Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1263/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Leskovar, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko- upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-23/2022-30 od 11. srpnja 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-23/2022-30 od 11. srpnja 2024.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR (dvjesto pedeset eura).
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
«I Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 da tužiteljici HT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 11.514,49 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos:
- 358,28 eura od 11.5.2019. do isplate,
- 358,28 eura od 11.6.2019. do isplate,
- 358,28 eura od 11.7.2019. do isplate,
- 358,28 eura od 11.8.2019. do isplate,
- 313,28 eura od 11.9.2019. do isplate,
- 313,81 eura od 11.10.2019. do isplate,
- 313,81 eura od 11.11.2019. do isplate,
- 313,81 eura od 11.12.2019. do isplate,
- 346,25 eura od 11.1.2020. do isplate,
- 346,25 eura od 11.2.2020. do isplate,
- 346,25 eura od 11.3.2020. do isplate,
- 346,25 eura od 11.4.2020. do isplate,
- 346,25 eura od 11.5.2020. do isplate,
- 346,25 eura od 11.6.2020. do isplate,
- 346,25 eura od 11.7.2020. do isplate,
- 346,25 eura od 11.8.2020. do isplate,
- 312,80 eura od 11.9.2020. do isplate,
- 409,41 eura od 11.10.2020. do isplate,
- 409,41 eura od 11.11.2020. do isplate,
- 409,41 eura od 11.12.2020. do isplate,
- 451,51 eura od 11.1.2021. do isplate,
- 451,51 eura od 11.2.2021. do isplate,
- 451,51 eura od 11.3.2021. do isplate,
- 451,51 eura od 11.4.2021. do isplate,
- 451,51 eura od 11.5.2021. do isplate,
- 451,51 eura od 11.6.2021. do isplate,
- 451,51 eura od 11.7.2021. do isplate,
- 451,51 eura od 11.8.2021. do isplate,
- 451,51 eura od 11.9.2021. do isplate,
- 451,51 eura od 11.10.2021. do isplate,
po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, uz naknadu parničnog troška u iznosu od 3.414,55 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.»
2. Protiv presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica vlasnica stana u stambenoj zgradi koja se nalazi u Zagrebu na adresi [adresa]. Nadalje je utvrđeno da su tužiteljica kao vlasnica i najmodavka i ET kao zaštićeni najmoprimac u odnosu najma na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-770/1998 od 16. ožujka 2010. i da je ET do 31. kolovoza 2018. tužiteljici plaćao mjesečnu najamninu u iznosu od 34,65 eura, a nakon toga od 1. rujna 2018. plaća najamninu u iznosu od 62,01 eura.
6.1. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom zatražila od tuženika naknadu štete čija visina predstavlja razliku između najamnine koju ET kao zaštićeni najmoprimac plaća tužiteljici i najamnine koja bi se za predmetni stan mogla ostvariti na tržištu.
6.2. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog građevinskog vještačenja utvrdio da bi vrijednost tržišne najamnine predmetnog stana u utuženom razdoblju od 1. svibnja 2019. do 13. travnja 2023. iznosila ukupno 25.397,26 eura.
6.3. Tužiteljica je tada postavila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je od ukupnog iznosa najamnine odbila porez koji bi tužiteljica platila i zatražila je da se tuženiku naloži da joj plati iznos od 11.514,49 eura.
6.4. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske.
6.5. I prema pravnom shvaćanju ovog suda sustav zaštićenog najma uveden Zakonom o najmu stanova ("Narodne novine" br. 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18., 105/20.; dalje: ZNS) kojim se vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nameće teret stambenog zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca, predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva koje vlasnicima nameće nerazmjeran i pretjeran teret, protivno odredbi čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Hrvatske od 10. srpnja 2014.), pa zbog povrede Ustavom RH i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, tuženica je dužna vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci naknaditi štetu. Vlasnici stanova imaju pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine.
6.6. Tuženik se žali navodeći u žalbi da nije sporno da država ima pravo posegnuti za mjerom kontrole najamnina, ako je to učinjeno u javnom interesu – što ovdje nedvojbeno jest slučaj, jer je institut zaštićene najamnine propisan upravo kao instrument pomoći socijalno ugroženim kategorija građana i ranijim nositeljima stanarskog prava. Iz tog razloga, po mišljenju tuženika, tužiteljica nije ovlaštena potraživati naknadu štete do tržišne najamnine jer bi se tada u cijelosti osporilo pravo države da ograniči pravo vlasništva u javnom interesu već bi eventualno imala pravo samo na naknadu štete do onog iznosa do kojeg je razumno ograničiti njezino vlasništvo u korist zaštićenih najmoprimaca.
6.7. O pitanju odgovarajuće najamnine je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-106/2024-2 od 12. lipnja 2024. koje glasi: „Pod odgovarajućom najamninom prvenstveno valja smatrati tržišnu najamninu jer ona na objektivan način, za pretežni broj slučajeva, predstavlja odgovarajuću odnosno primjerenu naknadu za vlasnike stanova. Pri tome vlasnici su postupkom tuženice već trideset godina u situaciji da ne mogu potpuno koristi ili ubirati plodove svoje stvari, dakle ne radi se o kratkom periodu vremena u kojem bi bilo razumno na temelju društvene solidarnosti od vlasnika zahtijevati da sudjeluju u teretu zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca. Pri tome, cijelo to vrijeme, koje skoro predstavlja polovicu ljudskog vijeka, tuženica nije rješavala problem, te je reagirala tek nakon donošenja gore navedenih presuda ESLJP. Osim, toga, kategorija tržišne cijene je prilično egzaktna te se visina štete vlasnicima može utvrditi na jasan i transparentan način. Takav način utvrđivanja štete, vlasnicima omogućuje pravnu sigurnost i jednakost svih pred zakonom što je i ustavna funkcija Vrhovnog suda.“.
6.8. Ovaj sud prihvaća to pravno mišljenje, pa kako je pravno mišljenje prvostupanjskog suda o tome da tužiteljica ima pravo na naknadu do tržišne najamnine identično navedenom pravnom mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, gore navedeni žalbeni razlozi tuženika nisu osnovani.
6.9. Zbog tih razloga je tuženikova žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđena je prvostupanjska presuda. Zbog istih razloga je odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura.
Koprivnica, 1. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kučić
