Poslovni broj: Gž R-1155/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mišo Živaljić, odvjetnik u Splitu, Vukovarska 148/II, protiv tuženika Hotelsko naselje Ruskamen d.o.o., Četvrt Ribnjak 17, 21310 Omiš, OIB: 53902750972, kojeg zastupa punomoćnica Dijana Vulić, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja ništavosti odluke o poslovnom uvjetovanom otkazu i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-421/2019-29 od 14. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-421/2019-29 od 14. studenog 2022.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je djelomično ništava i bez pravne važnosti Odluka o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 23. travnja 2019., u dijelu u kojem je utvrđeno trajanje radnog odnosa, pravo na otkazni rok, pravo na isplatu otpremnine i pravo na jubilarnu nagradu te zahtjev tužiteljice za isplatu na ime otpremnine iznosa od 28.199,99 eur/ 212.472,85 kn te iznos od 504,35 eur/3.800,00 kn na ime jubilarne nagrade, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedene iznose teče od dana 1. rujna 2019. pa do isplate dok je u točki II. izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.065,83 Eur.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.,96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3. Tužiteljica predlaže uvaženje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je bez pravne važnosti Odluka tuženika o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 23. travnja 2019. u dijelu u kojem je utvrđeno trajanje radnog odnosa, pravo na otkazni rok, pravo na isplatu otpremnine i pravo na jubilarnu nagradu te zahtjev tužiteljice za isplatu na ime razlike otpremnine iznosa od 28.199,99 eur/ 212.472,85 kn te iznosa od 504,35 eur/3.800,00 kn na ime jubilarne nagrade zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom kao i u ovoj žalbenoj fazi postupka sporno je pitanje je li tuženik pobijanom Odlukom pravilno utvrdio neprekidno trajanje radnog odnosa tužiteljice kod tuženika s obzirom da je sporno je li tužiteljica u neprekidnom radnom odnosu kod tuženika bila od 22. lipnja 1976. ili pak od 26. veljače 2013. te da li, posljedično nepravilno utvrđenom trajanju neprekidnog radnog odnosa, tužiteljici pripada pravo na isplatu razlike otpremnine u visini od 28.199,99 eur / 212.472,85 kn te pravo na jubilarnu nagradu za 10 godina neprekidnog rada u iznosu od 504,35 eur/3.800,00 kn.

8. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 26. veljače 2013.,

- da je tuženik kao poslodavac predmetni Ugovor otkazao Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 23. travnja 2019.,

- da je tužiteljica protiv navedene Odluke o otkazu ugovora o radu podnijela zahtjev za zaštitu prava u dijelu koji se odnosi na utvrđeno trajanje radnog odnosa, pravo na otkazni rok, isplatu otpremnine i jubilarne nagrade, koji zahtjev je tuženik odbio nakon čega je tužiteljica podnosi tužbu u ovoj pravnoj stvari,

- da tužiteljica protivno utvrđenju tuženika iz sporne Odluke kojom istoj utvrđuje trajanje radnog odnosa od 26. veljače 2013. pa nadalje, tvrdi kako je na radu kod tuženika provela 43 godine jer je radila kod Dalme-Hoteli Omiš d.d. koju je 2000. preuzela tvrtka Dalma-Ruskamen d.d. [adresa], a nakon 2000. tuženik Hotelsko naselje Ruskamen d.o.o.,

- da je 25. rujna 2000. između Dalme-Hoteli Omiš d.d. [adresa] (prethodnog poslodavca) i Dalme-Ruskamen d.o.o. [adresa] (novog poslodavca) sklopljen Ugovor o prenošenju ugovora o radu,

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod Dalme – Hoteli Omiš d.d. od 22. lipnja 1976., s kojom je sukladno odredbama čl. 241. ZR-a sklopila ugovor o radu dana 20. ožujka 1996., a koji ugovor o radu je prenesen na novog poslodavca Dalma-Ruskamen d.o.o. [adresa] tako da se sva prava radnika, postojanje i opseg od kojih ovisi trajanje radnog odnosa kod istog poslodavca priznaju od prvog dana zasnivanja radnog odnosa radnika kod prethodnog poslodavca, odnosno od 22. lipnja 1976., čime novi poslodavac stječe prava i preuzima obveze prethodnog poslodavca koje ovaj ima prema zaposleniku i to od prvog dana zasnivanja radnog odnosa od 22. lipnja 1976.,

