenoj povredi materijalnog prva nije odlučivao, s obzirom da je člankom 202. stavkom 4. Prekršajnog zakona propisano da ako je žalba podnesena u korist okrivljenika, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu (načelo postupka reformatio in peius).

15. Ovaj Sud slijedom navoda žalbe ne nalazi osnove za izricanje blaže novčane kazne okrivljenoj odgovornoj osobi pa, stoga, u odnosu na ovog počinitelja prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenjena pravna kvalifikacija i primijenjen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, kao blaži propis, budući da je po ocjeni ovog Suda prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak odmjerilo novčanu kaznu i ublažilo istu ispod minimalne novčane kazne propisane zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja je i ispod okvira minimalne novčane kazne propisane novim, izmijenjenim zakonom. Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog Suda, „novi“ zakon, u izmijenjenoj odredbi članka 13., ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenu odgovornu osobu.

16. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku od trideset dana od primitka ove presude plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni. Iste će se smatrati plaćenim u cijelosti.

17. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki III izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

18. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 1. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.