REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te sutkinje Goranke Ratković i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog IO, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 22. siječnja 2025., klasa: 211-07/25-3/1397, urbroj: 511-12-36-25-2, u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljenog IO kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni IO obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 22. siječnja 2025., klasa: 211-07/25-3/1397, urbroj: 511-12-36-25-2, okrivljeni IO proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koje mu je izrečena novčana kazna 550,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi 66,36 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije 6 (šest) mjeseci.
2. Okrivljeni IO je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne, troškova postupka i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Iz sadržaja prigovora proizlazi kako okrivljenik priznaje počinjenje prekršaja i izražava kajanje zbog počinjenja istog. U prigovoru navodi kako je uslijed žurbe počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret te moli da se uvaži da mu je vozačka dozvola potrebna za posao. Iz navedenih razloga predlaže da se odgodi stupanje na snagu odluke o novčanoj kazni i troškovima postupke kako bi iste mogao podmiriti te ukidanje zaštitne mjere.
6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 390,00 do 920,00 eura pa novčana kazna od 550,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja kaznu izrečenu u zakonskom rasponu i to ne u najvišem predviđenom iznosu. Valja istaknuti da je okrivljenik do sada pravomoćno osuđivan zbog prekršaja iz oblasti sigurnosti prometa na cestama i to zbog nepropisne brzine kretanja vozilom. Dakle, okrivljenik je osuđivan za isti prekršaj zbog kojeg je i sada proglašen krivim. S obzirom na činjenicu da se radi o višestrukom počinitelju prometnih prekršaja, a ujedno i specijalnom povratniku, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni instituta ublažavanja kazne. Naime, blažim kažnjavanjem ne bi se mogla postići ni opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona, ni svrha kažnjavanja propisana člankom 32. istog zakona. Također, prema članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik je bio dužan priložiti dokaze o činjenicama na koje se poziva u svom prigovoru, što okrivljeni IO nije učinio. Ovaj sud je stava kako je navedena kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je već samo inkriminirano ponašanje okrivljenika takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je izrečena zaštitna mjera u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od 6 mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i s tim povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u članku 51.a Prekršajnog zakona.
7.1. Imajući u vidu prethodno navedeno te s obzirom da okrivljenik nije u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona dokumentirao vlastite navode vezane za neophodnost vozačke dozvole, to navedena okolnost nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri.
8. U odnosu na zahtjev okrivljenika za odgodom nastupanja pravomoćnosti prekršajnog naloga upućuje se okrivljenik kako je podnošenjem prigovora na pobijani prekršajni nalog do navedenoga i došlo.
9. U odnosu na zahtjev okrivljenika da ga se oslobodi obveze plaćanja troška prvostupanjskog postupka ovaj sud je stava kako je visina paušalne svote, određena po prvostupanjskom tijelu, vrlo je blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) i primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, prema podacima i dokumentaciji u spisu ne proizlazi da je okrivljenik lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka, određenih u prekršajnom nalogu, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
9.1. Iz navedenih razloga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 13.27 do 663.61 eura, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
11. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 238. stavka 11. u vezi s člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 1. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
