Broj: Ppž-9057/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-9057/2023

U I M E R E P U BL I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ČS, zbog prekršaja iz članka 116. stavak 3. u svezi stavka 1. podstavka 9. i 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN 41/18, 98/19, 30/21, 89/21 i 114/22), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprava za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektor inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Služba inspekcije cestovnog prijevoza, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, od dana 11. listopada 2023., poslovni broj: Pp-2589/2022, u sjednici vijeća održanoj dana 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e

-

I

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprava za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektor inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Služba inspekcije cestovnog prijevoza, te se preinačuje presuda u odluci o kazni, na način da se temeljem članka 116. stavak 3. u svezi stavka 1. podstavka 9. i 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu uz primjenu članka 37. i 39. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljeniku ČS za djelo prekršaja pod točkom I i II. utvrđuje novčana kazna u iznosu od po 520 (petstodvadeset) eura i izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1040,00 (tisućučetrdeset) eura, koju je dužan platiti u roku od 15 dana (petnaest) dana po primitku ove presude.

II Ukoliko okrivljenik ČS plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i oslobođen od kazne, zbog prekršaja iz članka 116. stavak 3. u svezi stavka 1. podstavka 9. i 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, pobliže opisanih u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura .

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, te u bitnome ističe da sud pogrešno smatra da su ispunjene pretpostavke iz članka 38. stavak 2. točka 2. Prekršajnog zakona za oslobođenje od kazne, ističe da se da se okrivljeni mogao informirati o školama koje djeluju na području Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije, te uputi vozača u jednu od škola koja ne koristi godišnji odmor. Okrivljenik je kao ortak pristupio obrtu [obrt] dana 28.03.2019 godine dok je VS istupila iz obrta 31.12.2019 godine. Nadalje, okrivljeni je trebao ili morao znati da je licencija neprenosiva ( a isto je navedeno na poleđini obrasca licencije), te da je već tada trebao podnijeti zahtjev za izdavanje licencije EZ za međunarodni prijevoz putnika na svoje ime kao fizička osoba obrtnik. Da je okrivljeni to znao svjedoči činjenica da je za pojedine autobuse koji je koristio ishodio licencije za prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu s danom 09.04.2020. godine te su se isti mogli koristiti samo za unutarnji prijevoz putnika. Okrivljeni je svjesno koristio knjigu putnih listova INTERBUS za međunarodni prijevoz putnika autobusima, koristeći se činjenicom da je naziv obrta [obrt] ostao. Oba utvrđena prekršaja iz članka 116 Zakona o prijevozu u cestovnom prometu su svrstane u kategoriju najteži prekršaji.

4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je osnovana.

6. Razmatrajući predmet i ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe čl.202. st.1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj : 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu na štetu okrivljenika počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. toč.6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, a sukladna je iskazu svjedoka višeg inspektora cestovnog prometa MS, prvostupanjski sud osnovano je proglasio okrivljenika krivim za prekršaje koji mu se stavljaju na teret, a za odluku o krivnji dao je valjane razloge o odlučnim činjenicama, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

8. Predviđena novčana kazna za predmetni prekršaj u odnosu na fizičku osobu-obrtnika je u vrijeme počinjenja djela bila propisana u rasponu od 35.000,00 do 100.000,00 kuna. Ovdje je potrebno istaknuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj: 114/22.), koji za predmetni prekršaj propisuje nešto blažu novčanu kaznu (u iznosu od  4640,00 eura do 13.270,00 eura, a što je prema fiksnom tečaju konverzije - 7.53450, niži iznos od kazne propisane u kunama, kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku). Prema načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

9. Što se tiče žalbenog navoda tužitelja vezanog uz odluku o kazni Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da u konkretnom slučaju ima osnove za preinačenje odluke o kazni.

10.Razlozi koje prvostupanjski sud navodi u obrazloženju svoje odluke o kazni nisu razlozi zbog kojih se okrivljenika temeljem članka 38. Prekršajnog zakona može u konkretnom predmetu osloboditi od kazne već se radi o olakotnim okolnostima koje opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 37 stavak 2. Prekršajnog zakona. Slijedom navedenog, ovaj Sud je prihvativši žalbu tužitelja preinačio odluku o kazni prvostupanjskog suda, te je okrivljeniku utvrdio maksimalno ublažene novčane kazne za predmetne prekršaje, a potom izrekao ukupnu novčanu kaznu kao pod točkom I izreke ove presude, ispod propisanog minimuma novčane kazne za ovakvu vrstu prekršaja. Ovaj sud smatra da je upravo ovako izrečena novčana kazna razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika.

11. Po mišljenju ovog suda tako odmjerenom novčanom kaznom ispuniti će se svrha izricanja prekršajnih sankcija i postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.

12. Ukoliko okrivljenik u roku od 15 dana od primitka ove presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

13.Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 1. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća :

Diana Pavlečić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom suda u Dubrovniku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.