Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-587/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetme predsjednice vijeća, Noemi Butorac članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Emira Čustovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kallay&partneri d.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, broj P-3916/2021-39 od 11. srpnja 2025., u sjednici održanoj 1. listopada 2025.

p r e s u d i o i r j e š i o j e

Žalba se djelomično uvažava, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, te se u pobijanom dijelu (točki I. i III. presude, dijelu točke II. rješenja kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka i točki III. rješenja) presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu, broj P-3916/2021-39 od 11. srpnja 2025.

a) preinačuje u dijelu točke I. izreke presude kojim je utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba članka 1. Ugovora o kreditu broj: 418-50-3478710 od 24. svibnja 2006. u kojem je iznos kredita određen u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan;

b) potvrđuje:

- u preostalom dijelu točke I. presude,

- točki III. presude,

- dijelu točke II. rješenja kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka,

- točki III. rješenja

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

" I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 418-50-3478710, koji je potvrđen od strane javnog bilježnika iz Splita Mr. Zoje Puljiz dana 24. svibnja 2006. godine broj OU-452/06 sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa promjenjiva odlukom tuženika i valutna klauzula, a koja u članku 1. glasi: „Kunska protuvrijednost CHF...po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.”; u članku 2. glasi: „...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kreditnim stopama Kreditora.”; u članku 7. glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita...”, dok se tužbeni zahtjev odbija za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 9. koja glasi: "…Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora. Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita…".

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 923,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se do 31. prosinca 2007. god. obračunava u visini od 15% godišnje, od 01. siječnja 2008. god. pa do 31. srpnja 2015. god. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i koja kamata teče:

- na iznos od 8,64 EUR od 12.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,21 EUR od 09.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,94 EUR od 05.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,02 EUR od 06.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,02 EUR od 07.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,31 EUR od 08.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,97 EUR od 01.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,22 EUR od 12.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,45 EUR od 14.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,45 EUR od 13.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,10 EUR od 16.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,94 EUR od 14.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,08 EUR od 13.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR od 17.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR od 22.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR od 19.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR od 28.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR od 23.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR od 23.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR od 22.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR od 27.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR od 26.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR od 27.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR od 31.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR od 28.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR od 28.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR od 26.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR od 24.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR od 27.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,52 EUR od 25.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,52 EUR od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,52 EUR od 03.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,77 EUR od 26.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,77 EUR od 29.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,77 EUR od 21.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,77 EUR od 27.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,77 EUR od 28.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,77 EUR od 02.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,77 EUR od 27.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,77 EUR od 31.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,77 EUR od 02.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,77 EUR od 18.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,77 EUR od 16.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,77 EUR od 14.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,77 EUR od 10.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,77 EUR od 21.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,77 EUR od 03.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,77 EUR od 04.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,77 EUR od 06.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,77 EUR od 12.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,77 EUR od 08.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,77 EUR od 03.05.2013. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.797,24 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se do 31. prosinca 2007. god. obračunava u visini od 15% godišnje, od 01. siječnja 2008. god. pa do 31. srpnja 2015. god. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i koja kamata teče:

- na iznos od 6,30 EUR od 13.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,33 EUR od 17.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,90 EUR od 22.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,88 EUR od 19.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 27,74 EUR od 28.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 44,18 EUR od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,21 EUR od 23.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 45,48 EUR od 23.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,31 EUR od 22.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,59 EUR od 27.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 53,26 EUR od 26.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 69,58 EUR od 27.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 61,14 EUR od 31.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,69 EUR od 28.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 61,15 EUR od 28.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 60,92 EUR od 26.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 71,49 EUR od 24.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,16 EUR od 27.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 96,20 EUR od 25.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 98,57 EUR od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 86,90 EUR od 03.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,10 EUR od 26.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 85,16 EUR od 29.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,99 EUR od 21.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 96,40 EUR od 27.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 96,98 EUR od 28.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 93,95 EUR od 02.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 95,71 EUR od 27.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 97,15 EUR od 31.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 95,93 EUR od 02.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 94,08 EUR od 18.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 93,50 EUR od 16.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 87,72 EUR od 14.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,98 EUR od 10.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 94,61 EUR od 21.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 95,20 EUR od 03.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 94,94 EUR od 04.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 73,84 EUR od 08.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 89,26 EUR od 03.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,76 EUR od 03.05.2013. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

i riješio je

"I. Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena za iznos od 151,74 eura.

II. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.408,05 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od presuđenja (11. srpnja 2025.) do isplate, dok se za više traženo (do iznosa od 3.000,00 eura) zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka u odnosu na djelomično povlačenje tužbe iz točke I izreke ovog rješenja."

2. Protiv točke I. i III. presude, dijela točke II. rješenja kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka i točke III. rješenja, tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan ili presudu ukinuti i predmet vratiti nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je pravovremena i dopuštena.

