Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž R-73/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, Lane Putrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Sopjanac, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku-Stalna služba u Korčuli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Pr-53/2024-6 od 21. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Pr-53/2024-6 od 21. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja pod stavkom I. izreke naloženo je tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 11.111,55 EUR sa zateznim kamatama preciziranim po stopi i tijeku na pojedinačne novčane iznose, umanjeno za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu, dok je pod stavkom II. izreke naloženo tuženici da u istom roku nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.055,52 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženica pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, kao i da se preinači odluka o troškovima postupka, podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, koji je zaposlen kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Dubrovačko- neretvanske, Postaje pomorske policije Dubrovnik, za isplatu naknade za obavljeni rad duži od redovnog punog radnog vremena (prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom), a koji rad je tužitelj odradio u razdoblju od mjeseca siječnja 2019. do mjeseca svibnja 2021.
6. U postupku nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Dubrovačko- neretvanske, Postaje pomorske policije Dubrovnik, na radnom mjestu policijskog službenika, te da je tužitelj u utuženom razdoblju radnim nalogom bio upućivan na višednevne plovidbe. Nesporno je i da tužitelj tijekom višednevnih plovidbi 24 sata boravio na brodu poslodavca. Sporno je da li tužitelj ostvaruje pravo na isplatu plaće u većem iznosu od onog kojeg mu je tužena isplatila u utuženom razdoblju odnosno da li je tužitelj obavljao radne zadatke svog radnog mjesta za vrijeme višednevne plovidbe u duljoj satnici od one koje mu je tužena evidentirala kao radno vrijeme (aktivno), slijedom čega da mu osim toga osim plaće koju mu je tužena isplatila za rad u (aktivnom) radnom vremenu pripada i pravo na isplatu plaće za rad i u ostalom trajanju višednevne plovidbe, uvećano za pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanima.
7. Sud prvog stupnja zaključuje da rad tužitelja zbog specifičnosti poslova pomorske policije nije bio, niti po logici stvari može biti, organiziran kao redovan rad od ponedjeljka do petka po 8 sati dnevno, 40 sati tjedno, već da je isti bio organiziran kroz višednevne službe na moru.
8. Nadalje, zaključuje sukladno recentnom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više odluka, da nije životno i logično da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno, već da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru, ima slobodno vrijeme te da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može smatrati prekovremenim radom, odnosno da pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz kolektivnog ugovora službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke i da odlučnu činjenicu predstavljaju stvarno odrađeni sati rada tužitelja kroz utuženo razdoblje s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog - zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova.
9. Prvostupanjski sud, na temelju spisu priležeće dokumentacije te na temelju utvrđenja koja proizlaze iz iskaza saslušanih svjedoka UC i KC (radnih kolega tužitelja) utvrđuje da je tužitelj tijekom trajanja radnih naloga bio raspoređivan na višednevne službe na plovilu, te da su nakon redovnog radnog vremena i privezivanja broda u 16:00 sati uslijedili poslovi čišćenja broda, raspremanja broda u unutrašnjosti broda, čišćenja strojarnica i brodskih prostorija, priključivanje broda na struju, punjenje tankova vodom, a ukoliko je bilo nevrijeme ojačavanja veza te pospremanja stvari, spuštanje i podizanje bokobrana, vanjsko kontroliranje broda gumenjakom, a prije početka radnog vremena pripremanje broda za isplovljavanje. Naime, posada broda cijelo je vrijeme odgovorna za sigurnost plovila, međutim nabrojani poslovi koji su obavljani nakon radnog vremena nisu evidentirani. Tužitelj je cijelo vrijeme morao boraviti na brodu na način da je tijekom cijelog razdoblja morao biti na radnom mjestu i izvršavati ili biti spreman izvršavati radne zadaće koje su obuhvaćale održavanje plovila, pranje i čišćenje koje je bilo svakodnevno, brigu o sigurnosti plovila cijelo vrijeme tijekom višednevnih plovidbi kao i dostupnost na službeni mobitel, slušanje pomorskih veza, te da je morao biti dostupan i spreman reagirati u bilo koje doba dana ili noći u slučaju eventualnih dojava i potrebe premještanja plovila.
10. Stoga sud prvog stupnja smatra da navedeni poslovi zbog svoje naravi i okolnosti obavljanja nisu privremenog karaktera već se ujednačeno obavljaju tijekom cijele kalendarske godine, te da se naknada za navedene poslove ne može podvesti pod terenski dodatak koji je tužitelj ostvario temeljem same činjenice da je radio izvan stalnog mjesta rada preko 8 sati i kao takva uopće ne ovisi o tome je li tužitelj radio prekovremeno, dok je naknada za pasivno dežurstvo naknada koja se isplaćuje po činjenici da je službenik pripravan za rad, time obavezan i spreman u svakom trenutku odazvati se na poziv poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu i kao takva nije od utjecaja na pravo na plaću za prekovremeni rad, dakle rad u smislu Direktive 2003-88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena te Zakona o policiji („Narodne novine“ broj: 34/11.,130/12., 89/14., 151/14., 33/15. i 121/16.). Stoga prvostupanjski sud utvrđuje, uzimajući u obzir i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama Revr-1332/2016-2 od 26. listopada 2016. i dr., da tužitelju u utuženom razdoblju pripada naknada prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u smjenama u vrijeme kada je bio raspoređen na obavljanje jednodnevnih i višednevnih službi na moru umanjeno za 8 sati dnevnog odmora.
