Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-436/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Odvjetničkog društva Maravić & Maravić, odvjetnicima iz Ogulina, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3A, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj P-290/2023-57 od 17. siječnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se zahtjev tuženika za izuzeće sudaca ovog suda kao nedopušten.

II. Žalba tužiteljice uvažava se, dok se žalba tuženika djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj P-290/2023-57 od 17. siječnja 2024.:

- potvrđuje u točki I. izreke te u točki II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 6.748,41 EUR (slovima: šest tisuća sedamsto četrdeset osam eura i četrdeset jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:

- 0,05 EUR/0,38 kuna od 1. siječnja 2006. pa do isplate

- 0,94 EUR/7,10 kuna od 1. prosinca 2008. pa do isplate

- 9,76 EUR/73,55 kuna od 1. veljače 2009. pa do isplate

- 12,65 EUR/95,36 kuna od 1. ožujka 2009. pa do isplate

- 3,84 EUR/28,99 kuna od 1. travnja 2009. pa do isplate

- 16,24 EUR/122,40 kuna od 1. svibnja 2009. pa do isplate

- 16,86 EUR/127,08 kuna od 1. lipnja 2009. pa do isplate

- 13,38 EUR/100,88 kuna od 15. srpnja 2009. pa do isplate

- 11,92 EUR/89,84 kuna od 6. kolovoza 2009. pa do isplate

- 10,60 EUR/79,92 kuna od 1. rujna 2009. pa do isplate

- 14,00 EUR/105,51 kuna od 1. listopada 2009. pa do isplate

- 10,72 EUR/80,83 kuna od 1. studenog 2009. pa do isplate

- 13,61 EUR/102,61 kuna od 1. prosinca 2009. pa do isplate

- 19,49 EUR/146,87 kuna od 14. siječnja 2010. pa do isplate

- 23,20 EUR/174,81 kuna od 9. veljače 2010. pa do isplate

- 21,52 EUR/162,20 kuna od 12. ožujka 2010. pa do isplate

- 27,20 EUR/204,95 kuna od 12. travnja 2010. pa do isplate

- 31,62 EUR/238,25 kuna od 10. svibnja 2010. pa do isplate

- 37,40 EUR/281,86 kuna od 11. lipnja 2010. pa do isplate

- 40,92 EUR/308,36 kuna od 20. srpnja 2010. pa do isplate

- 43,82 EUR/330,18 kuna od 13. kolovoza 2010. pa do isplate

- 55,20 EUR/415,93 kuna od 24. rujna 2010. pa do isplate

- 82,87 EUR/398,40 kuna od 13. listopada 2010. pa do isplate

- 54,79 EUR/412,86 kuna od 12. studenog 2010. pa do isplate

- 62,87 EUR/473,70 kuna od 13. prosinca 2010. pa do isplate

- 67,36 EUR/507,56 kuna od 18. siječnja 2011. pa do isplate

- 61,49 EUR/463,35 kuna od 10. veljače 2011. pa do isplate

- 72,09 EUR/543,21 kuna od 18. ožujka 2011. pa do isplate

- 63,96 EUR/481,93 kuna od 26. travnja 2011. pa do isplate

- 63,08 EUR/475,31 kuna od 1. svibnja 2011. pa do isplate

- 71,71 EUR/540,35 kuna od 1. lipnja 2011. pa do isplate

- 84,31 EUR/635,28 kuna od 1. srpnja 2011. pa do isplate

- 98,29 EUR/740,64 kuna od 1. kolovoza 2011. pa do isplate

- 100,15 EUR/754,62 kuna od 1. rujna 2011.pa do isplate

- 90,30 EUR/680,40 kuna od 1. listopada 2011. pa do isplate

- 80,59 EUR/607,27 kuna od 1. studenog 2011. pa do isplate

- 81,54 EUR/614,39 kuna od 1. prosinca 2011. pa do isplate

- 81,57 EUR/614,60 kuna od 1. siječnja 2012. pa do isplate

- 89,65 EUR/675,54 kuna od 1. veljače 2012. pa do isplate

- 92,85 EUR/699,64 kuna od 1. ožujka 2012. pa do isplate

- 93,04 EUR/701,01 kuna od 1. travnja 2012. pa do isplate

- 89,87 EUR/677,17 kuna od 1. svibnja 2012. pa do isplate

- 92,06 EUR/693,68 kuna od 1. lipnja 2012. pa do isplate

- 90,91 EUR/684,97 kuna od 11. srpnja 2012. pa do isplate

