REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] D 5

Poslovni broj: Us I-1632/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja DG (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Milenko Ilić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Puli, Mletačka 12/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670), Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupa službena osoba AG, uz sudjelovanje zainteresirane osobe P.P.C. Buzet d.o.o. (OIB: 72070167302), Buzet, Most 24, kojeg zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom društvu Reljić, Zelić, Židanić i Mar d.o.o. (OIB: 65986891408), Zagreb, Derenčinova 1, radi prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/249, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od 16. kolovoza 2024. godine.

II. Odbija se žalba P.P.C. Buzet d.o.o., Buzet izjavljena protiv točke 1. rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Pazin, KLASA: UP/I-502-03/18-02/392, URBROJ: 338-18-02-24-32 od 23. veljače 2024. godine.

III. O troškovima ovog upravnog spora bit će odlučeno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Točkom 1. prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Pazin, KLASA: UP/I-502- 03/18-02/392, URBROJ: 338-18-02-24-32 od 23. veljače 2024., tužitelju su ozljedom na radu priznati ozljeda od 6. prosinca 2015. i dijagnoze šifri prema MKB-u S73.1 (iščašenje i nategnuće kuka) i S76.4 (ozljeda drugih nespecificiranih mišića i tetiva u području bedra), uz priznavanje pripadajućih prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu. Točkom 2. navedenog rješenja odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje dijagnoze šifre M90.3 (osteonekroza kod kesonske bolesti) ozljedom na radu, dok je točkom 3. rješenja utvrđeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Usvojivši žalbu tadašnjeg tužiteljeva poslodavca P.P.C. Buzet d.o.o., Buzet (ovdje: zainteresirane osobe) izjavljenu protiv točke 1. prvostupanjskog rješenja, tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-502-03/24-01/249, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od 16. kolovoza 2024., poništio točku 1. prvostupanjskog rješenja, te je u tom dijelu tuženik riješio stvar nepriznavanjem spomenute ozljede na radu te nepriznavanjem s time povezanih prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

3. Tužitelj u tužbi i u kasnijem podnesku osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Tužitelju u drugostupanjskom stadiju upravnog postupka nije omogućeno izjašnjenje o nalazu i mišljenju drugostupanjskog tijela vještačenja, a obrazloženje osporavanog rješenja je manjkavo. U konkretnom slučaju ispunjeni su elementi definicije ozljede na radu. U upravnom je postupku pogrešno utvrđeno da nema uzročno-posljedične veze ozljeđivanja sa štetnim događajem. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko rješenje, te da sam riješi stvar odbijanjem žalbe zainteresirane osobe i potvrđivanjem prvostupanjskog rješenja. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 4.280,00 eura (PDV uključen).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporenog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba P.P.C Buzet d.o.o., Buzet u odgovoru na tužbu i u nastavku spora ističe nesukladnosti u izjavama svojih zaposlenika o spornom događaju, pita se kako to da tužitelj na sudu nije pobijao odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (koja inače kao takva ne bi opstala da se zaista radilo o ozljedi na radu), te dodaje da je tužitelj i ranije imao ozbiljnih zdravstvenih teškoća. Niz okolnosti i dokaza upućuje na to da se tužitelj nije ozlijedio na radu kod zainteresirane osobe kao poslodavca. Da je tužitelj ozljedu prijavio po redovnoj proceduri bilo bi provedeno alkotestiranje što je ovdje izbjegnuto. Da se tužitelj za pomoć obratio javnoj bolnici ona bi bila dužna provesti alkotestiranje i obavijestiti policiju budući da je riječ o ozljedi na radu, ali je tužitelj otišao u privatnu ustanovu koja nema dužnost provedbe alko testiranja i prijave policiji. Zainteresirana osoba suglasna je s drugostupanjskom odlukom tuženika, te upire na upravnosudsku praksu za koju smatra da ide u prilog njezinoj argumentaciji. Zainteresirana osoba predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura (PDV uključen).

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovog upravnog spora. Na prijedlog tužitelja, u ovome je sporu, na sporne stručno-medicinske okolnosti izveden dokaz medicinskim vještačenjem. Vještačenje je povjereno Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu. Predstavnica ustanove vještačenja prim. dr. sc. SG, dr. med., specijalistica medicine rada i sporta, stalna sudska vještakinja medicine rada, iznijela je nalaz i mišljenje u pisanom obliku, uz dodatno izlaganje na raspravi. Sud nije prihvatio daljnje dokazne prijedloge tužitelja, zbog razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja, te budući da i bez izvođenja tih dokaza stanje spisa spora omogućuje presuđenje u korist tužitelja.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 10. rujna 2025., utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Prema članku 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13 i 137/13), ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, smatra se: ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima (t. 1.); bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (t. 2.); ozljeda nastala na način iz točke 1. navedenoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (t. 3.); ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. toga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. navedenog Zakona (t. 4.).

9. Člankom 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da se ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.) (t. 1.); aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.) (t. 2.); namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti (t. 3.); atake kronične bolesti (t. 4.); urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest (t. 5.).

10. Mjerodavne su i odredbe Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 119/18, 41/19, 22/20, 39/20, 2/22 i 3/23).

11. Osporavana odluka tuženika bazira se na nalazu, mišljenju i ocjeni tuženikova Liječničkog povjerenstva od 12. kolovoza 2023. godine. Ključni dio tog nalaza, mišljenja i ocjene glasi:

„Slijedom navedenoga Liječničko povjerenstvo je mišljenja da se dg šifre prema MKB-10 S73.1 iščašenje i nategnuće kuka i S73 4 i Ozljeda drugih i nespecificiranih mišića i tetiva u području bedra koje su potvrđene u medicinskoj dokumentaciji ne mogu uzročno posljedično vezati za predmetni događaj od 06.12.2015. prvenstveno zbog verificirane bolesti Mb A utq p p. lat.sin po specijalisti ortopedu od 26. 01.2015, ali i verificiranih kroničnih degenerativnih bolesti mišićno koštanog sustava (MR koljena od 06.12.2017. opisuje gonartrozu desnog koljena uz hydrops.) koje predstavljaju predispoziciju zdravstvenog stanja što je vidljivo iz ranijih padova po stepenicama dana 27.08.2013. i 13.09.2013.

Ocjena: Liječničko povjerenstvo II Direkcije utvrđuje se dijagnoze šifri prema MKB-10 S73 1 iščašenje i nategnuće kuka S76.4 i Ozljeda drugih i nespecificiranih mišića i tetiva u području bedra ne mogu uzročno posljedično vezati za predmetni događaj od 06.12.2015. jer su verificirane kronične degenerativne bolesti mišićno koštanog sustava koje predstavljaju predispoziciju zdravstvenog stanja.“

12. S tim nalazom, mišljenjem i ocjenom Liječničkog povjerenstva tužitelja nije suglasan Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Zagreb (u nastavku teksta: Institut). Srž nalaza i mišljenja sudskog vještačenja Instituta glasi:

„Dana 6.12.2015.g., u dobi od 51 godinu, tijekom redovnog radnog vremena u popodnevnoj smjeni tužitelj je prilikom silaska s viličara zadobio ozljedu u vidu istegnuća mišića i tetiva vanjske strane desne natkoljenice. Jaka bol javila se na vanjskoj strani desne natkoljenice u času zaokreta trupa i spuštanja desne noge na pod. Isti dan tužitelj je uz bolove dovršio radnu smjenu, te je zbog pogoršanja bolova sljedeći dan pregledan od strane ortopeda sa postavljenom dijagnozom ozljede mišića i tetiva vanjske strane desne natkoljenice (MKB-10 S76.4) i preporukom konzervativnog liječenja (hod sa štakama, mirovanje, hlađenje, analgetici po potrebi). Do veljače 2016.g. provedena je, uz redovite kontrole ortopeda, i ambulantna fizikalna terapija sa smirivanjem tegoba. Tužitelj je bolovanje radi liječenja ove ozljede koristio u razdoblju 15.12.2015.-20.2.2016. pod dijagnozom MKB-10 S73 - nategnuće ligamenata zgloba kuka (bolovanje mu je otvoreno 15.12.2015. jer je od ozljeđivanja do tada koristio godišnji odmor). Po povratku na posao tegobe sa desnom natkoljenicom se pojačavaju te se nastavljaju ortopedske kontrole uz ponovno otvaranje bolovanja 1.3.2016.g. pod istom dijagnozom (MKB-10 S73). Kroz 2016.g. provedena je dijagnostička obrada desnog kuka sa utvrđenom dijagnozom aseptične nekroze glave desne bedrene kosti, te je proveden tretman u barokomori sa dobrim efektom na smanjenje bolova. U sklopu bolovanja je pridodana dijagnoza MKB-10 M87.3 - sekundarna nekroza glave bedrene kosti (u zdravstvenom kartonu je ova dijagnoza tijekom 2016.g. izmijenjena iz administrativnih razloga u MKB-10 M90.3- nekroza kosti kod kesonske bolesti, jer je pod ovom dijagnozom tužitelj mogao na uputnicu provesti tretman u barokomori). Kroz 2017.g. provode se ortopedske kontrole i ambulantna fizikalna terapija sa daljnjim subjektivnim poboljšanjem, ali bez objektivnih znakova poboljšanja stanja glave bedrene kosti pa je ortoped u siječnju 2018.g. preporučio ugradnju umjetnog kuka desno. Na desnom koljenu su 2017.g. utvrđene blage degenerativne promjene. Bolovanje započeto radi liječenja opisanog poremećaja mišićja desne natkoljenice i glave desne bedrene kosti 1.3.2016.g. završeno je 31.1.2018.g. Po povratku na posao tužitelj je u ožujku 2018.g. dobio otkaz kao višak radne snage, a u studenom iste godine zaposlio se na istim poslovima vozača viljuškara kod drugog poslodavca gdje radi do danas. Od 2018.g. do danas tužitelj nije imao značajnijih zdravstvenih poteškoća, navodi samo povremene bolove i određenu slabost desne natkoljenice i kuka, ali na aktualnom radnom mjestu radno funkcionira. Nije se još odlučio na ugradnju umjetnog kuka. Navodi da je njegovo aktualno radno mjesto bitno povoljnije od prijašnjeg, jer svaki vozač viličara ima svog pomoćnika pa kroz radnu smjenu ne mora silaziti s viličara, što u prijašnjoj firmi nije bio slučaj. Aktualni način rada mu dozvoljava da obavlja posao vozača viličara u punom radnom vremenu bez obzira na poremećaj desnog zgloba kuka. Za ozljedu nastalu 6.12.2015.g. prijavu o ozljedi na radu je prema tuženiku pokrenuo sam tužitelj tek 2018.g. bez sudjelovanja tadašnjeg poslodavca. Prvostupanjskim rješenjem od 25.10.2019.g. tužitelju ozljede pod MKB-10 šiframa S73, S76.4 i M90.3 nisu priznate ozljedom na radu zbog manjkavosti prijave, ali je u žalbenom postupku sa rješenjem od 15.1.2020.g. usvojena žalba tužitelja i predmet vraćen na novu prvostupanjsku ocjenu. Novo prvostupanjsko rješenje tuženika od 23.2.2024.g. tužitelju priznaje dijagnoze šifre prema MKB-u: S73.1 Iščašenje i nategnuće kuka i S76.4 Ozljeda drugih i nespecificiranih mišića i tetiva u području bedra, ozljedom na radu koja se dogodila 06.12.2015.g., dok dijagnoza šifre prema MKB-u- M90.3 Osteonekroza kod kesonske bolesti nije priznata ozljedom na radu. U žalbenom postupku koji pokreće bivši poslodavac tužitelja P.P.C. Buzet d.o.o. tuženik rješenjem od 16.8.2024.g. usvaja žalbu, poništava prvostupanjsko rješenje i ocjenjuje da se dijagnoze šifre prema MKB-u S73.1 Iščašenje i nategnuće kuka i S76.4 Ozljeda drugih i nespecificiranih mišića i tetiva u području bedra ne priznaju ozljedom na radu uz obrazloženje da su kod tužitelja verificirane kronične degenerativne bolesti mišićno koštanog sustava (Haglundova bolest i degenerativne promjene desnog koljena) koje predstavljaju predispoziciju zdravstvenog stanja za nastanak predmetne ozljede desne natkoljenice. Na ovo drugostupanjsko rješenje tuženika tužitelj ustaje sa predmetnom tužbom.

Prema svemu navedenom može se zaključiti da je tužitelj osoba koja kroz život nije teže bolovala, niti je bivala teže ozljeđivana prije predmetne ozljede iz prosinca 2015.g. Dana 6.12.2015.g. tužitelj je tijekom redovnog radnog vremena ozlijeđen pri silasku sa viličara, kada mu se izmakla desna noga pri spuštanju na pod uz istezanje ligamenata i oštećenje mišića vanjske strane natkoljenice. U priloženoj medicinskoj dokumentaciji prati se početak liječenja dan iza ozljeđivanja sa definiranom dijagnozom ozljede koja je sukladna postupku silaska s viličara i neželjenom pokretu u desnom kuku koji se opisuje. Ranije ozljede desnog koljena iz 2013.g. i oba stopala iz 2014.g. su bile izliječene bez trajnih posljedica, a prisutne blage degenerativne promjene desnog koljena utvrđene kod tužitelja 2017.g. u dobi od 53 godine su očekivane u sklopu fiziološkog procesa starenja. Stoga kod tužitelja ne nalazim predispozicija zdravstvenog stanja koje bi, u skladu sa čl. 67. st. 5 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13, 137/13 i 98/19, 33/23), bile uzročno od utjecaja na predmetnu ozljedu desne natkoljenice, uzimajući pri tome u obzir i lokaciju i mehanizam nastanka ozljede.

Zaključno, smatram da nalaz, mišljenje i ocjena drugostupanjskog tijela vještačenja provedenog za tuženika 12.8.2024.g. nije stručno-medicinski osnovan u smislu odredaba članka 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13, 137/13 i 98/19, 33/23), te Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 119/18, 41/19, 22/20, 39/20, 2/22). Tužitelju je ozljede pod MKB-10 dijagnozama šifri: S73.1 Iščašenje i nategnuće kuka i S76.4 Ozljeda drugih i nespecificiranih mišića i tetiva u području bedra, opravdano priznati ozljedom na radu koja se dogodila 06.12.2015.g.“

13. Predstavnica Instituta u raspravnom izlaganju dodaje, u bitnome, sljedeće. Tuženik i zainteresirana osoba u bitnome prigovaraju pisanom nalazu i mišljenju Instituta u dvije točke. Prvo, mojoj procjeni da tužitelj prije predmetne ozljede nije bio teže ozljeđivan upirujući u ozljedu desnog koljena iz 2013. i pete stopala iz 2014. u sklopu koje je postavljena i dijagnoza Haglundove bolesti. Degenerativne promjene desnog koljena utvrđene su 2017. godine. Ove dvije ozljede i degenerativne promjene desnog koljena tuženik i zainteresirana osoba utvrđuju kao predispoziciju zdravstvenog stanja temeljem koje je nastala predmetna ozljeda. Drugo, navode da po ergonomskim načelima nije bilo moguće da dođe do predmetne ozljede desne natkoljenice prilikom silaska s viličara. U odnosu na prvu primjedbu iznosim sljedeće. Obje ozljede (iz 2013. i 2014.) bile su intenziteta koji nije zahtijevao kirurško liječenje, već samo mirovanje i fizikalnu terapiju. Ove ozljede su izliječene i nisu ostavile trajne posljedice po funkciju donjih ekstremiteta kod tužitelja. Haglundova bolest je tužitelju dijagnosticirana tijekom liječenja ozljede 2014. u sklopu koje se vjerojatno i razvila upala sluzne vreće između Ahilove tetive i petne kosti nakon natučenja stopala i nategnuća tetive. Ova bolest nije zabilježena u medicinskoj dokumentaciji tužitelja ni prije ni poslije ove ozljede stopala. Kod tužitelja su blage degenerativne promijene desnog koljena utvrđene radiološkim nalazom iz prosinca 2017. godine, tj. dvije godine nakon predmetne ozljede, tako da se mogu te promijene jedino razmatrati kao eventualna posljedica, a ne uzrok predmetne ozljede iz 2015. godine. Bilo koja ozljeda sama po sebi ne može se procjenjivati kao predispozicija nekih budućih ozljeda ako nije ostavila nikakve posljedica. U odnosu na drugu primjedbu navodim da je uvid u vrijeme i mehanizam nastanka ozljede neizostavni dio procjene postojanja ozljede na radu, što uvijek uvažava i tuženik pri donošenju svojeg mišljenja. Stoga sam i ja detaljnije razmatrala podatke koji su s aspekta postupka silaženja radnika s viličara, a koji su bili priloženi predmetnom spisu. Dodatno sam o tome ispitala i tužitelja pri pregledu u sklopu ovog vještačenja. Imamo tri opisa silaženja, jedan od tužitelja i dva od svjedoka iz drugog sudskog predmeta. Dakle, opis silaženja sa viličara je zapravo sličan u sva tri iskaza, svi su slažu da se sa viličara silazi s lijeve strane jer su na desnoj strani komande. Tužitelj i jedan svjedok dalje navode da se pri silaženju radnik lijevom rukom uhvati za rukohvat na lijevoj strani viličara, lijevu nogu spusti na podest i potom se desnim kukom zarotira tijelo unatrag i potom se spusti dolje desnom nogom. Drugi svjedok nešto drugačije opisuje postupak silaženja tako da se radnik desnom rukom uhvati za rukovat na lijevoj strani viličara, da desnu nogu spusti na stepenicu odnosno podest, što pretpostavljam da mora biti sa okretom jednakim onome prije navedenim i potom lijevom nogom kao prvom silazi na podest. Dakle, oba opisa uključuju mogućnost istezanja vanjske strane desne natkoljenice pri rotaciji desnog kuka. Ne bih rekla da se radi o kontinuitetu ozljeda. Ozlijeđeni su različiti dijelovi tijela drugim mehanizmom, a i kao što sam rekla izliječeni su, dok je Haglundova bolest zabilježena samo pri ozljedi stopala i nikada više u medicinskoj dokumentaciji tužitelja koja je bila dostupna do 2024. godine. Što se tiče osteonekroze, radi se o propadanju bedrene kosti u zglobu kuka. Ona nije bila utvrđena prije predmetne ozljede nego nakon nje, a prije predmetne ozljede u medicinskoj dokumentaciji, uključujući zdravstveni karton tužitelja, nema nikakvih podataka o tegobama ili poremećajima kukova kod tužitelja. Da sam ja bila na mjestu obiteljskog liječnika tužitelja preporučila bih prijavu ozljede na radu. Odgovarajući na upit zainteresirane osobe dodaje da se teoretski tužitelj mogao ozlijediti bilo gdje pri sličnom pokretu. Predstavnica Instituta slaže se s nalazom i mišljenjem prvostupanjskog tijela vještačenja tuženika.

14. O nalazu i mišljenju Instituta stranke su se izjasnile pisano i raspravno.

14.1. Tužitelj nema primjedbe na taj nalaz i mišljenje, smatrajući ga sveobuhvatnim, objektivnim, jasno obrazloženim, nepristranim i argumentiranim.

14.2. Tuženik se poziva na očitovanje svojeg Liječničkog povjerenstva od 12. lipnja 2025., koje ostaje pri svojoj ocjeni da su kod tužitelja verificirane kronične degenerativne bolesti mišićno koštanog sustava koje predstavljaju predispoziciju zdravstvenog stanja.

14.3. Zainteresirana osoba protivi se nalazu i mišljenju Instituta kao neosnovanom, neobrazloženom i paušalnom. Napominje da Institut vrlo šturo analizira sam nalaz i mišljenje drugostupanjskog tijela vještačenja, ne dajući obrazloženje što to u potonjem nalazu i mišljenju nije osnovano i zašto, ali zato se upušta u ocjenjivanje i kvalifikaciju činjenica i događaja, izvan zadaće vještačenja. Podsjeća da liječnik opće prakse ovdje nije prijavio ozljedu na radu. Čak i ako bi se prihvatio opis štetnog događaja koji je sudska vještakinja iznijela na raspravi, zainteresirana osoba osporava da je do toga došlo na radu za zainteresiranu osobu, budući da su svjedoci iskazali da je tužitelj često radio u fušu.

15. Nalaz i mišljenje Instituta, sagledan u cjelini pisanog i raspravnog izlaganja, Sud ocjenjuje potpunim, koherentnim i uvjerljivim, te sukladnim medicinskim kriterijima sadržanima u odredbama posebnih propisa na području obveznoga zdravstvenog osiguranja u kontekstu priznavanja ozljede na radu, kao i dokumentaciji sadržanoj u spisu predmeta upravnog postupka. Usto, predstavnica Instituta na raspravi je uvjerljivo odgovorila na primjedbe i pitanja zainteresirane osobe, uključujući analizu vremenskog odnosa pojedinih dijelova medicinske dokumentacije s vremenom nastanka sporne ozljede, važnost (ne)postojanja posljedica pojedinih tegoba, te razloge za raščlambu činjeničnog opisa mehanizma nastanka ozljede (u tom je pogledu sudska vještakinja na raspravi i fizički demonstrirala pojedine vrste kretnji tužitelja pri silasku s viličara). Naposljetku, tuženik i zainteresirana osoba nisu predložili provedbu dodatno sudskog vještačenja.

16. Tuženik, dakle, na štetu tužitelja, u upravnom postupku nije potpuno i pravilno utvrdio odlučne stručno-medicinske činjenice, što je utjecalo i na primjenu materijalnog prava te rješavanje predmetne upravne stvari. Zbog toga tuženik nije u cijelosti postupio u skladu s odredbama članka 8. i članka 47. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), vezano uz članak 5. stavak 1. toga Zakona te uz članke 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

17. Što se tiče pravnog aspekta predmetne ozljede, tuženik je detaljno analizirao i elaborirao raspoloživi dokazni materijal, te nije zaključio da je pravni aspekt ovdje sporan. Sud je suglasan s razlozima koje je tome u prilog iznio tuženik. Ti su razlozi zainteresiranoj osobi poznati. Pravni aspekt ozljeđivanja tužitelja osporava samo zainteresirana osoba, ali ona to čini pozivanjem na indirektne indicije (npr. druge elemente radnopravnog položaja tužitelja, općenite navode da je tužitelj ponekad radio u fušu, način prijave ozljede na radu, i sl.). Takvim izlaganjem, međutim, zainteresirana osoba nije dovela u pitanje uvjerljivost tuženikove raščlambe pravnog aspekta konkretnog ozljeđivanja, niti je zainteresirana osoba povezano s time predložila dodatno dokazivanje koje bi bilo usmjereno na bitne elemente pravnog aspekta sâmoga sporni događaj.

18. Sud je, sukladno prethodno iznesenom, poništio drugostupanjsko rješenje, te je sam riješio stvar odbijanjem žalbe zainteresirane osobe izjavljene protiv točke 1. prvostupanjskog rješenja, što ima potvrđujući učinak u odnosu na taj dio prvostupanjske odluke (čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS). Ako je u izvršenju ove presude potrebno donijeti dodatno izvršujuće (razrađujuće) rješenje i/ili poduzeti pojedine upravne radnje, prvostupanjsko tijelo će to učiniti u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude. Pri tome javnopravna tijela nisu ovlaštena preispitivati odluku o meritumu ove upravne stvari, sadržanu u izreci ove presude.

19. Imajući u vidu da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

20. Točka III. izreke presude temelji se na članku 148. stavku 4. ZUS-a.

U Rijeci 1. listopada 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Milenku Iliću, Pula, Mletačka 12/I

- Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3

- Odvjetnici Anamariji Zelić, Zagreb, Derenčinova 1