11. Prihvaća nalaz i mišljenje vještaka financijske struke koji je utvrdio da sukladno radnim nalozima priloženim u spis, tužitelju na ime prekovremenog rada, rada noću, rada na državne blagdane, te rada subotom i nedjeljom, za razdoblje od mjeseca srpnja 2014. do mjeseca prosinca 2019. pripada neisplaćeni bruto iznos od 11.111,55 EUR s time da je radno vrijeme tužitelja provedeno na brodu umanjio za 8 sati dnevnog odmora u slučaju višednevne kontinuirane službe. Na tvrdnje tužene da je prvostupanjski sud trebao tražiti dopunu nalaza i mišljenja vještaka financijske struke u smislu žalbenih navoda, treba reći da je tužena u prigovoru na nalaz i mišljenje od 7. siječnja 2024. istaknula da se vještačenje treba korigirati u odnosu na razdoblje u kojem nije postojala osnova za obračun prekovremenih sati jer iz dostavljene dokumentacije nesporno proizlazi da su tužiteljima za sve izvanredne intervencije koje su imali izvan redovnih sati izdavani posebni radni nalozi temeljem kojih su im izvršene isplate za ostvareni prekovremeni rad. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. svibnja 2024. vještakinja se očitovala na navedeni prigovor te je istaknula da što se tiče prekovremenih sati koje je tužena obračunala, a koji su vidljivi iz priloženih podatka, navedeni iznos je umanjen od onih obračuna po nalogu suda, odnosno izvršena je razlika u odnosu na manje obračunate iznose. Na navedenu raspravu, iako uredno pozvana, tužena nije pristupila, nije istaknula daljnje prigovore, niti je nakon preotvorene glavne rasprave tražila dopunu nalaza i mišljenja, već je na ročištu održanom 7. ožujka 2025. navela da nema daljnjih dokaznih prijedloga (list 273 spisa).
12. Stoga u konačnici sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev u visini od 11.111,55 EUR bruto sa zateznim kamatama, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima, dok odluku o troškovima postupka donosi pozivom na čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 155. ZPP.
13. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju se neosnovano upire u žalbi tuženica, s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.
14. Pravilno je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza utvrdio da je tužitelj redovito obavljao poslove za poslodavca izvan redovnog radnog vremena tijekom rada na izdvojenom objektu - plovilu i u tu svrhu obavljao poslove za poslodavca koji kao takvi nisu evidentirani kao radno vrijeme, a koji su obuhvaćali održavanje plovila, pranje i čišćenje koje je bilo svakodnevno, brigu o sigurnosti plovila cijelo vrijeme tijekom višednevnih plovidbi, slušanje pomorskih veza, te u slučaju eventualnih dojava i premještanje plovila, kao i pisanje izvješća. Pritom se sud pravilno pozvao i na recentni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr-1332/16-2 od 26. listopada 2016. i broj Revr-1084/13-2 od 23. studenog 2016.), činjenično i pravno podudarnih sporova, prema kojem nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno više dana uzastopno, već da je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti radno mjesto tijekom višednevnih službi na moru i otoku, ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od 8 sati, te da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što djelatnik ne može napustiti mjesto rada, ne može smatrati prekovremenim radom. Pravilno je prekovremenim radom tužitelja ocjenjeno razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora koji je tužitelj nesporno imao, stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženice kojima se tvrdi suprotno.
15. U odnosu na daljnje žalbene navode tuženice valja reći da pasivno dežurstvo nije prekovremeni rad jer ne predstavlja izvršavanje poslova po nalogu te u ime i za račun poslodavaca, a naknada za pasivno dežurstvo predviđena je zbog činjenice da se radnik nalazi u prostoru poslodavca zbog potrebe poslodavca da radnik odmah bude na raspolaganju istom. Valja dodati da je odredbom čl. 60. st. 1., čl. 61. st. 1. i čl. 94. Zakona o radu (¨Narodne novine¨ broj 93/14. i 127/17.) kao i Direktivom 2003-88/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (u člancima 2. točke 1. i 2.) definirano radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.
16. Nadalje, čl. 33. Zakona o policiji propisano je da je policijski službenik dužan i izvan radnog vremena odazvati se pozivu nadređenog rukovoditelja radi poduzimanja mjera i radnji za obavljanje neodgodivih poslova i zadaća, te da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati duže od punoga radnog vremena, pa da mu u ovim slučajevima pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 38. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 112/17.,12/18. i 2/19.) koje određuje uvećanje visine osnovne plaće koja se ima platiti za ostvareno radno vrijeme duže od 40 sati tjedno u visini naknade za prekovremeni rad i ostalih naknada za rad noću, nedjeljom, blagdanom i dr.
17. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz citiranih propisa, na pravilno utvrđeno činjenično stanje, kao osnovan prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 11.111,55 EUR bruto sa pripadajućom zateznim kamatama.
18. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primijeni odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s člankom 155. ZPP te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023).
19. Radi navedenog žalbu tuženice je valjalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude pozivom na čl. 368. st. 1. ZPP.
20. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je odbijen jer to nije radnja koja je bila potrebna za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Varaždinu 1. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Tanja Novak-Premec
