Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1692/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Draženki Buntak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 54-Pn-844/2021-49 od 29. kolovoza 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 01. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 54-Pn-844/2021-49 od 29. kolovoza 2022. godine.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 57.068,00 kuna na ime naknade štete, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, sve pobliže opisano u izreci.

2. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 16.750,00 kuna.

3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza tužitelja, kao i iskaza svjedoka RO, nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. ..., te uvida u spis Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ko- 2418/02, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske i imovinske štete u vezi štetnog događaja od 07. studenoga 1999. godine u kojem je isti prema tužbenim navodima zadobio tjelesne ozljede od JO, koji se u to vrijeme nalazio na odsluženju kazne zatvora, te je bio pušten na vikend u smislu korištenja pogodnosti iz članka 130. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ br. 128/99, u nastavku teksta: ZIKZ).

7. U vezi toga utvrđuje da se JO u razdoblju od 11. rujna 1999. godine do 22. siječnja 2000. godine nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu, temeljem presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ko-2010/97 od 21. listopada 1997. godine, kojom je isti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, te da je koristio pogodnost izlaska iz zatvora od 06. studenoga 1999. godine u 09,00 sati do 07. studenoga 1999. godine u 09,00 sati, u skladu s odredbama ZIKZ- a, odnosno da mu je odobrena pogodnost izlaska iz zatvora nakon ispunjenih uvjeta.

8. Nadalje utvrđuje da je protiv JO kao okrivljenika vođen u predmetu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ko-2418/02 kazneni postupak zbog predmetnog štetnog događaja od 07. studenoga 1999. godine, zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 92. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04 i 84/05), a da je taj kazneni postupak postupak obustavljen zbog smrti navedenog okrivljenika rješenjem suda od 24. ožujka 2006. godine.

9. Prvostupanjski sud utvrđuje da se iz međusobno proturječnih iskaza tužitelja i svjedoka EO i RO ne može zaključiti da je upravo JO bio osoba koja je dana 07. studenoga 1999. godine tjelesno ozlijedila tužitelja, odnosno da je utužena šteta nastala tužitelju zbog kaznenog djela kojeg bi na njegovu štetu počinio JO, pa utvrđuje da se na pitanje zastare predmetnog zahtjeva za naknadu (ne)imovinske štete ne primjenjuje odredba članka 377. ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, u nastavku teksta: ZOO), već odredba članka 376. stavak 2. ZOO-a, u skladu s kojom odredbom da je nastupila zastara tužbe koja je podnesena dana 24. lipnja 2015. godine, budući je ista podnesena po proteku petogodišnjeg zastarnog roka računajući od 23. kolovoza 2001. godine kao dana kada je završeno liječenje tužitelja.

10. Iz navedenih razloga, a pozivom i na odredbe članaka 8., 219. stavak 1. i 221.a ZPP-a, odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

11. Odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbama članaka 154. stavak 1., 155. i 163. ZPP-a.

12. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tužitelj, te se u svemu može ispitati.

13. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. tog Zakona, jer je prvostupanjski sud činjenice na kojima je utemeljio pobijanu odluku utvrdio na način propisan potonjom odredbom ZPP-a.

14. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim, ali ne iz razloga na kojima se temelji pobijana odluka (presuda).

15. Naime, u konkretnom slučaju riječ je o zahtjevu tužitelja za naknadu (ne)imovinske štete za koju isti tvrdi da je posljedica tjelesne ozljede koju je pretrpio fizičkim napadom od strane JO iz [adresa], koja osoba se prema pravilnom utvrđenju suda u to vrijeme nalazila na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu temeljem presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ko-2010/97 od 21. listopada 1997. godine, a u vrijeme kada je nastao utuženi štetni događaj, tj. dana **.**.1999., JO je koristio pogodnost izlaska iz zatvora u skladu s odredbama Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela, privredne prijestupe i prekršaje („Narodne novine“ br. 21/74, 39/74, 55/88, 19/90 i 66/93, u nastavku teksta: ZIS).

15.1. Odredbom članka 159. stavak 1. ZIS-a bilo je propisano da upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda može osuđenima davati razne pogodnosti kao nagradu za njihovo dobro ponašanje i zalaganje na radu, kao i iz drugih razloga tretmana, pri čemu je u stavku 2. istog članka tog Zakona bilo određeno da se pogodnosti mogu sastojati u odobrenju češćih primanja pošiljaka i posjeta, primanja posjeta bez nadzora ili izvan kaznenog organa, u davanju dopusta do sedam dana ali ne više od dva puta u istoj godini, u odobravanju slobodnog izlaska izvan kaznenog organa, djelomičnog ili potpunog korištenja neprekidnog odmora izvan kaznenog organa, dok je odredbom članka 159. stavak 3. ZIS-a bilo propisano da će pogodnosti koje se sastoje u davanju dopusta, slobodnom izlasku ili potpunom korištenju neprekidnog odmora izvan ustanove, upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda davat na osnovi mišljenja kolegija.

15.2. Dakle, odredbom članka 159. stavak 1. ZIS-a bili su propisani kriteriji prema kojima je osuđenim osobama bilo moguće davanje pogodnosti iz odredbe stavka 2. tog članka ZIS-a, pri čemu tim člankom, a niti drugim odredbama ZIS-a, nije bilo propisano da se odobrenje za davanje naznačenih pogodnosti ne može izdati ukoliko je osuđenik (u konkretnom slučaju JO) počinitelj većeg broja drugih kaznenih djela, pa je u tom kontekstu neosnovano pozivanje tužitelja na sadržaj u spis priložene službene bilješke sastavljene dana 09. prosinca 1999. godine u prostorijama VI Policijske postaje Policijske uprave Zagrebačke (list 49 spisa) u kojoj se napominje da je JO evidentiran kao počinitelj više kaznenih djela.

15.3. Budući da je predmetni štetni događaj prema tužbenim navodima nastao dana 07. studenoga 1999. godine oko 01,00 sati, a iz priložene izlaznice kojom je dana **.**.1999. JO od strane upravitelja Okružnog zatvora Zagreb odobreno korištenje izlaza iz zatvora od 06. studenoga 1999. godine u 09,00 sati do 07. studenoga 1999. godine u 09,00 sati (list 108 spisa) proizlazi da je istome takva pogodnost odobrena u skladu s odredbom članka 159. stavak 2. ZIS-a, uz obrazloženje da je navedeni osuđenik u cijelosti ispunio odredbe članaka 45. i 47. Kućnog reda za osuđene i prekršajno kažnjene osobe u Okružnom zatvoru Zagreb, a tužitelj nije dokazao protivno, niti je u tom pogledu predložio provođenje odgovarajućih dokaza, to je već iz tih razloga pravilno odbijen zahtjev tužitelja za naknadu utužene štete.

16. Naime, tužitelj je u ovoj parnici mogao uspjeti pod uvjetom da je između ostalog dokazao da je za nastanak utuženog štetnog događaja od 07. studenoga 1999. godine, a posljedično tome i štete, (su)odgovoran tuženik, u vezi čega je odredbom članka 13. tada važećeg Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ br. 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 127/00, 59/01, 199/03, 79/07 i 150/11, u nastavku teksta: ZSDU) bilo propisano da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

16.1. Dakle, tuženik bi u smislu odredbe članka 13. ZSDU-a mogao odgovarati za utuženu štetu jedino ukoliko bi spomenuta izlaznica sa lista 108 spisa bila posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada Okružnog zatvora Zagreb, koji je kao kazneni organ imao u skladu s odredbom članka 24. stavak 2. i 3. ZIS-a status posebnog organa državne uprave pod neposrednim nadzorom Ministarstva pravosuđa. Pri tome se pod nezakonitim radom smatra svako djelovanje suprotno odredbama i načelima važećeg pravnog poretka, dok nepravilno djelovanje znači postupanje suprotno pravilima struke koje odudara od uobičajene metode rada u državnom tijelu, odnosno postupanje protivno svrsi koja je određena ili ponašanje suprotno zahtjevu koji bi u javnom interesu valjalo ostvariti normalnim obavljanjem službe ili djelatnosti.

17. Budući da tužitelj nije dokazao da je utužena šteta nastala kao posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada Okružnog zatvora Zagreb, pravilno je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev.

18. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja navodi tužitelja kojima osporava pravilnost činjeničnih i pravnih utvrđenja suda na kojima je utemeljena pobijana presuda, jer je neovisno o (ne)osnovanosti tih tvrdnji trebalo odbiti tužbeni zahtjev.

19. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredaba članaka 154. stavak 1., 155. i 163. ZPP-a.

20. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, pozivom na odredbu članka 373.a stavak 1. ZPP-a.

21. Primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, jer isti nije uspio u tom postupku.

U Rijeci, 01. listopada 2025. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar