Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-787/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od suca Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mal. LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po ocu i z.z. VN, zastupan po punomoćniku Željku Fabijanoviću, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika Generali osiguranje d.d., OIB: 10840749604, Zagreb, Bani 110, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-61/2019 od 29. lipnja 2020., 1. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-61/2019 od 29. lipnja 2020.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je doslovno:

"I. Nalaže se tuženiku na ime naknade štete za izgubljeno uzdržavanje plaćati malodobnom tužitelju iznos od 1.300,00 kn mjesečno i to počevši od 15.04.2011. godine pa sve dok se eventualno ne promijene okolnosti, s time da je dospjele obroke do pravomoćnosti ove presude dužan platiti odjednom i u roku od 8 dana od pravomoćnosti ove presude i na te iznose platiti zakonske zatezne kamate koje se računaju od dana dospijeća svakog obroka pa do dana plaćanja obračunate, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, do 31. srpnja 2015.g., a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a tekuće obroke do svakog petog u mjesecu unaprijed, a sve to na ruke z.z. oca mal. tužitelja VN

II. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.250,00 kuna u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedene presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, a podredno da se ista preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužbom se u smislu članka 1094. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23

– u daljnjem tekstu: ZOO) traži naknada zbog izgubljenog uzdržavanja od 1.400,00 kn mjesečno i to počevši od 15. travnja 2011. pa sve dok se eventualno ne promijene okolnosti, uvećano za zatezne kamate od dana dospijeća svakog obroka pa do dana plaćanja.

5.1. U tužbi se ističe da je majka mlt. tužitelja sad pok. LNR **.**.2011. smrtno stradala u prometnoj nesreći u blizini mjesta Slano, za koju nesreću je isključivo odgovoran tuženikov osiguranik, time što je vozilom koje je kod tuženika bilo osigurano od automobilske odgovornosti prešao u suprotnu kolničku traku i naletio na vozilo kojim je upravljala tužiteljeva majka. Tužiteljeva majka da je bila zaposlena u Mana Moda d.o.o. Zagreb kao regionalni voditelj za područje Dalmacije. Nakon majčine smrti tužitelj da je ostvario mirovinu, koja je u trenutku podnošenja tužbe sa zaštitnim dodatkom iznosila 1.600,00 kn. Tužitelj je u vrijeme stradavanja svoje majke bio u dobi od 1 godine i 10 mjeseci te ni tad ni danas nije sposoban za vlastito uzdržavanje. Da je tužiteljica živa, a imajući u vidu njena primanja, tvrdi se da bi je da bi za tužiteljevo uzdržavanje doprinosila i mogla doprinositi iznos od 3.000,00 kn mjesečno. Stoga, a odbijajući iznos mirovine i zaštitnog dodatka koje mlt. tužitelj prima nakon smrti svoje majke, tužbenim zahtjevom se na ime naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja tužbom potražuje iznos od 1.400,00 kn mjesečno uvećan za zatezne kamate.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao svoju pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost za štetni događaj. Istaknuo je prigovor zastare potraživanja ističući da je protekao zastarni rok od 3 godine sukladno članku 230. ZOO-a. Osporio je osnovanost i visinu utuženog potraživanja.

7. Nakon što je prvostupanjski sud presudom poslovni broj P-261/2014 od 5. travnja 2017. prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 1.300,00 kuna mjesečno uvećan za zatezne kamate, počevši od 15. travnja 2011. dok se ne promjene okolnosti (točka I izreke), te odbio tužbeni zahtjev za iznos od 100,00 kuna mjesečno uvećan za zatezne kamate (točka II izreke) i odlučio o troškovima postupka (točka III izreke) ovaj sud je po tuženikovoj žalbi rješenjem poslovni broj: 4 Gž-408/2017 od 23. listopada 2019. ukinuo presudu u pobijanim točkama I i III izreke i u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

8. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio:

- da je tužitelj rođen **.**.2009.

- da je tužiteljeva majka LNR smrtno stradala u prometnoj nesreći koja se dogodila 14. travnja 2011. za koju je isključivo odgovorna osoba čije je vozilo s kojim se sudarilo vozilo kojim je upravljala tužiteljeva majka kod tuženika bilo osigurano od automobilske odgovornosti

- da je pok, LNR prije prometne nesreće bila zaposlena, prosječna plaća iznosila joj je 6.000,00 kuna, stalno je doprinosila za tužiteljevo uzdržavanje, a na njegovo uzdržavanje je trošila i svoja dodatna primanja

- da je mlt. tužitelj pok. ĆN bio sin jedinac, a ona nije imala drugih obveza uzdržavanja

- da je ŠN, tužiteljev otac i suprug poginule LNR, u vrijeme nesreće bio zaposlen u firmi Elabo te su njegova primanja tad bila 6.500,00 do 7.000,00 kuna, a nakon prometne nesreće se zaposlio kao profesor u Obrtničkoj i tehničkoj školi Dubrovnik, te mu je plaća oko 7.000,00 kuna ( iz priloženih obračunskih lista na listovima spisa 163 - 166 proizlazi da je za kolovoz 2019. primio plaću od 6.945,85 kuna, za rujan 2019. u iznosu od 7.256,14 kuna, a za listopad 2019. u iznosu od 8.785,51 kunu)