- da je osnivač tuženika – Hotelsko naselje Ruskamen d.o.o. trgovačko društvo Studenac d.o.o,

- da je TD Studenac d.o.o. pravni subjekt različit od tuženika,

- da je tužiteljica sporazumno raskinula radni odnos s tuženikom 30. siječnja 2011. i sklopila 31. siječnja 2011. novi Ugovor o radu s TD Studenac d.o.o. do 31. ožujka 2011.,

- da je ponovno sklopila novi Ugovor o radu s tuženikom dana 1. travnja 2011. kojeg sporazumno raskida 21. veljače 2012.,

- da nakon toga tužiteljica ponovno s tuženikom sklapa novi Ugovor o radu 20. ožujka 2012., kojeg sporazumno raskida 27. siječnja 2013. ( list 22 spisa)

- da nakon toga tužiteljica ponovno s tuženikom sklapa novi Ugovor o radu 26. veljače 2013. s pripadajućim Aneksima od 26. veljače 2013., 4. lipnja 2016., 4. rujna 2016. i 1. svibnja 2017. , a koji Ugovor o radu je otkazan spornom Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 23. travnja 2019.

9. Temeljem naprijed iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika od 1976. koji je sporazumno prestao 2011. da bi nakon toga zaključila Ugovor o radu s novim poslodavcem Studenac d.o.o. na kojeg niti uslijed nekih statusnih promjena a niti pravnim poslom nije preneseno poduzeće ranijeg poslodavca. TD Studenac d.o.o. kao novi poslodavac tužiteljice da ne odgovarao za obveze koje je prema tužiteljici imao raniji poslodavac jer da se radi o dva samostalna pravna subjekta s obzirom na način na koji su nastali i stekli pravnu i poslovnu osobnost pa da u konkretnom slučaju sklapanjem ugovora o radu s trgovačkim društvom Studenac d.o.o. nije došlo do prijenosa ugovora u smislu čl. 137. ZR. Činjenica da je trgovačko društvo Studenac d.o.o. osnivač tuženika samim time da ne dovodi do kontinuiteta rada tužiteljice kod tuženika.

10. Nadalje, utvrđuje prvostupanjski sud da tužiteljica nikada nije osporavala zasnivanje radnog odnosa s TD Studenac d.o.o. niti se je žalila odnosno osporavala sklopljene Sporazumne raskide ugovora o radu s tuženikom s čim u vezi zaključuje da je tužiteljica mogla tražiti zaštitu prava u za to propisanim rokovima ako je smatrala da joj je pravo iz radnog odnosa povrijeđeno sporazumnim prestankom radnog odnosa, a što ista nije učinila. Zaključuje prvostupanjski sud da se za isplatu otpremnine u neprekinuti radni staž kod tuženika ne uračunava i radni staž tužiteljice u TD Studenac d.o.o., bez obzira što je isti osnivač tuženika. Studenac d.o.o. da je pravni subjekt različit od tuženika, a ugovor o radu koji je tužiteljica sklopila s tim trgovačkim društvom 31. studenog 2011. da nije prenesen u smislu odredbe čl. 137. ZR na tuženika, već je s tuženikom tužiteljica sklapala novi ugovor o radu. Kako je tužiteljica neprekidno provela na radu kod tuženika 6 godina ( od 23. veljače 2013. do 23. travnja 2019.) te da joj je tuženik za tih 6 godina neprekidnog rada isplatio otpremninu prema obračunu od 29. kolovoza 2019. tj. u visini od 4.516,13 eur/34.026,80 kn, što je među strankama i neprijeporno), dok pravo na jubilarnu nagradu, sukladno odredbi čl. 111. Kolektivnog ugovora od 1. rujna 2000. ( dalje Kolektivni ugovor) prema kojoj zaposlenik ima pravo na jubilarnu nagradu za neprekidni radni staž navršen kod istog poslodavca tek nakon navršenih 10 godina radnog staža) tužiteljica nije stekla, jer je u neprekidnom radnom odnosu kod tuženika 6 godina, to kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem djelomično ništavim odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu u dijelu utvrđenja trajanja radnog odnosa, prava na otkazni rok, otpremninu i jubilarnu nagradu kao i zahtjev za isplatu razlike otpremnine i jubilarne nagrade te odlučuje kao u točki I. izreke pobijane odluke.

11. Odredom čl. 126.st.1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., dalje ZR) koji se primjenjuje na konkretan slučaj propisano je da:

(1) Radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem.

(2) Otpremnina se ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca.

12. Protivno žalbenim navodima tužiteljice u donošenju pobijane presude nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a. U presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava te provedenih dokaza, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

13. Također u donošenju pobijane presude nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

14. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo pa neosnovano tužiteljica sadržajem žalbe upire na postojanje žalbenih razloga iz odredbe čl. 353.st.1.t. 2. i 3. ZPP-a.

15. Pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, kao ni primjena materijalnog prava nisu dovedeni u pitanje žalbenim navodima tužiteljice.

16. Neosnovano tužiteljica osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o dužini neprekidnog trajanja radno odnosa kod tuženika te neosnovano smatra da je ista bila u neprekidnom radnom odnosu kod tuženika od 22. lipnja 1976. pa nadalje.

17. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda temeljeno na priležećim Ugovorima o radu, o neprekidnom trajanju radnog odnosa tužiteljice kod tuženika u razdoblju od 23. veljače 2013. do 23. travnja 2019. tj. utvrđenje da je tužiteljica neprekidno provela na radu kod tuženika 6 godina za kojih 6 godina neprekidnog rada je tuženik tužiteljici isplatio otpremninu.

18. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik spornom Odlukom o otkazu pravilno utvrdio dužinu trajanja radnog odnosa kao i trajanje otkaznog roka to je pravilno kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je djelomično ništava i bez pravne važnosti Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 23. travnja 2019.

19. Iako je tužiteljica, kako to ističe sadržajem žalbe radni odnos kod prednika tuženika zasnovala još 22. lipnja 1976. te iako je Ugovor o rad kojeg je imala sklopljenog s istim prenesen na Dalma-Ruskamen d.o.o. sada tuženika i to Ugovorom o prenošenju ugovora o radu na novog poslodavca od 25. rujna 2000. ( list 58) čime je nastavljen kontinuitet radnog odnosa, unatoč navedenom neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je njezin radni odnos kod tuženika do donošenja sporne Odluke o otkazu od 23. travnja 2019. bio neprekidan.

20. Ovo iz razlog jer je tužiteljica, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud 31. siječnja 2011. sklopila Ugovor o radu TD Studenca d.o.o. koji je različita pravna osoba od tuženika, a koji Ugovor o radu je sklopljen nakon što joj je radni odnos kod tuženika prestao Sporazumom od 30. siječnja 2011. koji po tužiteljici nije pobijan.

21. Okolnost što je TD Studenaca d.o.o. osnivač tuženika te što je tužiteljica poslove radnog mjesta za koje je imala sklopljen Ugovor o radu faktično obavljala na istom mjestu rada, a na što upire sadržajem žalbe, nisu od odlučnog značenja za pitanje kontinuiteta trajanja njezinog radnog odnosa između ovih osoba kada je ista poslove obavljala temeljem Ugovora o radu sklapanim s različitim pravnim osobama kao poslodavcima te kada njezin ugovor o radu u smislu odredbe čl. 137. ZR-a nije bio prenesen i na ovog poslodavca

22. U konačnosti, kako to proizlazi iz stanja spisa te kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, tužiteljica je naknadno ponovno sklapala Ugovore o radu s tuženikom, te s istim sklopila i Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 20. ožujka 2012. za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja smjene u kuhinji, koji ugovor je prestao Sporazumom o prestanku Ugovora o radu / radnog odnosa od 27. siječnja 2013. ( list 23) sklopljenog između ovdje stranka, vezano uz koji je tužiteljica dala i Izjavu ( list 24 spisa) o preuzimanja predmetnog Sporazuma zajedno s Prijavom o prestanku osiguranja prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje te Odjavu u obveznom zdravstvenom osiguranju, a koji Sporazum o prestanku Ugovora o radu/radnog odnosa, kako to utvrđuje prvostupanjski sud, tužiteljica nije pobijala, to čak da se i uzme da je tužiteljica bila kontinuirano u radnom odnosu kod tuženika od 22. lipnja 1976. taj kontinuitet je u svakom slučaju prekinut Sporazumom o prestanku ugovora o radu/radnog odnosa od 27. siječnja 2013. kojeg tužiteljica nije pobijala niti inicirala sudski postupka vezano uz utvrđenje nevaljanosti istog.

23. Kada je tužiteljica nakon tako sporazumnog prestanka Ugovora o radu od 27. siječnja 2013. s tuženikom ponovno sklopila Ugovor o radu od 26. veljače 2013. (list 25-26 spisa) to je pravilno utvrđenje te zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik, u situaciji kao što je konkretna, nakon što je tužiteljici spornom Odlukom o otkazu ugovora o radu od 23. travnja 2019. otkazao ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom, pravilno pobijanom Odlukom utvrdio trajanje neprekidnog radnog odnosa tužiteljice u dužini od šest godina te posljedično istom pravilno utvrdio trajanje otkaznog roka sukladno odredbi čl. 135. Kolektivnog ugovora u trajanju od četiri mjeseca te pravilno otpremninu u smislu odredbe čl. 126. ZR-a u svezi s odredbom 139. istog Kolektivnog ugovora isplatio tužiteljici uzimajući u obzir neprekidno trajanje radnog odnosa kod tuženika od 6 godina, a ne i ranija razdoblja rada.

24. Kako valjanost među strankama Sklopljenog sporazuma o prestanku ugovora o radu iz siječnja 2013. tužiteljica u za to propisanim zakonskim rokovima nije pobijala, to su stranke i sud istim vezani pa su od irelevantnog značenja žalbeni navodi tužiteljice da isto nije činila, bilo zbog ucjena bilo zbog prijetnji otkazom.

25. Nadalje žalbeni navodi tužiteljice da je prije donošenja sporne Odluke o otkazu ugovora o radu od 23. travnja 2019. bila zatočena kod tuženika, čak da su i osnovani nisu od odlučnog značenja za presuđenje, u situaciji kao što je konkretna kada je tužiteljica protiv te Odluke o otkazu zatražila zaštitu te inicirala ovaj postupak u kojem valjanost predmetne Odluke u konačnosti pobija u dijelu utvrđenog trajanja neprekidnog rada kod tuženika te trajanja otkaznog roka, prava na isplatu otpremnine te jubilarnu nagradu.

26. Obzirom je tužiteljica kako to pravilno utvrđeno u prvostupanjskom postupku bila u neprekidnom radnom odnosu kod tuženika u trajanju od šest godina tj. od 26. veljače 2013. pa nadalje do donošenja sporne Odluke o otkazu, te kako joj se u neprekidni radni staž za isplatu otpremnine, zbog prekida radnog odnosa, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud ne računa i raniji radni staž a kako joj je tuženik za neprekidni radni staž od 6 godina isplatio otpremninu, kako je to utvrđeno po prvostupanjskom sudu, pravilnost kojih utvrđenja tužiteljica sadržajem žalbe i ne dovodi u pitanje, to je pravilno prvostupanjski sud kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike otpremnine za 43 godine neprekidnog rada u visini od 28.199,99 eur kao i zahtjev tužiteljice za isplatu jubilarne nagrade za navršenih 10 godina neprekidnog rada u visini od 504,35 eur koje pravo tužiteljica u smislu odredbe čl. 111. Kolektivnog ugovora nije stekla jer je u neprekidnom radnom odnosu kod tuženika bila 6 godina.

27. Tužiteljica nije uspjela u sporu pa ju je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a obvezao na naknadu parničnog troška tuženiku.

28. Slijedom naprijed iznijetog na temelju odredbe čl. 368.st.1.ZPP-a žalbu tužiteljice kao neosnovanu valjalo je odbiti te prvostupanjsku presudu potvrditi te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Rijeci 1. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković