REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-16/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Branimiru Miljeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EFD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Jeleni Mandarić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1579/2022-9, od 22. listopada 2024., dana 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice Republike Hrvatske odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1579/2022-9, od 22. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1579/2022-9, od 22. listopada 2024., presuđeno je:

I. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 306,43 € sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 05. ožujka 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 01. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo u iznosu od 33,34 €, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 469,91 €, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja, dakle od 15. srpnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

2. Protiv presude žalbu je uložila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži i prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i naloži tužitelju plaćanje parničnog troška tuženici, ili podredno, da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

2.1. Bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. ZPP-a, tuženica nalazi u tome da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da nema razloga o odlučnim činjenicama, proturječi sama sebi, a presudom je prekoračen tužbeni zahtjev.

2.2. U sadržaju žalbe tuženica prvenstveno smatra da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da je zaštićeni najmoprimac EF iselio iz stana 30. kolovoza 2019., kako je to navedeno u sporazumu, iako iz uvida u presudu Općinskog suda u Splitu P-2254/2021, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu Gž- 998/2023 proizlazi kako je zaštićeni najmoprimac iz predmetnog stana iselio 2018. Isto tako iz izvadka iz jedinstvenog registra osoba za zaštićenog najmoprimca, proizlazi kako je zaštićeni najmoprimac sigurno iselio prije srpnja 2019., odnosno da je iselio 19. lipnja 2019.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. U razlozima presude prvostupanjski sud sasvim jasno je obrazložio i definirao razloge za svoj pravni stav, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati.

6.1. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti, te se žalba protiv presude u sporu male vrijednosti, u smislu članka 467. stavak 2. ZPP-a, ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike između tržišne cijene najma stana i zaštićene najamnine za stan u [adresa], u naravi stana na II (drugom) katu i u potkrovlju, a koji se sastoji od kuhinje, nužnika i dvije sobe čija ukupna površina iznosi 52,10 m2, za srpanj 2019. u iznosu od ukupno 2.560,00 kuna.

8. Iz dokumentacije u spisu utvrđene su činjenice koje nisu sporne među strankama:

- da iz uvida u zk izvadak za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da su kao suvlasnici na nekretnini označenoj kao č. zgr. [katastarska čestica] upisani ŽF, PF i FF za po 1/3 dijela (stanje na dan 3. ožujka 2020.).

- da iz uvida u Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 30. lipnja 2000. proizlazi da istim najmodavac PF daje u najam stan u [adresa], na neodređeno vrijeme, najmoprimcu EF. a kao osobe koje s njim koriste stan su NF supruga, LF sin i HF, kći. Ugovorena je zaštićena najamnina na temelju Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine u iznosu od 79,71 kuna na mjesec.

- Iz uvida u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 4. ožujka 2020. utvrđeno je da istim prodavateljica PF prodaje, a kupac TF kupuje nekretninu i to 1/3 dijela č. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što u naravi predstavlja stan na II. katu i potkrovlju anagrafske oznake [adresa] za iznos od 85.000,00 eura.

– iz uvida u sporazum i primopredajni zapisnik od 30. kolovoza 2019. utvrđeno je da EF i EFD sporazumno raskidaju ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 30. lipnja 2000. i suglasno konstatiraju kako je EF oslobodio stan od osoba i stvari te vrši predaju ključeva stana EFD.

- iz izračuna mjesečne zaštićene najamnine na dan 11. svibnja 2015. od 5. rujna 2012. proizlazi da je izračunata mjesečna zaštićena najamnina u iznosu od 140,67 kuna.

- iz uvida u dopis Trgo Stan d.o.o. od 5. ožujka 2019. utvrđeno je kako su prosječne cijene visine najamnine za stan u [adresa], položenog na II. katu i potkrovlju površine 52,10 m2 u periodu od 2016. pa do dana pisanja dopisa iznosile 350,00 eura, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a.- iz uvida u dopis Porezne uprave Split od 28. kolovoza 2019. (iz predmeta P-3769/2020 Općinskog suda u Splitu) utvrđeno je kako su u bazama podatak informacijskog sustava Porezne uprave dostupni podaci prema kojima su na lokaciji u [adresa] za razdoblje veljača 2018. evidentirane najamnine i to stambeni prostor na lokaciji Split, [adresa], površine 68,00 m2 mjesečna najamnina iznosi 2.260,00 kuna, odnosno 33,24 kuna/ m2 i stambeni prostor na lokaciji Split, [adresa] površine 23 m2 mjesečna najamnina iznosi 2.325,00 kuna, odnosno 101,09 kuna/m2.

- iz uvida u Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 2. studenog 1999. utvrđeno je da je tim ugovorom zaštićeni najmoprimac EF stekao stan u [adresa], anagrafske oznake [adresa] i to baš stan E-9, površine 40,09 m2, a koji stan je darovao svojoj kćeri 02. rujna 2013.

- da je tužiteljica protiv EF pokrenula 2013. postupak radi utvrđenja da je raskinut ugovor o najmu stana u kojem postupku je tužba pravomoćno odbačena.

9. Pravni okvir spora vezan je uz:

- primjenu odredbi članka 30. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZVDSP) kojom je propisano da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima te da u spomenutim granicama vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

- odredbe članka 30-49. Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06; dalje: ZNS) kojima je reguliran pravni položaj posebne kategorije najmoprimca (tzv. zaštićeni najmoprimci), odnosno osoba koje su ranije bile nositelji stanarskog prava na stanovima u privatnom vlasništvu ili koje nisu kupile svoje stanove temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

– odredbe članka 1. st. 2. Protokola br. 1. uz (Europsku) Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), sukladno kojima je potrebno ispitati je miješanje u pravo vlasništva bilo opravdano, predviđeno zakonom, u općem interesu te je li isto bilo razmjerno.

10. Tumačenjem citiranih zakonskih odredbi, te na osnovu provedenih dokaza pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u konkretnom slučaju došlo do povrede Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva i da je Republika Hrvatska dužna vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci naknaditi štetu u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine. Takav zaključak sukladan je između ostalog i stavu koji je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj:

Rev 2364/2016-3 od 19. prosinca 2018., te stajalištu ESLJP-a iznesenom u predmetu Statileo protiv Hrvatske. Naime, pravni režim zaštićenog najma uveden u hrvatski pravni sustav tek donošenjem ZNS-a koji je stupio na snagu 5. studenog 1996. i s druge strane ta okolnost ne mijenja činjenicu da je donošenjem Zakona o najmu stanova [adresa] povrijedila Ustavom i Konvencijom zajamčena prava vlasništva u kojima žive zaštićeni najmoprimci.

11. Visina zaštićene najamnine nesporna je među strankama i iznosila je 140,67 kuna, dok je koristeći podatke Porezne uprave, uz mišljenje agencije pravilno prvostupanjski sud utvrdio iznos tržišne najamnine za predmetni stan u visini od 325,10 eura / 2.449,47 kuna, te razliku između zaštićene najamnine i tržišne najamnine za jedan mjesec u iznosu od 2.308,80 kuna/306,43 eura .

12. U ovom drugostupanjskom postupku tuženica posebno ukazuje spornim kada je zaštićeni najmoprimac EF iselio iz stana jer iz uvida u presudu Općinskog suda u Splitu P-2254/2021, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu Gž- 998/2023 proizlazi kako je zaštićeni najmoprimac iz predmetnog stana iselio 2018. Isto tako iz izvadka iz jedinstvenog registra osoba za zaštićenog najmoprimca, proizlazi kako je zaštićeni najmoprimac sigurno iselio prije srpnja 2019., odnosno da je iselio 19. lipnja 2019.

13. Iz uvida u spise na koji se pozivaju stranke pa tako i predmete Općinskog suda u Splitu P-2254/2021. i P-3769/2020., nedvojbeno proizlazi da je EF dao različite izjave glede datuma kada je napustio stan, međutim, po mišljenju drugostupanjskog suda za rješenje ovog spora nije bitno kada je točno EF iselio iz stana, nego kada je predao stan u posjed tužiteljici i faktično joj omogućio raspolaganje tim stanom.

14. Prema priloženom sporazumu i primopredajnom zapisniku od 30. kolovoza 2019. proizlazi da EF i EFD sporazumno raskidaju ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 30. lipnja 2000. i suglasno konstatiraju kako je EF oslobodio stan od osoba i stvari te vrši predaju ključeva stana EFD.

15. Prema tome i drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je EF predao tužiteljici posjed stana 30. kolovoza 2019, pa je pravilno tužiteljici dosuđena razlika između zaštićene i tržišne najamnine za srpanj 2019. u iznosu od 306,43 eura.

16. Nije osnovana žalba tuženice u odnosu na odluku o troškovima postupka, primjenom odredbe članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP-a, u vezi sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa).

16.1. Trošak se odnosi na trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, trošak sastava tužbe, sastava obrazloženog podneska od 21. svibnja 2024. te trošak zastupanja na ročištu od 14. listopada 2024. – svaka radnja po 50 bodova i dodatno 25 bodova za pristup ročištu za objavu i uručenje odluke, odnosno ukupno 225 bodova, što uz trošak sudske pristojbe tužbe i presudu iznosi 469,91 eura.

17. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Požegi 1. listopada 2025.

Sudac:

Branimir Miljević