5. Žalba je samo djelomično osnovana i to u odnosu na odluku prvostupanjskoga suda o utvrđenju ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojim je iznos kredita određen u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj: 418-50-3478710 od 24. svibnja 2006 (dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, a u kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, te kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak. Predmet spora je i zahtjev za isplatu novčane svote od 3.872,48 EUR iz osnove preplaćene tečajne razlike i jednostrane promjene kamatne stope dakle, isplata stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja. Tužitelj zahtjev temelji na članku 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).

7. Među strankama nije sporno da su parnične stranke sklopile Ugovor, da je kreditor odobrio korisniku kredita kunsku protuvrijednosti iznosa od 29.382,20 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 84 mjeseca po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu te da je ugovorena godišnja kamatna stopa u visini od 5,20 %.

8. Sporno je je li tuženik bez osnove stekao ono što mu je tužitelj u otplati kredita platio uslijed promjene tečaja u odnosu na tečaj koji je bio u trenutku sklapanja ugovora i uslijed promjene kamatne stope

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenom dužnosti s obzirom na početak prvostupanjskoga postupka, kao ni povreda na koju je ukazao žalitelj u žalbi jer presuda ima razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se može ispitati njezina zakonitost.

9.1. Međutim, u odnosu na dio točke I. izreke kojim je utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba članka 1. Ugovora u kojem je iznos kredita određen u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

9.2. Naime, u odnosu na utvrđenje ništetnosti ovog dijela ugovorne odredbe članka 1. Ugovora ( kojim je iznos kredita određen u kunskoj protuvrijednosti CHF u svoti od 29.382,20 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja), valja navesti da za to nema uporišta ni u utvrđenjima sadržanim u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 6632/2017 od 14. lipnja 2018. ni u sadržaju provedenog postupka kao ni u odredbama ZOO-a. Slijedom toga valjalo je djelomičnim prihvaćanjem tuženikove žalbe preinačiti pobijanu točku I. izreke u navedenom dijelu temeljem članka 373. ZPP-a i odbiti tužitelja sa tim dijelom postavljenog tužbenog zahtjeva.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da je odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi ništetna jer da ugovori ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, a tuženik da nije prilikom pregovaranja, odnosno prilikom sklapanja Ugovora na valjan i razumljiv način tužitelju objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji sve čimbenici utječu na formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za njega u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi, zbog čega zaključuje da je ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi nepoštena i time i kao takva ništetna.

10.1. Pored toga zaključak o ništetnosti sud temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. rujna 2014. u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., u kojem razdoblju je sklopljen i ovaj Ugovor utvrđeno, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove koje potrošač pokrene radi stečenog bez osnove koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 79/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 - dalje ZZP/07) i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15,14/19 i 19/22 - dalje: ZZP/14).

11. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da se tužiteljev zahtjev temelji na istovjetnom interesu koji je bio predmet postupka po kolektivnoj tužbi u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/72, pa da se tužitelj prema članku 502.c ZPP-a ima pravo pozvati na utvrđenja suda iz tog predmeta i u ovom postupku. Obzirom na nesporne činjenice (da je predmetni ugovor sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, da je ugovoreno da je švicarski franak valuta uz koju je vezana glavnica, da je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom) prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je prema citiranom članku 502.c ZPP-a navedenim pravnim utvrđenjima vezan i u ovom postupku.

12. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj platio tuženiku više nego što bi bio platio da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, pa je tuženiku naložio vratiti tužitelj iznos koji je stekao na osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli budući je isto stekla bez osnove, a odbio tužiteljev zahtjev za isplatom stečenog bez osnove zbog promjenjive kamatne stope budući je nastupila zastara tog potraživanja.

13. Prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti za suđenje o tužiteljevom zahtjevu, a koji prigovor je tuženik istaknuo pozivom na prorogacijsku klauzulu Ugovora o kreditu, zaključivši da iz sporne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu, proizlazi da se radi o unaprijed, po tuženiku formuliranoj odredbi ugovora o kojoj se nije pojedinačno raspravljalo a koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik je za slučaj spora ugovorio mjesnu nadležnost suda vodeći se prvenstveno vlastitim interesima.

14. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članku 375. stavka 1. ZPP-a), valja kazati da je prvostupanjski sud pravilno zaključio o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi utemeljivši taj zaključak na pravnom utvrđenju iz presuda na koje se tužiteljica pozvala te na osnovi dugih provedenih dokaza.

14.1. Žalitelj u žalbi navodi da sud zanemaruje okolnosti konkretnog slučaja, čime dovodi u sumnju ulogu suda u pojedinim parnicama koje pokreću korisnici kredita. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda pozivom i na članak 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem. Nadalje, treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima. Dakle, predmet ispitivanja nisu bile odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihove novčane obveze, a da je potrošač, dakle, u ovom slučaju tužiteljica, usprkos tome i nakon što je informirana odlučila sklopiti Ugovor, a te činjenice tuženik nije dokazao. Naime, na te okolnosti tuženik nije predložio dokaze.

