REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1403/2022-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Božici Barlović kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Matee Uzelac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika TT, zbog kaznenog djela iz članka 147. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15., 61/15, 101/17, 118/18,129/19 i 84/21 - u daljnjem tekstu KZ/11), povodom privatne tužbe privatne tužiteljice NT od 13. listopada 2022., nakon održane javne rasprave, u nazočnosti optuženika osobno, branitelja optuženika, odvjetnika Tomislava Kurena, privatne tužiteljice NT i zz opunomoćenika privatne tužiteljice, odvjetnika Marka Bratića, dana 3. listopada 2025. objavio je, a dana 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Na temelju članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09. – izmjene i dopune, 80/11. - izmjene i dopune, 91/12. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12. - izmjene i dopune, 56/2013 – izmjene i dopune, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u nastavku: ZKP/08.) u svezi s člankom 148.a KZ/11

Optuženi TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T i N, rođ. C, rođen **.**.1987., u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom ekonomskom školom, po zanimanju ekonomist, zaposlen u TD "Botoks" d.o.o., sa mjesečnom plaćom 300,00 eura, neoženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, bez imovine, bez čina, nije odlikovan, ne vodi se drugi kazneni postupak

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

- dana 8.8.2022. u 10:00 sati u Zagrebu na adresi [adresa] u Centru za socijalnu skrb – podružnica Črnomerec u prisutnosti svjedoka koji rade u Centru za socijalnu skrb te u prisutnosti maloljetnog djeteta TTŽ, a s namjerom da uvrijedi privatnu tužiteljicu, s unaprijed pripremljenog papira, na glas pročitao sljedeće riječi upućene privatnoj tužiteljici: „živjela je s ocem alkoholičarom koji je tukao, ali nije ona kriva zato što je jadna pa je tukao...“, „...živjela je s majkom od jadne i bijedne mirovine...“. „…psihički zlostavlja TTŽ, kao što i mene zlostavlja ..“, „… ona i njena obitelj su mi uništili posao...“, „ ...s drugim muškarcem isto ima dijete i ni njemu ne da da vidi dijete...“ „... njenom sam ocu alkoholičaru davao novac...“.

- dakle: uvrijedio drugoga

- pa da bi time počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvredom - opisano u članku 147. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21)

II/ Na temelju članka 149. stavka 1. i 3. ZKP/08, privatna tužiteljica NT, dužna je nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08, u paušalnom iznosu od 150,00 eura (slovima: stopedeset eura) te nužne izdatke optuženika i nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja koji će biti određeni posebnim rješenjem po pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Privatna tužiteljica NT, podigla je po opunomoćeniku Mari Konjuhu, odvjetniku, uvodom citiranu privatnu tužbu protiv optuženika TT, stavljajući mu na teret da je počinio kazneno djelo iz članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11, predloživši da sud optuženika oglasi krivim i osudi ga po zakonu.

2. Pozvan na raspravi pred sudom da se očituje o osnovanosti optužnog akta, optuženi je izjavio kako se ne smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret privatnom tužbom.

3. U svojoj obrani koju je iznio na raspravi održanoj 5. veljače 2025., optuženi TT je izjavio da je točno da je pismeno čija se preslika nalazi na listovima 32-35 spisa pisano njegovom rukom i da je u Centru za socijalnu skrb Črnomerec, tog dana, 08. kolovoza 2022., pročitao to pismeno pred privatnom tužiteljicom i prisutnima još, CT i NTŽ. To je učinio iz razloga što mu je privatna tužiteljica uskraćivala kontakt sa maloljetnim djetetom, kao i njegovoj obitelji i čitanjem tog pismena imao je namjeru ukazati na neke stvari vezane uz samu osobu privatne tužiteljice i odnos u obitelji privatne tužiteljice, a što je smatrao da je sve utjecalo na neke njezine postupke te je točno da je tom prilikom pročitao da je privatna tužiteljica živjela sa ocem koji ju je tukao, pri čemu nije sada siguran da li je to pisalo u tom tekstu, međutim taj tekst ima kod sebe, ali je original predao i urudžbirao u samom centru, tako da kod kuće posjeduje samo presliku tog pismena. Na poseban upit suca je li on tada pročitao da je privatna tužiteljica živjela sa majkom od jadne i bijedne mirovine, navodi da možda je. Na daljnji upit suca je li pročitao da privatna tužiteljica psihički zlostavlja TTŽ, kao što i njega zlostavlja, navodi da to nije pročitao, odnosno, nije to napisao na takav način. Također, tim riječima nije to niti rekao. Na daljnji upit suca je li pročitao da su mu ona i njezina obitelj uništili posao, navodi da to nije pročitao. Upitan je li pročitao da privatna tužiteljica sa drugim muškarcem ima dijete i ni njemu ne da da ga vidi, navodi da je to pročitao, kao i da je njezinom ocu alkoholičaru davao novac. On je ovo pismeno čitao, iako ga je privatna tužiteljica s upadicama prekidala te je pročitao negdje jednu polovinu prve strane ovog pismena, a nakon toga je privatna tužiteljica počela vikati, prekidati ga i izašla je iz prostorije, a on je tek kasnije, bez njezine prisutnosti, pred CT i NTŽ pročitao cijeli tekst.

3.1. Optuženi je na raspravi pročitao pismeno za koje je naveo da ga je pročitao u prisutnosti privatne tužiteljice, a koji navod glasi: " NTŽ je odrasla u [adresa] broj kbr. 181, u teškim uvjetima, sa ocem alkoholičarom i obiteljskim nasilnikom, koji u životu nije radio ništa (kojem sam osobno puno puta pomagao kada je bio u financijskim problemima), majkom koja je u invalidskoj mirovini, koja je mizerna i sestrom D, koja danas ima kćer O iz prvog braka. NTŽ i ja smo se upoznali jako mladi, na poslu u bivšoj firmi, koja se bavila prodajom. Ja sam joj bio nadređeni, a ona je jako konfliktna osoba koja je često ulazila u sukobe sa kolegama na poslu pa je iz tog razloga prestala i raditi, budući da je počela ugrožavati i moju poziciju do koje sam došao teškim radom i izvanrednim rezultatima u poslu. To joj je ujedno bio jedini posao van kafića, ako ne računamo rad od nekoliko mjeseci u jednom odvjetničkom uredu, koji sam joj ja sredio, ali je imala izrazito loše rezultate i morala ga je napustiti. Sve ovo ne nabrajam da bi sebe uzdizao ili omalovažio majku svog djeteta, kao ni kad govorim o tome da sam kasnijih godina zaposlio Ivaninu sestru u svojoj pizzeriji i njenog novog partnera u taksi službi, a kasnije i na dostavi borovnica sa našeg obiteljskog OPG-a. Prisiljen sam iznijeti cijelu istinu kako biste imali širu sliku, a sve s ciljem da pomognemo našoj TTŽ koja prolazi kroz pakao teške manipulacije i otuđivanja od svog oca, kao i cijele obitelji s moje strane."

3.2. Nastavno optuženi je izjavio kako je još pročitao i drugi dio prve stranice, s tekstom koji glasi: " TTŽ se rodila kad je NTŽ i meni bilo 23 godine, odnosno, 2010. g., kratko vrijeme smo živjeli skupa, jer s NTŽ suživot nije bio podnošljiv, budući da su bezrazložni, histerični ispadi bili sve češći, a bilo je čak i elemenata psihičkog zlostavljanja s njezine strane, što više nisam mogao trpiti i donio sam zaključak a tako više ne može, jer će najviše patiti TTŽ. Ja sam se samo htio mirno razići i ostvarivati svoja roditeljska prava koja mi pripadaju po zakonu, a NTŽ je obećala da će mi se osvetiti i da nikad ja i moja obitelj nećemo imati pristup djetetu, nego samo kada i kako ona kaže. Nažalost tome smo svjedoci i danas, a TTŽ dobivam na kapaljku. Svih ovih godina TTŽ je zakidana za ljubav i dobrotu cijele moje obitelji, a dijete je uvijek sretno, nasmijano i uživa kada je kod nas. Šteta koja se i dalje čini djetetu je nemjerljiva, jer smatram da nema većeg zla nego odvojiti dijete od obitelji i zabraniti mu kontakt i odnos." Optuženi nadalje navodi kako je do tog dijela u prisutnosti privatne tužiteljice pročitao predmetno pismo.

3.3. Na poseban upit branitelja jesu li mi službenici Centra zabranili da pročita pismo do kraja, navodi da nisu, već kada je privatna tužiteljica počela histerizirati su mu rekli da će to pročitati kasnije. Na upit zašto je urudžbirao to pismeno, navodi da je to učinio kako bi mogao u Centru ukazati na neke probleme, vezano uz privatnu tužiteljicu, a na upit kako je znao o njezinim obiteljskim problemima, navodi da su par godina živjeli skupa i ona mu je o tome pričala, kao i njihovim prijateljima. Što se tiče njezinih roditelja, njezina majka je dolazila i pomagala oko čuvanja djeteta, a za razliku od njezinog oca koji nije dolazio te je smatrao da boravak maloljetnog djeteta sa ocem alkoholičarem može nepovoljno utjecati na njezin odgoj.

3.4. Na poseban upit opunomoćenika privatne tužiteljice, zbog čega je govorio da je otac privatne tužiteljice obiteljski nasilnik, navodi da mu je ona to sama govorila da ih je on tukao, a na upit zašto je rekao da je mirovina njezine majke mizerna, navodi da je to rekao jer su se ona i njezina majka žalile na malu mirovinu njezine majke. Na poseban upit opunomoćenika privatne tužiteljice koliko puta ga je privatna tužiteljica prekidala dok je čitao, navodi da ga je prekinula tri puta da je ista plakala i vrištala govoreći da to nije istina te mu je čak i prijetila, ali se ne može sjetiti što.

3.5. Na raspravi održanoj 1. listopada 2025., optuženi je naveo da u cijelosti ostaje kod obrane koju je iznio na raspravi održanoj 25. veljače 2025. te tome nema ništa drugo za dodati.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pregledao izvješće o provedenom savjetovanju, prije pokretanja sudskih postupaka u vezi s djetetom Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Črnomerec (na listu 4 spisa). Pročitan je zapisnik Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Črnomerec od 08. kolovoza 2022. (na listu 5 spisa). Pregledano je pismeno (na listovima 32-35 spisa), predano u Centru za socijalnu skrb 8. kolovoza 2022. Pročitan je zapisnik sa iskazom ispitane privatne tužiteljice NT od 27. lipnja 2024., svjedokinje NTŽ od 20. studenog 2024., svjedokinje CT od 25. veljače 2025. i svjedoka DT od 25. veljače 2025. Pročitan je izvadak iz prekršajne (na listovima 91-92 spisa) te izvadak iz kaznene evidencije za optuženika (na listovima 93-94 spisa).

5. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08, kao nevažan je odbijen dokazni prijedlog zz opunomoćenika privatne tužiteljice da se ponovno ispituje privatna tužiteljica, na okolnosti obrane optuženika, a gdje je isti naveo da je pred Centrom za socijalni rad izgovorio neke navode za koje ne zna da li su ušli u predmetni zapisnik, a konkretno da je privatnu tužiteljicu otac tukao, kao i na okolnosti uvrede, a koje nisu sadržajne u predmetnom podnesku, budući da je sud smatrao da je u ovom postupku relevantna dokumentacija koju je sud pročitao, odnosno navodi iz privatne tužbe, a na okolnosti koje je sud već ispitao privatnu tužiteljicu te bi se ponovnim njezinim ispitivanjem, u odnosu na neke druge inkriminacije predmet raspravljanja proširio na činjenice koje nisu u vezi s odlučnim činjenicama u ovom postupku.

