REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: 12. K-923/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sucu pojedincu Martini Pamić, uz sudjelovanje Jasne Bašić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog AI zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11., 144/12., 56/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje KZ/11) povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj KO-DO-785/2023 od 12. lipnja 2023., nakon rasprave održane 3. srpnja 2025. i 1. listopada 2025. u prisutnosti državnoodvjetničke savjetnice AIL, optuženog AI osobno uz branitelja Hrvoja Jukića, odvjetnika u Zagrebu te oštećene UI, a u odustnosti svih 6. listopada 2025. objavio je, a 1. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. ,36/24. i 72/25. - dalje: ZKP) stavlja se izvan snage Kazneni nalog izdan kod ovog suda pod poslovnim brojem 12. K-923/2023-2, od 5. srpnja 2023.,

II./ Na temelju 455. ZKP

optuženi AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina A i U djevojački G, rođen 12. kolovza 1972. u [adresa], Bosna i Hercegovina, s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa mjesečnim primanjima od 13.000,00 kuna/1.725,40 eura, pismen, sa završenom VSS, diplomirani ekonomist, zaposlen, živi u izvanbračnoj zajednici sa GI, otac troje djece, sudionik Domovinskog rata, neosuđivan, nalazi se na slobodi, ne vodi se drugi kazneni postupak protiv njega,

k r i v  j e

što je

dana 30. srpnja 2021. oko 16,30 sati u Zagrebu, Ilica broj 229, na adresi stanovanja bivše supruge UI, nakon verbalnog sukoba s istom vezano uz viđenje zajedničkog djeteta, pristajući da imenovanu tjelesno povrijedi, odgurnuo od sebe uslijed čega je UI pala na tlo te zadobila tjelesne povrede u vidu oguljotine lijevog lakta i desnog ručnog zgloba,

d a k l e, drugog tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – opisano u članku 117. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11.

Na temelju članka 117. stavak 2. KZ/11 optuženi AI

o s u đ u j e  s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE

Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom AI se izriče

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženi AI u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

III./ Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točke 1. i 6. ZKP-a okrivljeni je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 200,00 eura i na ime sudskomedicinskog vještačenja iznos 324,94 eura, koji je trošak dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je 12. lipnja 2023. optužnicu protiv optuženog AI zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 2. KZ/11, počinjenog n štetu UI. U podignutoj optužnici OKDO Zagreb je predložilo da se protiv optuženog AI izda kazneni nalog. Presudom ovog suda od 5. srpnja 2023. sud je izdao kazneni nalog, na koji je optuženi AI po branitelju pravodobno podnio prigovor. Obzirom je izričitom odredbom članka 544. ZKP-a propisano da će se izdani kazneni nalog rješenjem staviti izvan snage ako optužno vijeće potvrdi optužnicu, a kako to nije učinilo optužno vijeće tada je to obveza suca pojedinca prilikom donošenja nove presude, što je sud u točci I./ izreke učinio. Žrtva u kaznenom postupku nije postavila imovinskopravni zahtjev.

2. Pozvan na raspravi 3. srpnja 2025. da se očituje o tome kakav stav zauzima prema optužbi, optuženi FI se sukladno odredbi članka 417.a ZKP-a očitovao da se ne smatra krivim. Također, optuženi AI je zatražio da iznese obranu na početku dokaznog postupka.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je na početku dokaznog postupka ispitao optuženog AI, a potom je uz suglasnost stranaka pročitao dokaze u spisu i to: službenu zabilješka o dojavi s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju sa lista 2 spisa, osim u dijelu koji sadržavaju navode obavijesnih razgovora, medicinsku dokumentacija za oštećenu sa listova 4 do 6, izvješće o uhićenju i dovođenju u Pritvorsku policijsku jedinicu od lista 10 do 11 spisa, potvrde sa listova 21 do 26, izreku pravomoćnog rješenja sa lista 27 spisa, izreku rješenja sa lista 29 spisa, medicinsku dokumentaciju za oštećenu sa lista 36, te nalaz i mišljenje sa lista 46 do 49 spisa. Sud je pročitao i iskaz svjedokinje UI od 5. srpnja 2024., sa lista 79 do 81 spisa. Pročitana je i dokumentacija dostavljena od strane oštećene sa lista 99 do 104 spisa, te su razgledane dostavljene fotografije od strane oštećene, koje se nalaze u koverti na listu 105 spisa kao i dokumentacija dostavljena uz podnesak sa lista 114 do 116 spisa, 119 do 145 spisa te su pregledane dvije snimke. Na raspravi održanoj 3. srpnja 2025. ispitana je u svojstvu svjedoka DI, a na raspravi 1. listopada 2025. vještakinja Anita Galić Mihić. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za optuženog sa lista 37 spisa.

3.1. Sud je odbio prijedlog ovlaštenog tužitelja da se izdvoje predane snimke od strane obrane u spis, s obrazloženjem da su nastale na privatnom posjedu i kršenjem zajamčenih prava Ustavom i bez odobrenja oštećene. Prije donošenja predmetnog rješenja na raspravi održanoj 1. listopada 2025., sud je uitao oštećenu da li je imala saznanja da se snima, na što je ona odgovorila potvrdno „Naravno“. U pogledu navedenog dokaznog prijedloga, sud je utvrdio nesporno kako je oštećena znala da ju optuženi snima, a osim toga iste su nastale na javnoj površini, izvan stana oštećene, na dvorištu, osim toga i na mjestu gdje se kazneno djelo dogodilo. Uvažavajući sudsku praksu i stavove zauzete kroz niz odluk (VSRH, Kzz-16/01, I Kž 252/08, I Kž-981/02, I Kž-Us-9/11, Kzz-38/11; ŽS u Zagrebu Kž-436/16, VSRH, I KŽ Us-2/16 i ŽS Zagreb Kž- 221/21), sud je utvrdio kako se radi o privtnoj snimci nastaloj snimanjem optuženog MI, ali za koje snimke je oštećena itekako znala pa se navedene snimke ne mogu smatrati nezakonitima. Naime, za mogućnost upotrebe privatne snimke kao dokaza u kaznenom postupku, a koje snimke je sačinio optuženik, oštećenik ili neka druga privatna osoba, od važnosti je činjenica da je snimljena osoba, imala saznanja.

4. U svojoj obrani iznesenoj na početku dokaznog postupka optuženi AI je naveo kako je ovom događaju prethodilo niz neuspješnih pokušaja da uspostavi kontakt sa maloljetnim sinom F, da je donesena presuda vezano uz skrbništvo maloljetnog sina, a vezano uz viđenja da je zatražio pomoć kako od policije tako i od centra za socijalnu skrb. U centru za socijalnu skrb su mu savjetovali da ukoliko želi maloljetno dijete da mora dobiti za podnošenje zahtjeva protivljenje bivše supruge. Naveo je kako je drugi dan otišao na adresu gdje živi njegova bivša supruga kako bi ju zamolio da preda dijete. Dolaskom na dvorište uključio je snimač na mobitelu kako bi snimio i o tome je obavijestio i bivšu suprugu koja je stajala u jednom dijelu dvorišta i u to vrijeme je imala gips na nozi. Njegova bivša supruga ga je verbalno izvrijeđala i rekla da ne želi predati dijete, a optuženi da je samo tražio da mu kaže gdje je sin F. U jednom trenutku ugledao je svoga sina na prozoru i njega je snimio, a kako je i ovaj susret bio bezuspješan udaljio se sa adrese i došao do Ilice kada je primijetio da njegova bivša supruga hoda za njim, ista se otežano kretala zbog gipsa i kada je došla do njega pokušala je uzeti njegov mobitel, pretpostavlja sa namjerom kako bi ga onemogućila da iskoristi snimke koje je učinio neposredno prije. Kako u tom pokušaju oduzimanja mobitela nije uspjela ista je napravila korak do dva unatrag i zalegla se na tlo i u tom trenutku je počela zvati svoju susjedu DI, a optuženi se samo udaljio sa toga mjesta. Između njih dvoje nije bilo nikakvog fizičkog kontakta i odmah je nazvao policijsku postaju kako bi kao i nekoliko puta ranije obavijestio da nije uspio u ostvarenju svoga prava da vidi svoga sina i policijski službenik mu je rekao da dođe u policijsku postaju potpisati izjavu i uputio se u II. Policijsku postaju - Črnomerec. Dolaskom u policijsku postaju, prilikom legitimiranja od strane službenika isti su mu rekli da postoji neki problem sa njim i tada je bio zadržan. Na poseban upit branitelja odgovorio je da je donesena odluka pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu da maloljetno dijete, sin F živi sa njim. Dolazak inkriminiranog dana je imao za cilj da ja iskaže namjeru da preuzme dijete radi pokretanja ovršnog postupka. U postupku preuzimanja djeteta nakon prethodnih neuspješnih pokušaja bila je donesena odluka da njegova bivša supruga mirnim putem preda dijete na što se ona oglušila. Nakon nekog vremena je donesena odluka da se dijete preuzme prisilnim putem od njegove bivše supruge i tada je sa djelatnicima suda došao na lokaciju i tada je ponovno nastao jedan neugodan događaj i to jer se njegova bivša supruga zaključala u kuću i nije htjela otvoriti vrata na kucanje. U jednom trenutku se na prozoru kuće pojavila njegova bivša supruga i njezina majka te su izvrijeđale sve prisutne, kako njega tako i djelatnike suda. Naposljetku je došao ovlašteni bravar koji je otključao kuću. Ovaj događaj vezano za preuzimanje djeteta dogodio se nakon inkriminiranog događaja. Također naveo je da je prilikom jednog događaja koji se dogodio prije razvoda 2013., nakon što je njegova maloljetna kćerka izrazila želju da želi živjeti sa njim, njegova bivša supruga ga je prijavila policiji i tada su policijski službenici podnijeli optužnicu i protiv nje, a ona je to sve učinila kako bi poboljšala svoj status i njega lažno prijavila. Podnio je prijavu protiv svoje bivše supruge zbog nepreuzimanja djeteta, pa je državno odvjetništvo po službenoj dužnosti pokrenulo postupak protiv nje zbog kaznenog djela za što je osuđena, a on je podnio kaznenu prijavu. Njegova bivša supruga je sklona agresivnim ispadima, to je njezin obrazac ponašanja, sjeća se tako da je prilikom viđanja maloljetnog sina koje se odvijalo pod nadzorom djelatnice centra za socijalnu skrb pokazala da je konfliktna i nasilna osoba. Tako je prilikom viđenja njegovu partnericu vrijeđala kao i djelatnicu centra koja je vršila nadzor nad viđenjem maloljetnog djeteta. Motiv njegove bivše supruge za ovu prijavu je isključivo poboljšanje njezinoga statusa u postupku vezano uz maloljetnog sina, a posebice da bi optuženog pokazala kao nasilnika, što je i ranije znala učiniti. Na poseban upit zastupnice optužbe odgovorio je kako se inkriminiranog događaja obratio maloljetnom sinu i to na način da ga je pozdravio, nije mu posebno govorio zbog čega je došao ali je on bio skoro cijelo vrijeme prisutan na prozoru osim u početku kada je došao. Kada je ranije iskazivao izlazak iz dvorišta bivše supruge i kada ga je ista pratila, naveo je da je ona krenula rukom prema njegovom mobitelu, ali se on izmaknuo, prije toga ga je verbalno napala govoreći mu zašto misli da ga se ona boji, a onda je kao što je ranije rekao zalegnula na tlo. On joj nije ništa rekao. Tlo na dvorištu je djelomično popločeno, a djelomično se na istome nalazi šoder.

5. U ovom postupku je nesporno da je optuženi AI došao inkriminiranog dana, 30. srpnja 2021., oko 16,30 sati, došao na adresu stanovanja UI, koja je nesporno njegova bivša supruga. Također je nesporno da na navedenoj adresi živi i svjedokinja DI te da je između optuženog i oštećene došlo do verbalnog sukoba, a potom i do fizičkog naguravanja, što nesporno proizlazi iz iskaza ispitanih svjedokinja kao i snimke na kojoj je djelomično vidljivo komešanje, trešnja mobitela, a potom i prestanak snimke. Nesporno je i da je oštećena zadobila tjelesne ozljede u vidu oguljotine lijevog lakta i desnog ručnog zgloba. U postupku je bilo nesporno i da između oštećene i optuženog, kao bivših supružnika i roditelja djeteta imaju problema oko poštivanja izvršenja odluke suda kojom je to regulirano, uslijed čega su učestale prijave te je nesporno i kako je optuženiku dodijeljena skrb na zajedničkim djetom F.

