Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe BN TRANS d.o.o., zastupane po braniteljima Eciji Kuljić-Bajić i Meri Blasov Pavasović, odvjetnicama iz Splita, zbog prekršaja iz članka 115. stavka 1. podstavka 17. i stavka 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN 41/18, 98/19, 30/21, 89/21, 114/22), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 6. ožujka 2023., broj: 23. Pp-5592/2022, na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe BN TRANS d.o.o. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljena pravna osoba je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura), u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju okrivljena pravna osoba je proglašena krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 1.100,00 eura, zbog prekršaja iz članka 115. stavka 1. podstavka 17. i stavka 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljena pravna osoba je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljena pravna osoba je pravodobno, putem branitelja, podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka, navodeći u bitnom da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je jedini razlog zbog kojeg je okrivljenik proglašen krivim isključivo činjenica što dozvola za prijevoz tereta nije ovjerena na graničnom prijelazu iako je ista bila pravilno popunjena od strane okrivljenika, pa proizlazi da je okrivljenik proglašen krivim za propust Carinske uprave odnosno za propust koji Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu nije niti predviđena kao prekršaj niti je na bilo koji način dokazano da je upravo okrivljenik odgovoran za taj propust. U dokaznom postupku nesumnjivo je utvrđeno da je dozvola za prijevoz tereta, baš kao i sva ostala dokumentacija bila uredno i pravilno popunjena, međutim, da je jedina nepravilnost činjenica da dozvola nije ovjerena od strane djelatnika Carinske uprave. ČJ, viši inspektor cestovnog prometa iskazao je kako je vozač dokumentaciju morao predati na graničnom prijelazu te da ni sam ne zna čiji je propust to što dozvola nije ovjerena od strane djelatnika Carinske uprave, odnosno da je lako moguće da je došlo do propusta u radu djelatnika Carinske uprave na graničnom prijelazu. Ratio odredbe čl. 87. st. 5. ZPCP nije nametnuti obvezu stranom prijevozniku da popunjava dozvolu za prijevoz na mjestima na kojima istu, po pozitivnim pravnim propisima RH, prijevoznik nije niti dužan niti ovlašten ispunjavati već je svojim pečatom ovjerava/ispunjava Carinska uprava, a niti je ratio da se nametne stranom prijevozniku obveza provjeravati rad Carinske uprave. U postupku je također utvrđeno da je kritične prigode teretni kamion okrivljenika pravne osobe uredno ušao u Republiku Hrvatsku na graničnom prijelazu Kamensko, te da je Carinska uprava te prigode utvrdila da okrivljenik nema urednu i važeću dozvolu za prijevoz tereta, odnosno da prijevoz ne obavlja u skladu s tom dozvolom, istom bi morala zabraniti ulazak u Republiku Hrvatsku te bi bila dužna o utvrđenim nepravilnostima odmah izvijestiti inspekciju cestovnog prometa Ministarstva, sukladno obvezi sadržanoj u odredbi čl. 109. st. 3. i 4. ZPCP-u, što je međutim izostalo iz jednostavnog razloga jer je sva dokumentacija koja je predočena i predana od vozača, a vezano za prijevoz tereta, bila potpuna i ispravna, pa je u tom smislu okrivljenoj pravnoj osobi, po obavljenom carinskom nadzoru, dozvoljen ulazak u Republiku Hrvatsku kojom prilikom je, međutim, ali omaškom Carinske uprave, propušteno ovjeriti okrivljenikovu dozvolu za prijevoz tereta.
4. Žaliteljica predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljene pravne osobe povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.
7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenika, iskaza svjedoka ČJ, višeg inspektora cestovnog prometa, te uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove za utvrditi da su se u ponašanju okrivljene pravne osobe ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 115. stavka 1. podstavka 17. i stavka 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.
8. Navodi žaliteljice u kojoj poriče počinjenje prekršaja, navodeći da omaškom Carinske uprave je propušteno ovjeriti okrivljenikovu dozvolu za prijevoz tereta, neosnovani su.
9. Naime, kako je odredbom članka 115. stavka 1. podstavka 17. i stavka 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu propisano kao prekršaj ako strani prijevoznik za cijelo vrijeme trajanja vožnje na teritoriju Republike Hrvatske u vozilu nema pravilno popunjenu dozvolu za prijevoz tereta (članak 87. stavak 5.), to iz cit. odredbe isključivo proizlazi odgovornost stranog prijevoznika za posjedovanje nepravilno popunjene dozvole, što znači da je okrivljena pravna osoba, kao strani prijevoznika, putem vozača koji je obavljao prijevoz, bila dužna izvršiti provjeru ispravnosti dozvole, u konkretnom slučaju je li izvršena ovjera iste, a što nije učinjeno, pa stoga postoji prekršajna odgovornost okrivljene pravne osobe, neovisno o tome što je ovjeru trebalo izvršiti nadležno tijelo, a navedeno je prvostupanjski sud valjano obrazložio u prvostupanjskoj presudi.
10. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljenoj pravnoj osobi za navedeno djelo u granicama zakona i nije prestroga, time više što je novčana kazna izrečena znatno ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 115. stavka 1. podstavka 17. i stavka 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 3.310,00 do 9.290,00 eura.
11. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu utemeljena, a troškovi su odmjereni blizu donje granice propisanih okvira paušalnih troškova prekršajnog postupka.
12. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljena pravna osoba na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
13. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljene pravne osobe odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 1. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Mario Soljačić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.
