REPUBLIKA HRVATSKA Broj: Ppž-1122/2023
Broj: Ppž-1122/2023
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić kao zapisničarke u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe DOGAMI d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe IĐ, zbog prekršaja iz članka 116. stavak 1. alineja 9. i stavak 2. i 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN 41/18, 98/19, 30/21), rješavajući o žalbi podnositelja optužnog prijedloga Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, Prekršajni odjel, od 2. siječnja 2023., poslovni broj: 30s Pp-1547/2022-2 u sjednici vijeća održanoj dana 1. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba podnositelja optužnog prijedloga Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta i potvrđuje pobijana presuda.
O b r a z l o ž e n j e
1.Pobijanom presudom okrivljenici su temeljem odredbe članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona oslobođeni od optužbe radi prekršaja iz članka 28. stavak 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu kažnjivo po članku 116. stavak 1. podstavak 9. stavak 2 i 4. istog Zakona, činjenično opisanog u izreci.
1.1. Temeljem čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona određeno je da troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2.Protiv navedene presude podnositelj optužnog prijedloga je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da nije bilo mjesta oslobođenju okrivljenika od optužbe i citira pojedine zakonske odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (članak 1. stavak 1. i 2.). Tužitelj u žalbi ističe da se nigdje ne spominje obavljanje povremenog prijevoza putnika niti u prekršajnom nalogu niti u zapisniku o izvršenom inspekcijskom nadzoru, te da je nejasno zašto je glavna rasprava provedena a da nisu pozvani predstavnik tužitelja i viši inspektor specijalist u svojstvu svjedoka.
3. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
4. Žalba je neosnovana.
5. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da su se u ovom predmetu ostvarili zakonski uvjeti za oslobođenje okrivljenika od optužbe.
6. Naime, pravilno je prvostupanjski sud u postupku primjenom odredbe članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona utvrdio da djelo koje se optužnom prijedlogom stavlja okrivljenicima na teret nije prekršaj.
7. UREDBA (EZ) br. 1073/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 21.
listopada 2009.
u članku 1.propisuje „1. Ova se Uredba primjenjuje na međunarodni prijevoz putnika običnim i turističkim autobusima na području Zajednice koji obavljaju prijevoznici sa sjedištem u državi članici kao javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe, u skladu sa zakonom te države članice, koristeći vozila koja su registrirana u toj državi članici i koja su svojom konstrukcijom i opremom primjerena za prijevoz više od devet osoba, uključujući vozača, te su i namijenjena za tu svrhu, kao i na kretanje takvih praznih vozila u vezi s takvim prijevozom.
Promjena vozila ili prekid prijevoza, kako bi se dio vožnje mogao obaviti drugim prijevoznim sredstvom, ne utječe na primjenu ove Uredbe.“
Dakle, iz činjeničnog opisa djela prekršaja navedenog u optužnom prijedlogu, razvidno je da djelo prekršaja koje se stavlja na teret okrivljenicima nije po propisu prekršaj, jer je bitno obilježje djela svojstvo vozila kojima se obavlja međunarodni prijevoz putnika a to je običnim i turističkim autobusima.
8. Kako je odredbom članka 161. stavak 6. PZ propisano: „Ako sud, ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe“, proizlazi da citirana odredba članka 160. stavak 2. PZ isključuje mogućnost pozivanja tužitelja na dopunu ili ispravak optužnog prijedloga u odnosu na činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja u optužnom prijedlogu. Pri tome je za naglasiti da sud u obrazloženju pobijane presude obrazlaže što predstavlja vozilo kategorije M 1 što je navedeno u članku 4. stavak 1. točka 37. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu i to se ne odnosi na ulaz u činjenični opis prekršaja da bi sud smatrao da se radi o povremenom prijevozu putnika. Isto tako suprotno tvrdnji tužitelja u ovom postupku glavna rasprava nije niti provedena.
9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je već u fazi ispitivanja optužnog prijedloga, čim je našao da djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret nije prekršaj, pravilno odmah donio presudu kojom se okrivljenici oslobađaju od optužbe.
10. Iz navedenih razloga trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.
U Zagrebu, 1. listopada 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić, v. r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu Zlataru u 5 otpravka: za spis, okrivljenike i podnositelja optužnog prijedloga.
