Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-680/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Franji Ribiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Petrinjska 59, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Danku Škare, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4519/2021-22 od 26. ožujka 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženika uvažava te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4519/2021-22 od 26. ožujka 2024.:

- potvrđuje u točki II. izreke,

- ukida u točki I. izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.274,13 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom na:

- 0,87 EUR od 1. travnja 2007.

- 0,66 EUR od 1. ožujka 2008.

- 3,27 EUR od 1. travnja 2008.

- 11,47 EUR od 1. studenog 2008.

- 2,91 EUR od 1. prosinca 2008.

- 13,8 EUR od 1. siječnja 2009.

- 15,47 EUR od 1. veljače 2009.

- 16,23 EUR od 1. ožujka 2009.

- 14,49 EUR od 1. travnja 2009.

- 14,89 EUR od 1. svibnja 2009.

- 11,63 EUR od 1. lipnja 2009.

- 9,22 EUR od 1. srpnja 2009.

- 9,86 EUR od 1. kolovoza 2009.

- 11,13 EUR od 1. rujna 2009.

- 11,02 EUR od 1. listopada 2009.

- 9,74 EUR od 1. studenog 2009.

- 12,14 EUR od 1. prosinca 2009.

- 14,07 EUR od 1. siječnja 2010.

- 16,81 EUR od 1. veljače 2010.

- 16,18 EUR od 1. ožujka 2010.

- 19,9 EUR od 1. travnja 2010.

- 19,2 EUR od 1. svibnja 2010.

- 20,57 EUR od 1. lipnja 2010.

- 32,48 EUR od 1. srpnja 2010.

- 30,03 EUR od 1. kolovoza 2010.

- 37,52 EUR od 1. rujna 2010.

- 34,93 EUR od 1. listopada 2010.

- 30,77 EUR od 1. studenog 2010.

- 39,55 EUR od 1. prosinca 2010.

- 50,72 EUR od 1. siječnja 2011.

- 42,81 EUR od 1. veljače 2011.

- 45,58 EUR od 1. ožujka 2011.

- 42,06 EUR od 1. travnja 2011.

- 42,69 EUR od 1. svibnja 2011.

- 57,67 EUR od 1. lipnja 2011.

- 59,13 EUR od 1. srpnja 2011.

- 71,4 EUR od 1. kolovoza 2011.

- 64,99 EUR od 1. rujna 2011.

- 57,98 EUR od 1. listopada 2011.

- 56,71 EUR od 1. studenog 2011.

- 56,18 EUR od 1. prosinca 2011.

- 59,33 EUR od 11. siječnja 2012.

- 61,84 EUR od 11. veljače 2012.

- 62,13 EUR od 10. ožujka 2012.

- 60,46 EUR od 11. travnja 2012.

- 63,18 EUR od 12. lipnja 2012.

- 63,18 EUR od 12. lipnja 2012.

- 60,6 EUR od 20. srpnja 2012.

- 60,38 EUR od 17. kolovoza 2012.

- 55,9 EUR od 19. rujna 2012.

- 58,21 EUR od 1. listopada 2012.

- 60,72 EUR od 9. studenog 2012.

- 59,44 EUR od 7. prosinca 2012.

- 61,87 EUR od 11. siječnja 2013.

- 57,95 EUR od 20. veljače 2013.

- 60,52 EUR od 1. ožujka 2013.

- 61 EUR od 12. travnja 2013.

- 55,13 EUR od 23. svibnja 2013.

- 53,97 EUR od 1. lipnja 2013.

- 53,84 EUR od 1. srpnja 2013.

- 55,87 EUR od 21. kolovoza 2013.

- 57,17 EUR od 19. rujna 2013.

- 58 EUR od 17. listopada 2013.

- 59,02 EUR od 16. studenog 2013.

- 61,59 EUR od 18. prosinca 2013.

- 58,38 EUR od 10. siječnja 2014.

- 62,63 EUR od 25. veljače 2014.

- 63,09 EUR od 1. ožujka 2014.

do 31. prosinca 2007. u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.609,31 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od 26. ožujka 2024. do isplate, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu 846,66 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, kako slijedi:

- 4,53 EUR od 1. prosinca 2007.

- 4,51 EUR od 1. siječnja 2008.

- 4,59 EUR od 1. veljače 2008.

- 4,64 EUR od 1. ožujka 2008.

- 4,71 EUR od 1. travnja 2008.

- 4,6 EUR od 1. svibnja 2008.

- 6,9 EUR od 1. lipnja 2008.

- 6,99 EUR od 1. srpnja 2008.

- 6,86 EUR od 1. kolovoza 2008.

- 6,87 EUR od 1. rujna 2008.

- 6,95 EUR od 1. listopada 2008.

- 7,51 EUR od 1. studenog 2008.

- 7,13 EUR od 1. prosinca 2008.

- 7,61 EUR od 1. siječnja 2009.

- 7,69 EUR od 1. veljače 2009.

- 7,72 EUR od 1. ožujka 2009.

- 11,78 EUR od 1. travnja 2009.

- 11,81 EUR od 1. svibnja 2009.

- 11,59 EUR od 1. lipnja 2009.

- 11,43 EUR od 1. srpnja 2009.

- 11,47 EUR od 1. kolovoza 2009.

- 11,56 EUR od 1. rujna 2009.

- 11,55 EUR od 1. listopada 2009.

- 11,47 EUR od 1. studenog 2009.

- 11,63 EUR od 1. prosinca 2009.

- 11,76 EUR od 1. siječnja 2010.

- 11,94 EUR od 1. veljače 2010.

- 11,9 EUR od 1. ožujka 2010.

- 12,14 EUR od 1. travnja 2010.

- 12,1 EUR od 1. svibnja 2010.

- 12,19 EUR od 1. lipnja 2010.

- 12,98 EUR od 1. srpnja 2010.

- 12,82 EUR od 1. kolovoza 2010.

- 13,32 EUR od 1. rujna 2010.

- 13,14 EUR od 1. listopada 2010.

- 12,87 EUR od 1. studenog 2010.

- 13,45 EUR od 1. prosinca 2010.

- 14,20 EUR od 1. siječnja 2011.

- 13,67 EUR od 1. veljače 2011.

- 13,86 EUR od 1. ožujka 2011.

- 13,62 EUR od 1. travnja 2011.

- 13,66 EUR od 1. svibnja 2011.

- 14,66 EUR od 1. lipnja 2011.

- 14,76 EUR od 1. srpnja 2011.

- 14,81 EUR od 1. kolovoza 2011.

- 14,41 EUR od 1. rujna 2011.

- 13,96 EUR od 1. listopada 2011.

- 11,94 EUR od 1. studenog 2011.

- 11,91 EUR od 1. prosinca 2011.

- 12,09 EUR od 11. siječnja 2012.

- 12,22 EUR od 11. veljače 2012.

- 12,24 EUR od 10. ožujka 2012.

- 12,15 EUR od 11. travnja 2012.

- 12,3 EUR od 12. lipnja 2012.

- 12,3 EUR od 12. lipnja 2012.

- 12,15 EUR od 20. srpnja 2012.

- 12,14 EUR od 17. kolovoza 2012.

- 11,9 EUR od 19. rujna 2012.

- 12,02 EUR od 1. listopada 2012.

- 12,16 EUR od 9. studenog 2012.

- 12,09 EUR od 7. prosinca 2012.

- 12,23 EUR od 11. siječnja 2013.

- 12,01 EUR od 20. veljače 2013.

- 12,15 EUR od 1. ožujka 2013.

- 12,18 EUR od 12. travnja 2013.

- 11,85 EUR od 23. svibnja 2013.

- 11,79 EUR od 1. lipnja 2013.

- 11,78 EUR od 1. srpnja 2013.

- 11,89 EUR od 21. kolovoza 2013.

- 11,97 EUR od 19. rujna 2013.

- 12,01 EUR od 17. listopada 2013.

- 12,07 EUR od 16. studenog 2013.

- 12,21 EUR od 18. prosinca 2013.

- 12,03 EUR od 10. siječnja 2014.

- 12,27 EUR od 25. veljače 2014.

- 12,29 EUR od 1. ožujka 2014. do isplate, kao neosnovanim."

2. Protiv točke II. izreke presude te protiv odluke o parničnim troškovima sadržane u točki I. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači presudu u pobijanom dijelu tako da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, a naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u cijelosti.

3. Protiv točke I. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači na način da odbaci tužbu, a podredno da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka, odnosno da presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

6. Tužitelj u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu u odbijajućem dijelu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a tvrdeći da su nejasni razlozi suda o tome zbog čega odbija tužbeni zahtjev za isplatom s osnova preplaćene razlike zbog promjenjive kamatne stope, iako je prethodno utvrdio da je ugovoreni način promjene kamatne stope ništetan te da je po ništetnoj ugovornoj odredbi tužitelju preplatio tuženiku iznos od 846,66 eura.

6.1. Ispitujući dio presude koji tužitelj pobija žalbom utvrđeno je da žalbene tvrdnje nisu osnovane jer je iz obrazloženja pobijane presude jasno vidljivo da je tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu s osnova preplate ugovorne kamate odbijen zbog zastare što je sud jasno i argumentirano obrazložio u točki 25. obrazloženja iz kojeg razloga su neosnovane žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. U odnosu na dio presude koji tužitelj pobija žalbom sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Tuženik u žalbi tvrdi da je u odnosu na točku I. izreke presude sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, ali i razlozima presude obzirom da je sud u točki I. izreke naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.274,13 eura sa zakonskom zateznom kamatom precizno navedenom u izreci presude na pojedine mjesečne iznose, međutim, kada se iznosi na koje je dosuđena kamata zbroje, proizlazi da je tuženik u obvezi platiti kamatu na iznos od 2.734,13 eura zbog čega je takva izreka proturječna. Osim toga, sud u obrazloženju nije naveo razloge zbog čega bi tuženik bio u obvezi platiti zateznu kamatu na veći iznos glavnice od one koja je dosuđena.

7.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako iznesenog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka utvrđeno je da je žalba tuženika osnovana jer doista zbrojeni pojedinačni iznosi na koje je dosuđena zakonska zatezna kamata ukupno iznose 2.734,14 eura, zbog čega nije razumljivo zbog čega bi tuženik morao platiti zakonsku zateznu kamatu na taj iznos iako je presudom dosuđena glavnica u iznosu od 2.274,13 eura. Za takvu razliku sud u obrazloženju presude nije naveo razloge. Na opisani način sud prvog stupnja počinio je apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

7.2. Tuženik u žalbi također tvrdi da je sud pogrešno primijenio odredbe članka 281., 106. stavak 2., 190. stavak 1. i 4., 186. stavak 1. te 186.b ZPP-a na koji način je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a tvrdeći da je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu, a da sud nikada nije donio rješenje kojim bi tuženika pozvao na dostavu dokumentacije te je postupao po tužbi iako tužitelj nije postavio određen tužbeni zahtjev. Tvrdi da je zbog toga tužbu trebalo odbaciti.

7.3. Osnovane su žalbene tvrdnje tuženika da je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu iz članka 186.b stavak 3. ZPP-a te da sud tijekom postupka nije donio rješenje iz članka 186.b stavak 4. ZPP-a. Međutim, po ocjeni ovog suda, sud nije trebao donositi to rješenje s obzirom da je nakon primitka nalaza i mišljenja financijskog vještaka tužitelj u podnesku od 24. svibnja 2022., kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, postavio ujedno i određen tužbeni zahtjev za isplatu, zbog čega sud nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju u žalbi ukazuje tuženik.

8. U odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja utvrđuje kao nesporne činjenice među strankama;

- da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 148-550-3934530 od 22. veljače 2007. u kunskoj protuvrijednosti 17.749,81 CHF prema srednjem tečaju tuženika za CHF, na dan korištenja,

- da je ugovorena redovna kamatna stopu od 5,20 % godišnje, promjenjiva u skladu s

Odlukom o kamatnim stopama Kreditora,

- da je rok otplate kredita određen na 84 mjeseci, s korištenjem kredita najkasnije 31. svibnja 2007. radi kupnje rabljenog automobila s otplatom u jednakim mjesečnim obrocima u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju u CHF na dan dospjelosti prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita tj. tužitelju nakon otplate, te ti obroci dospijevaju na otplatu zadnjeg dana u mjesecu,

- da je kredit po Ugovoru u cijelosti otplaćen.

8.1. U odnosu na spornu činjenicu među strankama o tome je li tužitelj potrošač sud utvrđuje da je tužitelj Ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila za osobne potrebe te da u vrijeme njegovog zaključenja i otplate nije bio vlasnik trgovačkog društva ili obrta iz kojih razloga zaključuje da je tužitelj potrošač.

8.2. U odnosu na spornu činjenicu o tome je li ništetna ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, sud, pozivom na odredbu članka 502.c ZPP-a, utvrđuje da je u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača utvrđeno da su ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope koje je, između ostalih i tuženik unosio u ugovore o kreditu koje je zaključio u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 bez pojedinačnog pregovaranja, a odredbe su nepoštene jer u ugovoru nisu navedeni jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope zbog čega tužitelj kao korisnik kredita nije mogao predvidjeti visinu svoje obveze, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da je s tužiteljem pregovarao te da su okolnosti zaključenja Ugovora bile drugačije u odnosu na one o kojima se raspravljalo u tom predmetu. Sud je provedenim vještačenjem utvrdio da je po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene kamatne stope tužitelj preplatio tuženiku iznos od 846,66 eura. Međutim, kako je presuda u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu postala pravomoćna 13. lipnja 2014., donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13, sud utvrđuje da od tog datuma teče opći zastarni rok za tražbinu tužitelja po osnovi preplate ugovorne kamate te je taj rok u trenutku podnošenja tužbe u ovom predmetu 28. svibnja 2021. istekao. Iz tih razloga sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 846,66 eura zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati.

9. Suprotno žalbenim tvrdnjama tužitelja sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 846,66 eura zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, koji se odnosi na preplatu s osnova ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope jer je pravilno zaključio da je za tu tražbinu tužitelja nastupila zastara, obzirom da je istekao opći zastarni rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) od pravomoćnosti presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 do dana podnošenja tužbe. U skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., koje prihvaća i ovaj sud, o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je u odnosu na promjenjivu kamatu presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a individualnu tužbu tužitelj je u ovom predmetu podnio 28. svibnja 2021., dakle nakon isteka zastarnog roka od 5 godina iz članka 225. ZOO-a, koji je za tražbinu tužitelja s osnova promjenjive kamate istekao 13. lipnja 2019.

9.1. Iz obrazloženih razloga žalbu tužitelja protiv točke II. izreke presude trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, dok je žalbu u odnosu na naknadu parničnog troška trebalo uvažiti iz razloga što je presudu po žalbi tuženika protiv točke I. izreke trebalo uvažiti, a presudu suda prvog stupnja u tom dijelu ukinuti primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, zbog čega će sud u nastavku postupka odlučiti o troškovima cijelog postupka ovisno o konačnom uspjehu tužitelja u postupku.

10. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otklonit će bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano u ovoj odluci tako što će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja koji se odnosi na isplatu s osnova preplate po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, time da izreka i obrazloženje presude moraju biti jasni, odnosno presuda mora sadržavati jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji ne smije biti suprotni sadržaju izreke, kako bi se presuda po eventualnim žalbama mogla ispitati. Također u ponovnom postupku sud će prilikom presuđenja odlučiti i o troškovima cijelog postupka.

Koprivnica, 1. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković