REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te sutkinje Goranke Ratković i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog VR, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 9. siječnja 2025., klasa: 211-07/25-3/351, urbroj: 511-12-36-25-2, u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljenog VR kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni VR obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 9. siječnja 2025., klasa: 211-07/25-3/351, urbroj: 511-12-36-25-2, okrivljeni VR proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je, na temelju citiranih propisa, kažnjen novčanom kaznom 550,00 eura koju je dužan platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi 66,36 eura.
1.2. Okrivljeniku je, nadalje, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije 3 (tri) mjeseca.
2. Okrivljeni VR je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je neosnovan.
4. Okrivljenik u prigovoru ne poriče počinjenje prekršaja, već navodi je uslijed nesvjestice člana obitelji žurio do obiteljske kuće u pomoć. Ističe kako mu je vozačka dozvola potrebna radi uzdržavanja obitelji, te moli da se uvaži plaćanje 2/3 izrečene novčane kazne i da mu se zaštitna mjera zamijeni radom za opće dobro. Iz navedenih razloga predlaže ukidanje zaštitne mjere ili njenu zamjenu radom za opće dobro.
5. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je već samo inkriminirano ponašanje okrivljenika takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je izrečena zaštitna mjera u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole za obavljanje poslovnih obveza, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere, pri čemu se mora istaknuti da okrivljenik te svoje navode nije dokumentirano niti na drugi način učinio izvjesnim.
5.1. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u visini minimalno iznad zakonom propisanog minimuma trajanja i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u članku 51.a Prekršajnog zakona.
6. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.
7. Nastavno na zahtjev okrivljenika da mu se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro, treba navesti da je rad za opće dobro institut koji je, uz zakonom propisane uvjete, moguće primijeniti samo u postupku izvršenja pravomoćnih odluka pa ovaj sud, prilikom odlučivanja o prigovoru okrivljenika podnesenim protiv prekršajnog naloga, nema zakonske mogućnosti primjene ovog instituta.
8. Okrivljenika se upućuje, a nastavno na njegov zahtjev za plaćanje novčane kazne u visini od 2/3 izrečene kazne, da sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona ima pravo u roku od osam dana od pravomoćnosti pobijanog prekršajnog naloga platiti 2/3 novčane kazne, čime će se smatrati da je ista podmirena u cijelosti.
9. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
10. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 238. stavka 11. u vezi s člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 1. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 otpravka: za okrivljenika i spis.