6. U postupku je bilo sporno da li je optuženi poduzeo radnju da oštećenu ozlijedi, kao i da li su ozljede oštećene u uzročno posljedičnoj vezi sa nastalim ozljedama oštećene.

7. Iz iskaza svjedokinje UI, ujedno i žrtve predmetnog kaznenog djela u bitnome proizlazi kako je tog popodneva vješala veš u dvorištu, da je imala nogu u gipsu i da je u tom trenutku u dvorište ušao njezin bivši suprug koji je nosio nekakav dokument govoreći pri tom da je sada sve gotovo i da F ide živjeti k njemu. Sve je snimao mobitelom. Upitao ju je vezano uz taj dokument da li joj je poznato, na što mu je odgovorila da ne zna o čemu on priča, a on da joj je na to odgovorio da neka se čuje sa svojom odvjetnicom. On je tražio da razgovara sa njihovim sinom F, na što mu je rekla da nema problema i pozvala je sina i tada je F došao na prozor stana, a njezin bivši suprug je prestao tada snimati mobitelom. On se obratio njihovom maloljetnom sinu D govoreći mu nešto u smislu da će od sada živjeti sa njim. F je dolaskom na prozor pozdravio optuženog, a nakon što mu je rekao da će živjeti sa njime F mu je odgovorio "kaj je tebi o čemu ti pričaš". On je pokušavao nagovoriti F da ide sa njim, a što je njihov sin odbijao te mu je rekao "što se ne sjećaš što mi se sve dogodilo". F se tada maknuo sa prozora, a bivši suprug je počeo hodati prema stepeništu prema ulaznim vratima stana na što mu je rekla da je to privatno vlasništvo da nema pravo ući niti prisilit F da ide sa njim, a F je cijelo vrijeme govorio da ne želi ići. Optuženi da je tada ponovo upalio mobitel i snimao i isti nije samo približavao mome licu već je snimao cijelo moje tijelo, što je shvatila kao provokaciju i rekla mu da sada ima novu partnericu i novo dijete te da ga se više ne boji, a na što joj se on unio u lice. Tada mu je rekla da izađe iz dvorišta jer da je ovo njezin stan i neka izađe van. Govorila mu je da ga se više ne boji jer ima iskustva iz prošlog stana gdje mu je dozvoljavala da uđe u isti zbog viđanja sa sinom, a tim prilikama kada nije htio izaći na njezinu zamolbu bio je nasilan i jednom je nabijao vratima. Zbog toga mu je cijelo vrijeme govorila da ga se ne boji. U jednom trenutku ju je primio za čeljust i posjeduje fotografije da joj je cijela usnica bila krvava, tada je podignula ruke da se obrani i optuženi da ju je uhvatio za podlakticu za koju također ima fotografije i vidljiv je hematom na istoj. Za cijelo vrijeme ovakva njegova ponašanja njihov sin je vikao iz stana a optuženi je u tom trenutku kako ju je primio i bacio na pod. Tada da je izletjela iz stana susjeda koja se zove DI sa svojim psom i rekla da je vidjela da ju je odgurnuo, a optuženi se samo okrenuo i otišao. O događaju je iskazivala i svjedokinja DI, koja se spominje kao susjedna oštećene i koju ista u svom iskazu spominje. Ispitana na rasrpravi je potvrdila navode svjedokinje UI, u bitnome navodeći da se nalazila u stanu i kako je bilo ljeto bio je otvoren prozor i čula se buka sa dvorišta, da je čula muški i ženski glas, a kako je ta buka potrajala da je razaznala da je ženski glas od UI, s time da nije razaznala o čemu su raspravljali. Njezin stan se nalazi u dvorišnoj strani i ulaz u stan UI se također nalazi sa dvorišne strane i dijagonalno je nasuprot njezinog tako da iz svog stana vidi ulaz u njezin stan. Kako je raspravljanje UI sa optuženim bilo sve žešće i glasnije njezini psi koji su se nalazili u stanu su se uznemirili, počeli su grepsti po vratima i odvlačila ih je i u jednom trenutku ulazna vrata su se otvorila i tada je vidjela da je optuženi gurnuo UI, koja je bila u gipsu, i ista je pala na leđa, a optuženi je tada otišao. navedeno je vidljivo i na vrlo kratkoj snimci koju je predala obrana u spis i na kojoj je vidljivo da iza leđa oštećene izlazi susjeda, svjedokinja DI.

7.1. Iz nalaza i mišljenja sudskomedicinske vještakinje proizlazi kako da je UI zadobila tjelesne ozljede u vidu oguljotine lijevog lakta i ogluljotine desnog ručnog zgloba. Navedene ozljede svaka za sebe predstavljaju tjelesnu ozljedu. Iste nastaju kosim djelovanjem tupotvrdog sredstva po površini kože, a to u konkretnim okolnostima predstavlja struganje ozlijeđenog dijela kože o hrapavu podlogu prilikom pada, a kako je to iskazala žrtva prilikom ispitivanja. Pri pisanom nalazu je ostala u cijelosti ispitana na raspravi vještakinja s time da je odgovarala na pitanja i tako je navela da li su kod oštećene utvrđene ozljede mogle nastati i nekim drugim mehanizmom, da su oguljotine nespecifične tjelesne ozljede te postoje brojni mehanizmi i sredstva uslijed čijeg bi djelovanja iste mogle nastati. Prilikom pisanja mišljenja da se vještaci očituju o ponuđenim mehanizmima nastanka utvrđenih ozljeda. Tako je učinila i u ovom vještačenju, te ponuđeni mehanizam u kojem bi ozljede nastale u kontaktu ozlijeđene kože oštećene s hrapavom asfaltnom podlogom je konzistentan. Na daljnje pitanje je li se moglo raditi i o nekoj drugoj hrapavoj podlozi, odgovara da jeste. Na pitanje oštećene postoji li vjerojatnost da bi ove ozljede nastale u vremenu od trenutka inkriminiranog događaja do trenutka pregleda u bolnici, a koji je bio kratak i uz prisustvo drugih osoba odgovorila je da iz stanja spisa ne proizlazi da bi u tom vremenu došlo do nastanka utvrđenih ozljeda ali da isto ne mogu posve isključiti. Na pitanje suda na koji način se dočekuje osoba koja je odgurnuta prema natrag odgovorila je da se u takvim situacijama uobičajeno osoba dočeka na jednu ili obje ruke, dlanovima ili laktovima. Ne može se isključiti niti da bi osoba pala bez dočekivanja na ruke i pri tom udarila o podlogu leđima ili glavom, ali u tim situacijama bi bilo za očekivati da bi se ozljede nalazile na navedenim dijelovima tijela. Na daljnje pitanje je li moguće da se u takvim situacijama osoba dočeka na lijevi lakat i desni ručni zglob, odgovara potvrdno. Na daljnji upit suda kakve ozljede sve mogu nastati prilikom ovakvog pada, a ovisno o intenzitetu primijenjene sile guranja, odgovorila je da na ovo pitanje nije moguće precizno dati odgovor. Ponekad pri padu kojem nije prethodilo guranje, dakle pri spontanom padu, mogu nastati i prijelomi (primjerice prijelom palčane kosti), dok s druge strane u situacijama gdje imamo guranje osobe jačim intenzitetom ne moraju nužno nastati nikakve ozljede, primjerice ako osoba ima na sebi deblji sloj odjeće pa onda nisu prisutne ni površinske ozljede.

8. U cijelosti su prihvaćeni kao istiniti i vjerodostojni pročitani pisani i pregledani dokazi, s obzirom da tijekom postupka nije izveden ni jedan dokaz kojim bi oni bili dovedeni u sumnju. Također, u cijelosti su prihvaćeni nalazi i mišljenja vještaka jer su isti dani u skladu sa stručnim znanjem vještaka i sukladno pravilima struke. Obrana optuženog je djelomično usmjerena na otklanjanje kaznene odgovornosti sa sebe, pa je sud istu cijenio neistinitom i nevjerodostojnom u pogledu spornih činjenica. Naime, u pogledu nespornih obrana optuženog je suglasna ostalim izvedenim dokazima. S druge strane sud je iskaze svjedokinja UI i DI cijenio istinitima jer su iskazi međusobno suglasni i u bitnome identični, a također, iskazi svjedokinja su suglasni i pročitanoj materijalnoj dokumetnaciji. Osim toga, iskazi svjedokinja nisu ničim dovedeni u sumnju. Sud je primjetio i kako su odnosi optuženog i oštećene duboko poremećeni i narušeni, u tolikoj mjeri da isti ne mogu niti na najnižnoj razini komunicirati niti ostvariti bilo kakav društveno prihvatiljivi kontakt. Odnosi su toliko narušeni da se isti izbjegavaju i pogledati kada su bili prisutni u sudnici. Oboje imaju motiva za terećenje jedno drugoga i to u svakom mogućem trenutku i iskorištavaju bez da pritom razmišljaju o dugoročnim posljedicama svog ponašanja, osobito što su roditelji djeci koju moraju zajednički odgajati i o njima brinuti.

9. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je nesporno utvrdio da su se u ponašanju optuženog AI ostvarila sva obilježja kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11, počinjenog na štetu UI. Naime, sud je nakon provedenog dokaznog postupka izmijenio činjenični opis kaznenog djela koje se stavlja na teret optuženom. Tako se prvotno podignutom optužnicom optuženom stavljalo na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11, na način da je „u nakani da imenovanu tjelesno povrijedi, istu primio rukom za njezinu donju čeljust te ju snažno odgurnuo od sebe“ odnosno istoga se teretilo da je postupao sa izravnom namjerom, kao oblikom krivnje. Nakon provedenog dokaznog postupka, a posebice nakon ispitivanja svjedokinje UI, kao i uvažavajući obranu optuženog AI te pregledane snimke, sud je utvrdio nesporo kako je došlo do naguravanja, odnosno određenog oblika fizičkog kontakta između optuženog i oštećene, pa je uslijed takovog kontakta došlo i do odgurivanja oštećene od strane optuženog, uslijed čega je oštećena pala i zadobila ozljede. Ono što je sud utvrdio jest da je optuženi postupao sa blažim oblikom krivnje, odnosno sa neizravnom namjerom, jer je u fizičkom kontaktu odgurnuo oštećenu, svjestan da mogu nastati ozljede pa je na to pristao. Osim oblika namjere koju je sud izmijenio, a na što je bio ovlašten, s obzirom na to da učinjenom izmjenom optuženom nije stavljeno na teret počinjenje težeg djela odnosno sa težim oblikom namjere, već suprotno, sud je precizirao i način na koji je došlo do naguravanja na način da je ispustio iz činjeničnog opisa riječi „istu primio rukom za njezinu donju čeljust te ju snažno“. To stoga što je ispitana na raspravi oštećena navela kako ju je prvotno uhvatio za čeljust, pa je ona podigla svoje ruke da se odbrani, a potom da ju je uhvatio za podlakticu i u tom trenutku da je odgurnuta. Kako je oštećena odstupila od ranijeg iskaza i precizirala kako se dogodilo, to je sud ispustio navedeno jer je nesporno da je došlo do odgurivanja, ali ne i način kako je to prvotno opisano. Kako je optuženi svojim postupanjem – odgurivanjem prouzročio pad oštećene na pod, a kojom prilikom su istoj utvrđene tjelesne ozljede to je ispunjeno zakonsko obilježje terećenog mu kaznenog djela, kako je oštećena njegov bivša supruga to je ostvareno zakonsko obilježje bliske osobe, sukladno odredbi članka 87. stavka 9. KZ/11, odnosno time su ispunjena sva objektivna obilježja terećenog mu kaznenog djela. Kao što je prethodno navedeno, sud je u postupanju optuženog utvrdio da je postupao saoblikom krivnje koji se u kaznenom pravu naziva neizravna namjera, jer je svjestan posljedica svoga djela na njih i pristao, pa je time ispunjeno i subjektivno obilježje kaznenog djel iz članka 117. stavka 2. KZ/11. Pritom ubrojivost optuženog nije dovedena u pitanje niti je sud utvrdio neki od ispričavajućih razloga.

10. Odlučujući o kaznenopravnoj sankciji koju će izreći optuženom AI u konkretnom slučaju sud je imao u vidu sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako na strani optuženika sud olakotnim cijenio činjenicu da je otac troje djece, da je kazneno i prekršajno neosuđivana osoba te da je kazneno djelo počinio sa blažim oblikom krivnje. Olakotnim mu je cijenjeno da od počinjenja kaznenog djela, preko četiri godine nije počinio drugo kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti niti se protiv njega vodi neki drugi kazneni postupak. Otegotnih okolnosti sud nije našao.

10.1. Imajući u vidu sve prethodno izložene okolnosti sud je optuženog AI na temelju u izreci citirane zakonske odredbe osudio na kaznu zatvora u trajanju jedne godine smatrajući istu kaznu primjerenu svim navedenim okolnostima. Za naveeno kazneno djelo propisana je kazna zatvora u trajanju do tri godine, pa je sud optuženog osudio na kaznu u trajanju bliže propisanoom minimumu. Pri tome je sud odlučio da u odnosu na optuženog nije potrebno izvršiti izrečenu kaznu zatvora, te je na temelju članka 56. KZ/11 istom izrečena uvjetna osuda prema kojoj se kazna zatvora u trajanju jedne godine u odnosu na optuženog neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od dvije godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Sud je takvu odluku glede kazne donio na temelju činjenice da uistinu je optuženi kazneno i prekršajno neosuđivan, da se protiv njega ne vodi drugi kazneni postupak te da je od počinenja kaznenog djela prošlo više od četiri godine, u kojem razdoblju s optuženi nije pojavio kao osnovano sumnjiv za kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti. Sud je bio stava da zbog svega napried navedenog nije potrebno izvršiti kaznu zatvora. Duljina roka provjeravanja određena je cijeneći okolnosti počinjenja kaznenog djela kao i svih utvrđenih olakotnih okolnosti, a u nedostatku otegotnih, pa je duljina istog određena u roku od dvije godine jer sud smatra da je nepotrebno na duji rok opterećivati optuženog, a dovoljno je dug da prema stavu suda optuženi shvati štetnost protupravnog postupanja i suzdrži se od činjenja novih kaznenih djela. Također ovakvom kaznom optuženom će biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo u vidu resocijalizacije, odnosno da prilagodi svoje ponašanje društveno prihvatljivom. Stoga sud smatra da je kazna na koju je optuženi osuđen upravo primjerena svim okolnostima počinjenog djela.

10.2. Dakle, ovaj sud smatra da je tako izrečena kazna adekvatna stupnju krivnje optuženog, pogibeljnosti kaznenog djela i svakako je podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

11. Odlučujući o troškovima ovog kaznenog postupka sud je imao u vidu imovinske prilike optuženog kojima se je on izjasnio, da je zaposlen, da ostvaruje primanja od rada od oko 1.700,00 eura, stoga mu je sud na temelji u izreci citirane zakonske odredbe odredio snašanje troškova kaznenog postupka i to u paušalnom iznosu te trošak na ime provedenog sudskomedicinskog vještačenja, cijeneći broj poduzetih radnji i njihovu složenost. Navedenim troškom optuženi, kao i njegova egzistencija te egzistencija osoba koje je dužan po zakonu uzdržavati neće biti dovedena u pitanje.

U Zagrebu 1. listopada 2025.

Sutkinja:

Martina Pamić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranku, zbog podnošenja odgovora na žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1) OKDO Zagreb na broj KO-DO-785/2023

2) Optuženi AI

3) Branitelj, odvjetnik Hrvoje Jukić

4) UI