- da mlt. tužitelj sad ostvaruje mirovinu u prosjeku od 1.700,00 kuna mjesečno

9. Prvostupanjski sud je također poklonio vjeru iskazu tužiteljevog oca VN, koji je izjavio da nema nikakvih kreditnih obaveza, jer je stambeni kredit koji je glasio na pok. suprugu i čija je mjesečna rata iznosila 140 EUR istekao u studenom 2019. Prilikom drugog saslušanja u ovom predmetu od 14. veljače 2020. izjavio je da je mlt. tužitelj učenik 4. razreda osnovne škole, da je prve dvije školske godine išao je na produženi boravak što je koštalo 400 - 500 kuna mjesečno, a nakon toga da je za njega plaćao žene odnosno studentice koje bi ga pričuvale po cijeni od 50,00 kuna po satu, što bi mjesečno iznosilo od 2.000,00 do 3.000,00 kuna. Nadalje je istaknuo da je mlt. tužitelj sve do listopada 2019. išao na judo koji je koštalo 200,00 kuna mjesečno osnovna cijena, ali su se plaćali i turniri i polaganje pojasa, u prvom i drugom razredu osnovne škole da je išao i na plivanje koje je koštalo mjesečno 200,00 kuna, a sad da trenira nogomet koji mjesečno košta 200,00 kuna, dok oprema za nogomet godišnje košta 1.000,00 -1.500,00 kuna. Mlt. tužitelj da je upisao i digitalnu akademiju pri Gruškoj školi koju organizira Algebra Zagreb i košta čini mu se oko 2.800,00 kuna godišnje. Žive u kući njegovih roditelja. Režije za stanovanje da su i prije štetnog događaja i u trenutku drugog saslušanja mjesečno iznosile oko 2.000,00 kuna (u prosincu 2011. račun od struje iznosio je 1.042,00 kuna, a račun od struje od 24. prosinca 2019. do 28. siječnja 2020. iznosi 1.036,71 kuna, a dva prethodna su iznosila za studeni 656,19 kuna, a za prosinac 592,12 kuna). Mlt. tužitelj da nema nikakvih zdravstvenih tegoba. U prvom ili u drugom razredu osnovne škole da je imao dodatnu nastavu iz francuskog jezika plaćenu u 4 rate po 150,00 kuna.

10. Prvostupanjski sud je tako zaključio da u situaciji kad je tužiteljeva pok. majka imala prosječnu plaću od 6.000,00 kn da je za očekivati da je doprinosila za tužiteljevo uzdržavanje s iznosom od 3.000,00 kn mjesečno, dakle s polovicom svoje osnovne plaće, a kad se od toga odbije iznos mirovine koju tužitelj prima, a koja je u prosjeku 1.700,00 kuna, da se dobije iznos od 1.300,00 kn, pa je stoga nakon provedenog postupka pobijanom presudom temeljem članka 1094. stavaka 1. i 2. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev tako što je tužitelju dosuđena novčana renta zbog izgubljenog uzdržavanja u iznosu od 1.300,00 kuna mjesečno počevši od 15. travnja 2011., pa sve dok se eventualno ne promijene okolnosti, uvećana za zatezne kamate koje se računaju od dana dospijeća svakog pojedinog obroka, pa do dana plaćanja.

11. Prvostupanjski sud je također odbio tuženikov prigovor zastare kao neosnovan, budući je tužba podnesena unutar trogodišnjeg zastarnog roka iz članka 230. stavka 1. ZOO-a.

12. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (odredba članka 365. stavka 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2, 4, 8, 9, 11, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja i činjenično-pravne zaključke prvostupanjskog suda iz pobijane presude, koji žalbom nisu dovedeni u sumnju.

14. Nije ni pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

15. Protivno žalbenim navodima, utvrđenje prvostupanjskog suda da je prosječna neto plaća pok. LNR iznosila 6.000,00 kuna mjesečno nije na žaliteljevu štetu. Iz priloženih platnih lista (list spisa 31 – 35) proizlazi da joj je neto plaća za prosinac 2010. iznosila 6.785,29 kn, za siječanj 2011. iznosila je 5.571,01 kn, za veljaču 2011. iznosila je 5.946,03 kn, za ožujak 2011. iznosila je 6.561,01 kn, a za travanj 2011. za 80 radnih sati (smrtno je stradala 14. travnja 2011.) iznosila je 3.438,74 kn, a prosjek navedenih plaća je viši od iznosa prosječne neto plaće utvrđene od prvostupanjskog suda.

16. Nadalje, žalbenim navodima se ne pobija u pobijanoj presudi utvrđen iznos mirovine od 1.700,00 kuna koju mlt. tužitelj prima nakon majčine smrti.

17. Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je pravilno na osnovi priloženih isprava i iskaza tužiteljevog oca VN, kojemu i ovaj sud poklanja vjeru kao logičnom i dosljednom i u skladu s priloženim ispravama, utvrdio da je pok. LNR prije prometne nesreće uzdržavala mlt. tužitelja s iznosom od 3.000,00 mjesečno i kod činjenice da je plaćala stambeni kredit u iznosu od 140,00 EUR mjesečno i da su režijski troškovi za stan u kojem su živjeli iznosili 2.000,00 kuna mjesečno, jer ni ti troškovi nisu bili isključivo njeni, već su se odnosili i na supruga s kojim je živjela u bračnoj zajednici.

18. I odluka o parničnom trošku je u svemu pravilna i zakonita.

19. Budući žalba nema opravdanja, odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 1. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi