Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-5368/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, sutkinje Goranke Ratković i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene HK, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023.), odlučujući o prigovoru okrivljene podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković od 30. ožujka 2024., klasa: 211-07/24-3/3833, urbroj: 511-03-12-24-1, u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu prigovora okrivljene HK, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odnosu na novčanu kaznu na način da se prihvaćaju utvrđene novčane kazne za prekršaje iz članka 229. stavka 5. i članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te se na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. okrivljenici izriče ukupna novčana kazna 1.350,00 eura (tisuću tristo pedeset eura) koju je okrivljena dužna platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Odbija se kao neosnovan prigovor okrivljene HK, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.

III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljena FK obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura) u roku 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković od 30. ožujka 2024., klasa: 211-07/24-3/3833, urbroj: 511-03-12-24-1, okrivljena FK proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaje iz članka 229. stavka 5. i članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa te je, na temelju citiranih propisa, kažnjena ukupnom novčanom kaznom 1.450,00 eura. Pored navedenog okrivljenici je pobijanim prekršajnim nalogom na temelju članka 228. i 239. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije 3 (tri) mjeseca te je obvezana na naknadu troškova prvostupanjskog prekršajnog postupka 104,88 eura.

2. Okrivljena FK je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene joj novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor je neosnovan.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, jesu li počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

4.1. Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo, u odnosu na prekršaje činjenično opisane u izreci pobijanog prekršajnog naloga, u smislu odredbe članka 196. točke 5. u vezi s člankom 39. stavkom 1. točkom 2. Prekršajnog zakona, povrijedilo materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenice.

4.2. Naime, prema podacima u spisu (Prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković od 30. ožujka 2024., klasa: 211-07/24-3/3833, urbroj: 511-03-12-24-1), izdavatelj prekršajnog naloga je u pobijanom prekršajnom nalogu utvrdio pojedinačne kazne za prekršaje koji se okrivljenici stavljaju na teret i to na način da je za prekršaj iz članka 229. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrdio kaznu od 30,00 eura, a za prekršaj iz članka 282. stavka 9. istoga zakona utvrdio kaznu od 1.320,00 eura te potom izrekao ukupnu novčanu kaznu 1.450,00 eura.

4.3. Odredbom članka 39. stavaka 1. točkom. 2. Prekršajnog zakona propisano je:

„(1) Ako počinitelj prekršaja s jednom ili više radnji počini više prekršaja za koje mu se istodobno sudi i sud se odlučio kazniti ga, sud će za svaki počinjeni prekršaj utvrditi kaznu prema zakonu a zatim će za sve te prekršaje izreći ukupnu kaznu, pri tome sud je dužan držati se ovih pravila:

2. ako je za svaki prekršaj utvrdio novčanu kaznu, izreći će ukupnu novčanu kaznu koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni, time da ona ne može premašiti dvostruke opće maksimume novčane kazne propisane odredbom članka 33. stavcima 1. do 8. ovoga Zakona (osim u slučaju iz članka 33. stavka 9.)“

4.4. Dakle, citiranom zakonskom odredbom jasno je navedeno da ukoliko počinitelj s jednom ili više radnji počini više prekršaja za koje mu se istodobno sudi, utoliko je sud, odnosno u ovom slučaju izdavatelj prekršajnog naloga, dužan prvenstveno utvrditi pojedinačne novčane kazne, a potom će izreći ukupnu novčanu kaznu koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni, pridržavajući se navedenih ograničenja iz članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona u pogledu njezine visine, a što tužitelj u pobijanom prekršajnom nalogu nije učinio, jer je pojedinačno utvrđene kazne nepravilno zbrojio na štetu okrivljenice tako što joj je izrekao kaznu od 1.450,00 eura umjesto kazne od 1.350,00 eura, koja bi bila ispravan zbroj pojedinačno utvrđenih kazni za predmetne prekršaje.

5. Okrivljenica u prigovoru ne negira počinjenje prekršaja, navodi kako je uslijed stresa donijela pogrešnu odluku kada joj je od strane policijskog službenika ponuđeno podvrgavanje ispitivanju utvrđivanja prisutnosti droga ili lijekova u organizmu, odnosno liječničkom pregledu uzimanja krvi i urina. Pored navedenog, ističe kako je naknadno napravila testiranje na isto te prilaže nalaze. Iz prigovora proizlazi da je majka troje maloljetne djece te joj je zbog obaveza vezanih uz njih nužna vozačka dozvola. Iz navedenih razloga predlaže ublažavanje novčane kazne i ukidanje zaštitne mjere.

6. Razmatrajući odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra kako navodi u prigovoru u odnosu na izrečenu novčanu kaznu ne daju osnova za primjenu odredaba o ublažavanju iz članka 37. Prekršajnog zakona i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, tako da je visina novčane kazne preinačena samo u povodu povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice.

7. Nadalje, razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je već samo inkriminirano ponašanje okrivljenice takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je izrečena zaštitna mjera u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnosti navedene u prigovoru nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere, pri čemu se mora istaknuti da okrivljenica te svoje navode nije dokumentirala niti na drugi način učinio izvjesnim.

7.1. Duljina trajanja izrečene mjere od 3 mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u visini samo dva mjeseca dulje od zakonom propisanog minimuma trajanja, a imajući na umu sve okolnosti počinjenih prekršaja i s tim povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u članku 51.a Prekršajnog zakona.

7.2. Dokumentacija priložena spisu, točnije nalazi naknadno provedenog testiranja na prisutnost alkohola i droga u organizmu, iako predstavljaju ispravnu namjeru okrivljenice, u konkretnom slučaju ne mogu se smatrati olakotnom okolnosti u odnosu na počinjene prekršaje, pa kao takvi ne mogu imati ni utjecaja na visinu novčane kazne i trajanje zaštitne mjere. Naime, sama odredba članka 282. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama predviđa mogućnost da se osoba, na zahtjev ovlaštenih policijskih službenika, podvrgne ispitivanju prisutnosti alkohola i droga u organizmu kada joj je to ponuđeno. Da je okrivljenica tada postupila po prijedlogu istih, ne bi došlo do počinjenja prekršaja, a budući da se biće navedenog prekršaja ostvaruje upravo ne postupanjem po prijedlogu i uputi policijskog službenika, naknadno samoinicijativno testiranje ne može biti od utjecaja na visinu kazne i trajanje mjere, koji su između ostalog, po mišljenju ovoga suda, pravilno utvrđeni.

7. 3. U odnosu na prijedlog okrivljenice da se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro, treba navesti da je rad za opće dobro institut koji je, uz zakonom propisane uvjete, moguće primijeniti samo u postupku izvršenja pravomoćnih odluka pa ovaj sud, prilikom odlučivanja o prigovoru okrivljenice podnesenim protiv prekršajnog naloga, nema zakonske mogućnosti primjene ovog instituta.

8. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenice ili samo okrivljenice. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.

9. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 238. stavka 11. u vezi s člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 1. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj, Policijskoj postaji Metković u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.