Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-4958/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Mladena Genca i Ivane Bosnić-Kovačić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe PAN-PEK d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe PN, zastupanih po branitelju Igoru Mucalu, odvjetniku u [adresa], zbog prekršaja iz članka 229. stavak 1. točke 1. u svezi stavka 2. i dr. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23.) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-9689/2023 od 24. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 1. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. Povodom žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, na način da se djelo okrivljene pravne osobe PAN-PEK d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe PN, činjenično i pravno opisano u točki IV. izreke, pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 35. stavka 1. točke 1. u svezi stavka 2. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti („Narodne novine“ broj: 46/22.)

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, preinačuje se pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni izrečenoj okrivljenoj pravnoj osobi PAN-PEK d.o.o. za prekršaje činjenično i pravno opisane u točkama I. do V. izreke, na način da se za djela iz točke I. i III. izreke, na temelju članka 229. stavak 1. točke 1. i točke 26. Zakona o radu, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, utvrđuju novčane kazne u iznosu po 2.500,00 eura (dvijetisućepetsto eura), za djelo iz točke II. izreke, na temelju članka 228. stavak 1. točke 17. Zakona o radu, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, utvrđuje se novčana kazna u iznosu od 2.000,00 eura (dvijetisuće eura), za djelo iz točke IV. izreke, na temelju članka 35. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, utvrđuje se novčana kazna u iznosu od 700,00 eura (sedamsto eura), te za djelo iz točke V. izreke, na temelju članka 35. stavka 1. točke 5. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, utvrđuje se novčana kazna u iznosu od 1.327,23 eura (tisućutristodvadesetsedam eura i dvadesettri centa).

III. Uslijed odluke iz točke II., preinačuje se pobijana presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni izrečenoj okrivljenoj pravnoj osobi PAN-PEK d.o.o. na način da se, temeljem članka 39. Prekršajnog zakona, okrivljenoj pravnoj osobi izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 9.027,23 eura (devettisućadvadesetsedam eura i dvadesettri centa), koju kaznu je okrivljenik obvezan platiti u roku od 30 dana (trideset dana) od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

IV. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, preinačuje se pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni izrečenoj okrivljenoj odgovornoj osobi PN, za prekršaje činjenično i pravno opisane u točkama I. do V. izreke, na način da se za djela iz točke I. i III. izreke, na temelju članka 229. stavak 2. u svezi stavka 1. točke 1. i točke 26. Zakona o radu, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, utvrđuju novčane kazne u iznosu po 500,00 eura (petsto eura), za djelo iz točke II. izreke, na temelju članka 228. stavak 2. u svezi stavka 1. točke 17. Zakona o radu, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, utvrđuje se novčana kazna u iznosu od 400,00 eura (četristo eura), za djelo iz točke IV. izreke, na temelju članka 35. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, utvrđuje se novčana kazna u iznosu od 100,00 eura (sto eura), te za djelo iz točke V. izreke, temelju članka 35. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 5. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, utvrđuje se novčana kazna u iznosu od 132,72 eura (stotridesetdva eura i sedamdesetdva centa).

V. Uslijed odluke iz točke IV., preinačuje se pobijana presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni izrečenoj okrivljenoj odgovornoj osobi PN, na način da se, temeljem članka 39. Prekršajnog zakona, okrivljenoj odgovornoj osobi izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.632,72‬ eura (tisućušestotridesetdva eura i sedamdesetdva centa), koju kaznu je okrivljenik obvezan platiti u roku od 30 dana (trideset dana) od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

VI. U ostalom se dijelu žalba tužitelja odbija kao neosnovana te se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba PAN-PEK d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba PN proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 229. stavak 1. točke 1. i točke 26. u svezi stavka 2. Zakona o radu te prekršaj iz članka 228. stavak 1. točke 17. u svezi stavka 2. istog Zakona, te su uz primjenu članka 37. i članka 39. Prekršajnog zakona, kažnjeni ukupnim novčanim kaznama u iznosu od 3.120,00 eura (pravna osoba) te 900,00 eura (odgovorna osoba).

1.1. Istom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i za prekršaje iz članka 35. stavka 1. točke 1. i točke 5. u svezi stavka 2. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti te su, temeljem članka 38. Prekršajnog zakona, za navedena djela oslobođeni od kazne.

1.2.Okrivljenici su ujedno obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura, svaki.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se zapravo žali na odluku o prekršajnopravnoj sankciji, u bitnome navodeći kako su okrivljenici kažnjeni preblagim kaznama za djela propisana Zakonom o radu, odnosno da su neosnovano oslobođeni od kazne za djela propisana Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, no da je, očito omaškom u pisanju, djelo okrivljenika činjenično opisano u točki IV. izreke pobijane presude pravno označeno kao prekršaj iz članka 35. stavka 1. točke 5. u svezi stavka 2. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, umjesto kao prekršaj iz članka 35. stavka 1. točke 1. u svezi stavka 2. istog Zakona, pa je ovaj Sud po službenoj dužnosti pravilno pravno označio djelo okrivljenika, kao u izreci.

5. Ispitujući odluku o kazni, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud smatra da su opravdani navodi tužitelja da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine novčane kazne za djela opisana u točkama I. - III. izreke pobijane presude (djela propisana Zakonom o radu) okrivljenicima utvrdio preblage novčane kazne, unatoč svim okolnostima koje je u konkretnom slučaju opravdano ocijeniti naročito olakotnim, posebno uzimajući u obzir zakonski raspon kazne propisan za predmetne prekršaje. Stoga je ovaj Sud, djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kaznama za djela iz točke I. - III. izreke pobijane presude te je okrivljenicima za ta djela, uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, utvrdio ublažene kazne u nešto višem iznosu od kazni koje je utvrdio prvostupanjski sud. Takve kazne ovaj Sud smatra razmjernima prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se tim kaznama postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

6. Nadalje, a u odnosu na djela iz točke IV. i V. izreke pobijane presude, za koje su okrivljenici oslobođeni od kazne, ovaj Sud je stava kako žalitelj opravdano ukazuje da u predmetnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 38. Prekršajnog zakona i oslobađanju okrivljenika od kazne.

6.1. Naime, odredbom članka 38. stavak 2. točka 2. Prekršajnog zakona propisano je da sud može osloboditi od kazne počinitelja kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak.

6.2. Odluku o oslobađanju okrivljenika od kazne prvostupanjski sud u bitnom obrazlaže time da su okrivljenici uočeni propust ispravili po utvrđenju nepravilnosti od strane Državnog inspektorata, kao i da u predmetnom slučaju nisu nastupile štetne posljedice.

6.3. Međutim, prema mišljenju ovog Suda, okolnosti koje je prvostupanjski sud naveo kao razloge za oslobađanje okrivljenika od kazne od utjecaja su na odmjeravanje visine kazne, no ne i na oslobađanje okrivljenika od kazne, a posebno imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja, visinu zapriječene kazne te činjenicu da je do otklanjanja protupravnog postupanja došlo tek po postupanju nadležnog inspekcijskog tijela, pri čemu se napominje da u postupku nije niti utvrđeno da bi okrivljenici otklonili nepravilnost počinjenu prekršajem iz točke V. izreke pobijane presude (da su imenovali povjerljivu osobu u smislu članka 35. stavka 1. točke 5. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti), već je u postupku utvrđeno da su samo ispunili zakonsku obvezu donošenja odgovarajućeg pravilnika sukladno odredbi članka 35. stavka 1. točke 1. istog Zakona.

6.4. Slijedom navedenog, ovaj je Sud navedene okolnosti cijenio kao naročito olakotne samo u odnosu na djelo iz točke IV. izreke pobijane presude te je okrivljenicima za to djelo, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, utvrdio ublažene novčane kazne, dok im je u odnosu na djelo iz točke V. izreke utvrdio novčane kazne u minimalnim propisanim iznosima. Tako utvrđene kazne ovaj Sud smatra razmjernima prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se takvim kaznama postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

7. Stoga je, uslijed odluka iz točaka II. i IV. izreke ove presude, preinačena i odluka o ukupnim novčanim kaznama izrečenim okrivljenicima, kako je odlučeno u točkama III. i V. izreke ove presude. Tako izrečene ukupne novčane kazne ovaj Sud smatra primjerenom težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 1. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović v.r.

Katica Lučić v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.