- 91,97 EUR/693,02 kuna od 8. kolovoza 2012. pa do isplate

- 91,46 EUR/689,14 kuna od 1. rujna 2012. pa do isplate

- 86,38 EUR/650,89 kuna od 1. listopada 2012. pa do isplate

- 4.308,61 EUR/32.463,23 kuna od 23. listopada 2012. pa do isplate,

- preinačuje u preostalom dijelu točke II. izreke tako da se odbija zahtjev tužiteljice da joj tuženik plati zateznu kamatu na iznos od 13,38 EUR/100,88 kuna od 1. do 14. srpnja 2009., na iznos od 11,92 EUR/89,84 kuna od 1. do 5. kolovoza 2009., na iznos od 19,49 eura/146,87 kuna od 1. do 13. siječnja 2010., na iznos od 23,20 eura/174,81 kuna od 1. do 8. veljače 2010., na iznos od 21,52 eura/162,20 kuna od 1. do 11. ožujka 2010., na iznos od 27,20 eura/204,95 kuna od 1. do 11. travnja 2010., na iznos od 31,62 eura/238,25 kuna od 1. do 9. svibnja 2010., na iznos od 37,40 eura/281,86 kuna od 1. do 10. lipnja 2010., na iznos od 40,92 eura/308,36 kuna od 1. do 19. srpnja 2010., na iznos od 43,82 eura/330,18 kuna od 1. do 12. kolovoza 2010., na iznos od 55,20 eura/415,93 kuna od 1. do 23. rujna 2010., na iznos od 82,87 eura/398,40 kuna od 1. do 12. listopada 2010., na iznos od 54,79 eura/412,86 kuna od 1. do 11. studenog 2010., na iznos od 62,87 eura/473,70 kuna od 1. do 12. prosinca 2010., na iznos od 67,36 eura/507,56 kuna od 1. do 17. siječnja 2011., na iznos od 61,49 eura/463,35 kuna od 1. do 9. veljače 2011., na iznos od 72,09 eura/543,21 kuna od 1. do 17. ožujka 2011., na iznos od 63,96 eura/481,93 kuna od 1. do 25. travnja 2011., na iznos od 90,91 eura/684,97 kuna od 1. do 10. srpnja 2012., na iznos od 91,97 eura/693,02 kuna od 1. do 7. kolovoza 2012.,

- preinačuje u točki III. izreke tako da se utvrđuje da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja u iznosu od 411,59 EUR-a (slovima: četiristo jedanaest eura i pedeset devet centi),

- ukida u točki IV. izreke bez vraćanja na ponovni postupak,

- potvrđuje u točki V. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.863,87 EUR (slovima: tisuću osamsto šezdeset tri eura i osamdeset sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 17. siječnja 2024. do isplate, dok se u preostalom dijelu točka V. izreke presude preinačuje tako da se odbija zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi parnični trošak u iznosu od 113,87 EUR (slovima: sto trinaest eura i osamdeset sedam centi) zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj 5102701360, sklopljen dana 4. studenog 2005. godine između tužitelja LT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB:23057039320 kao kreditora ništetan u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koje tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke- tuženika, odnosno u dijelu u kojem je određeno da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke- tuženika te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB:23057039320, da tužitelju LT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 6.748,71 eura / 50.848,15 kuna koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbe o promjenjivim ugovornim kamatama i valuti otplate anuiteta za koji je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužitelju s pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate, do 31. prosinca 2022. godine po stopi koju određuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena te daljnjim odlukama HNB i izmjenama odluke o kamatnim stopama, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućem na iznose od

- 0,05 eura/0,38 kn od dana 01.01.2006. pa do isplate

- 0,94 eura/7,10 kn od dana 01.12.2008. pa do isplate

- 9,76 eura/73,55 kn od dana 01.02.2009. pa do isplate

- 12,65 eura/95,36 kn od dana 01.03.2009. pa do isplate

- 3,84 eura/28,99 kn od dana 01.04.2009. pa do isplate

- 16,24 eura/122,40 kn od dana 01.05.2009. pa do isplate

- 16,86 eura/127,08 kn od dana 01.06.2009. pa do isplate

- 13,38 eura/100,88 kn od dana 01.07.2009. pa do isplate

- 11,92 eura/89,84 kn od dana 01.08.2009. pa do isplate

- 10,60 eura/79,92 kn od dana 01.09.2009. pa do isplate

- 14,00 eura/105,51 kn od dana 01.10.2009. pa do isplate

- 10,72 eura/80,83 kn od dana 01.11.2009. pa do isplate

- 13,61 eura/102,61 kn od dana 01.12.2009. pa do isplate

- 19,49 eura/146,87 kn od dana 01.01.2010. pa do isplate

- 23,20 eura/174,81 kn od dana 01.02.2010. pa do isplate

- 21,52 eura/162,20 kn od dana 01.03.2010. pa do isplate

- 27,20 eura/204,95 kn od dana 01.04.2010. pa do isplate

- 31,62 eura/238,25 kn od dana 01.05.2010. pa do isplate

- 37,40 eura/281,86 kn od dana 01.06.2010. pa do isplate

- 40,92 eura/308,36 kn od dana 01.07.2010. pa do isplate

- 43,82 eura/330,18 kn od dana 01.08.2010. pa do isplate

- 55,20 eura/415,93 kn od dana 01.09.2010. pa do isplate

- 82,87 eura/398,40 kn od dana 01.10.2010. pa do isplate

- 54,79 eura/412,86 kn od dana 01.11.2010. pa do isplate

- 62,87 eura/473,70 kn od dana 01.12.2010. pa do isplate

- 67,36 eura/507,56 kn od dana 01.01.2011. pa do isplate

- 61,49 eura/463,35 kn od dana 01.02.2011. pa do isplate

- 72,09 eura/543,21 kn od dana 01.03.2011. pa do isplate

- 63,96 eura/481,93 kn od dana 01.04.2011. pa do isplate

- 63,08 eura/475,31 kn od dana 01.05.2011. pa do isplate

- 71,71 eura/540,35 kn od dana 01.06.2011. pa do isplate

- 84,31 eura/635,28 kn od dana 01.07.2011. pa do isplate

- 98,29 eura/740,64 kn od dana 01.08.2011. pa do isplate

- 100,15 eura/754,62 kn od dana 01.09.2011.pa do isplate

- 90,30 eura/680,40 kn od dana 01.10.2011. pa do isplate

- 80,59 eura/607,27 kn od dana 01.11.2011. pa do isplate

- 81,54 eura/614,39 kn od dana 01.12.2011. pa do isplate

- 81,57 eura/614,60 kn od dana 01.01.2012. pa do isplate

- 89,65 eura/675,54 kn od dana 01.02.2012. pa do isplate

- 92,85 eura/699,64 kn od dana 01.03.2012. pa do isplate

- 93,04 eura/701,01 kn od dana 01.04.2012. pa do isplate

- 89,87 eura/677,17 kn od dana 01.05.2012. pa do isplate

- 92,06 eura/693,68 kn od dana 01.06.2012. pa do isplate

- 90,91 eura/684,97 kn od dana 01.07.2012. pa do isplate

- 91,97 eura/693,02 kn od dana 01.08.2012. pa do isplate

- 91,46 eura/689,14 kn od dana 01.09.2012. pa do isplate

- 86,38 eura/650,89 kn od dana 01.10.2012. pa do isplate

- 4.308,61 eura/32.463,23 kn od dana 23.10.2012. pa do isplate,

a sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se postojanje potraživanja tuženog Erste&Steiermärkische bank d.d. Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320 prema tužiteljici LT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za iznos od 411,59 eura, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- 0,46 eura/3,47 kn od 13.01.2006. pa do isplate,

- 2,95 eura/22,26 kn od 11.02.2006. pa do isplate,

- 6,88 eura/51,83 kn od 24.03.2006. pa do isplate,

- 7,13 eura/53,71 kn od 13.04.2006. pa do isplate,

- 6,19 eura/46,61 kn od 10.05.2006. pa do isplate,

- 5,64 eura/42,52 kn od 14.06.2006. pa do isplate,

- 7,97 eura/60,06 kn od 13.07.2006. pa do isplate,

- 8,83 eura/66,54 kn od 12.08.2006. pa do isplate,

- 7,28 eura/54,88 kn od 08.09.2006. pa do isplate,

- 5,57 eura/41,98 kn od 12.10.2006. pa do isplate,

- 8,80 eura/66,33 kn od 14.11.2006. pa do isplate,

- 8,58 eura/64,66 kn od 13.12.2006. pa do isplate,

- 10,82 eura/81,49 kn od 12.01.2007. pa do isplate,

- 13,73 eura/103,46 kn od 16.02.2007. pa do isplate,

- 11,50 eura/86,67 kn od 15.03.2007. pa do isplate,

- 12,97 eura/97,74 kn od 07.04.2007. pa do isplate,

- 17,78 eura/133,95 kn od 10.05.2007. pa do isplate,

- 16,72 eura/126,01 kn od 09.06.2007. pa do isplate,

- 20,77 eura/156,50 kn od 14.07.2007. pa do isplate,

- 16,79 eura/126,47 kn od 14.08.2007. pa do isplate,

- 16,41 eura/123,63 kn od 12.09.2007. pa do isplate,

- 23,26 eura/175,26 kn od 17.10.2007. pa do isplate,

- 18,79 eura/141,59 kn od 10.11.2007. pa do isplate,

- 20,73 eura/156,17 kn od 13.12.2007. pa do isplate,

- 15,74 eura/118,62 kn od 10.01.2008. pa do isplate,

- 12,19 eura/91,85 kn od 13.02.2008. pa do isplate,

- 6,96 eura/52,42 kn od 12.03.2008. pa do isplate,

- 9,16 eura/69,04 kn od 15.04.2008. pa do isplate,

- 9,16 eura/69,04 kn od 15.04.2008. pa do isplate,

- 14,44 eura/108,81 kn od 13.06.2008. pa do isplate,

- 14.44 eura/108,81 kn od 13.06.2008. pa do isplate,

- 18,03 eura/135,83 kn od 12.08.2008. pa do isplate,

- 16,64 eura/125,35 kn od 11.09.2008. pa do isplate,

- 7,00 eura/52,71 kn od 15.10.2008. pa do isplate,

- 11,26 eura/84,87 kn od 13.12.2008. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate, do 31. prosinca 2022. godine po stopi koju određuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena te daljnjim odlukama HNB i izmjenama odluke o kamatnim stopama, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Prebijaju se potraživanja utvrđena u točki II. i III. ove presude i nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320 da tužiteljici LT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati utvrđenu razliku, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

V. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB:23057039320 da tužitelju LT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 1.977,74 eura / 14.901,28 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate, do 31. prosinca 2022. godine po stopi koju određuje članak 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena te daljnjim odlukama HNB i izmjenama odluke o kamatnim stopama, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od presuđenja (17. siječnja 2024.) pa do isplate u roku od 15 dana."

2. Protiv točaka III. i IV. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači presudu u pobijanim točkama III. i IV. izreke.

3. Protiv točaka I., II., IV. i V. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači tako da odbije tužbene zahtjeve tužiteljice, a podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice osnovana je, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. Tuženik u žalbi prije svega podnosi zahtjev za eventualno izuzeće sudaca, navodeći da ukoliko postoji koja od okolnosti koja dovodi do potrebe za ocjenom subjektivne i objektivne nepristranosti suda na način da - a) sudac ili njemu bliska osoba ima ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i/ili valutnom klauzulom u CHF (bez obzira da li kod tuženika ili kod drugih banaka) ili - b) ukoliko bliska osoba suca (prema članku 71. stavak 1. točka. 3. ZPP-a) zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu (bez obzira je li ovdje tuženik ili neka druga banka pasivna strana) se žalba ima smatrati zahtjevom za izuzeće suca u smislu članka 73. u vezi članka 71. stavak. 7. ZPP-a.

7. U odnosu na zahtjev za izuzeće sudaca koji će suditi u ovom predmetu valja istači da prema članku 73. stavak 2. točka 1. ZPP-a nije dopušten zahtjev za izuzeće kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekoga suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu. Prema stavku 3. citirane zakonske odredbe zahtjev iz stavka 2. tog članka odbacit će sudac pojedinac ili predsjednik vijeća pred kojim teče postupak u povodu kojeg je izuzeće zatraženo. Kako tuženik u konkretnom slučaju uopćeno traži izuzeće svih sudaca koji bi mogli suditi u ovom predmetu, to zahtjev u smislu citirane odredbe članka 73. stavak 2. točka 1. ZPP-a nije dopušten, zbog čega je ovaj sud zahtjev odbacio kao nedopušten temeljem članka 73. stavak 3. ZPP-a (tako i VSRH u rješenju poslovni broj Rev-348/2024-2).

8. Tužiteljica je žalbu podnijela zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, međutim, u žalbi ne navodi u čemu bi se sastojala eventualno počinjena bitna povreda, dok tuženik tvrdi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a time što ni na koji način nije obrazložio činjenicu da tužiteljica ima status potrošača, kao i time što sud nije dao obrazloženje o tome iz kojeg razloga nije uzeo u obzir navode tuženika o informiranosti tužiteljice prilikom sklapanja Ugovora o kreditu.

8.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako iznesenih žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka utvrđeno je da su osnovane žalbene tvrdnje tuženika da sud nije obrazložio činjenicu ima li tužiteljica status potrošača na koji način je sud u tom dijelu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Kako je sve odlučne činjenice vezane uz status potrošača bilo moguće utvrditi na temelju stanja spisa, ovaj sud je u tom dijelu odlučivao o žalbi tuženika primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a.

8.2. U preostalom dijelu sud je u obrazloženju presude naveo jasne razloge o svim ostalim odlučnim činjenicama tako da je presudu po žalbi tužiteljice bilo moguće ispitati, a suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika sud je u obrazloženju presude analizirao iskaze saslušanih svjedokinja UT i NT, zaposlenica tuženika, na okolnost pregovaranja s tužiteljicom, a eventualno pogrešni zaključak suda izveden iz njihovih iskaza mogao bi predstavljati žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz kojih razloga u preostalom dijelu obrazloženja sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kao niti bilo koju drugu bitnu povredu na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

9. Sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet ovog spora zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu broj 5102701360 koje su stranke zaključile 4. studenog 2005., i to odredbi o načinu promjene redovne kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

9.1. Raspravljajući spornu činjenicu među strankama jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valuta CHF (švicarski franak) uz koju je vezana glavnica kredita i visina anuiteta te ugovornu odredbu kojom je ugovoren način promjene ugovorene kamatne stope sud pozivom na odredbu članka 502.c ZPP-a i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14., 110/15. i 14/19.) utvrđuje da je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Sud u bitnome citira sadržaj presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012. Naime, sud u obrazloženju navodi da iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. proizlazi da je utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača- korisnika kredita, koristeći u ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o toj odredbi što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Sud nadalje zaključuje da iz presuda u bitnome proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule obveza potrošača ovisi o promjenjivom bitnom elementu i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci te da je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF. U odnosu na način promjene ugovorene kamatne stope sud utvrđuje da je u citiranom postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sud utvrdio da je tuženik bez pregovaranja s potrošačima u ugovore unosio odredbe o načinu promjene kamatne stope, a bez da su ugovoreni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana jer je kamatna stopa mijenjana jednostranim povećanjem kamatne stope od strane tuženika, a sve na štetu potrošača na koji način je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9.2. Sud je tijekom postupka u odnosu na spornu činjenicu pregovaranja između stranaka saslušao direktoricu tuženika u Filijali [adresa] UT te savjetnicu, odnosno zamjenicu direktora NT koja je pregovarala s tužiteljicom prilikom zaključenja Ugovora o kreditu, a koje su u bitnome iskazivale da su u vrijeme zaključenja konkretnog Ugovora o kreditu krediti u CHF bili povoljniji u odnosu na EUR- o, da je CHF valuta bila stabilna te su u banci postojale brošure s informacijama o tome koje kredite je moguće podići, odnosno u tim brošurama bile su primjerice navedene kalkulacije koliko se za podignuti iznos vraća te kolika je kamatna stopa, kao i naznaka da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Svjedokinja NT također je navela da su stranke uobičajeno dolazile kad su već znale kakvu vrstu kredita žele podići te da s njima nije bilo potrebno posebno razgovarati jer se rizik tečaja ne može unaprijed znati, niti se predvidjeti. Iz iskaza saslušane svjedokinje UT sud utvrđuje da su se ugovori o kreditu sačinjavali kao tipski ugovori.

9.3. Sud nadalje utvrđuje da za novčanu tražbinu tužiteljice nije nastupila zastara jer od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012, koja je u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost valutne klauzule u CHF 14. lipnja 2018., do dana podnošenja tužbe 4. lipnja 2019. nije istekao zastarni rok od 5 godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO).

