REPUBLIKA HRVATSKA Broj: Ppž-3320/2023
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe Zdravstvena ustanova Klinička bolnica Sveti Duh i II okrivljene odgovorne osobe BSH, zbog djela prekršaja iz članka 41. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o zaštiti prava pacijenata (Narodne novine 169/2004. i 37/2008.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, protiv presude Općinskog prekršajno suda u Zagrebu, od dana 20. veljače 2023., poslovni broj: 59. Pp-10930/2022, u sjednici vijeća održanoj dana 1. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba podnositelja optužnog prijedloga Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske i potvrđuje pobijana presuda.
O b r a z l o ž e n j e
1.Pobijanom presudom okrivljenici su temeljem odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobođeni od optužbe radi prekršaja iz članka 41. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o zaštiti prava pacijenata, činjenično opisanog u izreci.
1.1. Temeljem čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona određeno je da troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2.Protiv navedene presude podnositelj optužnog prijedloga je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da je potpuno irelevantno je li pacijentica, koja je, na svoju sreću, imala pravnu pomoć, usprkos postupanju tuženika ipak uspjela saznati cjelovitu informaciju i obratiti se Kliničkom bolničkom centru Zagreb. Presuda u kojoj sudac zaključuje da pacijentici nisu uskraćena prava na potpunu informiranost zbog toga što je ona ipak na kraju ostvarila svoja prava, nije utemeljena na utvrđenim činjenicama.
3. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
4. Žalba je neosnovana.
5. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da su se u ovom predmetu ostvarili zakonski uvjeti za oslobođenje okrivljenika od optužbe.
6. Naime, pravilno je prvostupanjski sud u postupku primjenom odredbe članka 182. točke 3 Prekršajnog zakona utvrdio da nije dokazano da bi okrivljenici počinili djelo prekršaja činjenično opisano u izreci pobijane presude.
7. Dakle, uvidom u Odluku I okr. KB Sveti Duh br. 13–162 od 5. svibnja 2022. vidljivo je da Odluka sadrži uputu o pravnom lijeku u kojoj uputi je navedeno da protiv cit. Odluke podnositeljica zahtjeva koja je nezadovoljna odlukom ima pravo uložiti prigovor komisiji drugog stupnja u roku od tri dana od dana zaprimanja ove Odluke.
8. Ovaj sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud ustvrdio u svojoj odluci o oslobođenju okrivljenika od optužbe da konkretan nedostatak (ne navođenje tijela kojem se podnosi prigovor) u pouci o pravnom lijeku nije takve prirode da bi mogao utjecati na postupanje pacijentice pa da bi time bila ostvarena obilježja djela prekršaja koje se okrivljenicima stavlja na teret. Naime čl. 8. Zakona o zaštiti prava pacijenata, propisano je da svaki pacijent ima pravo na potpunu obaviještenost između ostalog o tijeku postupka prilikom pružanja zdravstvene zaštite i daljnjem tijeku pružanja zdravstvene zaštite, a iz provedenog postupka nesporno je utvrđeno da je I okr. donijela cit. Odluku kojom se odlučilo o daljnjem tijeku postupka prilikom pružanja zdravstvene zaštite, a ta Odluka je dostavljena podnositeljici zahtjeva te je ista u uputi o pravnom lijeku obavještena da ima pravo uložiti prigovor komisiji drugog stupnja u roku od tri dana od zaprimanja Odluke, što je ista i učinila u propisanom roku na pravilan način pa činjenica da u predmetnoj pouci o pravnom lijeku nije navedeno konkretno tko odlučuje o prigovoru na odluku prvostupanjskih komisija zdravstvenih ustanova, ne bi se mogla smatrati povredom prava pacijentice iz čl. 8. Zakona o zaštiti prava pacijenta. Naime, opisanim ponašanjem okrivljenici nisu uskratili pacijentici pravo na potpunu obaviještenost o tijeku postupka prilikom pružanja zdravstvene zaštite i daljnjem tijeku pružanja zdravstvene zaštite, time što su u Odluci propustili navesti tijelo kojem se ulaže prigovor na prvostupanjsku Odluku, jer je razvidno da je pacijentica ostvarila svoja prava, a u uputi je i stajalo način na koji ista treba postupiti i u kojem roku pa bez obzira što uputa o pravnom lijeku nije bila potpuna, samim tim ne bi u konkretnom slučaju bilo ostvareno obilježje djela prekršaja iz članka 8. Zakona o zaštiti prava pacijenata, kažnjivo po članku 41. stavak 1. točka 1. i stavak 2. istog Zakona.
9. Iz navedenih razloga trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.
U Zagrebu, 1. listopada 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić, v. r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i podnositelja optužnog prijedloga.