15. Žalbenim navodima ponavljaju se tvrdnje o dopuštenosti valutne klauzule, jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivost valutne klauzule, o tome da je tužitelj mogao birati u kojoj će valuti ugovoriti kredit, ali sve navedeno nije od utjecaja na valjanost utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF i promjenjivu kamatnu stopu jer je taj zaključak pravilno utemeljen na utvrđenjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe (prema članku 502.c ZPP-a).

16. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tražbine valja kazati da je pravilno utvrđenje suda da nije nastupila zastara tražbine u odnosu na tražbinu koju je tuženik stekao na temelju ništetne odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF jer je presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž 6632/17 donesena 14. lipnja 2018. , a tužba u ovom predmetu je podnesena 3. studenoga 2021. pa nije protekao rok zastare od pet godina te da je nastupila zastara tražbine u odnosu na potraživanje koje je tuženik stekao na temelju ništetne odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi.

17. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga obvezan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a time i ništetne.

18. Prvostupanjski je sud pravilno odbio kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti za suđenje o tužiteljevom zahtjevu, a koji prigovor je tuženik istaknuo pozivom na prorogacijsku klauzulu Ugovora o kreditu.

18.1 Iz sporne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu, suprotno žalbenim navodima, proizlazi da se radi o unaprijed, po tuženiku formuliranoj odredbi ugovora o kojoj se nije pojedinačno raspravljalo. Tuženik je za slučaj spora ugovorio mjesnu nadležnost suda vodeći se prvenstveno vlastitim interesima.

18.2. Tužitelj je tužbu podnio Općinskom sudu u Splitu. Tuženik je, pravovremeno, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu, pozivajući se na ugovorenu mjesnu nadležnost (članak 70. ZPP-a)

18.3 Kako je odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti cijenjena kao nepoštena, a imajući u vidu sve okolnosti predmetnog slučaja (udaljenost od Splita do Zagreba, mogućnost dolaska na sud potrošača i slično), tako je pravilno prvostupanjski sud odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu. Naime sukladno i odredbi članka 19. l Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16, dalje ZPK-a prema kojoj potrošač (tužiteljica) može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane (tuženika) pred sudom mjesta gdje potrošač ima prebivalište, odnosno, u konkretnom slučaju, pred Općinskim sudom u Splitu.

19. Prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice pravilno utvrdio, a ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima.

20. Odlukom o troškovima postupka nije povrijeđeno materijalno pravo na tuženikovu štetu. Naime, primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a prilikom obračuna uspjeha stranaka u sporu prvostupanjski je sud propustio uzeti u obzir tužiteljev uspjeh u sporu pogledu osnove tužbenog zahtjeva.

20.1. Tužitelj je uspio u sporu (kvantitativno) 75%, dok je u pogledu osnove tužitelj uspio u cijelosti, pa je ukupni tužiteljev uspjeh u sporu 87,5% (100% + 75% =175% dijeljeno 2 = 87,5%), a tuženikov 12,5 %. Kad se od one stranke koja je u većoj mjeri uspjela, u konkretnom slučaju tužitelja, oduzme postotak tuženikovog uspjeha, kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, razlika iznosi 75,00%.Tako je tužiteljev uspjeh trebalo odmjeriti u postotku od 75,00% a ne u postotku od 50,00 % kako je to zaključio prvostupanjski sud.

20.2. Dakle pravilnim obračunom troškova parničnog postupka došlo bi do povrede materijalnog prava na tuženikovu štetu.

20.3. Ocjenjuje se potrebnim ukazati da prema stavu ovoga suda smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je potreban pristanak tuženika (ukoliko je do povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje) te se neovisno o sadržaju članka 154. ZPP-a povlačenje reflektira na odluku o troškovima uzrokovanim povlačenjem dijela tužbe.

20.4. Međutim nakon što je tužitelj povukao tužbu, a to je uradio nakon nalaza i mišljenja vještaka, postupak je nastavljen prema vrijednosti spora od 3.720,74 EUR (u odnosu, na visinu tužbenog zahtjeva iz tužbe u svoti od 3.872,48 EUR). Oba iznosa se u Tarifi nalaze u istom retku Tarifnog broja 7. točki 1. Tarife (vrijednost predmeta spora od 1.327,00 EUR do 13.272,00 EUR) za koju je vrijednost navedenim tarifnim brojem propisana nagrada odvjetniku u visini od 100 bodova. S obzirom na navedeno tuženiku nisu nastali dodatni troškovi radnjama poduzetim nakon smanjenja tužbenog zahtjeva.

21. Kako je tuženik sa žalbom uspio u neznatnom dijelu, to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude i rješenja temeljem članaka 368. stavak 1., članka 373. i članka 380. točka 2 ZPP-a.

Dubrovnik, 1. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Vetma