6. Ocjenjujući sve provedene dokaze, kako svakog pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti te ih dovodeći u vezu s obranom optuženika, sud je utvrdio da djelo za koje se optuženik tereti privatnom tužbom po zakonu nije kazneno djelo, sukladno članku 148.a KZ/11.

7. U ovom postupku proizlazi da nije bilo sporno da su se 8. kolovoza 2022., optuženi i privatna tužiteljica nalazili u prostorijama Centra za socijalnu skrb – podružnica Črnomerec, na adresi [adresa], u [adresa], kojom prilikom se u Centru rješavalo o roditeljskoj skrbi nad zajedničkom maloljetnom kćeri privatne tužiteljice i optuženika. Također nije bilo sporno niti da je optuženi u prostoriji Centra, u prisutnosti privatne tužiteljice NT, službenice centra, CT i psihologinje NTŽ, počeo čitati tekst s papira pisan rukom, pri čemu je prilikom njegovog čitanja privatna tužiteljica izašla iz prostorije. Navedene nesporne okolnosti proizlaze, kako iz iskaza privatne tužiteljice, tako i obrane optuženika, dok iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi čitanju podneska bila prisutna i maloljetna kćer privatne tužiteljice i optuženika, a što će biti naknadno obrazloženo.

7.1. Stoga je u ovom postupku ostalo utvrditi, kao sporno, je li optuženik svojim navodima koje je čitao tom prilikom u prostorijama Centra za socijalnu skrb, počinio kazneno djelo uvrede u odnosu na privatnu tužiteljicu te je li uvreda postala pristupačna većem broju osoba.

8. Ispitana privatna tužiteljica, NT, na raspravi održanoj 27. lipnja 2025., izjavila je da je tog dana 8. kolovoza 2022. bila pozvana u Centar za socijalnu skrb, podružnica Črnomerec, radi izrade plana o roditeljskoj skrbi nad zajedničkom kćeri, koja je tada imala 12 godina. Nije se slagala sa planom koji je prethodno bio izrađen te je došla u prostoriju Centra, gdje je također došao i optuženi, a u prostoriji su bile prisutne djelatnice CT i psihologinja NTŽ. Optuženi je u jednom trenutku izvadio jedan papir pisan rukom i počeo je čitati sa tog papira, uglavnom sadržaj koji se odnosio na njezin život, kako je ona odrasla, u kakvoj je vezi bila sa svojim roditeljima i slično. On je pri tome čitao da je njezin otac bio alkoholičar, da je živjela u siromašnim uvjetima, što je bilo istina, međutim smatra da nije bilo u redu da je on tamo to iznio za nju, a niti je za to imao razlog. Također je naveo da mu je uništila posao, iako nikakve veze sa njegovim poslom nije imala te je isti otišao raditi u Njemačku. Naveo je nadalje da je njezina majka živjela od jadne i bijedne mirovine, da je privatna tužiteljica nasilna i agresivna, da ju je otac tukao, ali da ona nije za to kriva te je spominjao i da ima drugo dijete i da je bila zlostavljana. Sve to je trajalo nekih 5-6 minuta, što više nije mogla slušati te je izašla iz prostorije. Još dok su bili u prostoriji, dok je optuženi to čitao, je sve to radio povišenim tonom i vrlo glasno, zbog čega je u dva navrata u prostoriju ušao zaštitar koji je inače bio vani i koji je čuo te povišene tonove te po ulasku isti pitao je li sve uredu. Tom prilikom, dok se ovo događalo je njihova kćer bila u hodniku i kada je izašla je ona tada plakala i to zato jer je čula dosta toga što je čitao optuženi u prostoriji. Po njezinom izlasku je također izašla i psihologinja NTŽ koja ju je smirivala, a po izlasku iz prostorije je i dalje čula optuženika koji je glasno čitao i dalje u toj prostoriji sa tog svog papira. Nakon toga je sa kćeri otišla iz prostorija centra.

8.1. Na poseban upit suca izjavila je da se zbog ovog postupanja optuženika i iznošenja njezinih obiteljskih prilika u kojima je živjela, osjećala poniženo, kako pred djelatnicima centra, tako i pred svojim maloljetnim djetetom, dodajući da je točno da je imala težak život, međutim smatra da nije bilo u redu da ju optuženi na ovaj način osramoti u ovom postupku, koji nikakve veze nije imao s tim njezinim prijašnjim životom.

8.2. Na poseban upit zz opunomoćenika da točno navede što je optuženi pročitao kada je rekao da je živjela sa ocem koji ju je tukao, navodi da je on pročitao da je živjela sa ocem alkoholičarom koji ju je tukao, ali da ona nije kriva te na upit što je pod time mislio optuženi da nije kriva, navodi da ne zna što je pod time podrazumijevao. Na poseban upit zz opunomoćenika na koji način je optuženi nju opisao kao osobu, navodi da je naveo da je agresivna, a na upit je li naveo da je psihički zlostavljala njega i dijete, navodi da se toga ne sjeća. Na poseban upit zz opunomoćenika je li joj optuženi rekao da je jadna, navodi da je a upitana je li optuženi spominjao njezinog bivšeg partnera, navodi da je, u smislu da ima maloljetnu kćer sa njim i da često mijenja partnere. Također je govorio i da brani i onemogućava viđanje njihove kćeri s njim i utječe na njezino mišljenje o njemu. Na poseban upit zz opunomoćenika je li prilikom tog čitanja ili prije toga, optuženi nešto rekao ili spomenuo neki motiv zbog čega će pročitati taj svoj dopis, navodi da je on samo rekao "sad ću ja nešto reći" i povišenim tonom je govorio "to morate svi slušati", a nakon toga je krenuo čitati i htjela ga je u jednom trenutku prekinuti, međutim, on je samo rekao "rekao sam vam da će me ona pokušati prekinuti". Na poseban upit zz opunomoćenika navodi da prije nego što je optuženi počeo čitati nije ga na bilo koji način niti vrijeđala, a niti ponižavala, već je samo iznijela da se ne slaže sa ovim planom.

8.3. Na poseban upit branitelja optuženika je li u ovom postupku koji je vodio Centar za socijalnu skrb prilikom posredovanja u donošenju odluke o skrbi nad maloljetnim djetetom, rađena psihološko socijalna obrada od strane stručnog tima centra, navodi da je i da je vođen redovni postupak, vezano uz to posredovanje, a na upit je li u okviru tog postupka centra rađena obiteljska anamneza, navodi da nije. Na poseban upit branitelja optuženika ističe da je podnijela tužbu i okončan je sudski postupak vezan uz skrb maloljetnog djeteta, a na upit je li u tom postupku rađena anamneza, što se tiče obiteljskih prilika, navodi da nije. Na poseban upit branitelja optuženika navodi da je optuženi znao sve o njezinom životu, jer su bili zajedno te mu je to i ispričala, međutim smatra da on nije imao pravo te činjenice iznositi javno niti pred Centrom za socijalnu skrb. Upitana smatra li da je onda Centar za socijalnu skrb trebao znati i imati informaciju da je njezin otac alkoholičar, a budući je navela da njezini otac i majka u popodnevnim satima znaju čuvati maloljetnu kćer, navodi da on to nije već 20 godina i da više nema problema sa alkoholom. Na poseban upit branitelja optuženika smatra li da je centar trebao utvrđivati u ovom postupku činjenice za koje je smatrao da su bitne, odgovara da smatra da njezino odrastanje i njezin prijašnji život nije imao nikakve veze sa time kako odgaja svoje dijete.

8.4. Upitana jesu li djelatnice Centra koje su bile prisutne pokušale prekinuti optuženika u čitanju i upozoriti ga da ono što čita nije bitno za postupak, navodi da kada je zaštitar ulazio u prostoriju je jedna od njih rekla optuženiku da on može urudžbirati taj dopis umjesto da ga čita, međutim je on nastavio sa čitanjem. Na poseban upit branitelja optuženika navodi kako je vidjela taj papir sa kojeg je optuženi čitao, a koji je imao negdje jednu i pol stranicu i radilo se o velikom papiru te je do izlaska zapamtila što je on pročitao, a pri tome se ne može očitovati do kojeg dijela papira je on to pročitao. Na upit je li optuženi tom prilikom rekao da je jadna ili je to pročitao, navodi da je on to pročitao. Po izlasku iz ove prostorije izašla je skroz izvan zgrade centra i to ispred glavnog ulaza, međutim je i dalje čula da optuženi čita svoj podnesak, ali nije čula točne riječi koje je izgovarao, a čula ga je kroz prozor od te prostorije jer je on bio glasan. Prozor prostorije je bio otvoren, ali prozor je bio odmah do izlaza. Dok su bili u prostoriji je njezina kćer sjedila ispred te prostorije i zaštitar kada je ušao je rekao da dijete vani plače, a nakon toga je dijete bilo dovedeno u drugu prostoriju kod socijalne radnice i kada je izašla, joj je dijete reklo da je čulo što je optuženi čitao dok je bila ispred prostorije. Upitana je li njezina kćer znala za ove okolnosti o njezinom životu, a koje je čitanjem iznosio optuženi, navodi da joj to nije govorila, jer nije htjela da ona zna da ju je njezin otac tukao i sve ostalo. Točno je da je njezin bivši partner otac njezinog drugog djeteta i da je s njim imala nesuglasice vezane uz roditeljsku skrb, a na daljnji upit navodi da je točno da je radila kod istog poslodavca sa optuženikom, međutim po rođenju zajedničkog djeteta je on otišao raditi u BiH i nije imala nikakve veze sa njegovim poslom. Istaknula je i da optuženi nikada nije posuđivao novac njezinom ocu. Na poseban upit branitelja optuženika izjavila je da prije nego što je optuženi počeo čitati, je rekla samo da se ne slaže sa planom centra vezano uz viđanje zajedničkog djeteta. Potvrdila je da joj je od strane centra ukazivano na pogreške i propuste u vezi osiguravanja viđanja djeteta od strane oca i njegove obitelji, iako smatra da to nije onemogućavala. Na poseban upit zz opunomoćenika navodi da ovo upozorenje od strane centra, je bilo dobiveno vezano uz pogreške o odgoju djeteta ali se to nije odnosilo samo na nju već i na optuženika. Na upit o kakvom se upozorenju optuženiku radilo, navodi da je on bio upozoren jer je o njoj pred kćeri pričao loše.

8.5. Na poseban upit optuženika kada je on bio u Njemačkoj, navodi da je to bilo u zadnje vrijeme, a ne kada su bili zajedno a kada su zajedno radili na poslu, on je njoj bio nadređeni.

9. Svjedokinja CT, ispitana na raspravi održanoj 25. veljače 2025., iskazivala je da je u Centru za socijalnu skrb Črnomerec, u kolovozu 2022., radila kao socijalna radnica i sjeća se da je vodila u tretmanu centra obitelj TT i CTŽ, zajedno sa svojim stručnim timom, a s obzirom na poteškoće između bivših supružnika vezano uz kontakte sa njihovim maloljetnim djetetom. Na poseban upit suca navodi da se sjeća jednom prilikom da je optuženi čitao neko pismo, dok su u prostoriji centra bili prisutni, osim njega i privatne tužiteljice, ona i njezina kolegica, psiholog, NTŽ. Navodi da se ne sjeća točnog sadržaja tog pisma koje je čitao optuženi, međutim sjeća se da se privatna tužiteljica tijekom čitanja pisma uznemirila i da je izašla van iz prostorije zajedno sa NTŽ, koja joj je dala vodu i neku čokoladu. Na daljnji upit što se dalje događalo, navodi da se toga ne sjeća, a također se ni ne sjeća postupanja optuženika tom prilikom, dodajući da već dvije godine ne radi u tom centru.

9.1. Na poseban upit opunomoćenika privatne tužiteljice da li se sjeća da je tom prilikom intervenirao zaštitar u Centru i da bi on ulazio u prostoriju, navodi da se toga ne sjeća. Na poseban upit opunomoćenika privatne tužiteljice da li se sjeća, da li je, osim što je bila uznemirena, privatna tužiteljica na bilo koji drugi način reagirala prilikom čitanja optuženika, navodi da se toga ne može sjetiti. Na poseban upit opunomoćenika privatne tužiteljice, gdje je bilo maloljetno dijete optuženika i privatne tužiteljice, navodi da ono nije bilo u prostoriji, gdje su bili oni, međutim ne sjeća se niti da je dijete bilo tamo, a niti gdje bi ono moglo biti.

9.2. Na poseban upit branitelja optuženika da li u Centru za socijalnu skrb u određenim postupcima utvrđuju socijalno imovinske prilike stranaka, navodi da se to utvrđuje, međutim to ovisi o postupku koji se provodi i o procjeni stručnog tima. Upitana jesu li u konkretnom slučaju vršili određenu anamnezu stranaka, psihološko utvrđivanje i utvrđivanje njihovih socio-imovinskih prilika, navodi da se toga ne sjeća, budući je druga kolegica preuzela taj predmet. Na upit na koji način utvrđuju prethodno navedene činjenice i da li to rade saslušanjem stranaka, navodi da to može potvrditi da to provode saslušanjem stranaka, a na upit je li se stranke u tim postupcima žale jedna na drugu, navodi da također dolazi do toga.

10. Svjedokinja NTŽ, ispitana na raspravi održanoj 20. studenog 2024., navela je da se ne može točno sjetiti koji je to bio datum, kada je radila u Centru za socijalnu skrb Črnomerec, a gdje je bila zaposlena kao psiholog. Poznati su joj optuženi i privatna tužiteljica, a budući da su isti bili u tretmanu centra i to zbog problema vezano uz skrb maloljetnog zajedničkog djeteta i njezin tim je radio s njima, vezano uz tu skrb. Povodom toga, privatna tužiteljica i optuženi su bili pozvani na razgovor u prostorije centra te su tamo bili prisutni, osim njih dvoje, nje i još njezina kolegica, CT. Tijekom razgovora sa privatnom tužiteljicom i optuženikom u jednom trenutku je optuženi izvadio jedan papir i rekao je da je tu nešto zapisao što bi htio pročitati i počeo je čitati dio zapisanog na tom papiru, međutim u tom trenutku se privatna tužiteljica uznemirila i ona i kolegica CT su onda zamolile optuženika da prestane to čitati, a također se sjeća da je tijekom cijelog tog razgovora, u jednom trenutku otvorio vrata zaštitar koji ih je upozorio na visoke tonove u prostoriji. Pri tome je maloljetne dijete optuženika i privatne tužiteljice bilo na hodniku, međutim ne zna točno u kojem dijelu hodnika. Privatna tužiteljica je obzirom joj nije bilo dobro, izašla iz prostorije a nakon što je optuženi počeo čitati to pismo, je ona onda izašla nakon privatne tužiteljice. Optuženi je u jednom trenutku prestao čitati to pismo, međutim ne zna je li to bilo kada su mu rekle da prestane. Na hodniku je privatnoj tužiteljici dala neku čokoladu, budući joj nije bilo dobro, a kada je ona izašla, optuženi je ostao u prostoriji gdje su vodili razgovor sa kolegicom CT. Privatnoj tužiteljici je na hodniku prišlo dijete i oni su se zagrlili i ne zna što je dalje bilo sa optuženikom, osim što pretpostavlja da je otišao nakon toga iz centra, odnosno, nisu nastavili razgovor.

10.1. Na poseban upit suca sjeća li se koji je bio sadržaj navoda kojeg je čitao optuženi tom prilikom, navodi da se toga ne može sjetiti, osim što može reći da je čitao nešto vezano uz djetinjstvo privatne tužiteljice i njeno odrastanje.

10.2. Na poseban upit opunomoćenika privatne tužiteljice kada je navela da je zaštitar ušao u prostoriju zbog visokih tonova u razgovoru, može li se izjasniti što je rekao tko se obraća visokom tonom, navodi da su bila u pitanju oba roditelja, a upitana kojim tonom je optuženi čitao predmetno pismo, navodi da se toga ne sjeća i ne bi rekla da je bilo povišenim tonom. Na poseban upit opunomoćenika privatne tužiteljice kako se ponašalo dijete kada je majka izašla na hodnik i da li je plakalo, navodi da se toga ne može sjetiti. Na poseban upit opunomoćenika privatne tužiteljice koliko je trajalo od kada je optuženi počeo čitati predmetno pismo pa do trenutka kada je privatna tužiteljica izašla iz prostorije, navodi da je to trajalo negdje 3-4 minute i smatra da nije više. Na upit je li privatna tužiteljica reagirala kada je optuženi počeo čitati ovo pismo, navodi da je reagirala te je bila, uznemirena i oni su zapravo počeli istovremeno glasno pričati te se ne sjeća da li je optuženi nakon reakcije privatne tužiteljice ili kada su mu njezina kolegica i ona rekle da prestane čitati pismo, to prestao ili je nastavio čitati, osim što zna da su nakon toga bili povišeni tonovi između optuženika i privatne tužiteljice, a onda je ona izašla iz prostorije. Ne sjeća se da nakon što je reagirala privatna tužiteljica, je optuženi nastavio čitati ili su se oni međusobno razgovarali povišenim tonom.

10.3. Na poseban upit branitelja optuženika da li je izvršila uvid u predmetno pismo koje je čitao optuženi, navodi da se toga ne sjeća, ne može reći da li ga je predao da se urudžbira u spis. Na poseban upit branitelja optuženika koliko dugo je optuženi čitao to pismo, navodi da je pročitao svega par rečenica, a na upit koja je bila svrha dolaska optuženika i privatne tužiteljice na razgovor u centar, navodi da se optuženi žalio da privatna tužiteljica ne poštuje sudsku odluku o viđanju djeteta i da mu to ne omogućuje te da obično razgovaraju o tome kakve teškoće postoje vezano uz viđanje maloljetnog djeteta i dogovaraju daljnje postupanje. Na upit je li u okviru tog postupka rade obiteljske anamneze, navodi da ih rade a na upit da li stranke daju onda informacije za donošenje takvih odluka od strane centra, navodi da uzimaju informacije od stranaka kako bi utvrdili u čemu su prijepori između stranaka. Na poseban upit branitelja optuženika da li dobivaju informacije od stranaka na način da oni ukazuju na karakterne osobine i ponašanje druge strane, navodi da svaka strana može reći što želi, a oni to onda konstatiraju. Ne sjeća se da bi nakon ovog događaja više imala nekakve razgovore sa privatnom tužiteljicom i optuženikom, budući je njih kasnije preuzeo drugi stručni tim u centru.

11. Iz iskaza svjedoka DT, danog na raspravi održanoj 25. veljače 2025., proizlazi da isti navodi da je točno da je radio kao zaštitar u kolovozu 2022., u Centru za socijalnu skrb Črnomerec, na tadašnjoj adresi, [adresa], u [adresa] i iz viđenja su mu poznati prisutni optuženi i privatna tužiteljica, međutim, ne sjeća se bilo kakvog incidenta između njih i da bi došlo do nekakvog žustrijeg razgovora, gdje bi morao intervenirati kao zaštitar.

11.1. Na poseban upit opunomoćenika privatne tužiteljice zbog čega je u svom iskazu spominjao incident ili neku žustru raspravu, ukoliko mu nitko to prethodno nije rekao, a niti ga pitao navodi da je to iz razloga što zna da čim netko dolazi u centar za socijalnu skrb, da se radi o nekom problemu i on kao zaštitar inače mora intervenirati, ukoliko se radi o nekom incidentu te nije rekao da bi znao u konkretnom slučaju da se radilo o nekom incidentu. Na poseban upit opunomoćenika privatne tužiteljice je li se prije dolaska na sud, vidio ili čuo sa optuženikom, navodi da se nije prije dolaska na sud vidio ili čuo sa njim, a niti sa nekim trećim, vezano uz ovo što ga se danas pita. Na poseban upit opunomoćenika privatne tužiteljice kada mu se predočava iskaz svjedokinje NTŽ kojeg je dala na zapisniku 20. studenog 2024., a u kojem je navela da je u jednom trenutku vrata otvorio zaštitar koji ih je upozorio na visoke tonove u prostoriji te kada ga se pita da li dozvoljava da to bio on, odgovara da se znalo dogoditi da bi on na taj način reagirao, ako bi čuo visoke tonove u prostoriji, gdje se obavljaju razgovori u centru. Na poseban upit opunomoćenika privatne tužiteljice da li onda dozvoljava da je postojala mogućnost da je i u konkretnom slučaju ušao u prostoriju kada su bili prisutni optuženi i privatna tužiteljica, navodi da kao što je rekao, konkretnog se ne sjeća te ne može to tvrditi, a niti opovrgnuti, odnosno dozvoljava da je moguće da je ušao u prostoriju kada su oni bili prisutni.

11.2. Na poseban upit branitelja optuženika da li onda dozvoljava i da nije ušao u prostoriju tada kada su bili prisutni optuženi i privatna tužiteljica, navodi da dozvoljava.

12. Iz ovako provedenog dokaznog postupka proizlazi po ovom sudu utvrđenim da je 8. kolovoza 2022. u Centru za socijalnu skrb, podružnica Črnomerec, vođen postupak posredovanja vezanog uz izradu plana roditeljske skrbi nad zajedničkom kćeri privatne tužiteljice i optuženika, koji su pristupili tog dana u prostoriju Centra, a samom su bile prisutne djelatnice CT, kao socijalna radnica i psihologinja NTŽ. Iz iskaza svjedokinje NTŽ proizlazi pri tome da su privatna tužiteljica i optuženik bili u tretmanu Centra, budući je između njih postojao problem vezan uz skrb o zajedničkom maloljetnom djetetu, a privatna tužiteljica je u svom iskazu navela kako nije bila zadovoljna i nije se slagala s planom koji je prethodno bio izrađen. Optuženi ne osporava da je tom prilikom izvadio papir s kojeg je počeo čitati napisani tekst te iz iskaza, kako privatne tužiteljice, tako i svjedokinja CT i NTŽ proizlazi da se prilikom čitanja tog pisma privatna tužiteljica uznemirila i da je izašla van iz prostorije. Optuženi u svojoj obrani potvrđuje da je tog dana u prostoriji Centra pročitao tekst na

