Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4300/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I. okrivljene pravne osobe Plodine d.d. i II. okrivljenice odgovorne osobe OČ, zastupani po braniteljici Ines Mandekić, odvjetnici iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 149.. stavka 1. točke 10. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 19/2022 i 59/2023), odlučujući o žalbi tužitelja, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 30. siječnja 2025., broj: Pp-2677/2022, na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Ispostava u Puli, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda, te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), I. okrivljena pravna osoba Plodine d.d. i II. okrivljenica odgovorna osoba OČ,

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

da bi

14. rujna 2022. godine u prodavaonici u Puli, Stoja 14a, prilikom naplate kupljenog proizvoda juneće mljeveno meso, šifra proizvoda 185104 u pakovini od 0,586 kg sa istaknutim MPC cijenom 57,99 kn/kg po računu br. 19512-091-7 od 14. rujna 2022. naplatili proizvod pod nazivom „juneća lopatica B.K. II-sniz.“ koji je u dokumetu o zaduženju zadužena pod šifrom 185068,

čime bi počinili prekršaj iz članka 149. stavka 1. točke 10. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača.

II Uslijed odluke iz točke I., žalba tužitelja je bespredmetna.

III Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su na temelju članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 149.. stavka 1. točke 10. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da obranom i priloženim dokazima nije nesporno utvrđeno da su okrivljenici počinili prekršaj za koji se optužuju.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da tužitelj ima pravo sudjelovati u svim fazama postupka te ukoliko nešto nedostaje ili je krivo sud treba upozoriti ili saslušati tužitelja, odnosno zatražiti dopunu, očitovanje ili ispravak, ali u konkretnom slučaju tužitelju nije pružena mogućnost sudjelovanja u postupku. Predlaže da se pobijana presuda preinači i okrivljenici proglase krivim, odnosno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je bespredmetna.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba ptrekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Ispitivanjem po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 1 Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje se okrivljenike optužuje, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, a jednako je i u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj.

6. Naime, iz činjeničnog opisa djela koje se okrivljenicima stavlja na teret izrekom pobijane presude (a jednako i u optužbi), ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz čl. 149. st. 1. toč. 10. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača.

7. Člankom 149. 1. toč. 10. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, propisano je kažnjavanje trgovca pravne osobe i odgovorne osobe ako ne omogući provjeru ispravnosti zaračunatog iznosa u odnosu na kupljene proizvode (članak 9. stavak1.). Materijalnom odredbom članka 9. stavak 1. ovog Zakona propisano je: Trgovac je dužan potrošaču omogućiti provjeru ispravnosti zaračunatog iznosa u odnosu na kupljene proizvode. To znači da je, za prekršaj koji je predmet ovog postupka da okrivljenici nisu omogućiti provjeru ispravnosti zaračunatog iznosa u odnosu na kupljene proizvode konstitutivni element bića tog djela koji nužno mora biti naveden u činjeničnom opisu prekršaja i bez kojeg opisano djelo nije prekršaj.

8. Obzirom da je zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to zbog navedenog sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj. Slijedom navedenog, jasno je i nedvojbeno da je činjenica ne omogućavanja provjere ispravnosti zaračunatog iznosa u odnosu na kupljene proizvode konstitutivno obilježje inkrinimiranog prekršaja i mora biti jasno vidljiva iz činjeničnog opisa djela za koji se okrivljenik proglašava krivim.

9. Dakle, djelo za koje se okrivljenici optužuju i za koje se protiv njih vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude (jednako je i u optužbi), po propisu nije prekršaj, te je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, okrivljenike za predmetno djelo prekršaja oslobodio od optužbe na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona, a budući je prvostupanjski sud odluku o oslobođenju okrivljenika od optužbe temeljio na odredbi čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona, trebalo je preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i osloboditi okrivljenika od optužbe na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona.

10. Naime, iz razloga navedenih u t. 8. ove odluke pravilno postupanje prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju bi bilo donošenje oslobađajuće presude na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, dakle odmah prilikom ispitivanja optužnog prijedloga, budući da je jasno da djelo činjenično opisano u optužnom prijedlogu, nije prekršaj iz čl. 149. st. 1. toč. 10. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača. U takvoj situaciji kada djelo nema potrebne konstitutivne elemente, sud nema ovlasti postupiti po članku 161. stavku 3. i 4. Prekršajnog zakona (pozivanje tužitelja na ispravak i dopunu optužnog akta), već je u takvoj procesnoj situaciji dužan odmah donijeti presudu kojom se okrivljenike oslobađa od optužbe te su žalbeni navodi tužitelja neosnovani.

11. Uslijed ove odluke, žalba tužitelja je postala bespredmetna.

12. S obzirom da su okrivljenici oslobođeni optužbe, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. i točke 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

13. Iz navedenih razloga na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 1. listopada 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Predsuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Puli-Pola, u 6 otpravka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.