REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3928/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bruno Čohilj, odvjetnik u Puli protiv tuženice GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Jukić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž-177/2024-5 od 13. svibnja 2025., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-1000/2022- 32 od 12. siječnja 2024., na sjednici održanoj 1. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž-177/2024-5 od 13. svibnja 2025., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj P-1000/2022-32 od 12. siječnja 2024.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanje koje glasi:
"Ako je sud u obrazloženju pravomoćnog dijela kondemnatorne odluke utvrdio da postoji pravni odnos određenog sadržaja iz kojeg tužitelj izvodi svoje pravo na određenu pravnu zaštitu, stječe li ova prejudicijelna konstatacija (koja ne predstavlja samostalan predmet spora u kondemnatornoj parnici) samostalna svojstva pravomoćnosti i vezuje li sud u nastavku parnice (ili u drugoj parnici) da odlučujući o ostatku potraživanja mora zauzeti isto stajalište o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva?".
Kao razlog važnosti navodi odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž 5627/04-4.
Tuženica tvrdi i da su joj zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava od strane nižestupanjskih sudova povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u vidu prava na pravično suđenje, prava na pristup sudu, prava na pravnu sigurnost, prava na obrazloženu presudu i prava na procesnu ravnopravnost.
2. U odgovoru na prijedlog tužitelj se istom protivi i predlaže ga odbaciti uz naknadu troška.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. Pitanjem koje postavlja, tuženica zapravo polazi od svoga viđenja o tome da je pobijana odluka zasnovana samo na utvrđenjima iz ranijih postupaka. Međutim, sud je utvrdio činjenicu postojanja zajma na temelju u ovom postupku izvedenih dokaza (točka 8. obrazloženja presude suda drugoga stupnja) Stoga postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti dostavljena praksa nije odgovarajuća, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u točki I. izreke ovoga rješenja.
4. U odnosu pak na zaštitu temeljnih prava tuženici valja naznačiti da nije učinila vjerojatnim osobito teške povredu odredaba parničnog postupka i primjene materijalnih prava. Naime, navodima u prijedlogu, koji se odnose na povredu ustavnog i konvencijskog prava, tuženica u biti iznosi svoje viđenje odnosa između nje, tužitelja i trgovačkog društva Paprenjak d.o.o. Pri tome u smislu odredbe čl. 387. 3. ZPP-a ne dostavlja dokaz o tome da je krediti uplaćen na račun trgovačkog društva. Nadalje se tvrdi da su sudovi nižeg stupnja o postojanju duga tuženice zaključili na temelju ranijih postupaka što nije točno jer su cijenili dokaze izvedene u ovom postupku, kao što je to već navedeno u dijelu obrazloženja u odnosu na postavljeno pitanje. U smislu navedenoga ovaj sud ne može zaključiti o vjerojatnosti povrede ustavnih i konvencijskih prava koje navodi tuženica. Stoga je valjalo odlučiti na temelju čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP-a (točka II. izreke).
5. Kako odgovor na prijedlog nije bio potreban, tako je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadom takvog troška (čl. 155. ZPP-a).
Zagreb, 1. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
