REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1320/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužitelja JF iz Bošnjaka, Antuna Mihanovića 124, OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Dražen Štivić, odvjetnik u Županji, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Zvonarević, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P- 116/2025-12 od 29. srpnja 2025., 1. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-116/2025-12 od 29. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tuženik. Ističe da u obrazloženju pobijanog rješenja sud navodi da je uvidom u Ugovor o osiguranju i Opće uvjete utvrdio da je odredba članka 36. Općih uvjeta tuženika nepoštena pa da je u smislu odredbe članka 59. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ništetna. Temeljem navedenog, sud smatra da je mjesno nadležan Općinski sud u Vinkovcima, a ne Općinski građanski sud u Zagrebu. Sud smatra da tužitelj o toj odredbi nije mogao pregovarati, već ju je bio prisiljen prihvatiti, a da ta odredba ima za cilj ili učinak isključivanje i ometanje prava tužitelja na poduzimanje pravnih radnji. Sud navodi da tužitelj ima primanja oko 1.000,00 eur s kojima uzdržava obitelj, a kako živi u [adresa] smatra da bi tužitelj bio doveden u težak materijalni položaj kada bi radi suđenja putovao u Zagreb i plaćao sve troškove vezane za vođenje postupka u Zagrebu. Zbog toga sud smatra da se ovdje radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja kao potrošača. Smatra da se u naprijed sažetoj argumentaciji suda ne nalaze utemeljeni i zakoniti razlozi za odbijanje prigovora mjesne nenadležnosti kao i tvrdnje o ništetnosti odredbe o mjesnoj nadležnosti u Općim uvjetima. Sud je propustio utvrditi i dati obrazloženje da li odredba o mjesnoj nadležnosti koja je sadržana u Općim uvjetima ovdje tuženika predstavlja jedinstvenu i rijetku pojavu u pravnim aktima osiguravatelja ili se ovakva odredba uobičajeno nalazi u Općim uvjetima i drugih osiguravatelja. Osim spomenutih osiguravatelja, notorno je da se odredbe o mjesnoj nadležnosti uobičajeno nalaze i u Općim uvjetima ili u konkretnim ugovorima poduzeća koja se bave telekomunikacijskim uslugama, kod banaka, leasing kuća, raznih prodavatelja i dr. Dakle, očigledno je riječ o adhezijskim ugovorima gdje potrošač pristupa u naprijed definirani sadržaj ugovora pri čemu ima utjecaja na definiranje merituma ugovora što je ovdje predmet osiguranja, premija osiguranja, cijena i dr., međutim sve ostale odredbe uobičajeno nisu predmet pregovora već se njima pristupa tako što se iste prihvaćaju sklapanjem cijelog ugovora. Protivi se tvrdnjama suda da odredba o mjesnoj nadležnosti dovodi tužitelja u znatno teži i neravnopravan položaj u odnosu na tuženika, budući eventualne teškoće s financiranjem postupka ne podrazumijevaju da bi tužitelj bio u pravno neravnopravnom položaju u odnosu na svoja suštinska prava iz ugovora o osiguranju, već se radi o tehničkim pitanjima koja ne umanjuju pravo i ravnopravan položaj tužitelja u odnosu na ostvarivanje pravnih interesa iz ugovora o osiguranju. Slijedom navedenog, smatra da pobijano rješenje nije utemeljeno na valjanim činjeničnim i pravnim argumentima zbog čega predlaže da se uvaži žalba, ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili uvaži žalba te preinači pobijano rješenje na način da utvrdi da je prvostupanjski sud nenadležan i da predmet uputi sudu u Zagrebu.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Prvostupanjski je sud odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, s obrazloženjem da, iako je nesporno da je člankom 36. Općih uvjeta za osiguranje imovine tuženika određeno da je u slučaju spora proizašlog iz ugovora o osiguranju mjesno nadležan sud u Zagrebu, u ovom slučaju primjenjuje se odredba Zakona o zaštiti potrošača kao i Direktiva Vijeća broj 937/13/EEZ od 5. travnja 1993. koja je sastavni dio zakonodavstva Republike Hrvatske, a odredbom članka 3. Direktive regulirani su nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima, te se smatra nepoštenom jednostrana klauzula ugovora o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori, a koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Mjesna nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika nije određena u konkretnom tipskom ugovoru zaključenom između parničnih stanaka, nego u Općim uvjetima poslovanja tuženika, te se radi o nepoštenoj odredbi jer tužitelj – potrošač nije mogao pregovarati o Općim uvjetima tuženika, pa samim time ni o članku uvjeta kojima se određuje nadležnost suda u Zagrebu, a što je svakako protivno načelu savjesnosti i poštenja, budući da stranke bez posebnog pregovaranja jedna drugoj uvjetuju nadležnost suda, čime u ovom slučaju tuženik sebe dovodi u znatno povoljniji položaj od tužitelja.
5. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita te u njenom donošenju nije ostvaren ni jedan žalbeni razlog.
6. Nije sporno da su stranke zaključile Ugovor o osiguranju imovine broj police P116-102493147 od 14. travnja 2023., a predmet osiguranja je nekretnina tužitelja označena kao k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Također nije sporno da je člankom 36. Općih uvjeta za osiguranje imovine tuženika određeno da je u slučaju spora proizašlog iz ugovora o osiguranju mjesno nadležan sud u Zagrebu.
7. U ovom slučaju, kako je tužitelj potrošač, primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/2022. i 59/2023. - dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora, kao i Direktiva Vijeća broj 937/13/EEZ od 5. travnja 1993. (dalje: Direktiva) koja je sastavni dio zakonodavstva Republike Hrvatske, te koji je bio na snazi u vrijeme zasnivanja odnosa između parničnih stranaka.
8. Tužitelj ima prebivalište u [adresa], na području nadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima, kojem je podnesena i tužba, te koje je od Zagreba udaljen oko 270 km.
9. Ugovor sklopljen među strankama je potrošački ugovor, za odlučivanje o prigovoru tuženika da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost primjenjuje se ZZP koji u članku 53. stavku 1. propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (članak 53. stavak 2. ZZP-a), a prema odredbi članka 59. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništetna. ZZP je usklađen s pravnim aktima Europske unije, među ostalim s Direktivom o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima, koje se protive načelu savjesti i poštenja (nepoštenim odredbama).
10. Osim toga, obveza je sudova da prate europsku sudsku praksu, tako i presudu Suda Europske unije u predmetu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi, kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. U toj je odluci sud zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru, kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bila posebno pregovarana, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Dakle, da bi se neka ugovorna odredba mogla ocijeniti nepoštenom treba da je protivna načelu savjesnosti i poštenja, da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, te da je uzrokovala znatnu neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama.
11. U konkretnom slučaju ugovor o osiguranju između tužitelja i tuženika sklopljen je u Županji, a ugovornu odredbu o mjesnoj nadležnosti suda u Zagrebu formulirao je unaprijed tuženik kao trgovac u svojim Općim uvjetima i o toj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Ugovaranjem nadležnosti suda njegovog sjedišta za sve sporove tuženik ostvaruje pogodnost bitno manjih troškova u odnosu na tužitelja kao korisnika osiguranja, s obzirom na udaljenost mjesta prebivališta tužitelja od suda čija je nadležnost ugovorena, što bi za tužitelja izazvalo visoke troškove dolaska na sud, a time i znatnu neravnotežu o položaju ugovornih strana.
12. Kako iz svih utvrđenih okolnosti proizlazi da u konkretnoj situaciji ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu ona je u smislu članka 59. stavka 1. ZZP-a ništetna. Nadležnost prvostupanjskog suda može se posredno izvesti i tumačenjem odredaba Uredbe Vijeća broj 44/2001 od 22. prosinca 2010. o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima, kao i Uredbe (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, u predmetima potrošačkih ugovora, koje uređuju nadležnost država članica, kada propisuju da se tužba potrošača protiv druge ugovorne stranke može podići ili pred sudovima države članice na čijem području ta ugovorna stranka ima prebivalište ili pred sudovima države članice na čijem području potrošač ima prebivalište, jer su sve te odredbe donesene radi zaštite i lakšeg ostvarivanja prava potrošača.
13. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020. usvojen je zaključak da je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti. Te činjenice je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, teško imovno stanje tužitelja i udaljenost suda ugovorene nadležnosti od prebivališta tužitelja.
14. Irelevantni su žalbeni navodi žalitelja da se ovakve odredbe uobičajeno nalaze u Općim uvjetima i drugih osiguravatelja i poduzeća koja se bave telekomunikacijskim uslugama, kod banaka, leasing kuća, raznih prodavatelja i dr., jer ako se i nalaze ne znači da su u skladu sa naprijed navedenim odredbama, a uostalom od slučaja do slučaja se utvrđuje da li je u svakom konkretnom slučaju, suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročena znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također se na radi, suprotno žalbenim navodima, o adhezijskim ugovorima gdje potrošač pristupa naprijed definiranom sadržaju ugovora pri čemu ima utjecaja na definiranje merituma ugovora što je ovdje predmet osiguranja, premija osiguranja, cijena i dr., međutim da sve ostale odredbe uobičajeno nisu predmet pregovora. Naime, predmet pregovaranja su sve odredbe ugovora i tek kad se ugovorne strane suglase o svim odredbama ugovora, isti je zaključen.
15. Slijedom navedenog, odbijena je žalba žalitelja kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje po članku 380. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.).
U Puli-Pola 1. listopada 2025.
Sutkinja:
Nataša Babić