1 0

papiru kojeg je donio sa sobom, da je privatna tužiteljica živjela sa ocem koji ju je tukao, da je privatna tužiteljica živjela sa majkom od jadne i bijedne mirovine i da privatna tužiteljica sa drugim muškarcem ima dijete kojemu ne da da ga vidi, kao i da je njezinom ocu alkoholičaru davao novac. Optuženi, međutim, osporava da bi tom prilikom pročitao da privatna tužiteljica psihički zlostavlja TTŽ, kao što i njega zlostavlja, da su mu ona i njezina obitelj uništili posao. Također, ni iz teksta koji je optuženi pročitao na raspravi, a koji sadržaj je naveden u preslici podneska u spisu koji je priložen uz privatnu tužbu i kojim se optuženi inkriminira za predmetno postupanje, ne proizlaze takvi navodi. Privatna tužiteljica također u svom iskazu navodi da se ne sjeća da bi optuženi navodio ili pročitao da je ona psihički zlostavljala njega i dijete. Kako iz iskaza svjedokinja NTŽ i CT, tako i iz obrane optuženika te iskaza privatne tužiteljice ne proizlazi da bi u prostoriji Centra tom prilikom bila prisutna maloljetna kći optuženika i privatne tužiteljice, a kako se to navodi u privatnoj tužbi, već isti navode da je ona ostala na hodniku centra.

12.1. Proizlazi, dakle, da optuženi ne poriče da je, kako mu je to stavljeno na teret, kritičnog dana pročitao dio navoda iz privatne tužbe u prostorijama Centra, pred privatnom tužiteljicom i djelatnicama CT i NTŽ, pri čemu je nedvojbeno da isti nije pred njima pročitao cijeli napisani tekst, jer je po svjedočenju NTŽ optuženi pročitao svega par rečenica i po proteku tri do četiri minute privatna tužiteljica je izašla iz prostorije, a svjedokinja NTŽ za njom. Iz obrane optuženika proizlazi da je privatna tužiteljica počela vikati, prekidati ga i izašla je iz prostorije, a tek kasnije je bez prisutnosti privatne tužiteljice, pred CT i NTŽ pročitao cijeli tekst.

13. Iz iskaza, kako privatne tužiteljice tako i obrane optuženika, a što su potvrdile svjedokinje CT i NTŽ, proizlazi da je postupak u Centru vođen s obzirom na postojanje poteškoća između bivših supružnika, vezano uz kontakte s njihovim maloljetnim djetetom, a zbog čega su privatna tužiteljica i optuženi i bili pozvani na razgovor. Iz obrane optuženika, naime, proizlazi da mu je privatna tužiteljica uskraćivala kontakt sa maloljetnim djetetom, kao i njegovoj obitelji i da je čitanjem tog pismena imao namjeru ukazati na neke stvari vezane uz samu osobu privatne tužiteljice i odnos u obitelji privatne tužiteljice, a što je smatrao da je sve utjecalo na neke njezine postupke. Takve navode optuženika potvrdila je i svjedokinja NTŽ, navodeći da je svrha dolaska optuženika i privatne tužiteljice bila žalba optuženika da privatna tužiteljica ne poštuje sudsku odluku o viđanju djeteta te da mu to onemogućuje. Privatna tužiteljica je potvrdila da je optuženi na tom razgovoru počeo čitati sa tog papira, sadržaj koji se odnosio na njezin život, kako je odrasla, u kakvoj vezi je bila sa svojim roditeljima i slično, pri čemu je navela kako smatra da to nije bilo u redu da je to iznio, a niti da je za to imao razlog. Izjavila je da se osjećala poniženo, kako pred djelatnicima Centra, tako i pred svojim maloljetnim djetetom, smatrajući da predmetni postupak nije imao nikakve veze s njezinim prijašnjim životom.

14. Iz iskaza svjedokinja CT i NTŽ, proizlazi međutim da se u ovakvim postupcima utvrđuju socijalno imovinske prilike stranaka njihovim saslušanjem, pri čemu je svjedokinja NTŽ navela da u okviru navedenog postupka rade obiteljske anamneze i uzimaju informacije od stranaka kako bi utvrdili u čemu su između stranaka prijepori. Optuženi je u svojoj

1 1

obrani objasnio da je čitanjem pismena imao namjeru ukazati na neke probleme vezane uz samu osobu privatne tužiteljice i odnos u obitelji, kako bi djelatnici Centra imali širu sliku, a sve s ciljem da pomogne svojoj maloljetnoj kćeri za koju je smatrao da prolazi „kroz pakao teške manipulacije i otuđivanja od svog oca, kao i cijele obitelji s njegove strane“. Objasnio je kako je smatrao da boravak maloljetnog djeteta sa ocem privatne tužiteljice, alkoholičarem, može nepovoljno utjecati na njezin odgoj.

15. Sud je, dakle, utvrdio u ovom postupku da je optuženi nedvojbeno u pismu koje je čitao kritične zgode iznio tvrdnje vezane uz privatnu tužiteljicu i njezin osobni život, koje tvrdnje bi se, po svojoj naravi, mogle smatrati uvredljivim i podobnima omalovažiti privatnu tužiteljicu i naštetiti njezinom ugledu te izraziti nepoštivanje njezinog ljudskog dostojanstva. Međutim, navedene tvrdnje koje privatna tužiteljica nije osporila kao istinite, osim vezano uz problem alkohola kod svog oca, su takve prirode da se njima ukazuje i na uvjete života privatne tužiteljice s njezinim roditeljima, koji također imaju utjecaj na odgoj maloljetne kćeri optuženika, za što je isti bio zabrinut. Također je nedvojbeno da je optuženi ukazivao i da privatna tužiteljica ima isti problem s drugim djetetom, kada je naveo da ona s drugim muškarcem isto ima dijete i da ni njemu ne da ga vidi, a što je privatna tužiteljica i potvrdila, da ima nesuglasice vezane uz roditeljsku skrb s ocem njezinog drugog djeteta. Dakle, optuženi je iznio činjenične tvrdnje utemeljene na njegovom neposrednom opažanju i osobnim spoznajama te životno-logičnim zaključcima koji su utemeljeni na okolnostima koje privatna tužiteljica ne spori, osim kao što je već navedeno, da njezin otac više nema problem s alkoholom.

16. Po ocjeni suda tvrdnje koje je iznio i pročitao optuženi sadrže navode o obiteljskim prilikama privatne tužiteljice, koje se uobičajeno utvrđuju prilikom predmetnih postupaka u Centru za socijalnu skrb od strane stručnih timova i ne predstavljaju neki neuobičajeni postupak, tim više kada je u pitanju zaštita maloljetne osobe. Nedvojbeno je da je optuženi pri tome imao pravo informirati strukture koje odlučuju o skrbi oko njegovog maloljetnog djeteta i problema vezanog uz kontakte s njim, o svemu što je smatrao da je bitno za donošenje bilo kakve odluke. Optuženi je u svojoj obrani dao dovoljno osnova sudu, iz kojih se može zaključiti kako mu, kao osobi koja je kritične zgode pročitala pismo, u kojoj su navedene tvrdnje objektivno uvredljivog sadržaja vezane za privatnu tužiteljicu, nije bila namjera vrijeđanje privatne tužiteljice, već kako bi sve zainteresirane strukture dobile pravu sliku te uvid, kako u obiteljske prilike privatne tužiteljice, tako i u razloge njegovih primjedbi i žalbi vezano uz kontakte s maloljetnim djetetom, za koje je tvrdio da mu ih privatna tužiteljica uskraćuje. Predmetne tvrdnje koje je optuženi priznao da ih je iznio za privatnu tužiteljicu, predstavljaju navode o njezinom osobnom životu koje ona nije osporila, osim već gore navedenog, pri čemu je do izražaja došao optuženikov subjektivni i očito emocijama obojeni stav o privatnoj tužiteljici i njezinoj obitelji i kao takvi bi ti navodi eventualno mogli predstavljati kazneno djelo uvrede, međutim, samo u onom slučaju kada bi takvi vrijednosni sudovi bili izrečeni isključivo u namjeri vrijeđanja i omalovažavanja te nepoštivanja ljudskog dostojanstva osobe privatne tužiteljice. Sud je zaključka da to ovdje nije slučaj, jer je optuženi svoje tvrdnje iznio u postupku vezanom uz njegovo maloljetno dijete, u kojem je imao interes iznijeti sve njemu poznate činjenice i inkriminirano postupanje optuženika nije rezultat pukog vrijeđanja s jedinom i isključivom namjerom da se uvrijedi privatnu tužiteljicu te omalovaži njezino ljudsko dostojanstvo, već ostvareno u cilju obrane određenog prava i zaštiti opravdanih interesa optuženika. Potrebno je istaći kako se pri

1 2

iznošenju određenih osobnih prilika neke osobe ne mogu očekivati uvijek primjerene i nepristrane, lišene subjektivnosti konstatacije, tim više ako su učinjene od moguće oštećenih osoba, a iz kojih činjenica se nastoji dokazati neki pravni interes uz pomoć nadležnih osoba i nadležnih tijela.

17. Sud je prihvatio objektivnim i istinitim iskaz privatne tužiteljice da se ona osjećala osramoćenom i poniženo pred djelatnicima Centra zbog iznošenja njezinih obiteljskih prilika od strane optuženika, međutim ista je navela da je istog prekinula u čitanju i da je izašla iz prostorije sa svjedokinjom NTŽ, dakle optuženi nije pročitao cijelo pismo u njihovoj prisutnosti, a što je potvrdila i imenovana svjedokinja. Sud je prihvatio iskaze svjedoka CT i DT, koji se događaja nisu mogli sjetiti, a što je logično i životno imajući u vidu protek vremena od samog događaja, kao i okolnost da su isti radili na radnim mjestima gdje su ovakve situacije u kojima dolazi do nesuglasica i žustrih rasprava stranaka, uobičajene i česte.

18. S obzirom da članak148.a KZ/11 propisuje da nema kaznenog djela iz članka 147. KZ/11, ako je počinitelj njegova obilježja ostvario u znanstvenom, stručnom književnom, umjetničkom djelu ili javnoj informaciji, u obavljanju službene dužnosti propisane zakonom, političke ili druge javne ili društvene djelatnosti, u novinarskom poslu ili u obrani nekog prava, a to je učinio u javnom interesu ili zbog drugih opravdanih razloga, sud je zbog odsutnosti takvog načina izražavanja ili drugih okolnosti iz kojih bi jasno proizlazilo da se radi o ponašanju optuženika koje je imalo cilj samo uvrijediti privatnu tužiteljicu, oslobodio istog optužbe na temelju zakonskih odredbi navedenih u izreci ove presude, nalazeći da je optuženi postupao u obrani svojih prava i interesa, kao stranka u postupku Centra za socijalnu skrb.

19. Sukladno oslobađajućoj odluci, sud je odlučio i o troškovima postupka pa je na temelju u izreci citirane zakonske odredbe obvezao privatnu tužiteljicu NT, na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08, u paušalnom iznosu od stopedeset eura, koji trošak je odmjeren imajući u vidu duljinu i složenost predmetnog postupka i imovinske prilike privatne tužiteljice te plaćanje nužnih izdataka optuženika i nužnih izdataka i nagradu njegovog branitelja, koji će biti određeni posebnim rješenjem po pravomoćnosti presude.

U Zagrebu, 1. listopada 2025.

Sudac:

Božica Barlović

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo žalbe u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno u četiri (4) istovjetnih primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud II stupnja.

DNA:

1. Privatna tužiteljica NT, [adresa] – eHP

2. Opunomoćenik privatne tužiteljice, odvj. Maro Konjuh – eKomunikacija

1 3

3. Optuženi TT, [adresa] - eHP

4. Branitelj optuženika, odvj. Tomislav Kuren – eKomunikacija

5. U spis