1

Poslovni broj Gž R-216/2023-2

                                                                 

          Poslovni broj: Gž R-216/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:, Brune Frankovića predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. M. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Pr-112/2019 od 29. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.Uvažava se žalba tuženika te presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Pr-112/2019 od 29. kolovoza 2023. u pobijanom dijelu točke I. i II. izreke preinačava tako da preinačena u tom dijelu glasi:

 

„Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

„I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: …, isplatiti tužiteljici D. M. iz Z., OIB: …, na ime razlike plaće ukupan iznos od 2.782,81 EUR/ 20.967,07 kn[1] bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 7,12 EUR od 16.03. 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 52,00 EUR od 16.04. 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 36,69 EUR od 16.05. 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 39,01 EUR od 16.06. 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 31,79 EUR od 16.07.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,68 EUR od 16.08. 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 13,62 EUR od 16.09. 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 41,18 EUR od 16.10. 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 45,61 EUR od 16.11. 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,68 EUR od 16.12. 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 43,54 EUR od 16.01. 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,68 EUR od 16.02.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 45,30 EUR od 16.03.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,68 EUR od 16.04.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 45,71 EUR od 16.05.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,57 EUR od 16.06.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 15,89 EUR od 16.07.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 49,95 EUR od 16.08.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 13,62 EUR od 16.09.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,68 EUR od 16.10.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,68 EUR od 16.11.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 49,95 EUR od 16.12.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,77 EUR od 16.01.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 50,70 EUR od 16.02.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 48,16 EUR od 16.03.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 48,60 EUR od 16.04.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 48,16 EUR od 16.05.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 26,72 EUR od 16.06.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 38,87 EUR od 16.07.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 53,44 EUR od 16.08.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 16,26 EUR od 16.09.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 48,58 EUR od 16.10.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 50,89 EUR od 16.11.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 51,01 EUR od 16.12.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 51,01 EUR od 16.01.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 54,51 EUR od 16.02.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 54,51 EUR od 16.03.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 52,14 EUR od 16.04.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 38,16 EUR od 16.05.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 48,31 EUR od 16.06.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 27,78 EUR od 16.07.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 42,33 EUR od 16.08.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 34,49 EUR od 16.09.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 56,67 EUR od 16.10.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 51,52 EUR od 16.11.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 55,17 EUR od 16.12.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 49,54 EUR od 16.01.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 57,80 EUR od 16.02.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 57,80 EUR od 16.03.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 57,80 EUR od 16.04.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 59,45 EUR od 16.05.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 45,41 EUR od 16.06.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 29,84 EUR od 16.07.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 63,29 EUR od 16.08.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,08 EUR od 16.09.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 69,62 EUR od 16.10.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 57,51 EUR od 16.11.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 66,46 EUR od 16.12.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 62,99 EUR od 16.01.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 74,83 EUR od 16.02.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 60,95 EUR od 16.03.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.144,25 eur / 8.621,35 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim od donošenja drugostupanjske presude, 25. rujna 2023. do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troška odbija kao neosnovan.“

 

II. Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 248,86 eur / 1.875,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim od donošenja ove drugostupanjske presude, 25. rujna 2023. do isplate, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: …, isplatiti tužiteljici D. M. iz Z., OIB: …, na ime razlike plaće ukupan iznos od 2.782,81 EUR/ 20.967,07 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 7,12 EUR od 16.03. 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 52,00 EUR od 16.04. 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 36,69 EUR od 16.05. 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 39,01 EUR od 16.06. 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 31,79 EUR od 16.07.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,68 EUR od 16.08. 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 13,62 EUR od 16.09. 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 41,18 EUR od 16.10. 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 45,61 EUR od 16.11. 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,68 EUR od 16.12. 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 43,54 EUR od 16.01. 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,68 EUR od 16.02.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 45,30 EUR od 16.03.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,68 EUR od 16.04.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 45,71 EUR od 16.05.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,57 EUR od 16.06.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 15,89 EUR od 16.07.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 49,95 EUR od 16.08.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 13,62 EUR od 16.09.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,68 EUR od 16.10.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,68 EUR od 16.11.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 49,95 EUR od 16.12.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,77 EUR od 16.01.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 50,70 EUR od 16.02.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 48,16 EUR od 16.03.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 48,60 EUR od 16.04.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 48,16 EUR od 16.05.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 26,72 EUR od 16.06.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 38,87 EUR od 16.07.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 53,44 EUR od 16.08.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 16,26 EUR od 16.09.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 48,58 EUR od 16.10.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 50,89 EUR od 16.11.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 51,01 EUR od 16.12.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 51,01 EUR od 16.01.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 54,51 EUR od 16.02.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 54,51 EUR od 16.03.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 52,14 EUR od 16.04.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 38,16 EUR od 16.05.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 48,31 EUR od 16.06.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 27,78 EUR od 16.07.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 42,33 EUR od 16.08.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 34,49 EUR od 16.09.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 56,67 EUR od 16.10.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 51,52 EUR od 16.11.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 55,17 EUR od 16.12.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 49,54 EUR od 16.01.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 57,80 EUR od 16.02.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 57,80 EUR od 16.03.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 57,80 EUR od 16.04.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 59,45 EUR od 16.05.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 45,41 EUR od 16.06.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 29,84 EUR od 16.07.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 63,29 EUR od 16.08.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,08 EUR od 16.09.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 69,62 EUR od 16.10.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 57,51 EUR od 16.11.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 66,46 EUR od 16.12.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 62,99 EUR od 16.01.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 74,83 EUR od 16.02.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 60,95 EUR od 16.03.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 1.916,19 eura / 14.437,50 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 1.916,19 eura/14.437,50 kuna, a do zatraženog iznosa od 4.089,53 eura / 30.812,56 kuna.“

 

2. Protiv točke I. i II. ove presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužena. U žalbi, u bitnome, navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te je na takvo pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, a počinio je i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Ističe kako tužiteljica nije poštovala proceduru propisanu odredbom čl. 42. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj: 89/12., 104/13. i 112/17. u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), kojim je propisano da ako službenik ne može koristiti dnevni odmor ima pravo da vrijeme dnevnog odmora - stanke iskoristi kao slobodne dane. Tužiteljica je svoj tužbeni zahtjev trebala postaviti na način da zahtijeva da joj se prizna pravo na određeni broj slobodnih dana koji razmjerno odgovaraju neiskorištenom vremenu stanke, a što joj je tuženica dužna omogućiti te bi tužiteljica tek tada, podredno, imala pravo na naknadu štete, samo u slučaju ako ne postoji nikakva stvarna mogućnost korištenja slobodnih dana zbog njihovog prevelikog broja, jer bi to onemogućilo pravilno odvijanje radnog procesa kod poslodavca. Budući da pravo radnika na korištenje stanke predstavlja nenovčano potraživanje iz radnog odnosa, tužiteljica je bila dužna u skladu sa čl. 133. st. 1. Zakona o radu u propisanom roku podnijeti tuženici kao svojem poslodavcu zahtjev da joj omogući korištenje stanke i/ili korištenje slobodnih dana umjesto neiskorištenog vremena stanke ako se radilo o situaciji da tužiteljica nije mogla koristiti stanku jer radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada. Kako tužiteljica prije podnošenja tužbe nije podnijela tuženici zahtjev u smislu odredbe čl. 133. st. 1. Zakona o radu, tuženica je već u odgovoru na tužbu predložila da sud tužbu tužiteljice odbaci kao nedopuštenu, a koji prijedlog prvostupanjski sud nije prihvatio pogrešno utvrđujući kako se radi o naknadi štete, a ne nenovčanom potraživanju iz radnog odnosa. Nadalje, sud nije pravilno ocijenio iskaze svjedoka D. S., M. B. i A. L., rukovodećih službenika a koji su iskazivali, da im se nitko, kao niti tužiteljica, ni pismeno ni usmeno nije obraćala zbog eventualnog nekorištenja stanki. Tuženica je tužiteljici omogućila korištenje stanki jer je na dnevnoj bazi osiguravala dovoljan broj službenika za obavljanje svih dnevnih zadataka. Iskazi svjedoka H. A., V. L., A. K., M. M. nisu relevantni budući su isti iskazivali o načinu rada pravosudne policije dok tužiteljica nije radila kao pravosudni policajac već je radila na poslovima voditelja Pododsjeka financijsko-knjigovodstvenih poslova koji se poslovi u bitnome razlikuju od poslova pravosudnog policajca i nisu hitni i neodgodivi da imenovana nije mogla napustiti svoje radno mjesto i otići na stanku a osim toga tužiteljici je omogućena zamjena budući u Pododsjeku financijsko-knjigovodstvenih poslova postoje još dvije stalno zaposlene službenice. Radi se o poslovima koji se obavljaju u radno vrijeme od 07,00 do 15,00 sati, a tužiteljica je uredno koristila i godišnje odmore i plaćene dopuste, a koje činjenice sud nije uzeo u obzir niti ih je razmatrao. Iako je tuženica omogućila tužiteljici sve uvjete rada i sva prava zajamčenim pozitivnim propisima sud je došao do zaključka da tužiteljica nikada nije iskoristila stanku u razdoblju od 5 godina, što je ako ništa drugo neživotno i fizički nemoguće. U evidenciji o radnom vremenu koja se vodi u Registru zaposlenih u javnom sektoru nije vođena evidencija o stankama jer takvu evidenciju poslodavac nije dužan voditi. Sve evidencije koje je poslodavac dužan voditi sukladno Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima a koji su bili na snazi od 2011. do 2017. godine i nadalje uvedene su u Evidenciji o radnom vremena Registra zaposlenih u javnom sektoru, koje je tuženica i vodila. Sud nije utvrdio koje su to situacije, odnosno koji su to dani i zbog čega tužiteljica nije koristila stanke, ako doista i nije. Pogrešan je zaključak suda da tuženica nije dostavila dnevna izvješća dežurnog i dnevne zapovijedi voditelja odjela osiguranja jer je tuženica navedeno dostavila sudu 17. prosinca 2020. i 21. veljače 2019. te je iz istih moguće utvrditi obim poslova na dnevnoj bazi i koliko je službenika bilo taj dan na raspolaganju, što bi dovelo do odgovora da li zaista tužiteljica nije koristila stanku, te ako nije, kada i zašto iste nije koristila, međutim sud te dokaze nije niti uzeo u razmatranje. Tek nakon jasnog utvrđenja činjenice da li je tužiteljica koristila stanku odnosno da li je s obzirom na obim posla mogla ili nije mogla koristiti stanku, te koje dane i u kojem trajanju ista nije mogla koristiti stanku, vještak je mogao pravilno utvrditi vrijednost sata nekorištenja stanki. Tužena pobija i odluku o trošku.

Žalbeni je prijedlog da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i odbaci tužbu tužiteljice, ili preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, sve uz obvezu naknade parničnog troška tuženici uvećanog za trošak sastava žalbe podredno da drugostupanjski sud ukine pobijanu prvostupanjsku presudu, te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.  – dalje: ZPP).

 

4. Tužiteljica u odgovoru na žabu osporava sve žalbene navode tuženice te predlaže da drugostupanjski sud izjavljenu žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu.

 

5. Žalba tuženice je osnovana.

 

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu 2.782,81 eur / 20.967,07 kn na ime naknade zbog neiskorištenog dnevnog odmora (stanke) za razdoblje od veljače 2014. do veljače 2019. koji zahtjev temelji na tvrdnji da zbog specifičnosti posla i nedostatka potrebnih kadrova nije mogla konzumirati pravo na odmor-stanku u trajanju od 30 minuta, da u utuženom razdoblju poslodavac tužiteljici nije omogućio ostvarenje zakonskog prava na pauzu te da joj nije omogućio vrijeme neiskorištene stanke iskoristiti kao slobodne dane, a kako se vrijeme provedeno na pauzi ubraja u radno vrijeme, to se tuženik tužiteljičinim radom neosnovano obogatio pa joj je dužan nadoknaditi vrijednost tako odrađenih sati rada.

 

7. Tijekom postupka, prvostupanjski sud je, nakon provedenih dokaza, utvrdio činjenično stanje bitno za odluku i to:

 

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kao zaposlenica Zatvora u Z., na radnom mjestu voditeljice pododsjeka financijsko-knjigovodstvenih poslova,

- da je iz podudarnih iskaza svjedoka H. A., V. L., M. M., A. K., D. S., A. L. i M. B. proizlazi da su postojale situacije u kojima pravosudni policajci nisu bili u mogućnosti iskoristiti pauzu (stanku) zbog obima posla i nedostatka ljudi (uglavnom) i da je moguće da se takve situacije nisu evidentirale u evidencijama iako su morale biti evidentirane,

- da iz nalaza vještaka M. M. proizlazi da iz evidencije o radnom vremenu tužiteljice nije razvidna zabilježba o korištenju pauze za vrijeme radnog vremena,

- da broj ukupnih dnevnih stanki (pauza) procijenjen na temelju sati rada u danu, u razdoblju od 26. veljače 2014. do 26. veljače 2019. iznosi ukupno 1096 stanki, što odgovora iznosu od 548 sati rada tužiteljice te da novčana vrijednost neiskorištenih stanki (pauza), izračunata na temelju vrijednosti sati rada tužiteljice u razdoblju od 26. veljače 2014. do 26. veljače 2019. iznosi ukupno 20.967,07 kune bruto.

- da tužiteljica, kao državna službenica (zaposlena na radnom mjestu voditeljice pododsjeka financijsko-knjigovodstvenih poslova) posao nije obavljala u turnusima (kao što su to činili pravosudni policajci), ali je imala pravo na stanku koju očito nije mogla (u cijelosti) iskoristiti, a kako proizlazi iz evidencije o radnom vremenu te nalaza i mišljenja vještaka.

 

8. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je, pobijanom presudom, tuženiku naložio isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće ukupan iznos od 2.782,81 eur / 20.967,07 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na način kako je to određeno u toč.I. izreke pobijane presude, zaključujući, u bitnome da tužiteljica u utuženom periodu nije bila u mogućnosti iskoristiti pravo na stanku, koje pravo joj pripada temeljem Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., u daljnjem tekstu: ZR) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 89/12., 104/13., 112/17. u daljnjem tekstu: KU) a sve zbog organizacijskog propusta poslodavca (zbog nedostatka službenika, zbog potreba zamjena, velikog broja zatvorenika), a što je utvrđeno vještačenjem i na temelju evidencije o radnom vremenu te knjiga dolazaka i odlazaka te da joj posljedično pripada pravo na naknadu štete temeljem čl. 111. ZR i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO) po kojem kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Pritom prvostupanjski sud navodi i kako činjenica da tužiteljica nije ranije podnijela bilo kakav prigovor poslodavcu sa zahtjevom da joj se nekorištenje stanki pretvori u slobodne dane ne utječe na mogućnost tužiteljice svoja prava ostvarivati ovom tužbom jer odredbama ZR nije predviđena obveza radnika prije eventualne tužbe, odnosno zahtjeva za mirno rješenje spora, prvo podnositi takvu vrstu prigovora, odnosno zahtjeva poslodavcu. ZR ni Kolektivnim ugovorom nije propisano da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu štete ako ne zatraži korištenje slobodnih dana.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tom – dodatno po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. ZPP na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ali je iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama utemeljena presuda te je posljedično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete zbog nemogućnosti korištenja stanki.

 

9.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje žaliteljica jer su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

9.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

10. Naime, prema čl. 73. st. 1. ZR radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, dok je odredbom stavka 5. tog članka propisano da ako posebna narav posla ne omogućuje prekid rada radi korištenja odmora iz stavka 1. ovog članka, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu uredit će se vrijeme i način korištenja odmora.

 

11. Odredbom čl. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj:112/17., 12/18., 2/19. i 119/19.-dalje KU/17) koja je istovjetna odredbi čl. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne Novine“ broj: 104/13., 150/13., 153/13., 71/16., 123/16. i 112/17.- dalje KU/13) propisano je da službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakog radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla, dok se prema stavku 3. vrijeme odmora iz stavka 1. i 2. ubraja u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.

 

11.1. Na temelju odredbe čl. 48. KU/13 i čl. 42. KU/17  propisano je da ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) koristi kao slobodne dane.

 

12. U ovom postupku nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kao zaposlenica Zatvora u Z. te da joj je temeljem navedenih zakonskih odredbi i odredbi KU pripada pravo na odmor (stanku) od 30 minuta dnevno.

 

13. Sukladno odredbi čl. 135. st. 4. ZR u slučaju spora s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavka 1. ovog zakona na propisani način teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu.

 

14. Dakle, cijeneći sadržaj navedene zakonske odredbe, u konkretnom slučaju teret dokaza da je tužiteljica koristila pravo na odmor (stanku) je na tuženici budući da tužiteljica nije ni mogla dokazivati negativnu činjenicu da ju je poslodavac onemogućio u korištenju dnevnog odmora (stanke).

 

15. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kao državna službenica Zatvora u Z. te da joj je temeljem navedenih zakonskih odredbi i odredbi KU pripada pravo na odmor (stanku) od 30 minuta dnevno, te da iz priloženih evidencija o radnom vremenu tužiteljice nije razvidna zabilježba tuženice o korištenju pauze za vrijeme radnog vremena tužiteljice. Međutim, iz platnih lista u spisu (str.18 do 131) i rješenja o rasporedu temeljem redovnog napredovanja od 1. ožujka 2018. (str.17) utvrđeno je da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena na radnom mjestu viši računovodstveni referent odnosno od 12. ožujka 2018. na radnom mjestu voditelja pododsjeka financijsko knjigovodstvenih poslova u zatvoru u Z., a ne na radnom mjestu pravosudnog policajca kako se to navodi u tužbi, te je njezino radno vrijeme bilo u pravilu od 7 do 15 sati izuzev pojedinih dana kada je radila prekovremeno ( str. 132-199 spisa), a ne turnusima 12-24-12-48 sati kao u slučaju pravosudnih policajaca, pa su stoga životno nelogični navodi tužiteljice da u utuženom razdoblju, svaki radni dan, kroz pet godina nije bila u mogućnosti koristiti pravo na odmor – stanku od 30 minuta, napose kraj činjenice da nikada od poslodavca nije tražila da joj omogući pravo na stanku ili slobodne dane. Posljedično tome, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica kao državna službenica, iako nije radila u turnusima, pravo na stanku nije mogla (u cijelosti) iskoristiti zbog organizacijskog propusta poslodavca (zbog nedostatka službenika, zbog potreba zamjena, velikog broja zatvorenika) pa da joj stoga pripada pravo na naknadu štete. 

 

16. Osim toga, tužiteljica koja tvrdi da joj u utuženom razdoblju tuženica nije omogućila korištenje stanke, bila je dužna dokazati da je prije podnošenja predmetne tužbe zahtijevala od tužene kao svog poslodavca da vrijeme dnevnog odmora (stanke) koje prema navodima tužbe, nije bila u mogućnosti koristiti, iskoristi kao slobodne dane, a imajući u vidu da je odredbom čl. 48. KU/13 i čl. 42. KU/17 propisano da ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

 

17. Pravo radnika na korištenje stanke predstavlja nenovčano potraživanje iz radnog odnosa.

 

18. Odredbom čl. 133. st. 1. ZR je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, te je nadalje odredbom čl. 133. st. 2. istog Zakona propisano da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz čl. 133. st. 1. ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Nadalje je odredbom čl. 133. st. 3. ZR propisano da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

 

19. Dakle, s obzirom da pravo radnika na korištenje stanke predstavlja nenovčano potraživanje iz radnog odnosa, tužiteljica je bila dužna u skladu sa čl. 133. st. 1. ZR u propisanom roku podnijeti tuženici kao svojem poslodavcu zahtjev da joj omogući korištenje stanke ili pak korištenje slobodnih dana umjesto neiskorištenog vremena stanke ako se radilo o situaciji da tužiteljica nije mogla koristiti stanku jer radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada. Povodom takvog zahtjeva tuženica kao poslodavac bila bi dužna donijeti odluku o zahtjevu tužiteljice (udovoljiti zahtjevu ili odbiti isti). Ukoliko bi tuženica kao poslodavac takav njezin zahtjev odbila, tužiteljica bi tek tada, podredno, imala pravo na naknadu štete, samo u slučaju ako ne postoji nikakva stvarna mogućnost korištenja slobodnih dana zbog njihovog prevelikog broja, jer bi to onemogućilo pravilno odvijanje radnog procesa kod poslodavca.

 

20. Naime, odredba čl. čl. 48. KU/13 i čl. 42. KU/17 ne propisuje pravo na izbor službenika i namještenika koji ne može koristiti odmor (stanku) jer radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada da od poslodavca traži slobodne dane ili naknadu štete, već jasno i nedvojbeno propisuje pravo službenika i namještenika koji radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

 

21. Stoga, obzirom da tužiteljica nije prethodno od poslodavca zatražila da joj omogući korištenje slobodnih dana (čl. 48. KU/13 i čl. 42. KU/17.) za vrijeme dnevnog odmora (stanke) koje prema navodima tužbe nije koristila u tu svrhu, to je valjalo prihvatiti žalbu tuženice, preinačiti prvostupanjsku presudu u točki I. i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice na temelju odredbe čl. 373. toč. 2. i 3. ZPP.

 

22. Kako je u konačnici tuženica u cijelosti uspjela u ovom postupku valjalo je na temelju  čl. 166. st. 2. ZPP preinačiti i odluku o troškovima postupka. Zato je ovaj drugostupanjski sud odlučio, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, da tužiteljica naknadi tuženiku trošak potreban za vođenje postupka (čl. 155. ZPP). Tuženici je prema vrijednosti predmeta spora (2.782,81 eur / 29.967,07 kn) i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. dalje: Tarifa) priznat trošak za sastav odgovora na tužbu od 26. studenog 2019., te obrazloženog podneska od 3. srpnja 2023., po 100 bodova prema Tbr.8.1. Tarife, za zastupanje na ročištima 8. siječnja 2020., 9. srpnja 2020. i 19. srpnja 2023. priznato je sukladno Tbr.9.1. Tarife po 100 bodova te za pristup na ročišta 4. studenog 2020., 8. veljače 2021. i 6. srpnja 2021. koja su odgođena prije početka raspravljanja priznato je 25 % nagrade prema Tbr. 9.5. Tarife, odnosno po 25 bodova, čime je ukupno priznato 575 bodova što umnoženo s vrijednošću boda od 15,00 kn /1,99 eur prema Tbr. 50. u vezi s Tbr. 48.3. Tarife rezultira iznosom od 1.144,25 eur / 8.621,35 kn na koji iznos tuženici pripada i zakonska zatezna kamata od donošenja ove drugostupanjske odluke kojom je preinačena prvostupanjska presuda, do isplate na temelju čl. 151. st.3. ZPP u vezi s čl. 29. st.1. i 2. ZOO.

 

22.1. U preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu troška koji se odnosi na trošak zastupanja na ročištima 4. studenog 2020., 8. veljače 2021. i 6. srpnja 2021. iznad dosuđenog iznosa, za daljnji iznos od 447,93 eur / 3.374,93 kn valjalo je  odbiti kao neosnovan. 

 

22.2. Kako je tuženica uspjela sa žalbom tužiteljica joj je temeljem čl. 166. st. 2., u svezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP dužna naknaditi trošak ovog pravnog lijeka prema Tbr. 10.1. Tarife u visini od 125 bodova što umnoženo s vrijednošću boda od 1,99 eur / 15,00 kn iznosi 248,86 eur / 1.875,00 kn na koji iznos tuženici pripada i zakonska zatezna kamata od donošenja ove odluke do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP u vezi s čl. 29. st.1. i 2. ZOO.

 

 

Pula - Pola, 25. rujna 2023.

 

Predsjednik vijeća:

 

Bruno Franković