9.4 Provedenim vještačenjem sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica temeljem ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope preplatila ukupno 655,11 eura, a temeljem razlike tečaja CHF ukupno iznos od 6.093,85 eura koja razlika je utvrđena kao razlike između tečaja CHF na dan zaključenja Ugovora i tečaja na dan svake uplate.

9.5. S obzirom da je tuženik istaknuo prigovor radi prebijanja kojim je u prijeboj stavio tužiteljici iznose koje je tužiteljica na ime otplate kredita manje platila u vrijeme kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog, tzv. negativne tečajne razlike, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica manje platila iznos od 411,59 eura te da se radi o tražbini koju je moguće prebiti s tražbinom tužiteljice te sud prebija novčane tražbine, međutim, nakon prijeboja sud ne navodi koja stranka bi kojoj trebala platiti koji novčani iznos, zauzimajući pravno shvaćanje da će to stranke utvrditi u postupku provedbe pravomoćne odluke.

9.6. U odnosu na zatraženu zakonsku zateznu kamatu na preplaćene iznose sud prvog stupnja utvrđuje da tužiteljica osnovano na temelju odredbe članka 1115. stavak 1. ZOO-a od tuženika kao nepoštenog stjecatelja traži zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća do isplate.

10. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su ništetne sporne ugovorne odredbe koje se odnose na ugovaranje vraćanja kredita vezanjem za valutnu klauzulu u CHF te odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

11. Prvostupanjski sud pravilno je pošao od utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a kojom je utvrđeno da je, između ostalih i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula u kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. ZZP/03. u razdoblju od 1. travnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.). Također, pravilno je sud na temelju utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrdio da je ništetna odredba kojom su stranke ugovorile na koji način će se kamatna stopa mijenjati tijekom trajanja ugovora prema jednostranoj odluci o kamatama tuženika. Pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da citirane presude, koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači, na temelju članka 502.c ZPP-a obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite potrošača, zbog čega se tužiteljica u ovom postupku mogla pozvati na sadržaj navedenih odluka, što je u konkretnom slučaju tužiteljica i učinila, a tuženik je imao mogućnost u ovom postupku dokazati da je na drugačiji način informirao tužiteljicu o rizicima zaključenja Ugovora o kreditu u valuti CHF u odnosu na utvrđenja iz kolektivnog spora, što u konkretnom slučaju nije dokazao. Iz tih razloga pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su ništetne odredbe kojima se otplata kredita veže uz valutu švicarskog franka te kojima se ugovara način promjene kamatne stope prema jednostranoj odluci tuženika.

11.1. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika da su tužiteljici iz brošura bili jasni detalji koji se tiču kamatne stope, odnosno da je isključivo o volji tužiteljice ovisilo hoće li podići kredit s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom, a da su odredbe bile jasne i razumljive. Po ocjeni ovog suda tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi okolnosti zaključenja Ugovora s tužiteljicom bile različite u odnosu na okolnosti o kojima se raspravljalo u predmetu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača jer je u Ugovoru o kreditu način promjene kamatne stope ugovoren sukladno jednostranoj odluci banke, koji način ugovaranja je u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđen nepoštenim, a time i ništetnim. Također, tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužiteljicu upoznao s rizicima zaključenja Ugovora o kreditu u valuti CHF jer iz iskaza saslušanih svjedokinja, zaposlenica tuženika, ne proizlazi da su o tome informirale tužiteljicu, obzirom da su iskazivale da se o tom riziku ne može unaprijed razgovarati niti je on poznat, pa proizlazi da je sud pravilno utvrdio ništetnost valutne klauzule u CHF pozivom na pravne učinke presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u smislu odredbe članka 502.c ZPP-a.

11.2. Naime, sud je na temelju iskaza tužiteljice utvrdio da je tužiteljica podigla nenamjenski kredit koji joj je bio potreban za završetak kuće u izgradnji iz kojih razloga je tužiteljica potrošač jer je kredit podigla radi podmirenja svojih vlastitih potreba, a tuženik u postupku nije dokazao suprotno.

11.3. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. U skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Individualnu je tužbu tužiteljica u ovom predmetu podnijela 4. lipnja 2019., iz kojih razloga je sud pravilno ocijenio da je neosnovan prigovor zastare u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu preplate temeljem ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope tijekom ugovornog razdoblja jer je u odnosu na utvrđenje ništetnosti kamatne stope presuda donesena u kolektivnom sporu postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost valutne klauzule u CHF 14. lipnja 2018. pa proizlazi da nije istekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a od dana pravomoćnosti do dana podnošenja tužbe.

11.4. Osnovane su žalbene tvrdnje tuženika da je sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo dosuđujući tužiteljici zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose. Pogrešno je pravno shvaćanje tuženika o tome da bi tužiteljica imala pravo potraživati zakonske zatezne kamate samo od pravomoćnosti presude kojom je pružena kolektivna zaštita. Naime, pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da tužiteljici pripadaju zatezne kamate na temelju odredbe članka 1115. ZOO-a od dana stjecanja te da je tuženik nepošteni stjecatelj. Međutim, sud nije u postupku utvrdio za svaku preplatu kada je ona učinjena, ali kako je taj podatak bilo moguće utvrditi na temelju stanja spisa, u tom dijelu sud je o žalbi tuženika odlučivao na temelju odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP-a. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika da bi tužiteljica imala pravo na zateznu kamatu od dana pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu za zaštitu prava i interesa potrošača jer je pravilno sud prvog stupnja ocijenio da bi se o pravu na plaćanje zatezne kamate trebalo odlučivati primjenom odredbe članka 1115. ZOO-a, koja propisuje da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

11.5. Na temelju provedenog vještačenja ovaj sud utvrđuje da je tužiteljica iznos od 13,38 eura platila 15. srpnja 2009., iznos od 11,92 eura 6. kolovoza 2009., iznos od 19,49 eura 14. siječnja 2010., iznos od 23,20 eura 9. veljače 2010., iznos od 21,52 eura 12. ožujka 2010., iznos od 27,20 eura 12. travnja 2010., iznos od 31,62 eura 10. svibnja 2010., iznos od 37,40 eura 11. lipnja 2010., iznos od 40,92 eura 20. srpnja 2010., iznos od 43,82 eura 13. kolovoza 2010., iznos od 55,20 eura 24. rujna 2010., iznos od 82,87 eura 13. listopada 2010., iznos od 54,79 eura 12. studenog 2010., iznos od 62,87 eura 13. prosinca 2010., iznos od 67,36 eura 18. siječnja 2011., iznos od 61,49 eura 10. veljače 2011., iznos od 72,09 eura 18. ožujka 2011., iznos od 63,96 eura 26. travnja 2011., iznos od 90,91 euro 11. srpnja 2012., a iznos od 91,97 eura 8. kolovoza 2012. iz kojeg razloga joj na te iznose od tada pripada pravo na zakonske zatezne kamate pa je presudu suda prvog stupnja u odnosu na plaćanje zateznih kamata od naprijed navedenih datuma trebalo potvrditi, a preinačiti za preostali zatraženi period te u tom dijelu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, jer tužiteljici ne pripadaju zatezne kamate za razdoblje prije nego što je mjesečne obveze podmirila. Na preostale mjesečne iznose sud prvog stupnja pravilno je dosudio zakonske zatezne kamate jer je tužiteljica plaćanje zateznih kamata zatražila od kasnijeg datuma od datuma plaćanja iz kojeg razloga je žalbu tuženika u tom dijelu trebalo odbiti kao neosnovanu, a presudu potvrditi.

11.6. Pogrešno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja o tome da je osnovano prijebojno potraživanje tuženika s osnova tzv. negativnih tečajnih razlika te da to potraživanje treba prebiti s potraživanjem tužiteljice jer je predmet ovog spora povrat uplata za koje se u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a tuženik neosnovano obogatio kada je dio imovine tužiteljice prešao u njegovu imovinu na temelju ugovornih odredbi koje su, jer uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice, ocijenjene ništetnima. S obzirom da nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužiteljice, nije bilo mjesta utvrđenju osnovanosti prigovora istaknutog radi prijeboja. Ništetnost ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF te o načinu promjene kamatne stope utvrđena je jer stvara neravnotežu u pravima i obvezama ugovaratelja na štetu tužiteljice pa je tuženik unošenjem upravo takvih odredbi u predmetni ugovor, a bez pregovaranja, ugrozio visoku razinu zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi koja se potrošačima jamči zakonom. Zahtjev tuženika da mu se na temelju takve odredbe, koju je sam unio u ugovor, vraćaju bilo kakve koristi koje je potrošač pritom imao u izravnoj su protivnosti sa svrhom i smislom takve zaštite i razlozima zbog kojih je predmetna ugovorna odredba utvrđena nepoštenom. Posljedice takve ugovorne odredbe, koju je sam tuženik unio u sadržaj predmetnog ugovora, stoga snosi sam tuženik pa i onda kad se te odredbe pozitivno odražavaju na potrošača jer potrošač u njihovu kreiranju nije sudjelovao i ne mogu mu se predbaciti. Osim toga, tuženik gubi iz vida i to da bi uračunavanje koje on predlaže imalo za posljedicu ugrožavanje restitucije potrošača, koja je nužna posljedica ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe jer deklaracija sama za sebe, bez potpunog obeštećenja, nema traženu kvalitetu zaštite koju ZZP/03. kao prisilni propis predviđa. Iz obrazloženih razloga žalba tužiteljice osnovana je iz kojih razloga je trebalo preinačiti točku III. izreke presude primjenom odredbe članka 373. stavak 3. ZPP-a, dok je točku IV. izreke trebalo ukinuti bez vraćanja na ponovni postupak, jer je u toj točki sud izvršio prebijanje obveza, a iz naprijed obrazloženih razloga utvrđeno je da je prigovor radi prebijanja neosnovan iz kojih razloga se ni nisu stekli uvjeti za prijeboj tražbina.

11.7. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka kada nije odlučio o tuženikovom prijedlogu za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku suda Europske unije o tumačenju prava Europske unije, a vezano uz tumačenje odredbe članka 1. stavak 2. Direktive 93/13. u odnosu na odredbu o valutnoj klauzuli koja je sadržana u Ugovoru o kreditu kojeg su stranke zaključile. Iako je točno da se prvostupanjski sud nije osvrnuo na taj prijedlog tuženika, na taj način nije povrijedio odredbe parničnog postupka, a niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, jer prvostupanjski sud može, ukoliko to smatra potrebnim, uputiti zahtjev za prethodnu odluku sudu Europske unije te sukladno članku 213. stavak 1. točka 2. ZPP-a odrediti prekid postupka. Odluka je na prvostupanjskom sudu i neovisna je o prijedlogu stranaka iz kojih razloga sud o takvom prijedlogu tuženika nije bio dužan donijeti posebnu odluku.

12. Pobijajući pravilnost odluke o parničnom trošku koja je sadržana u točki V. izreke presude tuženik u bitnome osporava primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa/23.), temeljem koje je sud odlučio o naknadi parničnog troška i tvrdi da se ta Tarifa mogla primijeniti samo na radnje poduzete nakon njezinog stupanja na snagu 25. studenog 2023., dok je za radnje poduzete prije toga odluku o parničnim troškovima trebalo donijeti na temelju tarife koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja svake radnje.

12.1. Žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane jer na temelju Tbr. 52. Tarife/23., koja je stupila na snagu 25. studenog 2023., kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Kako je pobijana presuda donesena 17. siječnja 2024., pravilno je sud prvog stupnja na temelju naprijed citiranog Tbr. 52. Tarife/23. primijenio tu tarifu utvrđujući pravo na naknadu troškova cijelog postupka.

12.2. Međutim, osnovane su žalbene tvrdnje tuženika da je sud pogrešno kao trošak parničnog postupka tužiteljici priznao trošak pristojbe na presudu u iznosu od 113,87 eura, obzirom da nakon donošenja Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/23.) na temelju odredbe članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama od plaćanja pristojbi oslobođeni su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, zbog čega tužiteljica nije dužna platiti sudsku pristojbu na presudu pa joj se taj trošak nije mogao priznati. Iz obrazloženog razloga u odnosu na odluku o parničnom trošku žalbu tuženika trebalo je uvažiti za iznos od 113,87 eura te u tom iznosu odbiti zahtjev za naknadu troška tužiteljice kao neosnovan.

13. Iz obrazloženih razloga presuda suda prvog stupnja djelomično je potvrđena primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a djelomično preinačena temeljem odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. i 380. točka 3. ZPP-a.

Koprivnica, 1. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković