Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-577/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog MĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-259/2025-12 od 18. rujna 2025., u sjednici održanoj 1. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog MĆ.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. u svezi s čl. 127. st. 1. t. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-a) protiv okrivljenog MĆ produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni MĆ putem braniteljice po službenoj dužnosti Davorke Kovač, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom ukidanja istražnog zatvora odnosno njegove eventualne zamjene adekvatnom mjerom opreza.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-667/2025 od 30. rujna 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz sadržaja žalbe evidentno je da je uložena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da se njome osporavaju zakonske pretpostavke na temelju kojih je okrivljeniku produljen istražni zatvor.

6. Suprotno stajalištu žalitelja iskaz žrtve TĆ u kojem okrivljenika neposredno tereti za konkretno kazneno djelo dostatan je za zaključak o postojanju osnovane sumnje da je počinio inkriminirano kazneno djelo prijetnje, tim više što je žrtvina verzija događaja potvrđena iskazom svjedoka AĆ. Prvostupanjski sud je u pravu kada u točki 7.5. obrazloženja osporenog rješenja konstatira da se osnovana sumnja procjenjuje na temelju postojanja brojnosti dokaza u kojem su iznijete jasne i provjerljive okolnosti inkriminiranog događaja, bez ocjene vjerodostojnosti tih dokaza, budući da je ovo potonje zadatak koji je u isključivoj ingerenciji raspravnog suda.

7. Nipošto se ne može prihvatiti žalbena tvrdnja da je zaključak suda prvog stupnja o postojanju istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a paušalan i neosnovan. Naprotiv, taj se zaključak bazira na ranijoj višestrukoj kaznenoj osuđivanosti okrivljenika, među inim i za isto kazneno djelo prijetnje, što znači da ga ranije kaznene sankcije nisu odvratile od protupravnog i kažnjivog ponašanja, a kada se k tome pridoda okrivljenikova nesporna sklonost konzumiranju alkohola, pri čemu je alkohol očito „okidač“ za njegova neprimjerena ponašanja, tada nema dvojbe da su sve to one osobite okolnosti koje u smislu čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a upućuju na objektivnu, realnu i razumno predvidivu opasnost od okrivljenikova ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

8. Imajući u vidu činjenice iznijete u prethodnoj točki nema sumnje da je sud prvog stupnja isto tako ispravno zaključio o nužnosti daljnje primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile, s obzirom da blaže zakonske mjere u postojećoj situaciji ne pružaju dovoljno sigurno i pouzdano jamstvo u prevenciji tzv. iteracijske opasnosti.

9. Slijedom navedenog žalba okrivljenika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 1. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic