Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-13160/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene RG, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, br. 40/16.), rješavajući o žalbi okrivljene RG, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/22-26/1593, URBROJ: 513-02-7002/16-22-9 od 28. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene RG i potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljena RG, dužna je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 8 (osam) dana računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljena RG proglašena je krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 3.900,00 kuna / 517,62 eura, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja.
2. Predmetnim rješenjem o prekršaju od okrivljenice je oduzeta roba i to: DAVIDOFF GOLD, 600 kom, prema Potvrdi o privremenom oduzimanju, KLASA: 471-01/22-16/4432, URBROJ: 513-02-7043/32-22-2.
3. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenica je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna / 13,27 eura.
4. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenica je podnijela žalbu u kojoj navodi da na činjenično stanje koje nije dosljedno prezentirano, prvostupanjsko prekršajno tijelo nije pravilno primijenilo materijalno pravo, odnosno pogrešno je zaključilo da su se u radnjama okrivljene stekla obilježja bića prekršaja koji joj je stavljen na teret. Temeljem činjenica koje je utvrdio carinski djelatnik da ista posjeduje avio kartu te da se iste večeri ukrcava na zrakoplov u Zračnoj luci „Nikola Tesla“ u Beogradu, sa krajnjim odredištem u Sousse, Republika Turska te da je navedene cigarete ponijela radi osobnih potreba, odnosno konzumiranja na ljetovanju u Tunisu, odnosno da iste u svakom slučaju nisu unesene u carinsko područje Europske unije s namjerom uvoza u Republiku Hrvatsku, već se radi o provozu kroz područje Republike Hrvatske, nisu ostvarena sva obilježja bića prekršaja koji joj se stavlja na teret pa stoga nije počinila prekršaj za koji se neutemeljeno tereti. U svakom slučaju nije znala da bi cigarete za osobne potrebe trebalo ocariniti. Žaliteljica napominje da je putem svog punomoćnika kaznu platila samo iz razloga kako bi se mogla ukrcati na zrakoplov Beograd – Monastir, odnosno kako ne bi pretrpjela štetu u vidu gubitka uplaćenog turističkog angažmana.
5. Žaliteljica predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
6. Žalba nije osnovana.
7. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenice kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Razmatrajući dalje žalbu okrivljenice, ovaj Sud je utvrdio da navodi žalbe kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak o odgovornosti žalitelja nisu osnovani. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje treba istaknuti da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na glavnoj raspravi održanoj 25. listopada 2022. provelo dokazni postupak tijekom kojeg je izvršilo uvid i pročitalo materijalnu dokumentaciju spisa, te je okrivljenici pozivanjem na glavnu raspravu bilo omogućeno pratiti tijek postupka, izjašnjavati se i predlagati dokaze u svezi s odlučnim činjenicama sukladno članku 165. stavka 9. Prekršajnog zakona, na kojoj glavnoj raspravi okrivljenica nije bila nazočna. Ovaj Sud ističe da je okrivljenici omogućeno da sudjeluju u postupku i iznesu obranu (pozivanjem na glavnu raspravu te davanjem upute da najkasnije do početka glavne rasprave može svoj iskaz dati i pisanim podneskom), koje pravo nije iskoristila, a prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju stanja spisa, pravilno je postupilo kada je donijelo odluku bez ispitivanja okrivljenice jer su ispunjene pretpostavke iz članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona.
9. Suprotno tvrdnji žaliteljice, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na temelju rezultata prekršajnog postupka, pravilnom ocjenom predmetu priložene materijalne dokumentacije, posebice zapisnika o obavljenom očevidu, KLASA: 471-01/22-16/4432, URBROJ: 513-02-7043/32-22-1 od 5. srpnja 2022. koji je valjani dokaz u postupku u smislu članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona, te ga je okrivljenica bez primjedbe potpisala, izvelo je pravilne zaključke i osnovano okrivljenicu utvrdilo odgovornom za počinjenje prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije,
10. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, u provedenom prekršajnom postupku u potpunosti i pravilno utvrdilo činjenično stanje, provelo sve dokaze temeljem kojih se pojedine činjenice imaju smatrati dokazanim u obrazloženju pobijanog rješenja o prekršaju za odluku o krivnji okrivljenice dalo dostatne razloge, koje prihvaća ovaj Sud, dok navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona niti žaliteljica argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje pa se daljnje provođenje dokaza ukazuje nepotrebnim.
11. Okolnost koju okrivljenica u svojoj žalbi ističe da nije znala da bi cigarete za osobne potrebe trebalo ocariniti, ne utječe na njenu prekršajnu odgovornost jer je bila dužna upoznati se s propisima koje je obvezna primjenjivati prilikom unosa robe u carinsko područje Europske unije, što je propustila učiniti pa tako njen navod nije osnovan, a također treba istaknuti da nepoznavanje propisa ne ispričava od prekršajne odgovornosti.
12. Ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju glede odluke o kazni, ovaj Sud je utvrdio da je izrečena novčana kazna okrivljenici razmjerna težini djela koje je počinila i stupnju njene odgovornosti, a prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je okrivljenici izreklo kaznu unutar zakonom propisanog okvira. Obrazlažući svoju odluku o kazni, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je dostatne i prihvatljive razloge. Iako je uzelo u obzir dosadašnju nekažnjavanost okrivljenice, kazna je određena s obzirom na značaj povrede i potrebni generalni preventivni učinak. U konkretnom slučaju, otklonjena je mogućnost za preinaku odluke o kazni jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Također, okrivljenica u svojoj žalbi ne navodi nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje pobijane odluke o kazni i izricanjem blaže kazne od one koju je odmjerilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak.
13. Izrečena novčana kazna, po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri, držeći da će se istom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenicu djelovati u smislu generalne i specijalne prevencije.
14. Također, žaliteljica je pravilno upozorena na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
15. U odnosu na navod da je kaznu platila, ističe se kako doista iz stanja spisa proizlazi da je prema prekršajnom nalogu broj 48/2022 platila 2/3 iznosa od izrečene novčane kazne tim prekršajnim nalogom, zbog čega prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak prilikom postupka izvršenja mora voditi računa o visini uplaćenog iznosa po navedenom prekršajnom nalogu i o sada izrečenoj novčanoj kazni, te odredbama Prekršajnog zakona glede plaćanja 2/3 novčane kazne u propisanom roku.
16. Nadalje, treba napomenuti da je za prekršaj iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, u vrijeme počinjenja prekršaja, bila propisana novčana kazna za fizičku osobu u iznosu od 3.000,00 kuna do 100.000,00 kuna, dok je u međuvremenu 29. ožujka 2025. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, br. 52/25.), koji za navedeni prekršaj propisuje nešto blažu novčanu kaznu za fizičku osobu (u iznosu od 390,00 eura do 13.260,00 eura), što je prema fiksnom tečaju konverzije – 7,53450, niži iznos od kazne propisane u kunama.
17. Međutim, u konkretnom slučaju vodeći računa da je „novi“ zakon neznatno blaži od zakona koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja iz razloga konverzije kuna u euro, ovaj Sud smatra da je novčana kazna okrivljenici fizičkoj osobi pravilno odmjerena i izrečena prema svim okolnostima slučaja, zbog čega bi ovako izrečena novčana kazna bila izrečena i prema „kasnijem“ zakonu, pa stoga u konkretnom slučaju nije trebalo primijeniti odredbu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona.
18. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenicu određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 euro (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.
19. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu 1. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenicu i ovlaštenog tužitelja.
