Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-581/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆO, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-351/2025-10 od 23. rujna 2025., u sjednici održanoj 1. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ĆO.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-a) protiv optuženog ĆO produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a.

2. Protiv tog rješenja je optuženi ĆO putem branitelja po službenoj dužnosti Marina Hraina, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom ukidanja rješenja o produljenju istražnog zatvora, odnosno zamjenom istražnog zatvora adekvatnim mjerama opreza – zabrane uspostavljanja kontakta sa žrtvom, zabrane približavanja žrtvi i udaljenje iz doma.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-671/2025 od 1. listopada 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz sadržaja žalbe evidentno je da je uložena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da se njome osporava postojanje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a s bitnim tvrdnjama da je optuženik kritične zgode bio smanjeno ubrojiv u težem stupnju, da on i supruga žive u braku 32 godine i da prethodno nije bilo među njima ovakvih nesporazuma, te, konačno, da je optuženikova supruga (žrtva) na ročištu izrazila želju za optuženikovim povratkom kući uz tvrdnju da ga se više ne boji.

6. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je u konkretnom slučaju, pored nesporne osnovane sumnje da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo za koje se tereti, osnovano utvrdio i drugu odlučnu činjenicu

– postojanje tzv. iteracijske opasnosti u smislu čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a. Naime, iako do sada nije bio kazneno osuđivan, optuženik je u dva navrata prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz domene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i to na štetu iste žrtve - svoje supruge AO, što znači da je njegovo neprimjereno i protupravno ponašanje na razini osnovane sumnje gradiralo iz prekršajne u kaznenu sferu. Osim toga iz opravdano prihvaćenog nalaza i mišljenja angažirane psihijatrijske vještakinje proizlazi da je kod optuženika dijagnosticirana ovisnost o alkoholu, zbog koje postoji vjerojatnost od njegova počinjenja istog ili sličnog kaznenog djela u budućnosti, tim više što nije kritičan prema ovom svom zdravstvenom problemu, pa je, dakle, prvostupanjski sud posve u pravu kada u pobijanom rješenju konstatira da sve ove okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti kazneno djelo ili počiniti teže kojim prijeti.

6.1. Valja također odgovoriti žalitelju da, s obzirom na naprijed iznijete okolnosti, potreba zaštite žrtve u ovom slučaju preteže nad osobnom željom iste da se optuženik vrati kući.

7. Nije u pravu optuženik niti kada žalbom sugerira primjenu blažih mjera opreza iz čl. 98. st. 2. t. 4., 5. i 10. ZKP-a. Mjere opreza iz čl. 98. st. 2. t. 4. i 5. ZKP-a (zabrana približavanja te uspostavljanja ili održavanja veze sa žrtvom) ne dolaze u obzir, budući da optuženik i žrtva žive u istom kućanstvu. Što pak se tiče mjere opreza iz čl. 98. st. 2. t. 10. ZKP-a (udaljenje iz doma), valja primijetiti da žalitelj u tom smislu nije dao određene i provjerljive podatke vezano uz konkretnu njenu realizaciju, već je samo paušalno izrazio spremnost i mogućnost da se preseli na novu adresu.

8. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 1. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic