Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1165/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice AS, zbog prekršaja iz članka 127. stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu (NN 115/18, 117/21, 67/23), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 19. prosinca 2023., broj: 10. Pp-1199/2023, na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. U povodu žalbe okrivljenice AS, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela na način da se djelo okrivljenice pravno označava kao prekršaj iz članka 127. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu (NN 115/18, 117/21, 67/23), te se djelomično prihvaća žalba okrivljenice AS te se preinačuje pobijana presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenici AS, na temelju navedenog pravnog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 390,00 eura (tristodevedeset eura), koju je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice AS te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/1,118/18,114/22), okrivljenica je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 14,00 eura (četrnaest eura), u roku od 30 (trideset)dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, okrivljenica je proglašena krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 500,00 eura, zbog prekršaja iz članka 127. stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da je dva puta osobno pristupila u prostorije Ministarstva, kako je i pisano da se papiri mogu dostaviti osobno, te da prvi put inspektor iako je bio tu nije ju htio primiti, a drugi put joj je portir rekao da nema inspektora ni da ne postoji protokol za predati. Firma je platila kaznu od 4.000,00 eura te smatra da je to i više nego dosta novaca iako su bili uredni pri pregledu dokumentacije. Također ističe da se umirovila sa 63 godine i da su njezina mjesečna primanja 300 eura i da jedva spaja kraj svakog mjeseca. Moli da se oslobodi od kazne, koja nije nastala njezinom krivnjom.

4. Žaliteljica predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Solinu točno utvrdio činjenično stanje, međutim, nije u cijelosti pravilno navedena pravna oznaka prekršaja, pa je stoga preinačena prvostupanjska presuda u tom dijelu na način naveden u točki I. izreke ove presude.

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju uvida u priloženu dokumentaciju, osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenice stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 127. stavka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu.

8. Navodi žaliteljice da je dva puta osobno pristupila u prostorije Ministarstva, kako je i pisano da se papiri mogu dostaviti osobno, te da prvi put inspektor iako je bio tu nije ju htio primiti, a drugi put joj je portir rekao da nema inspektora ni da ne postoji protokol za predati, neosnovani su, budući okrivljenica navedeno nije istaknula u prvostupanjskom postupku, niti dokazala takve navode, iako je uredno pozvana na glavnu raspravu, kojem pozivu se nije odazvala, niti je svoj nedolazak ispričala.

9. U vezi navoda žaliteljice da je firma platila kaznu od 4.000,00 eura te smatra da je to i više nego dosta novaca iako su bili uredni pri pregledu dokumentacije, ističe se da je za navedeni prekršaj propisana posebno odgovornost pravne osobe, a posebno odgovorne osobe, te je iz stanja spisa vidljivo da je pravna osoba Bešlić d.o.o. prekršajnim nalogom proglašena krivom i kažnjena novčanom kaznom od 30.000,00 kn, dok je okrivljenica AS, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi Bešlić d.o.o., pravodobno podnijela prigovor, u povodu kojeg je isti stavljen izvan snage za okrivljenicu, te je u prvostupanjskom postupku utvrđena njezina prekršajna odgovornost jer je kao odgovorna osoba u pravnoj osobi propustila u ostavljenom roku inspektoru Državnog inspektorata dostaviti traženu dokumentaciju.

10. Nadalje, razmatrajući odluku o prekršajnopravnim sankcijama, utvrđeno je da je izrečena novčana kazna prestroga. Naime, uvažavajući okolnost da prema stanju spisa okrivljenica nije prekršajno kažnjavanja za istovrsni prekršaj, a ranija kažnjavanost za prekršaje iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama te Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, nema takav značaj da bi utjecala na odluku o kazni za prekršaj iz Zakona o Državnom inspektoratu, pa je ovaj sud, prihvaćanjem žalbe u tom dijelu, preinačio odluku o izrečenoj novčanoj kazni okrivljenici, te joj je izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimumu za taj prekršaj, smatrajući da će se takvom kaznom postići svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

11. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

12. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 1. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.