Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-13365/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe SLAVKO d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe GB, koje brani Sandra Pavić, odvjetnica iz Požege, zbog prekršaja iz članka 35. stavka 1. točke 5. i stavka 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (»Narodne novine«, br. 133/12., 115/16., 106/18.,121/19. i 138/20.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe SLAVKO d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe GB, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, od 19. listopada 2022., KLASA: 413-01/22-26/1473, URBROJ: 513-02-7002/18-22-8, u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaćanjem žalbe okrivljene pravne osobe SLAVKO d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe GB, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjsko rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da se prekršaj činjenično opisan u izreci pobijanog rješenja o prekršaju pravno označava kao prekršaj iz članka 73. stavka 1. točke 8. i stavka 2. Zakona o fiskalizaciji (»Narodne novine«, br. 89/25,), te se na temelju tog propisa, a primjenom članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenoj pravnoj osobi SLAVKO d.o.o. izriče novčana kazna u iznosu od 900,00 (devetsto) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi GB, novčana kazna u iznosu od 60,00 (šezdeset) eura, koje novčane kazne su dužni platiti u roku od 180 (stoosamdeset) dana od primitka ove presude, a ukoliko u navedenom roku plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, iste će se sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, smatrati u cjelini plaćenima.
II Okrivljena pravna osoba SLAVKO d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba GB, obvezni su platiti paušalne troškove Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30 (trideset) eura, na temelju članka 138. stavka 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama, i to okrivljena pravna osoba SLAVKO d.o.o. novčanom kaznom u iznosu od 8.100,00 kuna / 1.075,05 eura, a okrivljena odgovorna osoba GB novčanom kaznom u iznosu od 600,00 kuna / 79,63 eura, zbog prekršaja iz članka 35. stavka 1. točke 5. i stavka 3. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (»Narodne novine«, br. 133/12., 115/16., 106/18.,121/19. i 138/20.), činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.
2. Istim rješenjem okrivljenici su dužni naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna / 26,54 eura, svaki.
3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenici su putem braniteljice podnijeli žalbu u kojoj navode da je naslov pogrešno utvrdio činjenice na temelju kojih je donio odluku o visini izrečene novčane kazne. Naime, otegotne okolnosti koje je vijeće navelo nisu takve da bi ih se moglo primijeniti na ovom konkretnom slučaju. Vijeće u obrazloženju navodi: „Kao otegotno je cijenilo da se radi o počinjenu djela prekršaja iznimne i očite društvene opasnosti kojim se izravno podriva stabilnost i temeljni smisao uređenja poreznog sustava s izravnim društveno štetnim konzekvencama za stabilnost poreznog sustava Republike Hrvatske, s obzirom da su fiskalizacija u prometu gotovinom i pravila koja uređuju izdavanje računa instituti čije povrede nesporno i temeljem ratia predmetnog normativnog uređenja zaslužuju najteži oblik društvene osude. Pri tome je također, nesporno da je prekršajno djelo u području fiskalizacije, kao kažnjivo djelo, izravno usmjereno na poreznu evaziju širih razmjera, a protupravno postupanje s očitim društveno štetnim značenjem i posljedicama, čime se izravno i dubinski potkopava pravni poredak Republike Hrvatske, porezni sustav u cjelini, financijska stabilnost cijele države te ugrožava financiranje javnih potreba, a time i funkcioniranje društva u cjelini.“ Žalitelji ističu da su ovakvi navodi „unificirani“ koje vijeće navodi u svom obrazloženju u slučajevima kada je i utvrđeno neizdavanje računa, višak novca u blagajni i slični prekršaji gdje se radio i o nastanku imovinske štete za proračun RH. U ovom slučaju ovakvo obrazloženje ne može se primijeniti na konkretan slučaj. Nesporno je da su svi izdani računi fiskalizirani i da su fiskalizirani i prije nego li je bio nadzor. Isto tako nesporno je da nema nikakve imovinske štete za proračun RH, nesporno je i da prilikom nadzora nije bilo viška novca u blagajni, kao i da je prilikom nadzor i praćenja prometa utvrđeno da se uredno izdaju računi za pružene usluge. Dakle, obrazloženje otegotnih okolnosti je doslovno prepisano iz nekog drugog prekršajnog rješenja u kojem su okrivljenici okrivljeni za puno teži prekršaj. Dosadašnja praksa Vijeća bila je umanjenje izrečene novčane kazne, pa čak i u slučajevima kad se radi o puno težim prekršajima. Evidentno je da Vijeće za prekršaje nije primijenilo dosadašnju praksu prilikom izricanja novčanih kazni.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je osnovana.
6. Odlučujući dalje u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da rješenjem o prekršaju nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona niti su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Razmatrajući žalbu okrivljenih i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju, ovaj Sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju krivnja okrivljene pravne i odgovorne osobe utvrđena u prekršajnom postupku na glavnoj raspravi održanoj 19. listopada 2022., nakon provedenog dokaznog postupka, tijekom kojeg je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka, izvršilo uvid i pročitalo materijalnu dokumentaciju koja prileže spisu. Ovaj Sud ističe da je okrivljenicima omogućeno da sudjeluju u postupku i iznesu obranu (pozivanjem na glavnu raspravu te davanjem upute da obranu mogu iznijeti i u pisanom podnesku najkasnije do početka glavne rasprave), te su iskoristili pravo na pisane obrane, koje su pročitane na glavnoj raspravi, a iz kojih proizlazi da okrivljena pravna i okrivljena odgovorna osoba u cijelosti priznaju prekršaj koji im je stavljen na teret.
8. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke o prekršaju razvidno je koji su dokazi provedeni i na kojima se temelji utvrđenje da su okrivljenici počinili prekršaj koji im je stavljen na teret. Analizirajući provedene dokaze te činjenice o kojima ovisi opstojnost prekršaja, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je za svoja utvrđenja i stajališta dalo valjane pravne razloge i zašto su dokazi koji potvrđuju optužbu dostatni i prihvatljivi.
9. Nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke, dana 1. rujna 2025. stupio je na snagu novi Zakon o fiskalizaciji („Narodne novine“, br. 89/25.). Polazeći od načela primjene povoljnijeg propisa za počinitelja (članak 3. Prekršajnog zakona), ovaj Sud je izvršio podvođenje utvrđenog činjeničnog stanja pod odgovarajuće odredbe novog Zakona te utvrdio da između ranijeg i novog propisa postoji pravni kontinuitet djela u odnosu na okrivljenu pravnu i odgovornu osobu. Istovjetno postupanje, koje je prema ranijem Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom („Narodne novine“, br. 133/12., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20. i 114/23.) bilo propisano kao prekršaj iz članka 35. stavka 1. točke 5. i stavka 3., sada je prema novom Zakonu o fiskalizaciji („Narodne novine“, br. 89/25.) propisano kao prekršaj iz članka 73. stavka 1. točke 8. i stavka 2. Primjenom novog propisa, utvrđeno je da je za navedeni prekršaj propisana blaža novčana kazna za pravnu osobu – u rasponu od 1.320,00 do 26.540,00 eura, a prema kojoj se ocjenjuje je li neki zakon blaži za počinitelje dok je prema ranijem zakonu minimalni iznos kazne iznosio 2.650,00 eura. S obzirom na to, novi Zakon je povoljniji za počinitelja te ga je Sud primijenio u konkretnom slučaju.
10. Postupajući po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je pravilnom primjenom zakona preinačio pobijano rješenje u pravnoj oznaci djela, te primjenom blažeg zakona i prihvaćanjem žalbe, izrekao odgovarajuće novčane kazne, kako je navedeno u izreci ove presude.
11. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno utvrdilo postojanje prekršaja i odgovornost okrivljenika. Međutim, drugostupanjski sud ocjenjuje da je prilikom odmjeravanja kazne dalo preveliku važnost općenito navedenim otegotnim okolnostima koje nisu bile dovoljno prilagođene konkretnom slučaju.
12. Ispitujući pobijano rješenje u dijelu koji se odnosi na visinu kazne, ovaj Sud je, uzimajući u obzir žalbene navode te sve relevantne okolnosti iz članka 36. stavaka 1. i 2. Prekršajnog zakona, zaključio da se svrha kažnjavanja može ostvariti i izricanjem blažih novčanih kazni. Pri tome su cijenjene olakotne okolnosti utvrđene u prvostupanjskom postupku, priznanje prekršaja i dosadašnja prekršajna neosuđivanost okrivljene pravne i odgovorne osobe, a ovaj Sud je uzeo u obzir i protek vremena od počinjenja prekršaja.
13. Izrečene novčane kazne su, prema ocjeni ovog Suda, primjerene težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja, odmjerene u granicama zakonskih okvira i prilagođene okolnostima konkretnog slučaja. Njihovim izricanjem ostvaruje se i posebna i opća svrha kažnjavanja – odvraćanje okrivljenika od ponavljanja sličnih prekršaja te jačanje svijesti u društvu o nužnosti poštivanja propisa fiskalne discipline.
14. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku koji je određen za plaćanje kazne, računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plate dvije trećine novčanih kazni izrečenih pod točkom I izreke ove presude, novčane kazne smatrat će se u cjelini plaćenima.
15. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.
U Zagrebu 1. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.
