REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4027/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu KALLAY & PARTNERI d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, koji je zastupan po punomoćniku Ivanu Luetiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bradvica Marić Wahl Cesarec d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-149/2025-3 od 16. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2141/2022- 27 od 17. ožujka 2025., na sjednici održanoj 1. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova povodom odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-149/2025-3 od 16. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2141/2022-27 od 17. ožujka 2025. postavljajući slijedeća pravna pitanja:

„1) U slučaju kada poslodavac u obrazloženju odluke o otkazu navodi da je prethodno donio određenu drugu odluku, smatra li se da ta druga odluka postaje sastavni dio obrazloženja odluke o otkazu?

2) Pod uvjetom da sastavni dio obrazloženja odluke o otkazu može predstavljati neki drugi dokument poslodavca, mora li, da bi obrazloženje otkaza u tom dijelu bilo valjano, taj drugi dokument biti dostavljen radniku najkasnije kada i odluka o otkazu? 3) Može li poslodavac, u slučaju ukidanja radnog mjesta radnika, u obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu navesti isključivo da je predmetno radno mjesto ukinuto i da je prestala potreba za radom radnika, a da se takvo obrazloženje smatra dostatnim za zakonitost poslovno uvjetovanog otkaza?

4) Kada se poslodavac jednom savjetuje s radničkim vijećem o namjeri donošenja određene odluke sukladno članku 150. Zakona o radu, presumira li se da je za potrebe budućih savjetovanja radničkom vijeću poznato je li ta prethodna odluka uistinu donesena i u kojem sadržaju?

5) Ako poslodavac prilikom otkazivanja ugovora o radu sam preuzme obvezu primjene socijalnih kriterija iz članka 115. stavka 2. Zakona o radu, proizlazi li iz toga obveza poslodavca da te kriterije primijeni na način propisan Zakonom o radu, te dovodi li propuštanje njihove pravilne primjene do nezakonitosti, odnosno nedopuštenosti odluke o otkazu?“,

pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da je pobijanom odlukom zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede temeljnih prava zaštićenih čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija).

2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga i predlaže da se odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na prijedlog.

3. Polazeći od čl. 385.a ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Postavljenim pravnim pitanjima tužitelj u bitnom polazi od vlastite ocjene provedenih dokaza zanemarujući činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova i pravnu ocjenu prema kojoj je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu donijeta u postupku reorganizacije poslovanja pravnog prednika tuženika prethodno odluci o pripajanju poslodavca tužitelja (OT OPTIMA TELEKOM d.o.o.) tuženiku, te ocjene da je poslodavac imao autonomno pravo organizirati organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima u kojim okolnostima je ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je prethodno bio zaposlen tužitelj.

3.2. Suprotno navodima tužitelja odluke na koje se kao razloge važnosti u prijedlogu za dopuštenje revizije ne odnose se na podudarne pravne situacije, dok je pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana odluka u skladu je sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda (Rev 617/2024-4 od 21. svibnja 2024., Rev 90/2021-3 od 13. travnja 2021.).

4. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke.

5. Temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

5.1. U odnosu na navode tužitelja da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

5.2. Pobijanom odlukom odgovoreno je na sve odlučujuće navode tužitelja. Odluka je detaljno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.

6. Stoga je je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke.

7. Prema ocjeni ovoga suda odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje parnice te je temeljem čl. 155. st. 1. ZPP zahtjev tuženika za naknadom troškova odbijen.

7.1. Prilikom ocjene opravdanosti ovog zahtjeva sud je uzeo u obzir okolnost da ova procesna radnja koja, iako je izvršena na poziv suda, nije bila od utjecaja na odluku suda jer odgovor na podnesen pravni lijek (u konkretnom slučaju izvanredni) nema zakonom predviđene posljedice za stranku koja ovu procesnu radnju ne izvrši.

7.2. Stoga, imajući u vidu sadržaj čl. 155 st. 1. ZPP, te ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, povezujući ovu odredbu sa čl. 10. st. 1. ZPP koji upućuje na obvezu postupanja suda u parničnom postupku na način da se uzrokuje što manje troškova, ovaj sud je ocijenio da zahtjev tuženika za naknadom troškova za odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

Zagreb, 1. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek