Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-981/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja IĆ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva financija (OIB52634238587) zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-490/2018-37 od 18. svibnja 2021., u sjednici vijeća 1. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika i ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-490/2018-37 od 18. svibnja 2021.u točki I i II izreke, i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće za razdoblje od 20. ožujka 2013. do 4. travnja 2018. isplati bruto iznos od 7.303,13 kuna sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 7.275,00 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

3. U točki III. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim je tražio na ime razlike plaće za razdoblje od 20. ožujka 2013 do 4. travnja 2018. isplati bruto iznos od 7.267,95 kn specificirano po mjesecima sa zateznom kamatom od 16. kolovoza 2013. do isplate, po stopi kako je to pobliže navedeno u izreci te presude.

4. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) nalazi u tome što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Uz navedeno bitnu povredu nalazi u tome što je sud prvog stupnja odbio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka zaposlenika Ministarstva financija, Carinske uprave na okolnosti organizacije rada, obračuna plaća i evidencije o radnom vremenu sukladno Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike, a izvođenje kojih dokaza bi dovelo do drugačije sudske odluke, obzirom na činjenicu da sud nije primijenio relevantne zakonske odredbe u konkretnom predmetu.

6. Navodi da je osporio i prvi nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti i izračun od 14.571,08 kn, odnosno drugu varijantu od 12.528,51 kn, te ukazao na pogrešnu metodologiju obračuna vještaka pri izradi nalaza i mišljenja zbog koje je došlo do pogrešnog obračuna prekovremenih sati za tužitelja. Stoga je zatražena dopuna nalaza i mišljenja isključivo sukladno odredbi čl. 38. st. 10. i 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Ne osporava da je tužitelj iskoristio 22 slobodna dana za ostvarene sate prekovremenog rada u utuženom razdoblju, što je vidljivo iz Evidencije o korištenju radnog vremena, te da u te dane nije radio, te ponovno ističe da je vještak trebao u obračunu prekovremenih sati koristiti podatke o iskorištenim slobodnim danima iz evidencije o korištenju radnog vremena. U nekim mjesecima da je vještak priznalo slobodne dane, ali iste nije umanjivao od ukupno neplaćenih prekovremenih sati. Tako primjerice u travnju 2015. tužitelj je koristio dva slobodna dana na temelju ostvarenih neplaćenih prekovremenih sati rada iz prethodnog razdoblja. Da bi tužitelj koristio dva slobodna dana potrebno je 16 prekovremenih sati rada koji se prema omjeru 1:1,5 u Evidenciji o korištenju radnog vremena evidentirani kao 24 sata i uključuje u ukupno ostvarenje sati tužitelja za taj mjesec. Vještak je za mjesec travanj utvrdilo u Tabeli 3. stupcu 4. da tuženik tužitelju na ime slobodnih dana platio 978,72 kn, ali isti iznos nije umanjio ukupno plaćene prekovremene sate.

7. Navodi da je vještak a obvezi slobodne dane uzeti iz Evidenciju o korištenju radnog vremena službenika, koja službena evidencija je javna isprava potpisana od strane pomoćnika ravnatelja i zavedena pod klasom i urudžbenim brojem u informacijskom sustavu Carinske uprave, te jedini relevantni pokazatelj stvarnog rada službenika o radnim satima u pojedinim mjesecima. Navodi da Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ne propisuje u kojem roku službenik može koristiti slobodne radne dan, dakle ne postoji ograničavajući vremenski faktor, te službenik koristi slobodne dane u suglasju s nadređenim službenikom. Stoga da vještak pogrešno umanjuje neplaćene prekovremene sate rada na način da umanjuje neplaćene prekovremene sate rada za slobodne dane samo na nivou jednog mjeseca. Shodno tome tužitelj može koristiti slobodan dan na temelju ostvarenih neplaćenih prekovremenih sati iz prethodnih razdoblja. Iz navedenog zaključuje da je vještak pogrešnom metodologijom djelomičnog priznavanja slobodnih dana tužitelju omogućio istom ponovnu isplatu za ostvarene prekovremene sate iskorištene kroz institut slobodnih dana što predstavlja konzumiranje navedenog prava po dvije osnove, a što je nezakonito. Nadalje, navodi da je sud izveo pogrešan zaključak da tuženik nije dokazao da je tužitelj koristio slobodne dane koji su mu i plaćeni , tj. da su mu odobreni na temelju prekovremenih sati. Navodi da je vještak trebalo korigirati obračun prekovremenih sati rada tužitelja za mjesec studeni 2015., obzirom da je izračunao da je tužitelj u tom mjesecu ostvario 176 sati rada i 8 prekovremenih sati u iznosu od 515,04 kn, a prema evidenciji rada za tužitelja za studeni 2015. vidljivo je da tužitelj nije ostvario prekovremene sate rada. Prigovara i o odluci o parničnom trošku.

8. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

9. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da među strankama nije bilo sporno da postoje različite evidencije o broju iskorištenih dana između obračunskih listi i evidencija o korištenju radnog vremena, pa stoga je pravilno postupio sud prvog stupnja kada je prilikom utvrđivanja prekovremenog rada tužitelju za utuženo razdoblje prihvatio evidenciju o korištenju slobodnih dana iz obračunskih lista. U pogledu pozivanja tuženika na korištenje slobodnih dana nakon zaključenja prethodnog postupka, tužitelj je istaknuo prigovor prekluzije jer dokumentacija koju je tuženik dostavio u spis, a koja se odnosi na korištenje slobodnih dana, ista dokumentacija nije tuženiku bila nepoznata prije zaključenja prethodnog postupka, a niti je nastala nakon zaključenja prethodnog postupka. Isto tako tužitelj smatra da bez rješenja o korištenju slobodnih dana ne može se uzeti da je tužitelj iskoristio slobodne dane prema podacima iz Evidencije o korištenju slobodnih dana, na što upućuje i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-733/16-2 od 10. siječnja 2017. Navodi da se prekovremeni sati utvrđuju na bazi redovnog mjesečnog fonda radnih sati, koji jedino služi za obračun prekovremenih sati. Navodi da je vještakinja obračunala sate prekovremenog rada tužitelju samo ako su isti ostvareni za pojedine mjesece utuženog razdoblja, povrh redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Stoga je nemoguće da su isti sati obračunati kao prekovremeni rad po dvije različite osnove, kako to pogrešno tvrdi tuženik. Tužitelj ističe da je tijekom ovog parničnog postupka predlagao da se prekovremeni rad obračuna u smislu čl. 44. st. 10. odnosno čl. 38. st. 10. KU/17 što znači da vještak ne bi obračunao sate rada odrađene na blagdan neradni dan određen zakonom jer blagdan nije radni dan jer bio to bilo protivno Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima.

10.Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

11. Žalba je osnovana.

12. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni kako međusobno tako ni stanju u spisu tako da je presudu moguće ispitati.

13. Nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer je prvostupanjski sud odbio izvođenje predloženih dokaza saslušanjem svjedoka Carinske uprave na okolnost rada, obračuna plaće i evidencije o radnom vremenu.

14. Tuženik pogrešno smatra da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti njegove prijedloge za saslušanje svjedoka i da je i time što je to odbio počinio navedenu bitnu povredu parničnog postupka.

15. Zaključak o tome je li počinjena ova bitna povreda postupka u situaciji kad sud ne prihvati prijedlog stranke za provedbu predloženih dokaza zavisi od ocijene je li takvim postupanjem sud nezakonito, u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP uskratio stranci mogućnost raspravljanja. Međutim, tuženiku je raspravljanje o predmetu spora omogućeno već i time što mu je dana prilika da predloži dokaze i da izražavanjem shvaćanja i prigovora sudjeluju u njihovoj ocjeni.

16. Pazeći po službenoj dužnosti u povodu izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. toč. 2., 4. 8. i 9. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih povreda.

17. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao carinskog službenika na radnom mjestu carinika za isplatu razlike plaće i za razdoblje od 20. ožujka 2013. do 4. travnja 2018. s naslova prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, noću i blagdanom.

18. U pravednom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj kao zaposlenik tuženika na radnom mjestu carinika II. vrste sukladno Rješenju o rasporedu na radno mjesto u razdoblju od 2. veljače 2012. prema utvrđenom radnom vremenu tuženika mjesečno ostvario prekovremeni rad i to u turnusima koji rad je sukladno članku 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 104/13, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16 - dalje: KU/13) koji je identičan članku 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 112/17, 12/18, 2/19, 119/19, 66/20- dalje: KU/17) definiran na način da 12 sati dnevno radi u ciklusima od 12 sati kao dnevni rad, 24 sata je slobodan, 12 sati uključivo i noć radi i 48 sati je slobodan,

- da se sukladno odredbama važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike prekovremeni radom smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda sati predviđenih odredbom čl. 44. st. 12. KU/13 i čl. 38. st.12 KU /17.,

-da redovni mjesečni fond sati predstavlja osnovu za izračun vrijednosti sata rada i dobiva se na način da se ukupan broj dana u mjesecu od ponedjeljka do petka (uključujući blagdane i zakonom predviđene neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka) pomnože sa 8 sati rada,

-da je mjesečni fond sati različit po mjesecima i točno utvrđen za svaki mjesec ovisno o broju radnih dana u mjesecu zajedno sa radnim danima na koje se ne radi sukladno Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11) što kontrolira JOPPD obrazac kroz sustav porezne uprave za svakog djelatnika pojedinačno koji je vezan uz kontrolu izračuna uplate pripadajućeg doprinosa, poreza i prireza,

-da se vrijednost sati rada za sve državne službenike i namještenike izračunava na isti način tako da se osnovna plaća dijeli s mjesečnim fondom sati sukladno Tumačenju Komisije za tumačenje odredaba i praćenje Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike br. 27/44 od 20. svibnja 2014. ,

-da se redovni mjesečni fond radnih sati iz čl. 44. st. 12 KU/13 i odnosno čl. 38. st.12 KU/17 za službenike i namještenike dobiva na način da se broj radnih dana od ponedjeljka do petka pomnoži sa 8 sati i ne uključuje blagdane i praznike koji padaju od ponedjeljka do petka bez obzira u kojem sustavu rada rade od ponedjeljka do petka, smjena (2-2-2-2), turnus (12-24-12-48) ili na drugačiji način,

-da službenici koji su ostvarili prekovremene sate rada sukladno odredbi članka 44. KU/13 odnosno čl. 38. KU/17 ostvaruju pravo na uvećanje osnovne plaće za sate prekovremenog rada od 50% jer se navedeni dodaci ne isključuju,

-da je definicija plaće i dodataka na plaće propisana je odredbom čl. 35. KU/17 odnosno čl. članka 41. KU/13,

-da je tužitelj u razdoblju od 1. ožujka 2013. do 31. ožujka 2018. radio na radnom mjestu carinika II. vrste te da mu je rad sukladno rješenju organiziran u turnusu ,

-da je je mjesečni fond sati i mjesečni fond radnih sati uziman u obzir prilikom utvrđenja da li je tužitelj u utuženom razdoblju radio prekovremeno,

-da je čitanjem nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. utvrđeno kako je u razdoblju od 1.ožujka 2013. do 31. ožujka 2018. izvršena usporedba obračunskih isprava za isplatu plaće – naknade (platne liste) i evidencije o korištenju radnog vremena tužitelja te je utvrđeno da u pojedinim mjesecima tuženik nije iskazao sve sate koji su iskazani u evidencijama o korištenju radnog vremena, a koje bi predstavljale sate iznad mjesečnog fonda radnih sati kao prekovremeni rad tužitelja,

-da je vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja vještak utvrdio za svaki mjesec mjesečni fond sati i fond sati blagdana u tjednu od ponedjeljka do petka te izračunao mjesečni fond radnih sati na način da je od mjesečnog fonda sati oduzeo sate blagdana koji padaju u tjednu od ponedjeljka do petka,

-da su tužitelju evidentirani i obračunati prekovremeni sati na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovanog sata uvećano za posebne uvjete rada i vrijednost dodatka za prekovremeni rad i da je tuženik evidentirao i obračunavao dodatke za rad tužitelja za rad u turnusu kada je to primjenjivo, rad na dane blagdana, subotom i nedjeljom i ostale dane ovisno o dobu dana kada je tužitelj radio primijenivši propisana uvećanja iz KU koji se nisu isključivali,

-da je utvrđeno je da su dodaci obračunati na broj sati koji odgovaraju odrađenom broju sati ovisno o danu kada je tužitelj radio i ovisno o danu u tjednu te blagdani kada je tužitelj radio,

-da je vještak je za svaki mjesec utvrdio mjesečni fond sati, mjesečni fond radnih sati i broj prekovremenih sati temeljem usporedbi sva tri rada iz obračunske isprave za isplatu plaće i evidencije o korištenju radnog vremena, te je utvrdio kako u konkretnom slučaju iskazan broj sati za slobodne dane u obračunskoj ispravi za isplatu plaće se razlikuje od broja sati iskazanog u evidencijama o korištenju radnog vremena u pojedinim mjesecima,

-da je vještak izračunao potraživanje po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada umanjenog za sve slobodne dane korištene u promatranom periodu prema podacima iz obračunskih lista i prema podacima iz evidencijama o korištenju radnog vremena koji izračun je napravljen pod pretpostavkom da se korišteni slobodni dani odnose na prekovremene sate ostvarene u utuženom razdoblju i utvrđena potraživanja su zatvarana kronološki počevši od najstarijeg utvrđenog potraživanja,

-da je vještak uzeo u obzir podatke o slobodnim danima iz obračunskih listi pod pretpostavkom da se isplatama po osnovi slobodnih dana podmirivalo najstarije potraživanje po osnovi prekovremenih sati kako je utvrdio da bi potraživanje tužitelja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada iznosilo 7.303,13 kn te je tabelarno prikazao izračun prema podacima iz obračunskih listi u Tabeli A ,

-da je vještak također sačinio izračun prema podacima o slobodnim danima iz evidencija o korištenju radnog vremena te je utvrdio potraživanje po osnovi prekovremenih sati umanjena za slobodne dane iskazana u evidencijama o korištenju radnog vremena pod pretpostavkom da se slobodnim danima podmirivalo najstarije potraživanje po osnovi prekovremenih sati i na taj način je utvrdio da bi neisplaćeno potraživanje tužitelja po toj osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada iznosilo 3.262,76 kn te je tabelarno prikazao u Tabeli B,

-da je sud u cijelosti prihvatio navode iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb od 2. listopada 2020. kako potraživanje tužitelja po osnovi neobračunatih i neisplaćenih prekovremenih sati rada iznosi 7.303,13 kn, jer je vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja utvrdio za svaki mjesec mjesečni fond sati i fond sati blagdana u tjednu koji padaju od ponedjeljka do petka izračunao mjesečni fond radnih sati na način da je mjesečnom fondu sati oduzeo sate blagdana koji padaju u tjednu od ponedjeljka do petka, što je u cijelosti sukladno tumačenju broj 44. od 11. siječnja 2013.,

-da je prilikom obračuna neisplaćenog prekovremenog rada trebalo uzeti u obzir odredbu čl. 44. KU/13 odnosno 38/17 u dijelu koji navodi umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 u kojem slučaju je potrebno izdati rješenje o kojem se navodi broj i vrijeme korištenih slobodnih dana kao i vrijeme kada je prekovremeni rad ostvaren,

-da u konkretnom slučaju postoji razlika podataka o korištenju slobodnih dana iskazana u obračunskim listama i evidencijama o korištenju radnog vremena u pojedinim mjesecima, prilikom utvrđivanja visine potraživanja tužitelja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada uzeo u obzir podatke o korištenju slobodnim danima.

19. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja utvrđuje da je potraživanje tužitelja po osnovi obračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada iznosi 7.303,13 kn. Pritom sud zauzima stajalište kako je prilikom izrade nalaza i mišljenja vještak utvrdio za svaki mjesec mjesečni fond sati i fond sati blagdana u tjednu koji padaju od ponedjeljka do petka te izračunao fond radnih sati na način da je od mjesečnog fonda sati oduzeo sate blagdana koji padaju u tjednu od ponedjeljka do petka što je sukladno tumačenju broj 4/44 od 11. siječnja 2013.

20. Naime, sud prvog stupnja drži kako u konkretnom slučaju obzirom na razliku između podataka o korištenju slobodnim danima iskazanim u obračunskim listama i evidencijama o korištenju radnog vremena u pojedinim mjesecima, prilikom utvrđivanja visine potraživanja tužitelja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada treba uzeti podatke o korištenju slobodnih dana iskazanih u obračunskim listama. Navedeno iz razloga što obračuni plaće tužitelja za sporno razdoblje u cijelosti su sukladni Pravilniku o sadržaju obračuna plaće , naknade plaće i otpremnine ("Narodne novine broj 32/15, 102/15 i 35/17) i koji su bili dostavljeni tužitelju prilikom isplate plaće te je tužitelj u iste mogao izvršiti uvid i utvrditi da podaci u njima ne odgovaraju stvarnom broju odrađenih sati ili vremenu korištenja slobodnih dana te je imao mogućnost prigovora, što nije učinjeno slijedom čega sud drži da je tužitelj prihvatio takav mjesečni obračun plaće sa svim podacima u istim.

21. Osnovano tuženik u žalbi osporava pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja, budući da nije prihvatljiv zasada zaključak suda prvog stupnja da su podaci relevantni za odlučivanje o zahtjevu tužitelj oni podaci koji su iskazani u obračunskim listama.

22. Prema odredbi čl. 5. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - dalje ZR ) poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni (st. 1.), da evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu (st. 2.). Nadalje, člankom 135. st. 4. ZR-a određeno je da, u slučaju spora u vezi sa radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. st. 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu.

23. Naime, prilikom utvrđenja ostvarenih sati rada, pa tako i prekovremenih sati, sud je dužan ocijeniti sadržaj i narav službene evidencije o radnom vremenu, odnosno utvrditi kakva je evidencija bila i kakva je trebala biti, da li su u istoj bilježeni podaci o obliku i broju ostvarenih sati rada i slobodnim danima, da li je tužitelj prije podnošenja tužbe osporavao sadržaj evidencije.

24. U konkretnom slučaju iz evidencije radnog vremena koja se nalazi u spisu proizlazi da su upisane pojedine vrste sati ( redovni rad, godišnji odmor, bolovanje, plaćeni dopust ), slobodni dani koje je tužitelj ostvarivao tijekom jednog mjeseca, da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u turnusima prema ciklusu 12-24-12-48, da je tuženik u okviru organizacije radnog vremena oslobađao tužitelja rada jedan do dva puta mjesečno i da je tužitelj koristio slobodne dane s osnove prekovremenih sati ( oznaka "sd" i "sdf" ).

25. Prema tome tuženik je tijekom postupka dokazao da je vodio evidenciju. Međutim, nije utvrđeno da li je evidencija vođena sukladno Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ("Narodne novine" br. 32/15, 97/15, ), odnosno Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ("Narodne novine" br. 73/17 ). To znači da je izostala ocjena dokaza ( evidencije radnog vremena ), pa sud prvog stupnja u takvoj situaciji nije imao osnove ocijeniti vjerodostojnim obračunske liste u odnosu na evidenciju o radnom vremenu.

26. Točan je žalbeni navod tuženika da kolektivni ugovor nije propisao u kojem se roku mogu koristiti slobodni dani umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada, međutim sud prvog stupnja niti navedenu tvrdnju tuženika u smislu nepostojanja ograničavajućeg vremenskog faktora za zamjenu slobodnih dani kao naknade za prekovremeni rad, nije raspravio i ocijenio. S tim u vezi treba dodati da je teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu.

27. Naime, odredbom čl. 44. st. 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 104/13, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16- dalje: KU/13), odnosno odredbom čl. 38. st. 14. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 112/17, 12/18, 2/19, 119/19, 66/20 - dalje KU/17) propisano je da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Stoga po isteku mjeseca u kojem su prekovremeni sati ostvareni, rješenjem treba utvrditi kad će službenik odnosno namještenik koristiti slobodne dane, što bi trebalo biti u primjerenom roku ( Tumačenje broj 16/44 od 16. prosinca 2013. ). Međutim, unatoč nedostavljenim pisanim rješenjima o preraspodjeli radnog vremena (od strane tuženika) kod izračuna razlike plaće treba imati u vidu ostvarene slobodne dane tužitelja prema evidenciji tuženika.

28. Dakle u situaciji kad tuženik tvrdi da je tužitelj na ime ostvarenih sati prekovremenog rada koristio prije navedene slobodne dane, bilo je potrebno utvrditi i raspraviti tu činjenicu i to bez obzira da li je tuženik donosio rješenje o korištenju slobodnih dana. U toj situaciji, na tuženiku je teret dokaza da bi tužitelj navedene dane koristio kao slobodne dane po osnovu ostvarenog prekovremenog rada, a to što ne postoje rješenja o preraspodjeli radnog vremena ne znači da ostvareni slobodni dani koji su odobreni i iskorišteni za rad koji se smatra prekovremenim radom ne trebaju umanjiti za slobodne dane koji su po toj osnovi iskorišteni. Ukoliko bi tuženik dokazao tu činjenicu, onda bi na tužitelju bio teret dokaza da je predmetne slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi, a ne po osnovi prekovremenog rada. Ukoliko bi tužitelj tu činjenicu dokazao, onda bi imao pravo zahtijevati od tuženika plaću za predmetni prekovremeni rad.

29. Konačno tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka prigovorio dopuni nalaza i mišljenja navodeći da je vještakinja trebala korigirati obračun prekovremenih sati rada tužitelja za studeni 2015., obzirom da je izračunala da je tužitelj u tom mjesecu ostvario 176 sati rada i 8 prekovremenih sati u iznosu od 515,04 kn, a prema evidenciji rada za tužitelja u studenom 2015. isti nije ostvario prekovremene sate, međutim sud prvog stupnja ni taj prigovor nije otklonio.

30. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu tužitelja te o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška, a u kojoj odluci će iznijeti jasne i potpune razloge o svim pravno odlučnim činjenicama.

31. Slijedom navedenog valjalo je uvaženjem žalbe tuženika presudu suda prvog stupnja ukinuti u točkama I i II izreke, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 370. ZPP-a.

U Rijeci 01. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan