REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5581/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe 3 D d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe OL, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine‟ broj: 111/21.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe 3 D d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe OL, podnesenoj po branitelju Marku Kuzmanoviću, odvjetniku u Puli, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 74. Pp-14050/2023 od 27. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe 3 D d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe OL, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o prekršajno pravnim sankcijama izrečenim okrivljenicima, na način da se okrivljenoj pravnoj osobi 3 D d.o.o. za prekršaj opisan u izreci pobijane presude, na temelju istog pravnog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 600,00 (šesto) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi OL u iznosu od 250,00 (dvjestopedeset) eura, koje su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, novčane kazne smatrati u cijelosti plaćenima ako u navedenom roku okrivljenici plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni.

II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe 3 D d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe OL i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, se potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona, okrivljena pravna osoba 3 D d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba OL dužni su platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba 3 D d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba OL proglašeni su krivima i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba 3 D d.o.o. novčanom kaznom u iznosu od 700,00 (sedamsto) eura, a okrivljena odgovorna osoba OL novčanom kaznom u iznosu od 300,00 (tristo) eura, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom je određeno da će se novčane kazne smatrati plaćenim u cjelini ako okrivljenici plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

3. Također su istom presudom okrivljenici obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura, svaki.

4. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu iz svih žalbenih osnova.

5. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je neosnovana.

7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ovaj sud je ocijenio da je u prvostupanjskom postupku u potpunosti i točno utvrđeno činjenično stanje i djelo pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa, da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti niti bitna povreda odredaba prekršajnog postupka na koju ukazuju žalitelji.

8. Neosnovano žalitelji u svojoj žalbi ističu da im je povrijeđeno pravo na obranu te da nikada nisu imali prilike pročitati sadržaj zapisnika na kojem se temelji optužni prijedlog jer iz stanja spisa proizlazi da je navedeni zapisnik o kontroli pročitan na ročištu na koje su okrivljenici uredno pozvani te su imali mogućnost očitovanja na isti, kao i očitovanja na iskaz ispitanog svjedoka, koji je također tada pročitan, no nisu se odazvali niti su svoj izostanak opravdali, odnosno imali su mogućnost ostvariti sva procesna prava koja im prema zakonu pripadaju.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je, u skladu s ovlaštenjem da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju, na temelju članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio te je, suprotno navodima okrivljenika, dao valjane i obrazložene razloge zbog kojih nije prihvatio obranu okrivljenika, kao i razloge zbog kojih smatra da nije potrebno provođenje daljnjih dokaza, s obzirom da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, te razloge zašto je u cijelosti prihvatio iskaz saslušanog svjedoka, ŠL, referenta ZAMP-a, na temelju kojeg, kao i očitovanja ovlaštenog tužitelja, donio svoj zaključak o krivnji.

10. Navodi žalbe kojima žalitelji ističu da činjenično stanje nije potpuno i točno utvrđeno, odnosno da u postupku nije utvrđeno jesu li se tv uređaji uopće koristili i koja su autorska djela bila reproducirana u tijeku kontrole, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost donesene odluke, budući da je za ostvarenje predmetnog prekršaja, u skladu s odredbama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, dostatno već i samo omogućavanje pripadnicima javnosti pristup autorskom djelu u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu, u konkretnom slučaju gostima tj. korisnicima smještajnih jedinica u kojima su postavljeni tv uređaji, a što je valjano obrazložio i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

11. Nadalje, ni sami okrivljenici u svojoj žalbi ne osporavaju postojanje tv uređaja u smještajnim jedinicama City center, Pula accomodation, no neosnovano navode da tv uređaje koriste za promotivne svrhe, jer je nemoguće kontrolirati i ograničiti praćenje TV programa isključivo na određeni sadržaj te ih navedena okolnost ne može ekskulpirati od odgovornosti za prekršaj za koji se terete, kao što su neosnovani i navodi žalitelja na okolnost plaćanja naknade za korištenje autorskih glazbenih djela na kojima glazbeni servis Produkcija studio C.P.G d.o.o. ima autorska prava, budući da iz priloženih ugovora na koje se okrivljenici pozivaju, ne proizlazi da se isti odnose i na inkriminirano razdoblje.

12. U odnosu na žalbeni navod okrivljenika da se u konkretnom slučaju radi o produljenom prekršaju jer je u nekoliko mjeseci protiv njih pokrenuto više prekršajnih postupaka zbog identičnog činjeničnog stanja, valja istaknuti da se u konkretnom slučaju ne radi o djelatnosti okrivljenika počinjenoj u kontinuitetu pa da bi se moglo govoriti o produljenom prekršaju, već se radi o više vremenski odvojenih radnji, odnosno o više pojedinačnih prekršaja počinjenih različitih zgoda. Pritom, valja naglasiti da, u skladu s odredbom članka 99. stavka 8. Prekršajnog zakona, sud može, dakle i ne mora, odlučiti da se provede jedinstveni postupak kad se pred njim vode odvojeni postupci protiv istih osoba za više prekršaja.

13. Slijedom navedenom, prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka, imao osnove za zaključak da su okrivljenici kritične zgode javno priopćavali autorska glazbena djela koristeći uređaj sa zvučnicima, iako za takvo priopćavanje nisu posjedovali zakonom propisano odobrenje Hrvatskog društva skladatelja - ZAMP-a, kao udruge za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela, te svojim postupanjem ostvarili sva bitna obilježja prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2., za koji su pravilno i zakonito proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama.

14. Za odluku o krivnji, prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima, kojima u bitnom ponavljaju navode svoje obrane i ne poriču odlučne činjenice, žalitelji nisu objektivno i argumentirano doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

15. Ispitujući odluku o prekršajno pravnim sankcijama, ovaj sud je ocijenio da, iako je prvostupanjski sud na strani okrivljenika kao otegotnu okolnost ocijenio raniju prekršajnu kažnjavanost te im je izrekao novčane kazne u iznosima iznad zakonom propisanog minimuma za tu vrstu prekršaja, počinio je povredu materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, propisanu odredbom članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, jer je u izreci naveo da se okrivljenici kažnjavaju uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, no okrivljenicima za djelo opisano u izreci nije izrekao ublažene novčane kazne, već kaznu iznad zakonom propisanog minimuma, te je na taj način povrijedio zakon na njihovu štetu. Naime, za navedeni prekršaj zakonom je propisana kazna u rasponu od 5.000,00 kuna do 50.000,00 kuna za pravnu osobu i u rasponu od 2.000,00 kuna do 10.000,00 kuna za odgovornu osobu u pravnoj osobi. Stoga je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na novčane kazne izrečene okrivljenicima te im je za navedeno djelo izrekao novčane kazne u iznosu kao u točki I. izreke, s tim da, u skladu s člankom 152. Prekršajnog zakona, ako okrivljenici, u roku koji je određen za plaćanje kazni, plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, novčane kazne smatrat će se u cijelosti plaćenima.

16. Ovaj sud nije našao razloge za ublažavanje novčane kazne u smislu prihvaćanja žalbe okrivljenika, iako je imao u vidu činjenicu da je u odnosu na raniju prekršajnu kažnjavanost okrivljenika nastupila rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti svih odluka o prekršajima, na koje se poziva prvostupanjski sud, protekao rok od tri godine, osim za preinačavanje odluke o novčanim kaznama po službenoj dužnosti, zbog pravilne primjene zakona, odnosno saniranja povrede zakona na štetu okrivljenika, počinjene od strane prvostupanjskog suda te smatra da će tako izrečenim novčanim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja, dok žalitelji ne ističu i ne dokumentiraju nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje ublažavanje kazni.

17. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota je, sukladno članku 138. stavku 3. i 5. Prekršajnog zakona, određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka.

18. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 1. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Odluke se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 6 (šest) otpravka: za spis, okrivljenike, branitelja i ovlaštenog tužitelja.