Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1919/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice KN, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 46/2023 i 64/2023; dalje u tekstu Zakon o radu), članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, članka 173. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022; dalje u tekstu Zakon o mirovinskom osiguranju), članka 229. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o radu, članka 228. stavka 1. točke 12. i stavka 2. Zakona o radu, članka 228. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu i članka 228. stavka 1. točke 14. i stavka 2. Zakona o radu, odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 7. siječnja 2025., broj: Pp-1592/2022, na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područni ured Osijek, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na t. II. Ad) I izreke na način da se izriče:

Na temelju članka 181. točka 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), protiv okrivljene KN,

ODBIJA SE OPTUŽBA

da nije evidenciju o radniku vodila na propisani način u skladu sa člankom 5. Zakona o radu u vezi članka 3 i 4. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, budući nije za radnicu VN **.**.2021. na dan sklapanja ugovora o radu evidentirala podatak o ukupnom mirovinskom stažu radnice do početka rada kod poslodavca,

čime da bi počinila prekršaj iz članka 5. Zakona o radu, kažnjiv po članku 229. stavku 1. točki 1. i stavku 2. istog Zakona.

II. U povodu žalbe tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda, u odnosu na t. II. Ad) II izreke te se temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljena KN,

OSLOBAĐA OD OPTUŽBE

da ne bi: evidentirala u evidenciji o radnom vremenu za mjesec siječanj 2022. godine u Valpovu za radnicu:

VN točan podatak o početku i završetku radnog vremena radnice, nije iskazala ukupno 40 sati prekovremenog rada, 8 sati rada neradnim danom (01. siječnja 2022. godine), 8 sati rada nedjeljom, te 11 sati rada noću;

SN točan podatak o završetku radnog vremena radnice, nije iskazala ukupno 40 sati prekovremenog rada, 16 sati rada nedjeljom

čime da bi počinila prekršaj iz članka 5. Zakona o radu, kažnjivo po članku 229. stavku 1. točki 1. i stavku 2. Zakona o radu;

III. Uslijed odluke iz t. I. i II., žalba tužitelja bespredmetna je za prekršaj iz članka 229. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o radu činjenično opisanih pod t. II. Ad) I i t. II. Ad) II izreke pobijane presude.

r i j e š i o  j e

IV. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, ukida se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj pod točkom II Ad) IV, točkom II. Ad) V, točkom II. Ad) VI i točkom II. Ad) VII izreke iz članka 229. stavak 1. točka 16. i stavak 2., članka 228. stavak 1. točka 12. i stavak 2., članka 228 stavka 1. točka 13. i stavak 2. i članka 228 stavka 1. točka 14. i stavak 2. Zakona o radu, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom protiv okrivljene KN temeljem članka 181. točka 5. Prekršajnog zakona odbijena je optužba zbog prekršaja iz članka 172. stavak 1. točka 3. i stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (ispravno članka 172 stavak 2. točka 5 Zakona o mirovinskom osiguranju,) činjenično opisan pod točkom I. Ad) III izreke te je na temelju čanka 182. točka 3. Prekršajnog zakona oslobođena od optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude pod točkom II Ad) I, Ad) II, Ad) IV, Ad) V, Ad) VI i Ad) VII, počinila prekršaj iz članka 229. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o radu, članka 229. stavak 1. točka 16. i stavak 2. Zakona o radu, članka 228. stavak 1. točka 12., točka 13. točka 14. i stavak 2. Zakona o radu.

2. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu u odnosu na oslobađajući dio presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, ističući u bitnom da su svjedokinje SN i VN istovjetno iskazivale u dva navrata u postupku pred Državnim inspektoratom i u prekršajnom postupku, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u oslobađajućem dijelu i okrivljenici kazne novčanim kaznama.

4. Žalba je djelomično osnovana, djelomično bespredmetna.

5. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti, utvrdio je da je u odnosu na prekršaj čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o radu, činjenično opisan pod točkom II. Ad) I nastupila zastara prekršajnog progona, a u odnosu na prekršaje iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o radu, počinjena je povreda prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo činjenično opisano pod točkom II. Ad) II izreke prvostupanjske presude, nije prekršaj.

6. Prema čl. 13. Prekršajnog zakona prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine od počinjenja djela, a okrivljenica je prema optuženju djela prekršaja činjenično opisanog pod točkom II. Ad) I počinila 29. siječnja 2021. Stoga je ovaj Sud ne upuštajući se u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu i primjenom članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, protiv okrivljene u tom dijelu optužbu odbio, a žalba tužitelja je uslijed odluke iz točke I. ove presude bespredmetna.

7. Nadalje, okrivljenici je optužnim aktom stavljen na teret prekršaj iz članka 229. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 1. Zakona o radu, počinjenog u bitnom time što nije evidentirala u evidenciji o radnom vremenu početak i završetak radnog vremena radnice VN, odnosno završetak radnog vremena radnice SN.

8. Odredbom članka 229. stavke 2. u vezi stavka 1. točke 1. Zakona o radu propisana je novčana kazna za prekršaj poslodavca fizičke osobe ako ne vodi evidenciju o radnicima i o radnom vremenu ili je ne vodi na propisan način, ili ako na zahtjev inspektora rada ne dostavi podatke o radnicima i o radnom vremenu. Materijalnom odredbom članka 5. Zakona o radu, na koju se citirana kažnjiva odredba poziva propisano je da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, koja mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, čiji sadržaj i način vođenja evidencije propisuje pravilnikom ministar nadležan za rad.

9. Međutim pod točkom II. Ad) II izreke ove presude navedeni činjenični opis djela sadržan u izreci pobijane presude jednako i u optužnom prijedlogu, nepotpun je i iz njega ne proizlaze sva njegova zakonska obilježja jer se radi o prekršaju blanketne naravi za čiju konkretizaciju činjeničnog opisa treba navesti odovarajuću odredbu podzakonskog akta, konkretno odredbe članka 8. stavak 1. podstavak 3. i 4. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicim (Narodne novine broj: 73/2017), s tim da je odredbom članka 8. stavak 3. citiranog Pravilnika propisano da: Podatke iz stavka 1. podstavak 3. i 4. ovog članka (početak i završetak rada) poslodavac je obvezan voditi samo ako je obveza vođenja tih podataka ugovorena kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, ugovorom o radu ili je uređena pravilnikom o radu, a što je u konkretnom slučaju izostalo.

14. Slijedom iznesenog, budući da izreka pobijane presude u odnosu na djelo prekršaja pod točkom II. Ad) II izreke ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječu zakonska obilježja predmetnog prekršaja, ovaj sud je u povodu žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu, na način da je okrivljencu za djelo prekršaja pod točkom II. Ad) II izreke oslobodio optužbe, ali na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, kako je to i navedeno t. II. izreke ove drugostupanjske presude, a ne zbog nedostatka dokaza (čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona) kako je to pogrešno naveo prvostupanjski sud, te je žalba tužitelja uslijed ove odluke, bespredmetna u odnosu na ovo djelo.

15. Rješavajući dalje o predmetu u okviru navoda žalbe te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, po ocjeni ovog suda pravilno žalitelj pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prigovarajući ocjeni izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda i sukladno tome pogrešnom zaključku glede prekršajne odgovornosti okrivljene.

16. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je u dokaznom postupku pročitao pisanu obranu okrivljenice, iskaze svjedoka SN, VN, HN, ispitao svjedokinju ŠN te pročitao materijalnu dokumentaciju spisa, te zaključio da na temelju provedenih dokaza nije dokazano da je okrivljena počinila prekršaje koja joj se stavljaju na teret u točki II izreke presude, te je u skladu s načelom “in dubio pro reo” riješio na način povoljniji za okrivljenu i za ova djela je oslobodio optužbe.

17. Do ovakvog zaključka prvostupanjski sud je došao cijeneći da je okrivljenica poricala prekršaj sukladno materijalnoj dokumentaciji (primarno evidencijama o radu, ali i ispisima poruka između okrivljene i svjedokinje, kao o objavama na društvenim mrežama o terminima održavanja evenata) prihvaćajući iskaz ispitane svjedokinje ĆN koja je istovjetno iskazivala pred sudom i na zapisnik o inspekcijskom nadzoru, dok je iskaze svjedokinja VN i SN s obzirom na njihovo svojstvo kao bivših radnica okrivljene, cijenio nelogičnim i konfuznim, i suprotnim materijalnoj dokumetaciji.

18. Dakle, sud je primjenio pravilo “in dubio pro reo” i u sumnji odlučio u korist okrivljene. Međutim, primjenjeno pravilo “in dubio pro reo” podrazumjeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika kada se nakon ocjene dokaza, pojedinačno u vezi s ostalim dokazima ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkrinimiranih prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva. Međutim o tome se u konkretnom slučaju ne radi, jer primjenjeno načelo podrazumjeva da su predhodno izvedeni i ocjenjeni svi dostupni dokazi, što nije u ovom slučaju.

19. U smislu čl. 88. Prekršajnog zakona sud je dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrđuje činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist.

20. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud nije utvrđivao činjenice sukladno odredbi čl. 88. Prekršajnog zakona, jer nije ocijenio iskaz sa zapisnika o ispitivanju svjedoka SN i VN od 12. svibnja 2022. (sastavljen u Državnom inspektoratu), koji je zakonit dokaz u smislu čl. 158. st. 7. Prekršajnog zakona, koji je prema obrazloženju presude pročitao u dokaznom postupku, međutim u obrazloženju presude nije reproducirao niti ocjenio njihov sadržaj niti je iskaze svjedokinja pred sudom usporedio sa iskazom koji su svjedokinje dale pred Državnim inspektoratom, kojom ocjenom bi došao do zaključka da su svjedokinje u bitnom dale identične iskaze i tijekom postupka dosljedno islazivale.

21. Kraj takve ocjene izvedenih dokaza i utvrđenja objektivnih činjenica, za sada proizlazi kako se ne mogu prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda kojima se rukovodio zaključivši da okrivljenica nije počinila prekršaje na način opisan u izreci pobijane presude pod točkom II. Ad) IV, točkom II. Ad) V, točkom II. Ad) VI i točkom II. Ad) VII.

22. Iz navedenih razloga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud nije u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, dovoljno kritički i savjesno ocjenio provedene dokaze, zbog čega je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, te je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti u odnosu na i točku II. Ad) IV, točku II. Ad) V, točku II. Ad) VI i točku II. Ad) VII i predmet vratiti na ponovno suđenje u tom dijelu, u kojem će sud, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja i navoda žalbe tužitelja, ponovno izvesti do sada izvedene dokaze, po potrebi i druge dokaze, te ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i pravno relevantnih činjenica donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

23. Iz navedenih razloga, na temelju članak 206. stavak 1. i 3. (izreka rješenja) i članka 207. (izreka presude) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 1. listopada 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.