1                Poslovni broj Gž-891/2023-11

             

              REPUBLIKA HRVATSKA              

              ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA              

              Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola               Poslovni broj Gž-891/2023-11

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Biljane Bojanić, predsjednice vijeća, Nataše Babić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. s. d.o.o., P., OIB …, kojega zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u P., protiv tuženog J. F. R. S. iz N., kojega zastupa punomoćnica B. R., odvjetnica u P., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1239/2013-42 od 13. lipnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

1.   Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1239/2013-42 od 13. lipnja 2014., u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje iznos od 700.803,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 581.295,10 kuna u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena u razdoblju od 18. kolovoza 2011. do 31. srpnja 2015. te od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te u odluci o parničnom trošku.

 

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove revizijskih postupaka u iznosu od 4.355,25 eur / 32.812,50 kuna[1], u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1st        Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži isplatu iznosa od 955.776,02 kune zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. listopada 2010., pa do isplate. Istom presudom naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak od 103.246,87 kuna za zakonskom zateznom kamatom od 13.lipnja 2014. do isplate, u roku od 15 dana.

2nd      Protiv navedene prvostupanjske presude tužitelj je podnio pravovremenu žalbu iz svih žalbenih razloga. Ističe da su razlozi presude nejasni i proturječni, pa da je time počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Ističe da se sporno dugovanje po osnovi plaćanja poreza na dobit odnosi isključivo na prijenos prava vlasništva nekretnine, a tuženik se obvezao kako će snositi sva dugovanja poreznoj upravi koja će društvo Nova zvijezda d.o.o. imati, a tiču se prijenosa prava vlasništva predmetne nekretnine. Stoga predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu parničnog troška, uključujući i trošak žalbe.

 

3rd        Presudom ovog suda poslovni broj Gž-2547/14-2 od 16. ožujka 2016. djelomično je prihvaćena, a u preostalom dijelu odbijena kao neosnovana, tužiteljeva žalba te je preinačena odluka o glavnoj stvari, tako da je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju 700.803,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 581.295,10 kuna od 18. kolovoza 2011. pa do isplate, te je preinačena odluka o troškovima postupka.

 

3rd1st Protiv navedene presude ovog suda poslovni broj Gž-2547/14-2 od 16. ožujka 2016. tuženik je podnio reviziju, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem Rev 3152/2016-2 od 5. studenoga 2019. ukinuo presudu ovog suda poslovni broj Gž-2547/14-2 od 16. ožujka 2016. u dijelu u kojem je prvostupanjska presuda preinačena i tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen za iznos od 700.803,00 kune sa zateznim kamatama i odlukom o troškovima postupka, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

 

3rd2nd                       Drugostupanjska presuda ukinuta je zbog počinjene povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i toč. 12. Zakona o parničnom postupku, jer je drugostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev temeljeći odluku na činjenicama različitim od onih na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, jer se po prvi puta u obrazloženju drugostupanjske presude govori o odgovornosti tuženika za materijalne nedostatke, a da tužitelj nije niti tvrdio tijekom postupka da ustupljeni poslovni udio ima materijalni nedostatak, nego je svoj tužbeni zahtjev temeljio na sadržaju čl. 8. Ugovora o ustupu poslovnih udjela, a time su određene i činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva i koje je trebalo utvrditi tijekom postupka.

 

3rd3rd Nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo presudu ovog suda poslovni broj Gž-2547/14-2 od 16. ožujka 2016., ovaj sud donosi presudu poslovni broj Gž-1172/2019-4 od 15. siječnja 2020. kojom je prihvaćena žalba tužitelja, te je preinačena prvostupanjska presuda poslovni broj P-1239/2013-42 od 13. lipnja 2014. i naloženo tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju 700.803,00 kune zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 581.295,10 kuna od 18. kolovoza 2011. pa do isplate, te troškove postupka, sa obrazloženjem, u bitnome, da je tuženik navedeni iznos dužan platiti tužitelju temeljem čl. 8. st. 2. ugovora, kojim tuženik, kao ustupitelj poslovnih udjela, preuzima obvezu podmirenja dugovanja poreznoj upravi koje će imati društvo N. z. d.o.o., a odnosi se na prijenos prava vlasništva nekretnine k.č.br. 862/1 k.o. F.

 

3rd4th Protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev 33/2021-2 od 14. ožujka 2023. ukinuo presudu ovog suda poslovni broj Gž-1172/2019-4 od 15. siječnja 2020., te je predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje, pred drugim vijećem. U navedenom rješenju Vrhovni sud Republike Hrvatske ukazuje da  drugostupanjski sud nije primijenio čl. 394.a Zakona o parničnom postupku, kojim je propisano da je sud kojem je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskoga suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska, odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda, pa je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 394.a Zakona o parničnom postupku.

 

4th        Stoga je u ovom postupku valjalo odlučiti o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1239/2013-42 od 13. lipnja 2014., i to u odnosu na  dio tužbenog zahtjeva od 700.803,00 kune sa zakonskom zateznom kamatom od 18. listopada 2010. pa do isplate, iz razloga što je od tog iznosa pa do iznosa iz tužbenog zahtjeva od 955.776,02 kune pravomoćno odlučeno drugostupanjskom presudom Gž-2547/2014 od 16.ožujka 2016. kojom je za taj iznos odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda, što  nije bilo predmetom revizijskog postupka (nije pobijano revizijom tužitelja).

 

5th        Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati 955.776,02 kune (sada 700.803,00 kune), koliko je tužitelj platio Ministarstvu financija, Poreznoj upravi na ime poreza na dobit i zakonskih zateznih kamata, koja je obveza nastala zbog toga što je nekretnina k.č.br. 862/1 k.o. F., kao glavni predmet pravnog posla između stranaka, prenesena nenaplatnim pravnim poslom na novoosnovano trgovačko društvo N. z. d.o.o., koje je u tu svrhu u siječnju 2008. osnovao tuženik, pa potom prodao stopostotni poslovni udio tužitelju ugovorom od 6. veljače 2008.

 

6th        Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, sa obrazloženjem kako nije sporno da tražbina tužitelja predstavlja plaćeni porez na neiskazanu dobit u 2008. obračunat na vrijednost dara – nekretnine, koja prema ustupu poslovnog udjela predstavlja jedinu vrijednost trgovačkog društva osnovanog radi prodaje nekretnine, ali da prilikom sklapanja ugovora o ustupanju poslovnog udjela tuženik nije preuzeo obvezu plaćanja poreza na dobit, jer taj dug u vrijeme sklapanja ugovora nije postojao, budući da je nastao zapisnikom porezne uprave o nadzoru od 18. listopada 2010., od kada prema poreznom rješenju od 28. studenoga 2010. teku i kamate.

 

6th1st  Prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj sam prouzročio obvezu plaćanja poreza na dobit jer nije obraćao pažnju na poslovanje društva kojeg je kupio i na sve posljedice toga posla, s obzirom da su dogovori bili usmjereni na prijenos vlasništva nekretnine pa tužitelj, unatoč kupnji poslovnog udjela, nije knjigovodstveno provjerio i uredio poslovnu transakciju darovanja nekretnine u narednih godinu dana.

 

7th        Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u tužiteljevoj žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP)), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da žalba tužitelja nije osnovana, te da nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog koji ističe žalitelj, a niti oni na koje ovaj sud, kao sud drugog stupnja, pazi po službenoj dužnosti.

8th        I činjenično stanje, ono koje je relevantno za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pravilno je i potpuno utvrđeno, pa je tako utvrđeno:

-  da je tužitelj pravni slijednik trgovačkog društva N. z. d.o.o.

-  da je tuženik s tužiteljem 31. prosinca 2007. zaključio predugovor ugovora o ustupu poslovnih udjela, kojim se stranke obvezuju zaključiti ugovor o ustupu poslovnih udjela trgovačkog društva N. s. 2 ili drugog naziva kojim će se primatelju poslovnog udjela ustupiti 100% poslovnih udjela trgovačkog društva N. s. 2, a koje će biti vlasnik nekretnine k.č.br. 862/1 k.o. F., koja predstavlja jedinu vrijednost trgovačkog društva,

-  da se tuženik obvezao osnovati trgovačko društvo N. s. 2 ili drugog naziva ukoliko se taj ne može upisati u trgovački registar, u kojem bi tuženik bio 100% vlasnik poslovnih udjela te u zemljišnim knjigama uknjižiti pravo vlasništva tog trgovačkog društva na nekretnini k.č.br. 862/1 k.o. F.,

-  da se upisom trgovačkog društva u registar te upisom njegovog vlasništva na nekretnini k.č.br. 862/1 k.o. F. ugovorne strane obvezuju zaključiti ugovor o ustupu poslovnih udjela za cijenu od 580.000,00 eura,

-  da čl. 9. ustupitelj jamči primatelju poslovnih udjela da će dugovanja koje će društvo imati, a tiču se prijenosa prava vlasništva nekretnine, on podmiriti,

-  da je ugovorom o darovanju od 11. siječnja 2008. M. p. n. d.o.o., zastupano po tuženiku, darovalo N. z. d.o.o., zastupanoj po tuženiku, nekretninu k.č.br. 862/1 k.o. F., koja je vrijednost utvrđena u iznosu od 1.537.660,80 kuna,

-  da je tuženik s tužiteljem N. s. d.o.o. 6. veljače 2008. zaključio ugovor o ustupu 100% poslovnih udjela trgovačkog društva Nova zvijezda d.o.o., kojim ugovorom je utvrđeno da se vrijednost trgovačkog društva sastoji od vlasništva nekretnine k.č.br. 862/1 k.o. F., da cijena poslovnog udjela iznosi kunsku protuvrijednost od 580.000,00 eura,

-  da je ustupitelj poslovnih udjela – tuženik, člankom 8 ugovora jamčio da trgovačko društvo čiji se udjeli prenose nema nikakvih dugovanja prema trećim osobama, a koja su nastala u svezi poslovanja društva prije zaključenja tog ugovora, a obvezuje se podmiriti dugovanja poreznoj upravi koja će društvo imati, a tiču se prijenosa prava vlasništva nekretnine k.č.br. 862/1 k.o. F.,

-  da je prema zapisniku Klasa: …, urbroj: … od 18. listopada 2010. obavljen porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja te plaćanja poreza i javnih davanja N. z. d.o.o. u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2009. te je utvrđeno da je u razdoblju od 11. siječnja 2008. do 6. veljače 2008. tuženik bio član uprave i samostalno zastupao Novu zvijezdu d.o.o., da je tu ulogu od 6. veljače do 19. prosinca 2008. imala L. B., a od 9. prosinca 2008. do 11. kolovoza 2010. S. V.,

-  da je konačnim poreznim rješenjem klasa: …, urbroj: … od 29. studenoga 2010. poreznom obvezniku N. z. d.o.o. naloženo platiti porez na dobit u iznosu od 792.787,58 kuna, te kamate na porez na dobit u iznosu od 162.988,44 kune obračunate do dana sastavljanja zapisnika i nadalje do dana uplate, ukupno iznos od 955.776,02 kuna, jer je utvrđeno da je porezni obveznik utvrdio manju poreznu osnovicu i time obračunao nižu poreznu obvezu. Manja porezna osnovica proizlazi iz činjenice da nije knjižen promet zemljišta temeljem ugovora o darovanju od 11. siječnja 2008. kojim je M. p. n. d.o.o., zastupano po tuženiku, darovalo  N. z. d.o.o., zastupanoj po tuženiku, nekretninu k.č.br. 862/1 k.o. F. i to darovanje nije iskazano kao stjecanje imovine u poslovnim knjigama obveznika N. z. d.o.o. tijekom 2008.

-  da je N. z. d.o.o.platila tijekom 2011. sa više uplata porez  na dobit i kamatu u ukupnom iznosu od 971.497,93 kune.

 

8th1st  Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio.

 

9th        Naime, točno je da tuženik, kao jedini član uprave trgovačkog društva M. p. n. d.o.o. i trgovačkog društva N. z. d.o.o., nije nekretninu k.č.br. 862/1 k.o. F. unio u kapital novoosnovanog društva N. z. d.o.o., a vrijednost nekretnine se smatra prihodom (prenijeta je nenaplatnim poslom – ugovorom o darovanju) i kao takva je predstavljala osnovicu za obračun poreza na dobit prema odredbama Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“ broj 177/04., 90/05., 57/06.). Porez na dobit naplaćen je zbog nenaplatnog stjecanje nekretnine u korist društva Nova zvijezda d.o.o. darovanjem realiziranim 11. siječnja 2008., da bi 6. veljače 2008. bilo predmetom trgovine poslovnim udjelima, koji porez je platio tužitelj u kolovozu 2011., uključujući i zatezne kamate, jer darovanje nije iskazano ni prije ustupanja poslovnih udjela tužitelju niti kasnije, već je u postupku poreznog nadzora izvršenog 2010. utvrđeno, te je poreznom obvezniku N. z. d.o.o. razrezan i naplaćen porez na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2008. u iznosu od 792.787,58 kuna, a koju poreznu osnovicu čini vrijednost nekretnine k.č.br. 862/1 k.o. F. stečene darovanjem 11. siječnja 2008., dok je tuženik bio vlasnik 100% udjela tog trgovačkog društva.

 

10th   Nesporno je da je tužitelj predmetni porez platio, a sporno je da li osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik vrati tako plaćeni porez, i to temeljem osnove koju tužitelj ističe u prvostupanjskom postupku, a to je povreda ugovorne obveze, čl.  8. ugovora o ustupu poslovnih udjela od 6. veljače 2000.

 

11th   Članak 8. ugovora o ustupu poslovnih udjela glasi: „Ustupitelj poslovnih udjela jamči primatelju poslovnih udjela da trgovačko društvo, čiji se udjeli prenose, nema nikakvih dugovanja prema trećim osobama, a koja su nastala u svezi poslovanja društva prije zaključenja ovog ugovora, odnosno do trenutka preuzimanja društva od strane primatelja poslovnih udjela. Dugovanja poreznoj upravi koja će društvo imati, a tiču se prijenosa prava vlasništva nekretnine k.č.br. 862/1 k.o. F., podmiriti će ustupitelj poslovnih udjela. Ustupitelj poslovnih udjela jamči da poslovni udjeli koji su predmet ovog ustupa nisu opterećeni pravom zaloga u korist trećih osoba, niti bilo kojim drugim teretima, niti bilo kakvim pravima u korist trećih osoba.“

 

12th   Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su stranke ovog postupka predugovorom i ugovorom o ustupu utanačile da će dugovanje poreznoj upravi koje će imati društvo, a tiče se prijenosa prava vlasništva nekretnine, podmiriti ustupitelj, ovdje tuženik. Tumačeći ugovornu volju stranaka, sukladno čl. 319. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.) dugovanje poreznoj upravi  odnosilo  se na prijenosa prava vlasništva nekretnine k.č.br. 862/1 k.o. F., koje se obvezao podmiriti ustupitelj-tuženik. Iz sadržaja navedenog članka ugovora ne proizlazi da bi se porezna obveza odnosila na porez na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2008. u iznosu od 792.787,58 kuna, a koju poreznu osnovicu čini vrijednost nekretnine k.č.br. 862/1 k.o. F. stečene darovanjem 11. siječnja 2008., dok je tuženik bio vlasnik 100% udjela tog trgovačkog društva, a koji je utvrđen zapisnikom porezne uprave o nadzoru od 18. listopada 2010.

 

13th   Naime, dogovori parničnih stranaka bili su usmjereni na prijenos vlasništva nekretnine te porezna dugovanja vezana uz porez na prijenos prava vlasništva pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da, osim poreza na promet nekretnina, tužitelj nije imao u vidu i porez na dobit, niti je smatrao da se navedena odredba čl. 8. ugovora odnosi na dugove nastale u svezi poslovanja društva prije sklapanja ugovora.

 

13th1st                      Međutim, unatoč tome tužitelj nema pravnog osnova potraživati predmetni iznos poreza na dobit od tuženika po osnovi čl.8 ugovora  kojim je tuženik jamčio da društvo, čiji se udjeli ustupaju, nema dugovanja koji su nastali u svezi poslovanjem društva prije sklapanja toga Ugovora, odnosno do trenutka preuzimanja društva od strane primatelja poslovnih udjela. Nije sporno da trgovačko društvo nije imalo dugova prema trećim osobama nastalih u svezi s poslovanjem društva, jer društvo nije niti poslovalo i jedina imovina društva je bila predmetna nekretnina, a dugovanje prema poreznoj upravi koje se tiče prijenosa prava vlasništva odnosi se na prijenos prava vlasništva između ugovornih strana tog ugovora za nekretninu k.č.br. 862/1 k.o. F. koji porez se obvezao podmiriti ustupitelj, odnosno tuženik i ne može se tumačiti da se navedeno dugovanje poreznoj upravi iz čl. 8. Ugovora može odnositi na porez na dobit nastalu temeljem ugovora o darovanju. Stoga, tužitelj neosnovano temeljem pravnog osnova kojeg je naveo u tužbi i u svezi sa kojim je iznio činjenice i dokaze (povredi ugovorne obveze iz čl. 8. Ugovora o ustupu poslovnog udjela), potražuje iznos plaćenog poreza od tuženika.

 

14th   Iz navedenog razloga je žalba tužitelja i u preostalom dijelu odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda, a temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

15th   Naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove revizijskih postupaka sa kojima je tuženik uspio, temeljem Tbr. 10.6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.) - i to za sastav revizije od 10. svibnja 2016. u iznosu od 1.451,66 eur / 10.937,50 kuna, za sastav prijedloga za dopuštenost revizije od 20. veljače 2020. u iznosu od 1.451,66 eur / 10.937,50 kuna te za sastav revizije od 20. studenoga 2020. u iznosu od 1.451,66 eur / 10.937,50 kuna, odnosno ukupno iznos od 4.355,25 eur / 32.812,50 kuna. Troškovi sudskih pristojbi nisu priznati tuženiku jer isti nije platio pristojbe niti ih je sud mogao naplatiti, jer je tuženik strani državljanin i nema osobni identifikacijski broj.

 

U Puli-Pola, 18. rujna 2023.

 

              Predsjednica vijeća:

 

              Biljana Bojanić, v.r.